DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1997 str. 85     <-- 85 -->        PDF

MEDVJED U HRVATSKOJ - STANJE, GOSPODARENJE, PROBLEMI, MEDIJI
Lividraga (Gorski kotar), 3-5. III. 1997.


Europski smeđi medvjed (Ursus arctos L.) u Hrvatskoj
je u prošlosti bio ugrožena vrsta. Zbog pretjeranog
lova i nikakvih mjera zaštite1 između I. i II. svjetskog
rata ostao je sačuvan u vrlo malom broju primjeraka u
našim Dinaridima. U razdoblju od 1950. do 1980. godine
broj medvjeda, zahvaljujući jedinstvenim mjerama
zaštite i gospodarenja, stao se vidno povećavati,
dosegnuvši procijenjenu gustoću naseljenosti od oko
400 jedinki. Tijekom Domovinskog rata zbog ratnih
djelovanja i razaranja, a s tim u vezi i rastućeg nezakonitog
lova, računa se daje u cjelini došlo do određenog
pada populacije medvjeda, koji se za središnje stanište
(Gorski kotar, Lika) procjenjuje na 5-15%.


To su neke od činjenica iznesene na znanstvenostručnom
skupu Medvjed u Hrvatskoj - stanje, gospodarenje,
problemi, mediji, održanom u lovačkoj
kući Lividraga kod Gerovaod3. do 5. ožujka 1997. godine.
Skup je organizirao prof. dr. sc. Đuro H üb er s
Katedre za biologiju Veterinarskog fakulteta Sveučilišta
u Zagrebu sa suradnicima, a nazočni su, uz goste iz
Slovenije, Bosne i Hercegovine i Njemačke, mahom
šumarski i lovni stručnjaci koji se u okviru J. P. "Hrvatske
šume" p.o. Zagreb profesionalno bave gospodarenjem
divljači, poglavito medvjedom.


Neposredan povod za održavanje skupa bile su zapravo
učestale kontroverzne informacije o medvjedima
u Hrvatskoj u našim medijima, koje su ukazivale na
pogrešan zaključak da medvjeda ima previše, da su
zbog ratnih djelovanja u većem broju pristigli iz Bosne
i da su postali opasni i krvoločni.


Uz naprijed iznesenu činjenicu da nema pokazatelja
koji bi ukazivali na porast populacije medvjeda, na
skupu je odbačena i fama o medvjedima "ratnim izbjeglicama",
koji su tobože masovno prešli iz Bosne i Hercegovine
u Hrvatsku, pa i dalje u Sloveniju, Italiju i Austriju.
Sto se pak tiče šteta, prema vjerodostojnim podacima
što su ih iznijeli lovni i šumarski stručnjaci, u
1996. godini došlo je do značajnog smanjenja šteta u
odnosu na ranije razdoblje. U prošloj godini u Hrvatskoj
je ukupno zabilježeno 17 (247) šteta koje je
prouzročio medvjed, od čega na stoci 9(13), na voćkama
6 (23), pčelinjacima 2 (5) i na usjevima 3 (206), gdje
brojke u zagradi predstavljaju registrirane štete u 1987.
godini. Prošle godine u Hrvatskoj nije zabilježen niti jedan
slučaj daje medvjed ozlijedio čovjeka. U posljednjih
10 godina poznata su 4 takva napada i to jedan sa
smrtnim posljedicama (Plitvička jezera 1988.) ijedan s
ozljedama (1989, 1994. i 1995.). Analiza tih napada
ukazuje da su medvjedi uvijek bili izazvani uznemiravanjem
medvjedice s mladima, u blizini zimskog
brloga ili u iznenadnom bliskom susretu.


Kako je usprkos
stabilnosti populacije
budućnost
medvjeda u
Hrvatskoj nesigurna,
skup u Lividragi
donio je
više preporuka, od
kojih iz područja
negativnih promjena
u staništu
izdvajamo:


1. Smetišta. Izuzetna
su opasnost,
[jer
se tamo medvjedi
navikavaju
na hranu iz ljudskih
izvora, gubeći
strah od čovje-


Procjenjuje se da u Hrvatskoj živi oko 400 ka, postajući tako
smeđih medvjeda, a taj broj odgovara ras- rjotenciialno Oüapoloživom
kapacitetu staništa. Napušteno , .
meče iz lovišta "Risnjak." Foto: A. Frković sni zbog neznanja


ljudi u ponašanju
u takvim situacijama. Smetišta, ako se već nalaze u
staništu medvjeda, moraju biti ograđena i nedostupna
zvjeradi.


2. Prometnice. Šumske, a posebno brze magistralne
ceste sve više komadaju stanište medvjeda, unoseći nemir
i opasnost. Svake godine sve više medvjeda stradava
u prometu2. Stoga, osim uklanjanja smeća potrebno
je postojeće brze ceste, posebno "zimsku dionicu" ceste
Rijeka-Karlovac kroz Gorski kotar, učinkovito ograditi,
a gdje god je to moguće predvidjeti prijelaze za divljač
("zelene mostove").
3. Odstrijelni kontigenti. Ustanovljenjem i zakupljivanjem
novih lovišta, medvjedom se stalo gospodariti
na sve manjim jedinicama i sa sve većim odstrijelima.
Stoga, revizija lovnogospodarskih osnova za lovišta u
kojima se medvjed vodi stalnom i gospodarski vrijednom
vrstom divljači, nameće se kao nužnost. U protivnom,
planirani odstrijelni kontigenti kad se jednom
počnu realizirati, mogu ozbiljno ugroziti inače za sada
stabilnu populaciju medvjeda u Hrvatskoj.
Alojzije Frković


1 Naredbom kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljske vlade od 27. V. 1915. godine


o podjeljivanju nagrada za tamanjenje grabežljive zvjeradi "svakomu,
koji bud kojim načinom u području kraljevine Hrvatske i Slavonije
usmrti medvjede ..., isplatit će se na njegov zahtjev iz zemaljskih sredstava
nagrada i to: za svakog starog medjeda ili medjedicu 20 kruna, a
za svakog mladog medjeda nagrada od 4 krune".
2 U posljednjem desetljeću udio stradanja medvjeda u prometuje gotovo
udvostručen u odnosu na prethodno razdoblje: porast s 11 % na 18%.