DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1997 str. 94     <-- 94 -->        PDF

To je još više došlo do izražaja u zakonskim odredbama
hrvatske vlade od 1894, u kojima se propisuje
"akademička naobrazba" za šumsko-tehničku službu
kod političke uprave i obvezno sastavljanje gospodarske
osnove za gospodarenje u šumama pod osobitim javnim
nadzorom. Devet godina kasnije Odjel za unutarnje
poslove Kr. hrv. slav. dalm. zem. vlade u Zagrebu
donio je naredbu br. 23 152 od 23. IV 1903. s posebnim
"Naputkom" glede sastavka gospodarskih osnova odnosno
programa za šume pod osobitim javnim nadzorom.


Naputak od 1903. vrijedio je za spomenute šume do
1945. i odigrao povijesnu ulogu u hrvatskom šumarstvu.
Po njemu je sastavljeno nekoliko stotina gospodarskih
osnova i to po načelu rašestarenja u visokim regularnim
šumama, a po normalama u prebornim šumama.


Poslije 1945. dolazi u našoj zemlji do unifikacije
šumskog posjeda iz čega je rezultiralo jedinstveno uređivanje
šuma za sve šume bez razlike. Na taj su način
stare hrvatske normale za preborne šume odbačene, a
mjesto njih primjenjivale su se takozvane "minimalne
drvne mase" koje moraju ostati poslije sječe (Instrukcija
od 1937). Takav način uređivanja šuma imao je
opravdanje u onim prebornim šumama u kojima je bila
nagomilana velika drvna zaliha, primjerice u Bosni i
Lici. No kad je tijekom vremena drvna zaliha smanjena,
postavilo se pitanje da li su sječe u prebornim šumama
prejake i da li su postojeće drvne zalihe na panju
premalene ili prevelike. Koje su to optimalne drvne zalihe?
Odgovor na to pitanje dao je 1961. D. Klepac u
posebnoj studiji "Novi sistem uređivanja prebornih
šuma", koju je objavila tadašnja Poljoprivredno-šumarska
komora u Zagrebu.


Načelo "Novog sistema" sastoji se u tome da se u
šumi uspostave optimalne drvne zalihe koje omogućuju
trajno pomlađivanje i daju najpovoljniji prirast. Prirast
se mjeri, a etat se određuje na temelju usporedbe
konkretne drvne zalihe s normalnom (optimalnom) i izmjerenog
prirasta.


Novi sistem uređivanja prebornih šuma prihvatila je
svojevremeno hrvatska taksacija na Rijeci, a jedan njezin
uvaženi taksator pokojni ing. S. Škopac prilagodio
je Klepčeve normale za mješovite jelove i bukove preborne
šume (Šumarski list br. 5-6/1963). Nakon toga je
Sekretarijat za šumarstvo bivšeg Izvršnog vijeća SR
Hrvatske svojim rješenjem od 12. II 1963. br. 05-441/2
propisao Klepčev "Novi sistem" za uređivanje prebornih
šuma u Hrvatskoj.


Kasniji pravilnici o načinu izrade šumskogospodarskih
osnova iz godine 1976, 1981. i 1985. i dalje usvojili
su uglavnom načelo normala u uređivanju prebornih
šuma ali u provedbi tog načela postoje danas različiti
načini i različita shvaćanja koja u praktičnom uređivanju
prebornih šuma stvaraju određene teškoće i nejasnoće.
To je razlog da "Hrvatske šume" objavljuju u ci


jelosti pretisak izdanja D. Klepca, Novi sistem uređivanja
šuma, Zagreb, 1961, u nadi unapređenja i poboljšanja
uređivanja prebornih šuma u Hrvatskoj.


Direktor
"Hrvatskih šuma", p.o. Zagreb
Anđelko Serdarušić, dipl. inž. šum.


