DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1997 str. 100 <-- 100 --> PDF |
brzini rasta. Jasno se izdvajaju brži (DD24A-I,DF 17-1,DP04-1,DR 19-1) od sporijih izolata (DĐ 21, DP 06-1). Pokusom sporulacije utvrđeno je da u laboratorijskim uvjetima pri temperaturi od 24 °C te uvjetima 16 sati svjetla i 8 sati tame, svi izolati šesti dan formiraju piknide pri bazi sterilnih iglica, a da se već sedmi dan mogu uočiti brojne razvijene piknide uzduž cijelih iglica. Pokusom konfrontacije utvrđeno je da kulture istraživanih izolata međusobno kod dodira micelija pokazuju post-fuzionu nekompatibilnost, stvarajući tzv. "barijeru", odnosno da su vegetativno nekompatibilni. Može se s toga zaključiti da su istraživani izolati gljive Sphaeropsis sapinea genetski različiti. S druge strane, "barijere" nisu formirali jedino miceliji kultura istih izolata međusobno konfrotiranih, no to je razumljivo jer nema genetskih razlika među njima. Rezultatima istraživanja drugog pokusa - pokusa inokulacije utvrđeno je da izolati DP 04-1 i DP 06-3 iz Hrvatske te izolat VIPAVA (izoliran iz zelenih iglica crnog bora) iz Slovenije putem rane na kori biljaka mogu zaraziti dvoipogodišnje sadnice crnog bora. Prvi simptomi na zaraženim biljkama uočeni su u obliku kloroze iglica jedanaestog dana. Kao posljedica rasta micelija izolata ispod kore stabljika borova utvrđene su nekroze tkiva. Usporedbom tih nekroza došlo se do zaključka da se nekroze nastale jednim od navedenih izolata međusobno značajno ne razlikuju pa stoga upućuju na zaključak da izolati pokazuju isti (sličan) stupanj virulentnosti. Inokulirane sadnice prethodno su tretirane s amonijevim sulfatom u količinama 0, 20, 40 i 80 g/m2. Utjecaj hranjiva očitovao se, u cjelini, u porastu visina biljaka povećanjem količine prihranjiva nja. Ista slika utvrđena je i kod nekroza ispod kore inokuliranih sadnica, odnosno zabilježen je porast dužina nekroza. Na temelju rezultata provedenih pokusa autor je odbacio pretpostavku o mogućoj prisutnosti dviju populacija gljive u Hrvatskoj s različitim patogenim, odnosno virulentnim svojstvima, a time i objašnjenje nastanka šteta samo na nekim lokalitetima. Glede navedenoga analizirani su neki abiotski ili biotski čimbenici kao mogući uzročnici predispozicije borovih stabala na napad gljive Sphaeropsis sapinea. Razmatrajući štetan utjecaj različitih čimbenika kao mogućih uzroka stresnog stanja borova: suša, siromašniji stanišni uvjeti, kritične i visoke koncentracije S02 u atmosferi, kukci, posolica i mehanička oštećenja, autor pretpostavlja da jedan, odnosno vjerojatnije dva ili više čimbenika zajedno, svaki s drukčijim intenzitetom djelovanja utječu na predispoziciju borovih stabala na napad ove gljive. Pod utjecajem navedenih čimbenika, a kao vjerojatno najizraženijom posljedicom njihova djelovanja, javlja se vodni stres kao kobni ili prijelomni moment koji pogoduje ostvarenju infekcije, odnosno napadu gljive te njenom širenju. U svemu tome važnu ulogu igra i sama individualna otpornost borova. Autor na kraju navodi da u literaturi postoji svega nekoliko navoda o mogućim, odnosno provedenim mjerama zaštite. U rasadnicima primjenom različitih metoda moguća je učinkovita zaštita borovih sadnica. U borovim sastojinama i kulturama u cilju spriječavanja pojave bolesti dolaze do izražaja uzgojne mjere. Međutim, problem zaštitnih mjera nastaje pojavom bolesti u borovim kulturama i nasadima, odnosno na odraslim stablima. S obzirom na zapažene simptome bolesti na terenu preventivne mjere upotrebom fungicida mogu imati utjecaja u zaštiti izbojaka i grana nezaraženih borova, odnosno eventualno nezaraženih izbojaka i grana već oboljelih borova. U slučaju kada je već došlo do pojave bolesti, odnosno sušenja najmlađih izbojaka, te starijih izbojaka i grana, već je prekasno, jer su stanice navedenih organa odumrle. U cilju pronalaženja mogućih učinkovitih mjera u zaustavljanu razvoja bolesti autor je mišljenja da bi trebalo provesti različite pokuse s biološkim ili kemijskim kurativnim sredstvima. Doktorska disertacija mr. se. Danka Diminića je suvremeno istraživačko djelo. Po suvremenosti uklapa se među više europskih istraživača koji se bave ovom gljivom. Rezultati ovoga rada predstavljaju vrijedan doprinos šumarskoj znanosti, posebno šumarskoj fitopatologiji, odnosno zaštiti šuma, ali i praksi. Prof. dr. sc. Milan Glavaš |