DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1997 str. 6     <-- 6 -->        PDF

D. Klepac: HRVATSKO ŠUMARSTVO U DRUGOJ POLOVICI XIX. STOLJEĆA Šumarski list br. 3-4, CXXI ( 1997), 115-126
Druga polovica XIX. stoljeća karakteristična je po


vladavini Franje Josipa I. koji je Austrijskom a po


tom Austro-Ugarskom Monarhijom vladao 68 godina


(1848 - 1916). Početak njegove vladavine počinje ap


solutističkim režimom, poznatim pod imenom Bachov


apsolutizam, ozloglašenim, između ostaloga, i po ger


manizaciji Hrvatske.


Slobodarske ideje Francuske revolucije prodiru u
Hrvatsku, posebno u Zagreb, gdje 25. ožujka 1848.
Ivan Kukulj ević i Ambroz Vranicani sazivaju
veliku narodnu skupštinu u Ilirskoj dvorani u Gornjem
gradu. Iste godine general Josip Jelačić postaje banom
Hrvatske, postiže velike pobjede, ima mnogo uspjeha,
ali i političkih padova. Kad je s banske stolice
odstupio Jelačićev nasljednik general Ivan Coroni n
i, Strossmayer predlaže Vinkovčanina generala Josipa
Šokčevića za bana Hrvatske (19. VI. 1860). Čim
je došao u Zagreb (12. srpnja), Šokčević je izjavio
da gaje car opunomoćio uvesti u urede hrvatski jezik.


Razvoj hrvatskoga gospodarstva slijedio je političke
prilike i neprilike u Hrvatskoj. Nakon ukinuća
kmetstva, odlukom bana Jelačića (1848), došlo je do
raspadanja velikih feudalnih posjeda. Tako je postupno
nastala potreba za naprednim poljodjelstvom. U tom
smjeru dolazi do osnivanja Hrvatsko-slavonskoga gospodarskoga
društva 1841. Svrha toga društva upravo je
bila promicanje naprednih ideja iz poljodjelstva, pa je
već druge godine osnovan u tu svrhu Gospodarski list
( 1842), koji ove godine navršava svoju 154. godišnjicu
neprekidnog izlaženja. U Hrvatsko-slavonskom gospodarskom
društvu bilo je i šumara. Medu njima posebno
se isticao Dragutin Ko s. On je pokrenuo ideju da se
unutar toga društva osnuje samostalni odsjek za šumarstvo.
U tome su mu pomagali uvaženi šumari Antun
Tomić (1803 -- 1894) i Franjo Šporer (1806 1865).
Polučili su veliki uspjeh na prvom sastanku budućega
hrvatskoga šumarskoga društva, održanom u
Prečecu kraj Zagreba, 26. prosinca 1846. Taj datum
smatramo - mi šumari - početkom Hrvatskoga šumarskoga
društva, koje je 1996. godine (9 - 11. XI)
proslavilo u Zagrebu 150. obljetnicu i 120. obljetnicu
izlaženja Šumarskog lista, stručnoga glasila Hrvatskoga
šumarskoga društva, koje je izašlo u prvom broju


1. siječnja 1877. godine. Zajedničko djelovanje gospodara
i šumara putem svojih stručnih udruženja urodilo
je plodom: 19. studenoga 1860. otvoreno je u Križevcima
Gospodarsko i šumarsko učilište. Iz njega će izrasti
1898. Šumarska akademija kao preteča bio-tehničkih
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
ZAKONI O ŠUMAMA 1852. I 1894.


Prvi znaci šumarstva u Europi javljaju se u rimskoj
provinciji Galiji gdje se, prema Pliniju, spominju uređene
šume, takozvane »sylvae caeduae«. U Hrvatskoj


se početci šumarstva naziru u nekim statutima starih hrvatskih
gradova: Ninski, 1103., Korčulanski, 1214.,
Splitski, 1240., Dubrovački, 1272., Trogirski, 1322.,
Krčki 1388. i drugi. Šumarstvo se također spominje u
Vinodolskom zakonu iz 1288., u Vorböczyjevu Tripartitumu,
1514. i drugdje. Te odredbe odnose se uglavnom
na sprečavanje prevelikih sječa. No tijekom vremena javljaju
se propisi kako se ima gospodariti šumama. Tako
primjerice zakonska uredba Marije Terezije iz 1769., pisana
na njemačkom i kajkavskom, propisuje sječne zrelosti
za glavne vrste drveća i detaljno navodi kako se
sječe u šumi imaju voditi. Iako je F. Kesterčanek
( 1882.) nazvao tu zakonsku uredbu prvim hrvatskim zakonom
o šumama i prvom šumarskom naukom u Hrvatskoj,
ipak ona nije mogla zadovoljiti potrebe suvremenog
šumarstva u to vrijeme. Zato je austrijska vlada pozvala
1843. sve područne oblasti, društva, veleposjednike
i šumare da joj »saopće svoje mnijenje kako bi se moglo
na put stati preovladalom krčenju u nerazložnoj
sječi šuma«. Na temelju mnogih i različitih mišljenja
sastavljen je 1848. prvi nacrt Zakona o šumama. Taj nacrt
predložilo je ministarstvo na pretres Gospodarskom
Kongresu 1849. u Beču. Kongres je nacrt zakona o šumama
uzeo u pretres u svojim sjednicama 29., 30. i 31.
ožujka 1849. Kongresu je predsjedao ministar za zemaljsku
kulturu barun Thinnfeld, a izvjestitelj šumarskog
odbora bio je c. kr. odsječni savjetnik Feistmantel,
poznati šumarski stručnjak. Kraljevina Hrvatska i Slavonija
nisu bile pozvane na taj Kongres, ali je Kongresu
ipak kao zastupnik tih kraljevina bio nazočan Dragutin
Ko s, c. kr. šumarnik i predsjednik tadašnjeg Hrvatskoslavonskoga
šumarskoga društva, poznat po svome
djelu Das Forstwesen in Kroatien ( 1847.).


Nacrt predloženoga zakona, sastavljen u ministarstvu,
bio je vrlo stručan i zahtjevan. Iz njega se mogu razabrati
ove najvažnije postavke: uvodi se nadzor nad
gospodarenjem privatnim šumama, a što se tiče postupka
sa šumama uopće, napose državnim šumama, uživanje
treba urediti za trajno pokriće potreba u drvu; općinske
šume treba staviti pod neposredni nadzor države;
pretvorba šuma u drugu vrstu kulture i krčenje se zabranjuje;
traži se stručna uprava i nadzor nad šumama.


U raspravi oko nacrta predloženoga zakona došla su
do izražaja dva pravca, čisto šumarski i liberalni pravac,
koga su zastupali uglavnom šumovlasnici. Većina
članova Kongresa bila je protivna tome da se u općinskim
šumama postave državni šumarski organi, tako da
takva odredba nije ušla u Zakon, ali je usvojen prijedlog
da su šumovlasnici dužni namjestiti osposobljeno
stručno šumarsko osoblje.


Zakon o šumama donio je kralj Franjo Josip I., 3.
prosinca 1852. za cijelu Austro-Ugarsku Monarhiju.
Posebnim carskim patentom od 24. lipnja 1857. Zakon
iz 1852. štavljenje u život u Hrvatskoj i Slavoniji 1. siječnja
1858., au Vojnoj krajini 7. veljače 1860.