DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1997 str. 6 <-- 6 --> PDF |
D. Klepac: HRVATSKO ŠUMARSTVO U DRUGOJ POLOVICI XIX. STOLJEĆA Šumarski list br. 3-4, CXXI ( 1997), 115-126 Druga polovica XIX. stoljeća karakteristična je po vladavini Franje Josipa I. koji je Austrijskom a po tom Austro-Ugarskom Monarhijom vladao 68 godina (1848 - 1916). Početak njegove vladavine počinje ap solutističkim režimom, poznatim pod imenom Bachov apsolutizam, ozloglašenim, između ostaloga, i po ger manizaciji Hrvatske. Slobodarske ideje Francuske revolucije prodiru u Hrvatsku, posebno u Zagreb, gdje 25. ožujka 1848. Ivan Kukulj ević i Ambroz Vranicani sazivaju veliku narodnu skupštinu u Ilirskoj dvorani u Gornjem gradu. Iste godine general Josip Jelačić postaje banom Hrvatske, postiže velike pobjede, ima mnogo uspjeha, ali i političkih padova. Kad je s banske stolice odstupio Jelačićev nasljednik general Ivan Coroni n i, Strossmayer predlaže Vinkovčanina generala Josipa Šokčevića za bana Hrvatske (19. VI. 1860). Čim je došao u Zagreb (12. srpnja), Šokčević je izjavio da gaje car opunomoćio uvesti u urede hrvatski jezik. Razvoj hrvatskoga gospodarstva slijedio je političke prilike i neprilike u Hrvatskoj. Nakon ukinuća kmetstva, odlukom bana Jelačića (1848), došlo je do raspadanja velikih feudalnih posjeda. Tako je postupno nastala potreba za naprednim poljodjelstvom. U tom smjeru dolazi do osnivanja Hrvatsko-slavonskoga gospodarskoga društva 1841. Svrha toga društva upravo je bila promicanje naprednih ideja iz poljodjelstva, pa je već druge godine osnovan u tu svrhu Gospodarski list ( 1842), koji ove godine navršava svoju 154. godišnjicu neprekidnog izlaženja. U Hrvatsko-slavonskom gospodarskom društvu bilo je i šumara. Medu njima posebno se isticao Dragutin Ko s. On je pokrenuo ideju da se unutar toga društva osnuje samostalni odsjek za šumarstvo. U tome su mu pomagali uvaženi šumari Antun Tomić (1803 -- 1894) i Franjo Šporer (1806 1865). Polučili su veliki uspjeh na prvom sastanku budućega hrvatskoga šumarskoga društva, održanom u Prečecu kraj Zagreba, 26. prosinca 1846. Taj datum smatramo - mi šumari - početkom Hrvatskoga šumarskoga društva, koje je 1996. godine (9 - 11. XI) proslavilo u Zagrebu 150. obljetnicu i 120. obljetnicu izlaženja Šumarskog lista, stručnoga glasila Hrvatskoga šumarskoga društva, koje je izašlo u prvom broju 1. siječnja 1877. godine. Zajedničko djelovanje gospodara i šumara putem svojih stručnih udruženja urodilo je plodom: 19. studenoga 1860. otvoreno je u Križevcima Gospodarsko i šumarsko učilište. Iz njega će izrasti 1898. Šumarska akademija kao preteča bio-tehničkih fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. ZAKONI O ŠUMAMA 1852. I 1894. Prvi znaci šumarstva u Europi javljaju se u rimskoj provinciji Galiji gdje se, prema Pliniju, spominju uređene šume, takozvane »sylvae caeduae«. U Hrvatskoj se početci šumarstva naziru u nekim statutima starih hrvatskih gradova: Ninski, 1103., Korčulanski, 1214., Splitski, 1240., Dubrovački, 1272., Trogirski, 1322., Krčki 1388. i drugi. Šumarstvo se također spominje u Vinodolskom zakonu iz 1288., u Vorböczyjevu Tripartitumu, 1514. i drugdje. Te odredbe odnose se uglavnom na sprečavanje prevelikih sječa. No tijekom vremena javljaju se propisi kako se ima gospodariti šumama. Tako primjerice zakonska uredba Marije Terezije iz 1769., pisana na njemačkom i kajkavskom, propisuje sječne zrelosti za glavne vrste drveća i detaljno navodi kako se sječe u šumi imaju voditi. Iako je F. Kesterčanek ( 1882.) nazvao tu zakonsku uredbu prvim hrvatskim zakonom o šumama i prvom šumarskom naukom u Hrvatskoj, ipak ona nije mogla zadovoljiti potrebe suvremenog šumarstva u to vrijeme. Zato je austrijska vlada pozvala 1843. sve područne oblasti, društva, veleposjednike i šumare da joj »saopće svoje mnijenje kako bi se moglo na put stati preovladalom krčenju u nerazložnoj sječi šuma«. Na temelju mnogih i različitih mišljenja sastavljen je 1848. prvi nacrt Zakona o šumama. Taj nacrt predložilo je ministarstvo na pretres Gospodarskom Kongresu 1849. u Beču. Kongres je nacrt zakona o šumama uzeo u pretres u svojim sjednicama 29., 30. i 31. ožujka 1849. Kongresu je predsjedao ministar za zemaljsku kulturu barun Thinnfeld, a izvjestitelj šumarskog odbora bio je c. kr. odsječni savjetnik Feistmantel, poznati šumarski stručnjak. Kraljevina Hrvatska i Slavonija nisu bile pozvane na taj Kongres, ali je Kongresu ipak kao zastupnik tih kraljevina bio nazočan Dragutin Ko s, c. kr. šumarnik i predsjednik tadašnjeg Hrvatskoslavonskoga šumarskoga društva, poznat po svome djelu Das Forstwesen in Kroatien ( 1847.). Nacrt predloženoga zakona, sastavljen u ministarstvu, bio je vrlo stručan i zahtjevan. Iz njega se mogu razabrati ove najvažnije postavke: uvodi se nadzor nad gospodarenjem privatnim šumama, a što se tiče postupka sa šumama uopće, napose državnim šumama, uživanje treba urediti za trajno pokriće potreba u drvu; općinske šume treba staviti pod neposredni nadzor države; pretvorba šuma u drugu vrstu kulture i krčenje se zabranjuje; traži se stručna uprava i nadzor nad šumama. U raspravi oko nacrta predloženoga zakona došla su do izražaja dva pravca, čisto šumarski i liberalni pravac, koga su zastupali uglavnom šumovlasnici. Većina članova Kongresa bila je protivna tome da se u općinskim šumama postave državni šumarski organi, tako da takva odredba nije ušla u Zakon, ali je usvojen prijedlog da su šumovlasnici dužni namjestiti osposobljeno stručno šumarsko osoblje. Zakon o šumama donio je kralj Franjo Josip I., 3. prosinca 1852. za cijelu Austro-Ugarsku Monarhiju. Posebnim carskim patentom od 24. lipnja 1857. Zakon iz 1852. štavljenje u život u Hrvatskoj i Slavoniji 1. siječnja 1858., au Vojnoj krajini 7. veljače 1860. |