DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1997 str. 89 <-- 89 --> PDF |
dašnje Županije. Oblasti su bile samoupravne organizacije sa skupštinom i Oblasnim odborom. U Zagrebačkoj oblasti zastupnici Hrvatske seljačke stranke imali su 95% većinu, a predsjednik Oblasnog odbora bio je Stjepan Radić. Oblasna skupština donosila je proračun, koji je međutim bio podvrgnut potvrdi Ministarstva financija. Prihodi su bili državna dotacija (za poslove koji su s državne prenijeti na oblasnu vlast) i oblasni prihodi (porezi, prirezi, takse, zajmovi i dr.). U proračunu je dosljedno provedena gospodarska i socijalna politika Hrvatske seljačke stranke, pa su se tako gradila uzorna gnojišta, davali beskamatni zajmovi za nabavu sjemena, nabavljala priplodna stoka za marvogojske zadruge, davali besplatni lijekovi siromašnima, organizirano slanje slabe djece na oporavak na more, itd. Kako nije bilo oblasnih šuma u proračunu, nije bilo ništa za šumarstvo. Ali ono stoje predviđeno za unapređivanje poljodjelstva a posebno stočarstva, bilo je i u korist šume, jer napredno stočarstvo ne može ovisiti o šumskoj paši. Kolar - Dimitrijević, Mira: O Ivanu Krajaču i njegovom gospodarskom radu. Ivan Krajač (Senj, 15. 11. 1877. - ? 1945.) po struci bio je pravnik, po djelovanju odvjetnik (u Jastrebarskom), gospodarstvenik i političar. Kao gospodarstvenik "Krajač seje uključio u reorganizaciju hrvatskog gospodarstva, te je organizirao 1919. godine i do 1920. godine bio direktorom Saveza novčanih i osigurajućih zavoda Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca". Od 18. srpnja 1925. do 1. veljače 1927. godine bio je ministar trgovine i industrije. Kao ministar izradio je Zakon o zanatskoj banci, koji je u Skupštini prihvaćen sa 160 glasova od 185 nazočnih narodnih poslanika. "Krajač je izjavio da su obrtnici jedina brana protiv tuđinske invazije i destruktivnih ideja, a istovremeno i jedini koji se ustrajno bore protiv proleterizacije" bilježi autorica. Ujesen 1926. godine Krajač je Ministarskom savjetu predočio gospodarski plan u kojem je predlagao i gradnju zagrebačke savske luke. Ministarski savjet prihvatio je plan za daljnje razmatranje, ali su ga minirali radikali. Plan su ocijenili kao anarhičan i kao neprihvatljiv, jer se "brine na pr. za gladnu Hercegovinu, a nema ""razumijevanja za visoke privredne ciljeve."" Plan je, vjerojatno, ocijenjen anarhičan, jer je predviđao i ograničenje nagrada članovima upravnih odbora državnih poduzeća. U raspravi o budžetu za 1927/28. godinu Krajač je, uz ostalo, "kritizirao nepostojanje programa Ministarstva šuma, gdje se okreću veliki kapitali". Manin, Marino: Prilog o gospodarsko-socijalnim odnosima i o demografskim kretanjima u Istri tijekom 18. stoljeća. Uz korišćenje literature autor je, za Župu Kaštel, priopćio brojčane podatke o kretanju stanovništva od 1749. do 1800. godine na osnovu knjiga rođenih, vjenčanih i umrlih. U ovoj knjizi Acta prikazane su knjige Marija Šećer: Stari zagrebački obrti, Hans Bleeck: Lünerburgs Salzhandeln Zeistalter des Merkantilusmus (16. bis 18. Jahrhundert) i Alice Wertheimer-Batalic: Stanovništvo Vukovara i Vukovarskog kraja te Izvješće o sudjelovanju na 11-om međunarodnom kongresu za ekonomsku povijest, održanom u Milanu od 11. do 16. 