DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1997 str. 87 <-- 87 --> PDF |
U potrazi za hranom 4. Zbog različitih, najčešće proizvoljnih tumačenja odredaba članka 13. točke 3. Zakona o lovu, o tome dali navedena odredba ograničava pripajanje više manjih enklava čija ukupna površina ne prelazi 1.000 ha ili pak omogućava pripajanje više pojedinačnih enklava koje zajedno mogu biti znatno veće od 1.000 ha. Isto vrijedi i za poluenklave, no onda je problematična brojka 500 ha. Neovisno od toga što Zakon nije jasno definirao što su to enklave a što poluenklave, držim daje zakonodavac svakako u oba slučaja mislio na ukupno ograničenje od 500 ha za poluenklave te 1.000 ha za enklave. U provedbi, je puno vlastitih lovišta ustanovljeno sa bitno većim površinama takvih enklava i poluenklava, od logičnog ograničenja iz točke 3. članka 13. Zakona o lovu. 5. Stoje za sobom povukla odredba članka 8. točke (2) 1. Zakona, gdje se izričito kaže da lovište ne obuhvaća neizgrađeno i izgrađeno građevinsko zemljište te površine u pojasu do 300 m od naselja? Kod ustanovljenja lovišta; da li svjesno ili nesvjesno, najčešće je taj pojas utvrđivan u širini od 300m, pa je lako pretpostaviti o kako se velikim nelovnim površinama radi, poznavajući broj i izgled naših naselja. Terenski, u prirodi, tu je liniju razgraničenja nemoguće odrediti. U praksi, ta će se površina najčešće loviti, za nju se neće plaćati lovozakupnina ,dok će divljač na tim površinama, temeljem članka 19. Zakona "zaštićivati" vlasnik , pravna ili fizička osoba koja koristi zemljište. Ako se pak radi o nelovnim površinama do 100 ha, raznih vlasnika ili ovlaštenika prava na tim zemljištima (članak 19. točka 2 ) nadležni će ured " zaštićivanje" divljači povjeriti drugoj pravnoj ili fizičkoj osobi ??? Nije li možda te površine bilo logičnije pripojiti lovištu a Zakonom isključiti mogućnost odstrela u pojasu do 300 m od naselja? Program zaštite divljači na površinama izvan lovišta temeljem članka 44. Zakona, donijet će ministar na prijedlog nadležnog ureda na čijem se području nalazi lovište. Ostaje još uvijek pitanje tko će vlasniku naknaditi štete koje će učiniti divljač na usjevima, nasadima i kulturama koje se nalaze na tzv. nelovnim površinama ? 6. Koliko je dobro objašnjena i provedena odredba točke 5. iz članka 9. Zakona, koja kaže da se uzgajalište divljači može ustanoviti samo za vlasnika zemljišta, a članak 5. Zakona, jasno razlikuje vlasnika od ovlaštenika. U provedbi, malo koji ovlaštenik prava lova nije izgradio uzgajalište, nazvavši ga ograđenim dijelom lovišta, neovisno stoje to u suprotnosti s točkom 4. istog članka 9. Zakona o lovu,.koja isključuje mogućnost da ograđeno lovište bude manje od 1.000 ha. S tim u vezi upozorio bih još samo na točku 2. članka 48. Zakona o lovu, koja u uzgajalištima dopušta uzgoj takvog broja divljači koji slobodno remeti prirodne odnose staništa i divljači, bez obzira na zavjetnu odredbu iz članka 1. točke 2. novog Zakona o lovu. Ograda koja razdvaja. |