DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1997 str. 95 <-- 95 --> PDF |
opasnosti i koje bi mogle iščeznuti. Uz edukacijsko značenje, knjiga ukazuje i na mjere koje treba poduzeti da danas prorjeđene i ugrožene vrste ne nestanu sa zemlje. Na osamdesetak stranica teksta, u ovoj drugoj po redu "Crvenoj knjizi" (prva je posvećena ugroženim biljnim vrstama i izdana 1994. godine) obrađen je ukupno 41 takson, od kojih je pet svrstano u izumrle vrste, jedanaest u ugrožene, tri u osjetljive, četrnaest u rijetke i osam s neodređenim statusom. Status pojedinom taksonu određen je prema stupnju njegove ugroženosti na području Hrvatske, a ne prema stupnju ukupne populacije koja može biti rasprostranjena u okolnim područjima. Od životinjskih vrsta koje su nekad, a poneke i danas, uživale status lovne divljači, u "Crvenu knjigu" su uvrštene: divokoza (Rupicapra rupicapra L.), europski dabar {Castor fiber L.), krški puh (Eliomys quercinus dalmaticus Đulić et Feiten), šumski ris {Lynx lynx L.), smeđi medvjed (Ursus arctos L.), sredozemna medvjedica {Monachus monachus Herrn.), vidra {Lutra lutra L.) i vuk {Canis lupus L.). Kao uzrok niske brojnosti divokoze u Hrvatskoj (izuzetak je Biokovo, gdje danas obitava oko 300 jedinki u proljetnom fondu) spominje se krivolov, turizam i novi predator - ris, koji za sigurno usporava rast novo naseljene kolonije divokoza na Sjevernom Velebitu. Slika 1. Jedina izvorna populacija divokoza u Hrvatskoj obitava da nas u Gorskom kotaru. Zbog krivolova, brojnost joj se proc jenjuje na oko 40 grla i s pravom uživa status rijetke vrste. Foto: A. Frković Dok je europski dabar iščezla vrsta (koja se upravo u novije vrijeme uspješno unosi u staru postojbinu), krški puh (rasprostranjen samo uz obalni pojas od Učke do ušća Neretve) endem, sredozemna medvjedica i vidra kao ugrožene vrste, dovedene su na rub istrebljenja u Hrvatskoj. Od tri krupna predatora, smeđem medvjedu i risu Crvenom je knjigom određen status rijetke vrste, a vuku status ugrožene vrste. Kao jedan od uzroka izmjene (smanjenja) brojnosti smeđeg medvjeda u Hrvatskoj, u Crvenoj knjizi živo tinjskih svojti R. Hrvatske - sisavci, spominje se uništenje većeg dijela šumskog staništa, kao i prekid kontinuiteta između preostalih šuma. Oscilacije broja u bližoj prošlosti posljedica su mijenjanja statusa medvjeda od nezaštićene do trajno zaštićene vrste. Prvobitni broj životinja više nije moguće postići, jer se više ne može ni bitno povećati površina staništa. Aktualno lovno iskorišćivanje populacije (godišnje izlučivanje odstrjelom iznosi prosječno 25 - 30 jedinki), vjerojatno ne ugrožava njenu neposrednu egzistenciju. Veličina vučjih populacija u Hrvatskoj temeljena je u prošlosti na lovnoj statistici ulova. U razdoblju od 1891. do 1921. godine ustrijeljena su ili na druge načine ubijena 1324 vuka ili 42 životinje godišnje. U tom razdoblju najviše ih je ulovljeno 1892. - 120, a najmanje 1905. godine, svega 4 primjerka. Od Drugog svjetskog rata u svim je zakonima o lovu i njihovim podzakonskim aktima vuk bio uvršten u nezaštićenu divljač, koju je mogao "svako svagdje ubiti" pa i "pribjeći trovanju". (Zakon o lovstvu Hrvatske iz 1976. godine). Taglia za ubijenu zvjerad. Naredba kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljske vlade, odjela za narodno gospodarstvo, od 27. svibnja 1915» br. IV. 72*5, o podjeljivanju nagrada za tamanjenje grabežljive zvjeradi. Svakomu, koji bud kojim načinom u području kraljevina Hrvatske i Slavonije usmrti medjeđa ili vuka, isplatiti če se na njegov zahtjev iz zemaljskih sredstava nagrada i to. «a svakog starog medjeda ili međje đicu 20 kruna; za svakog starog vuka lu kruna; a za svaku staru vučicu 12 krttna^ i za svakog mladog međjedja ili vuka podijeliti će se onome, tko î ht utaman i, nagrada od 4 krune. Onim osobama koje takove vrsti zvjerftQi. ubiju prigodom po oblastima odredjenih hajka, dopitati ce se prema starosti i spolu ubijene zvijeri polovica gore ustanovljenih isnosa. Tko koju od gore navedenih zvjeradi ustürti, a želi dobiti nagradu, imađe kod onog obćiuskog odnosno gradskog poglavarstva, u poeručju kojeg je dotična zvijer usmrćena, predočiti kožu nj propisno biljegovanu namiru vrhu pripadaiuće ga nagrade. Obćinsko, odnosno gradsko poglavarstvo imađe oba, odnosno ako je sämb´ jedno neoaiedjeho uho na koži, to jedno uho dYa dö tri ßUto probušiti sa b u § i 1 o m, Bojim se nredäbi spisi buše i tu okolnost na namiri pr´tfđočiSe´lja koze potvrditi kao i to, da je dofičhik sam öeobtKv u području dotične obćine, odnosno građa frö tfrifav usmrtio. Za druga zvjerad ne plaća se taglija. Slika 2. Faksimil Naredbe o dodjeljivanju nagrada (taglia) za tamanjenje grabežljive zvjeradi iz 1915. godine. Ulovom medvjeda i vukova lovac je tako sticao "i slavu i tagliu". 305 |