09., na kojem je prvi put zastupana i Hrvatska, a zastupao ju je Prof. dr. Ivan Erceg. Vol. 22 sadrži: Erceg, Ivan: Kratak prilog za upoznavanje Modruškog Urbara (1486). Urbarima su se uređivali odnosi između feudalnog gospodara i njegovih podložnika. Autor je u ovom radu obradio "elemente i podatke koji su bili odlučni za gospodarsko-materijalne odnose" između Bernardina Frankopana i njegovih podložnika na temelju Urbara utvrđenog 1468. godine u gradu Modrušu, kao središtu vlastelinstva. Iz opširnog prikaza, 22 stranice teksta, treba naglasiti da su kmetovi bili dužni kada se prekrivaju gospodareve "hiže" tim "hižam les privezti" i to po cijelom selišću deset dasaka, a po pola selišta pet. Iako se izričito ne spominje, kmet je bio dužan i "daske" pripremiti tj. u šumi posjeći stabla i izraditi - iscijepati daske. Peričić, Šime: Prilog poznavanju uzgoja duhana u Dalmaciji. Potkraj 18. stoljeća u Dalmaciji, bez Dubrovačke Republike, trošilo se za pušenje 20 tona duhana u prahu i 33 tone duhana u lišću. Stoga je glavni duhanski zakupnik u Mletačkoj Republici u Grbama kod Nina osnovao plantažu za uzgoj duhana, koja je 1793. zauzimala 292 ha, a 1795. blizu 400 ha i obrao prve godine 80 tona, a druge godine 108 tona duhana. Kada je Austrija ponovo 1812. godine došla u posjed Dalmacije izrijekom je zabranila sadnju duhana i tek 1884. godine dopustila pokusni uzgoj duhana, te je u 11 naselja Imotske i Vrgoračke općine zasađeno 188 150 strukova duhana. Od tada je nastavljena sadnja duhana i u ostalim dijelovima Dalmacije, pa je, npr., 1894. godine posađeno 31 600 000 strukova. Kolar - Dimitrijević, Mira: Ekonomski podaci o gospodarstvu Hrvatske do 1945. godine. Rad se temelji na podacima objavljenim u Financijskom kompasu - Financielles Jahrbuch für Oesterreich-Ungar, koji je izlazio u Beču od 1868. do 1944. godine. Značajno je daje u toj publikaciji postojala podjela na 1. Austriju, 2. Ugarsku i 3. Hrvatsku i u svim godištima "Hrvatska je uživala ravnopravan status s Austrijom i Ugarskom". Jedno vrijeme, od 1922. do 1935. godine, Uredništvo za Hrvatsku (i Jugoslaviju) bilo je u Zagrebu. Podaci za Hrvatsku, a posebno za Rijeku i Međimurje, nalaze se i u mađarskom Kompasu, koji je izlazio u Budimpešti od 1874. do 1918. godine. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1997 str. 90 <-- 90 --> PDF |
U Zagrebu je 1913. godine izašao i HRVATSKI KOMPAS u kojem je obuhvaćeno područje od Gorice, Istre i Trsta do Crne Gore, Bosne i Hercegovine te Bačke i Banata. Taj Kompas uz podatke o bankama i industrijskim podacima donosi i popis odvjetnika te javnih bilježnika u Hrvatskoj i Slavoniji, Iseljeničke poslovnice, konzularna zastupstva u Hrvatskoj i dr. U Zagrebu je, nadalje, tri godine (1921-1923.) izlazio JUGOSLAVENSKI KOMPAS a od 1938. do 1941. godine PRIVREDNI KOMPAS. Matković, Stjepan: Pomorski promet Splita između dvaju svjetskih ratova. Sadržaj ovoga rada je Opći razvoj pomorstva nakon osnivanja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Brodarska poduzeća, Brodogradnja, Promet stranaca, Lučki promet, Opća pomorska politika i Širenje ideja o razvoju pomorstva. U lučkom prometu pojedinih roba navodi se jedino daje "osobito važna stavka u lučkom prometu Splita bilo izvozno orijentirana proizvodnja cementa, cementnog lapora i tupine". Učešće ovih proizvoda doseglo je 90% cjelokupnog prometa a koji je, npr., 1932. godine iznosio 17 919 brodova s 5 430 306 tona. O ostalim robama autor ne navodi podatke u kojima bi drvo imalo znatne stavke u lukama Sušak (za drvo iz Hrvatske), Šibenik (za drvo iz Like i zapadne Bosne, uglavnom poduzeća Šipad) i Dubrovnik (- Gruž, drvo iz središnje i istočne Bosne). Erceg, Ivan: Uvod u ekonomsku povijest (Izvori, pomoćne povijesne discipline i metodologija). "U ovom radu pisac nastoji pružiti i protumačiti najvažnije podatke, norme