AA. VV. - PEDUNCULATE OAK IN CROATIA
Vinkovci - Zagreb 1996


Pod gornjim naslovom Orazio La M arc a u časopisu
L´Italia forestale e montana prikazao je knjigu
"Hrast lužnjak u Hrvatskoj", koju je izdala Hrvatska
akademija znanosti i umjetnosti i poduzeće "Hrvatske
šume" 1996. godine. O. La M a r c a piše:


"Elegantna knjiga o hrastu, koju je izdala Hrvatska
akademija znanosti i umjetnosti obogaćuje već znano o
ovoj važnoj vrsti. "


Djelo, pod uredništvom Prof. Dušana Klepca, svojedobnog
predstojnika Katedre za uređivanje šuma na
zagrebačkom Sveučilištu i pisca brojnih rasprava od
kojih su neke objavljene i u našim najznačajnijim šumarskim
časopisima, sadrži sljedeće članke":


Slijedi popis svih članaka uključujući i bibliografiju
sa zaključkom:


"Opširne rasprave su na hrvatskom jeziku s potpisom
slika, crteže i tablica na engleskom jeziku. Opširan sažetak
na oko 120 stranica na engleskom jeziku omogućuje
razumijevanje djela i onome koji ne zna hrvatski. "


Djelo je dopunjeno bogatom bibliografijom".


O. Piškorić
Recenzija o knjizi "Hrast lužnjak u Hrvatskoj",
tiskana je i u njemačkom časopisu Forst und Holz br. 6.
od 25. 3. 1997. godine na str. 165.


H. Jakovac
CRVENA KNJIGA ŽIVOTINJSKIH SVOJTI
REPUBLIKE HRVATSKE - SISAVCI


U izdanju, sada već bivšeg, Zavoda za zaštitu prirode
Ministarstva graditeljstva i zaštite okoliša početkom
1995. godine izišla je dugo pripremana i željno očekivana
Crvena knjiga životinjskih svojti Republike Hrvatske
- sisavci. Kako je to u uvodniku istakao njen
urednik i priređivač mr. Eugen Dragano vi ć, knjizi je
cilj da stručnoj, ali i svekolikoj javnosti, skrene pozornost
na potrebu očuvanja životinjskog svijeta, prije svega
onih taksona - vrsta i podvrsta čiji je opstanak u




ŠUMARSKI LIST 5-6/1997 str. 95     <-- 95 -->        PDF

opasnosti i koje bi mogle iščeznuti. Uz edukacijsko značenje,
knjiga ukazuje i na mjere koje treba poduzeti da
danas prorjeđene i ugrožene vrste ne nestanu sa zemlje.


Na osamdesetak stranica teksta, u ovoj drugoj po redu
"Crvenoj knjizi" (prva je posvećena ugroženim biljnim
vrstama i izdana 1994. godine) obrađen je ukupno
41 takson, od kojih je pet svrstano u izumrle vrste, jedanaest
u ugrožene, tri u osjetljive, četrnaest u rijetke i osam
s neodređenim statusom. Status pojedinom taksonu
određen je prema stupnju njegove ugroženosti na području
Hrvatske, a ne prema stupnju ukupne populacije
koja može biti rasprostranjena u okolnim područjima.


Od životinjskih vrsta koje su nekad, a poneke i danas,
uživale status lovne divljači, u "Crvenu knjigu" su
uvrštene: divokoza (Rupicapra rupicapra L.), europski
dabar {Castor fiber L.), krški puh (Eliomys quercinus
dalmaticus Đulić et Feiten), šumski ris {Lynx lynx L.),
smeđi medvjed (Ursus arctos L.), sredozemna medvjedica
{Monachus monachus Herrn.), vidra {Lutra lutra
L.) i vuk {Canis lupus L.).


Kao uzrok niske brojnosti divokoze u Hrvatskoj
(izuzetak je Biokovo, gdje danas obitava oko 300 jedinki
u proljetnom fondu) spominje se krivolov, turizam i
novi predator - ris, koji za sigurno usporava rast novo
naseljene kolonije divokoza na Sjevernom Velebitu.


Slika 1. Jedina izvorna populacija divokoza u Hrvatskoj obitava da


nas u Gorskom kotaru. Zbog krivolova, brojnost joj se proc


jenjuje na oko 40 grla i s pravom uživa status rijetke vrste.


