DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1997 str. 99 <-- 99 --> PDF |
na borovima u Hrvatskoj, Značajke kultura izolata gljive Sphaeropsis sapinea, Pokus inokulacije sadnica crnog bora izolatima gljive Sphaeropsis sapinea, Rasprava, Zaključak, Literatura, Prilozi. Sažetak rada - Gljiva Sphaeropsis sapinea prvi je puta opisana 1823. godine. Uzročnik je oboljenja različitih organa četinjača, a najčešće vrsta iz roda Pinus. Utvrđeno je da spriječava u razvoju najmlađe iglice i izbojke, uzrokuje klorozu i nekrozu starijih iglica, krivljenje mladih izbojaka, sušenje izbojaka i grana, sušenje dijelova krošnje, rak kore, plavilo drveta živućih i oborenih stabala, bolest korijena, oštećuje sjeme, uzrokuje polijeganje ponika, te prstenastu trulež i trulež korijena biljaka u rasadniku. Sphaeropsis sapinea rasprostranjena je u umjerenim i tropskim područjima Sjeverne i Južne Amerike, Europe, Afrike, Azije i Australije. Od 80-tih godina na ovamo gljivi Sphaeropsis sapinea posvećuje se veća pozornost u nekim zemljama Europe: u Njemačkoj, Nizozemskoj, Francuskoj, Italiji, Austriji i Mađarskoj. U Hrvatskoj se gljivi nije posvećivala pozornost do 1992. godine, kada je od autora utvrđena kao uzročnikom sušenja borova u Istri. Istraživanjem zdravstvenog stanja borovih kultura u Hrvatskoj u razdoblju od 1991. do 1996. godine utvrđena su na nekim lokalitetima značajnija sušenja borova, posebno crnog bora. Najčešće uočavani simptomi sušenja na terenu bila su sušenja od najmlađih izbojaka do cijelih grana u krošnji, a isto tako i cijelih stabala. Sušenja su uočena pri bazi krošnji, vrhu, kao i u različitim dijelovima krošnji. Slični simptomi sušenja kasnije su uočeni i na borovima u drvoredima, parkovima te samostojnim stablima okućnica. Na lokalitetima Buje stanica, Kanegra, Fazana, Puntera, Marina, Prtlog, Kršan, Plomin, Rabac, Klenovica, Lopar te u gradu Zagrebu i njegovoj okolici, utvrđena su značajna sušenja crnog bora. Intenzitet sušenja krošanja borova na spomenutim lokalitetima kreće se od 5 do 100 %, te do ukupno oko 40 % stabala. Najlošija situacija zabilježena je u Kanegri, Marini, Prtlogu, Kršanu, Plominu, Loparu te na parkovnim stablima crnog bora i munjike u Zagrebu. Rezultati istraživanja ukazuju da je gljiva Sphaeropsis sapinea najučestalija među utvrđenim različitim mikozama na borovima s uočenim simptomima sušenja u Hrvatskoj. Ona se javlja na oboljelim iglicama i izbojcima različite dobi, te na granama. Gljiva Sphaeropsis sapinea utvrđena je na 70 % istraživanih područja, a na 35 % istraživanih područja utvrđena su značajna sušenja crnog bora kao posljedica (u većoj ili manjoj mjeri) napada ove gljive. Sphaeropsis sapinea je također utvrđena na iglicama i izbojcima alepskog, brucijskog i običnog bora, no u cjelini gledano s daleko manjim štetnim utjecajem. Pojava i štetnost ove gljive vrlo je različita od lokaliteta do lokaliteta. Sphaeropsis sapinea utvrđena je na pojedinačnim borovim stablima u parkovima i nasadima, a isto tako i u kulturama na borovima u grupi s visokim stupnjem njihove zaraženosti spomenutom gljivom. S druge strane Sphaeropsis sapinea utvrđena je na pojedinim stablima u tragovima s nebitnim štetnim utjecajem na domaćina, te na otpalim suhim granama također na različitim lokalitetima u Hrvatskoj. Razlog tome s jedne strane može biti u samoj gljivi Sphaeropsis sapinea. Unutar vrste utvrđeno je u svijetu da postoje dvije populacije gljive (morfotip Ai B) različitih virulentnih svojstava. Utvrđeno je daje morfotip A virulentniji od morfotipa B. Na zaraženim lokalitetima možda je prisutna virulentnija populacija, a na nezaraže nim manje virulentna populacija gljive. Ako je tako, autor nadalje postavlja pitanje koji su razlozi prisutnosti virulentnije, odnosno manje virulentne populacije na određenom području. Da li je manje virulentna "normalno" prisutna niz godina (decenija) u Hrvatskoj te zbog toga nisu zabilježene štete od ove gljive, a virulentnija se "pojavila" zadnjih godina i uzrokovala značajne štete na borovima u Istri i području Zagreba. S druge strane ako unutar vrste Sphaeropsis sapinea na borovima u Hrvatskoj nema populacija s različitim virulentnim svojstvima, onda razlog masovnijoj pojavi i štetnosti gljive na pojedinim lokalitetima u Hrvatskoj leži indirektno u nekim drugim abiotskim ili biotskim čimbenicima, kao i u individualnoj otpornosti borova. S ciljem da se pokuša dati odgovor na postavljena pitanja, autor je proveo dva odvojena pokusa. Prvi pokus značajki kultura izolata gljive s različitih lokaliteta u Hrvatskoj imao je za cilj utvrditi da li postoje razlike među njima u morfološkim i drugim obilježjima. Drugi pokus imao je za cilj utvrditi da li postoje razlike medu nekim izolatima u patogenim, odnosno virulentnim svojstvima. Sphaeropsis sapinea izolirana je iz piknida s oboljelih (suhih) iglica. Uzgoj kultura izolata gljive obavljen je u Institute for Forestry and Nature Research (IBN-DLO) u VVageningenu u Nizozemskoj. Istraživanjem morfoloških obilježja, brzine rasta te vegetativne kompatibilnosti 17 izolata gljive, utvrđene su neke značajke kultura u laboratorijskim uvjetima. Svi izolati razvijaju zračne (čupave) micelije, bijele do tamnosivo-crne boje sa zelenom pigmentacijom. Navedena obilježja izolata odgovaraju opisanim za virulentniji morfotip A. Nadalje, utvrđeno je da hrvatski izolati pokazuju međusobno signifikantne razlike u |