DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1997 str. 19     <-- 19 -->        PDF

S. Matić, B. Prpić: PROGRAM NJEGE, OBNOVE I ODRŽAVANJA TE EKOLOŠKE I SOCIJALNE FUNKCIJE PARK ŠUMA... Šumarski list br. 5-6, CXXI ( 1997). 225-242
Drvna masa posječena proredom mora biti manja od
tečajnog prirasta drvne mase a može biti maksimalna
prosječnom dobnom prirastu. Prosječni dobni prirast je
skoro tijekom cijelog života sastojine manji od tečajnog,
a izjednačuje se tek u kasnoj dobi svake sastojine.
Prema tome, maksimalnu količinu drvne mase koja
može biti posječena u jednoj proredi dobijemo ako
ukupnu drvnu masu sastojine podijelimo s dobi izraženom
u desetljećima, što znači:


Vp = Vu/n
a na osnovi toga izračunamo intezitet prorede
I = Vp/Vu x 100, iz čega proizlazi
1= l/n x 100
gdje je:
Vu - ukupna drvna masa sastojine
Vp - drvna masa prorede
n - dobni razred ili dob sastojine izražena u desetlje


ćima.
Što se tiče načina ili metode prorede ona je određena
vertikalnom strukturom sastojine, gdje pomoću biološko-
gospodarske klasifikacije stabala u sastojini
odredimo etaže (dominantna- A, nuzgredna- B i podstojna-
C), odnosno proizvodni (A+B) i pomoćni (C)
dio sastojine. Na osnovi toga odredimo da se u proizvodnom
dijelu sastojine (A+B) mora minimalno posjeći,
od ukupne mase prorede, u postotcima onoliko koliko
taj dio sudjeluje u ukupnoj masi sastojine, a u pomoćnom
dijelu (C) se može maksimalno posjeći onoliko
koliko taj dio sudjelujeu ukupnoj masi sastojine.
Na taj se način, okvirno gledajući, osigurava da će se
više od 80% drvne mase posjeći u gornjem dijelu sastojine,
gdje se i nalaze krošnje odabranih stabala, a manje


od 20% u donjem dijelu sastojine. Taj način prorede
osigurava neporemećene odnose u vertikalnoj strukturi,
stoje značajno za daljni normalni razvoj sastojine.


Sto se tiče turnusa prorede ili vremena iduće prorede,
možemo se držati uobičajenog stajališta, da se u
mladim sastojinama odredi turnus od 5 godina a u srednjodobnim,
starijim i starim sastojinama, od 10 godina.


2.3. Ostali zahvati njege u park-šumama
Other tending work in the park forests


Pod ostalim zahvatima njege u park- šumama podrazumjevamo
sve one radove koji se moraju izvoditi
zbog specifičnosti koje ima svaka park-šuma, posebno
glede njenog estetskog izgleda i formiranja takve strukture
u kojoj će biti posebno naglašeni neki elementi sastojine,
kao što su sloj drveća, sloj grmlja i sloj prizemnog
rašća. U svakom od ovih elemenata, ako to zahtijevaju
konkretni uvjeti na terenu, može se intervenirati.


U sloju drveća može se raditi na obrezivanju grana,
formiranju krošanja ili ostalim radovima koji će istaknuti
pojedina interesantna svojstva pojedinih vrsta drveća.
Ukoliko iz bilo kojih razloga nedostaju stabla
podstojne etaže, nužno je raditi na podsađivanju, unoseći
one vrste drveća koje podnose zasjenu (grab, lipa,
klen, smreka i dr.), a koje će poboljšati strukturnu i estetsku
vrijednost park-šume.


U sloju grmlja može se raditi na njegovoj njezi i reduciranju
broja da bi došli do izražaja oni grmovi koji
zbog svojih bioloških svojstava pružaju lijep ugođaj
(cvjetanje, listanje, habitus i dr.). Isto tako mogu se
unositi oni grmovi koji nedostaju i koji stanišno pripadaju
u konkretnu zajednicu.


3. RADOVI NA OBNOVI PARK-SUMA - Regeneration of the park forests
U svakoj normalnoj i njegovanoj prirodnoj šumi briga
o njenoj prirodnoj obnovi počinje kod prvih radova na
njezi, a to znači od najranije mladosti. Prirodno pomladiti
možemo samo onu sastojinu koja ima prirodne,
usklađene i stabilne strukturne odnose, gdje je potrajnost
i biološka raznolikost temeljni pokazatelj stanja šume.
To znači da radovima njege trebamo formirati takvu
strukturu sastojine koja će pored ostalog osigurati i dobru
prirodnu obnovu. Osim toga, kad su u pitanju parkšume,
potrebno je odrediti ophodnju, odnosno životnu
dob park-šume kada treba početi s radovima na obnovi.


S obzirom na posebne zahtjeve i očekivanja park-šume,
gdje su odmor i rekreacija na prvom mjestu, važno je
napomenuti da se ophodnju treba poistovjetiti s početkom
fiziološkog slabljenja stabala. To posebno vrijedi za
one najkvalitetnije park-šume glede njihove prirodne
strukture, dobi i povijesnog značenja, kao što su Maksi


mir, Jelenovac, Zelengaj i dr. To znači da se s obnovom
počinje u ono vrijeme i na onom mjestu kad se i gdje se
na pomladnoj površini počnu sušiti stabla. To se najčešće
događa u starim sastojinama, gdje je normalna i uobičajena
pojava postupno odumiranje i sušenje stabala.
To se nikada ne događa masovno, što ide u prilog jednostavnijem
i fleksibilnijem postupku obnove. Osim toga
to je jamstvo da će se obnova provoditi na malim površinama,
što odgovara sastojinama u park-šumi i s ekološkog
i s vizuelnog i estetskog stajališta. Ovdje je nužno
reći da park-šume ne bi trebalo obnavljati oplodnim sječama
na velikim površinama, jer se taj način obnove postupno
napušta i u izrazito gospodarskim šumama. U današnjim,
vrlo složenim ekološkim uvjetima, gdje općekorisne
funkcije šuma dolaze sve više do izražaja, oplodne
sječe na velikim površinama kao mjera obnove
šuma polako odlaze u povijest.