DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1997 str. 92 <-- 92 --> PDF |
KNJIGE I ČASOPISI H. Kramer und Chr. Katsch (1994): INDIVIDUELLES WACHSTUM VON WALDBÄUMEN IN ABHÄNGINGKEIT VON NATÜRLICHEN UND ANTHROPOGENEN EINFLÜSSEN, str. 152, Band 117, Schriften aus Forstliche Fakultät der Universität Göttingen. Čitateljima Šumarskog lista prof. dr. sc. H. Kramer poznat je po svojim djelima Waldwachstumslehre (recenzija u Šum. listu 1988, str. 563 - 566) i Leifaden für Dendrometrie und Bestandes inventur (recenzija u Šum. listu 1988, str. 373). U ovom dijelu obrađen je individualni rast obične smreke i bukve u zavisnosti od različitih prirodnih i antropogenih utjecaja. Istraživanja se oslanjaju na bogatu internacionalnu šumarsku literaturu i na vlastite analize pojedinih stabala, koje su obavljene u Institutu za uređivanje šuma Sveučilišta u Göttingenu. Djelo je podijeljeno u 9 dijelova: Uvod, Materijal i metoda rada, Visinski rast, Rast u debljinu, Odnos visine stabla i njegova prsnog promjera, Razvoj visine i prsnog promjera pojedinih stabala u jednodobnim sastojinama, Vertikalna raspodijeljenost prirasta stabla i debla, Tijek rasta pojedinih stabala u ovisnosti od različitih utjecaja i Sažetak. Ova istraživanja vršena su na 49 smrekovih pokusnih stabala iz zrele jednodobne smrekove sastojine i na 6 pokusnih bukovih stabala iz 150-godišnje šume. Težište istraživanja je na visinskom i debljinskom prirastu. Iz tih Kramerovih istraživanja mogu se izvući neki zaključci: Varijabilnost priraštaje vrlo velika, tako da se godina kulminacije visinskog prirasta individualnih stabala kreće od 9 do 99 godina. U prosjeku kulminacija visinskog prirasta nastupa u 27. godini (šum. predjel Idar- Oberstein) i u 19. godini (šum. predjel Witzenhausen). Kulminacija debljinskog prirasta nastupa u 30. godini u šum. predjelu Idar-Oberstein, a u 28. godini u Witzenhausenu. Bilo kako bilo, Kramerova istraživanja potvrđuju moju spoznaju da u prosjeku najprije kulminira prirast u visinu, a poslije u debljinu, o čemu je bilo protivnih mišljenja. Dakako, da u pojedinim individualnim slučajevima može biti drukčije. U radnji ima vrijednih podataka o utjecaju vanjskih čimbenika na prirast. Spomenut ću utjecaj suhih i toplih te mokrih i hladnih godina, što je već poznato. Zanimljiv je podatak gubitka volumnog prirasta 1976. godine kad je bukva urodila bogatim plodom. D. Klepac H. Kramer, J. Banks und R. James (1995): EUKALIPTUSNATURWÄLDER IN AUSTRALIEN, str. 777 - 794. Forst und Holz, 50. Jahrgang, Hannover. Članak nosi naslov "Prirodne eukaliptusove šume u Australiji", jer od prirodnih australskih šuma čak 84% čine različite vrste eukaliptusa. Zanimljivo je da u prirodnim eukaliptusovim šumama sudjeluje 17 crnogoričnih vrsta familije Cupressaccae, među kojima vidno mjesto zauzima Araucaria cunnighamii i Araucaria bidwilli s primjercima golemih dimenzija: 60 m visine i 200 cm prsnoga promjera. U članku je najprije dat statistički prikaz o površinama šuma i njihovoj sječi, zatim se govori o gospodarenju tim šumama sa željom da se od prejakih golih sječa uvedu oplodne sječe. H.Kramer(1996): ZUR LÄUTERUNG BEI DOUGLASIE, str. 595 602, Forst und Holz, 51. Jahrgang, Hannover. Autor H. K r a m e r raspravlja u članku o tome kada treba početi prve prorede u nasadima duglazije. Novi pokusi imaju svrhu provjeriti saska iskustva, a cilj im je da se u gustim mladim nasadima duglazije broj stabala svede na 1.500 do 2.000 komada po jednom hektaru, što bi trebalo učiniti prvom proredom kad je visina stabala oko 3 metra, a najkasnije kad stabala dosegnu visinu od 6 do 7 m. Noviji pokusi uglavnom se podudaraju s tom praksom, budući da bi manjim brojem stabala, primjerice, od 1000 a osobito od 500 komada po jednom hektaru, nastao gubitak prirasta u iznosu čak od 30%. D. Klepac L´ÉRABLE A SUCRE (šećerni javor, Acer saccharum Marsh), Caractéristiques, Écologie et Aménagement, Québec, Canada, 1995, str. 394. To je kolektivno djelo, napisano na francuskom jeziku, monografija o šećernom javoru, kojoj je izdavač ministarstvo prirodnih resursa Vlade Québeca u Kanadi. Šećerni javor, fr. L´Érable a sucre, lat. Acer saccharum Marsh, jedna je od najznačajnijih listopadnih vrsta drveća u Québecu. Svi koji su bili u Québecu sjećaju se prekrasnih boja javorovih listova, koji toj zemlji daju osebujan izgled. U proljeće, kad počnu kolati sokovi, oni navješćuju znatan dohodak u gospodarstvu te oblasti; spominje se svota od stotinu milijuna dolara godišnje samo od šećera tog javora, ne račinajući prihode od drva koji čine oko 30% ukupne proizvodnje drva. |