i postupke o prikupljanju potrebne dokumentacije za upoznavanje i obradu pojedinih ekonomsko- povijesnih pitanja" prva je rečenica tog rada. Autor je kao posebna povijesno-ekonomska djela naveo i De administrando Imperio, kojeg je 913. godine izdao car Konstantin Porfirogenet te šest hrvatskih pisaca, od kojih je najmlađi Imbro Tkalac Ignjatović ( 1824-1912), tajnik Trgovačko-obrtničke komore u Zagrebu, izdao četiri Izvještaja (1853, 1854, 1858, 1860) -Bericht der Handels-und Gewerbekammer für Kroatien. Nadalje u ovoj su knjizi objavljeni sljedeći radovi: Filipčić, Vlatka: Gradnja pruga u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, do 1918. godine, Živaković-Kerže, Zlata: Osnivanje i djelovanje obrtničkog udruženja u kotaru Ilok od 1927. do 1941, Erceg, Ivan: Obavijest i znanstveni osvrt na dva ekonomsko-povijesna djela David F. Good: Der Wirtschftliche Anstieg des Habsburgerreichs 17501914. i Anronio Di Vitorio - Sergio Anselmi - Paula Peirucci: Ragusa (Dubrovnik) una Republica adriatica - Saggi di Storia economica efinanziaria Cisalpino, te Erceg, Ivan: Fond arhivske grade (filmovi) srijemske županije iz godine 1827/28. u Budimpešti i u Srijemskim Karlovcima. Oskar Piškorić FORETS DE FRANCE N° 400 JANVIER - FEVRIER 1997 Sa 400-tim brojem časopis Forets de France (Francuske šume) ušao je u 51. godinu svoga izlaženja. Na časopisu nije označen broj godina izlaženja, već je to vidljivo iz prigodnog prikaza ovog jubilarnog broja iz teksta G. Berelle-a pod naslovom "Četiri stoti broj Forets de France-a". Prema novijim podacima (v. Šum. list 1989. str.84) 74% šuma u Francuskoj je u privatnom vlasništvu, od čega najviše od malih do srednje velikih vlasnika, a za sve postoje Udruge privatnih šumoposjednika i šumouzgajivača, koje su povezane Nacionalnim savezom. Savez tih Udruga krajem 1945. godine izdao je prvi broj Službenog glasnika, koji u kolovozu 1950. godine mijenja naziv u Forets de France br. 24. Današnji puni naslov - Forets de France et Action Forestiere dobiva početkom 1952. godine sa br. 36, ali i dalje kao Službeni glasnik navedenog Nacionalnog Saveza. 1. U ovom časopisu francuski šumovlasnik može naći uz stručne članke o uzgajanju, zaštiti i iskorišćivanju šuma i obavijesti o propisima koji se odnose na sve a posebno privatne šume, od kretanja cijena drvnih sortimenata do uspjeha dražbenih prodaja koje se obavljaju u proljeće i ujesen, do članaka o stručnim skupovima i šumarstvu u pojedinim pokrajinama, te o ponudi i potražnji šumarskih posjeda, kao i o ponudi i potražnji stručnih zaposlenika itd. 2. Francuski šumari redovno odlaze u druge zemlje, a u 1996. godini takva stručna ekskurzija organizirana je u Republiku Češku. Površina šuma današnje Češke države iznosi 2,64 milijuna ha, s prosječnom drvnom masom 223 mVha i godišnjim prirastom 6,2 mVha. Godišnje se siječe oko 12 milijuna m3. Sve šume 1948. godine bile su nacionalizirane, a nakon mogućnosti vraćanja šuma prvotnim vlasnicima danas je 20% u privatnom vlasništvu a 15% u komunalnom. Bivše Crkvene šume, koje su iznosile oko 8% svih šuma, još nisu denacionalizirane, jer ni u crkvenoj hijerarhiji nije postignuta suglasnost o denacionalizaciji tih šuma. Prema Zakonu o šumama, izglasanom krajem 1995. godine, svi šumovlasnici su u gospodarenju šumama izjednačeni. Čiste sječe bez prethodne dozvole mogu iznositi najviše do 1 ha, dok do 1995. godine maksimum iznosi 5 ha (što je u ovom tekstu označeno s uskličnikom). Uređenje šuma obavlja državna ustanova i ono je za posjednika do 50 besplatno, a oni koji posjeduju |