Foto: A. Frković


Dok je europski dabar iščezla vrsta (koja se upravo u
novije vrijeme uspješno unosi u staru postojbinu), krški
puh (rasprostranjen samo uz obalni pojas od Učke do
ušća Neretve) endem, sredozemna medvjedica i vidra
kao ugrožene vrste, dovedene su na rub istrebljenja u
Hrvatskoj. Od tri krupna predatora, smeđem medvjedu
i risu Crvenom je knjigom određen status rijetke vrste,
a vuku status ugrožene vrste.


Kao jedan od uzroka izmjene (smanjenja) brojnosti
smeđeg medvjeda u Hrvatskoj, u Crvenoj knjizi živo


tinjskih svojti R. Hrvatske - sisavci, spominje se uništenje
većeg dijela šumskog staništa, kao i prekid kontinuiteta
između preostalih šuma. Oscilacije broja u bližoj
prošlosti posljedica su mijenjanja statusa medvjeda
od nezaštićene do trajno zaštićene vrste. Prvobitni broj
životinja više nije moguće postići, jer se više ne može
ni bitno povećati površina staništa. Aktualno lovno iskorišćivanje
populacije (godišnje izlučivanje odstrjelom
iznosi prosječno 25 - 30 jedinki), vjerojatno ne
ugrožava njenu neposrednu egzistenciju.


Veličina vučjih populacija u Hrvatskoj temeljena je
u prošlosti na lovnoj statistici ulova. U razdoblju od
1891. do 1921. godine ustrijeljena su ili na druge načine
ubijena 1324 vuka ili 42 životinje godišnje. U tom razdoblju
najviše ih je ulovljeno 1892. - 120, a najmanje
1905. godine, svega 4 primjerka. Od Drugog svjetskog
rata u svim je zakonima o lovu i njihovim podzakonskim
aktima vuk bio uvršten u nezaštićenu divljač, koju
je mogao "svako svagdje ubiti" pa i "pribjeći trovanju".
(Zakon o lovstvu Hrvatske iz 1976. godine).


Taglia za ubijenu zvjerad.


Naredba
kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljske vlade, odjela za narodno
gospodarstvo, od 27. svibnja 1915» br. IV.
72*5, o podjeljivanju nagrada za tamanjenje
grabežljive zvjeradi.


Svakomu, koji bud kojim načinom
u području kraljevina Hrvatske i
Slavonije usmrti medjeđa ili vuka,
isplatiti če se na njegov zahtjev iz
zemaljskih sredstava nagrada i to.


«a svakog starog medjeda ili međje


đicu 20 kruna;
za svakog starog vuka lu kruna; a
za svaku staru vučicu 12 krttna^ i
za svakog mladog međjedja ili


vuka podijeliti će se onome, tko î ht
utaman i, nagrada od 4 krune.


Onim osobama koje takove vrsti zvjerftQi.
ubiju prigodom po oblastima odredjenih hajka,
dopitati ce se prema starosti i spolu ubijene
zvijeri polovica gore ustanovljenih isnosa.


Tko koju od gore navedenih zvjeradi ustürti,
a želi dobiti nagradu, imađe kod onog obćiuskog
odnosno gradskog poglavarstva, u poeručju kojeg
je dotična zvijer usmrćena, predočiti kožu njsa barem jednim neozleđjenim uhom i predati
propisno biljegovanu namiru vrhu pripadaiuće ga
nagrade.


Obćinsko, odnosno gradsko poglavarstvo imađe
oba, odnosno ako je sämb´ jedno neoaiedjeho
uho na koži, to jedno uho dYa dö tri ßUto
probušiti sa b u § i 1 o m, Bojim se nredäbi spisi
buše i tu okolnost na namiri pr´tfđočiSe´lja koze
potvrditi kao i to, da je dofičhik sam öeobtKv u
području dotične obćine, odnosno građa frö tfrifav
usmrtio.


Za druga zvjerad ne plaća se taglija.


Slika 2. Faksimil Naredbe o dodjeljivanju nagrada (taglia) za tamanjenje
grabežljive zvjeradi iz 1915. godine. Ulovom medvjeda
i vukova lovac je tako sticao "i slavu i tagliu".


305