DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1997 str. 87     <-- 87 -->        PDF

U potrazi za hranom


4. Zbog različitih, najčešće proizvoljnih tumačenja
odredaba članka 13. točke 3. Zakona o lovu, o tome dali
navedena odredba ograničava pripajanje više manjih
enklava čija ukupna površina ne prelazi 1.000 ha ili pak
omogućava pripajanje više pojedinačnih enklava koje
zajedno mogu biti znatno veće od 1.000 ha. Isto vrijedi i
za poluenklave, no onda je problematična brojka 500
ha. Neovisno od toga što Zakon nije jasno definirao što
su to enklave a što poluenklave, držim daje zakonodavac
svakako u oba slučaja mislio na ukupno ograničenje
od 500 ha za poluenklave te 1.000 ha za enklave.
U provedbi, je puno vlastitih lovišta ustanovljeno
sa bitno većim površinama takvih enklava i poluenklava,
od logičnog ograničenja iz točke
3. članka 13. Zakona o lovu.
5. Stoje za sobom povukla odredba
članka 8. točke (2) 1. Zakona, gdje se
izričito kaže da lovište ne obuhvaća
neizgrađeno i izgrađeno građevinsko
zemljište te površine u pojasu do 300
m od naselja? Kod ustanovljenja lovišta;
da li svjesno ili nesvjesno, najčešće
je taj pojas utvrđivan u širini od
300m, pa je lako pretpostaviti o kako
se velikim nelovnim površinama radi,
poznavajući broj i izgled naših naselja.
Terenski, u prirodi, tu je liniju razgraničenja
nemoguće odrediti. U praksi,
ta će se površina najčešće loviti, za
nju se neće plaćati lovozakupnina ,dok
će divljač na tim površinama, temeljem
članka 19. Zakona "zaštićivati"
vlasnik , pravna ili fizička osoba koja
koristi zemljište. Ako se pak radi o nelovnim
površinama do 100 ha, raznih
vlasnika ili ovlaštenika prava na tim
zemljištima (članak 19. točka 2 ) nadležni
će ured " zaštićivanje" divljači
povjeriti drugoj pravnoj ili fizičkoj
osobi ??? Nije li možda te površine bilo
logičnije pripojiti lovištu a Zakonom
isključiti mogućnost odstrela u
pojasu do 300 m od naselja? Program
zaštite divljači na površinama izvan
lovišta temeljem članka 44. Zakona,
donijet će ministar na prijedlog nadležnog
ureda na čijem se području nalazi
lovište.


Ostaje još uvijek pitanje tko će vlasniku
naknaditi štete koje će učiniti divljač
na usjevima, nasadima i kulturama
koje se nalaze na tzv. nelovnim površinama
?


6. Koliko je dobro objašnjena i provedena odredba
točke 5. iz članka 9. Zakona, koja kaže da se uzgajalište
divljači može ustanoviti samo za vlasnika zemljišta, a
članak 5. Zakona, jasno razlikuje vlasnika od ovlaštenika.
U provedbi, malo koji ovlaštenik prava lova nije izgradio
uzgajalište, nazvavši ga ograđenim dijelom lovišta,
neovisno stoje to u suprotnosti s točkom 4. istog
članka 9. Zakona o lovu,.koja isključuje mogućnost da
ograđeno lovište bude manje od 1.000 ha. S tim u vezi
upozorio bih još samo na točku 2. članka 48. Zakona o
lovu, koja u uzgajalištima dopušta uzgoj takvog broja
divljači koji slobodno remeti prirodne odnose staništa i
divljači, bez obzira na zavjetnu odredbu iz članka 1.
točke 2. novog Zakona o lovu.
Ograda koja razdvaja.