DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1997 str. 55 <-- 55 --> PDF |
D. Böhm: AKTUALNI PROBLEM ZAŠTITE I OČUVANJA NACIONALNOG PARKA PLITVIČKA JEZERA Šumarski list br. 3-4^ CXXI ( 1997), 161 -170 tvica, koliko je poznato, nisu provođene, pa se eventualna sadašnja praćenja ne mogu uspoređivati, osim s podacima iz 1954. godine. Danas je taj prostor vjerojatnog podzemnog sliva Plitvičkih jezera ostao bez stanovništva, a eventualni budući uzgoj poljoprivrednih kultura, posebno krumpira, valjalo bi zabraniti. O jednoj pojavi razmišljao sam davnih 60-tih godina, pa bih se u kratkim crtama osvrnuo na tu pojavu kao mogući izvor opće eutrofikacije akvatorija. Jezerski je sustav, naime, podložan procesima prirodne regresije i u uvjetima stabilnih prirodnih procesa. Tako uz laganu eutrofikaciju teče najčešće paralelno i proces postupnog zatrpavanja akvatorija, uzrokovan erozijom površja u izravnoj oborinskoj zoni jezera. Procesi erozije bili su vrlo izraženi u vrijeme trajnog naseljavanja Plitvičkih jezera u drugoj polovici 16. stoljeća. Tada su, radi oskudice pašnjačkih površina, iskrčene velike šumske površine, kao što je plato Uvalice iznad Crne rijeke, Končarev kraj, te šumski pojas na lijevoj strani Bijele rijeke od Cudina klanca pa do Kamenite drage i Plitvičkog Ljeskovca. Teške posljedice po stabilnost izvorišne zone Plitvičkih jezera nastale su krčenjem velikog kompleksa Brezovca pa i Homoljca, radi sve većih potreba stočara. Nakon krčenja Brezovca iznad izvorišta Bijele rijeke, došlo je do intenzivnije erozije ovog kraškog predjela prepunog vrtača. Erozija je ublažena nakon trajnog zatravljenja ovog prostora. Početkom 60-ih godina, nakon višednevnih obilnih kiša, ogromna količina zemlje isprana je u brojne vrtače. To se dogodilo radi privođenja Brezovca uzgoju sjemenskog krumpira i to na vrlo velikim površinama. Vrtače su pod ogromnim pritiskom nagomilanog mulja i vode popustile, pa se sadržaj izlio u podzemne akumulacije i konačno na izvor Bijele rijeke. Toga svibanjskog jutra 1964. godine bili smo nazočni neviđenom prizoru, kad je potekla mutna bijela rijeka, noseći u Prošćansko jezero tone isprane zemlje s Brezovca. Jezero se zamutilo u dužini od dva i pol kilometra pa se razbistrilo tek nakon četiri do pet dana. Nakon ovog događaja uprava parka je u idućim godinama izvršila opsežna pošumljavanja Brezovca, a preoravanje i proizvodnju krumpira vlasti su zabranile. Bijela rijeka je u proteklih tristo godina nanijela oko Ljeskovca i nizvodno do ušća Matice ogromne količine materijala (kamene sitneži i zemlje), kojim je zatrpan prostor oko Ljeskovca kao i široka dolina Matice sve do Prošća. Ispod ovog recentnog nanosa nalaze se na tom potezu brojne male sedrene kaskade, nastale kroz duga stoljeća prije doseljenja čovjeka. Dolina Bijele rijeke pretrpjela je velike promjene krčenjem okolnih crnogoričnih šuma, gradnjom kuća i okućnica te manjih obradivih površina. Pod nanesenim materijalom u Bijeloj rijeci nalaze se ostaci brojnih minijaturnih travertinskih jezeraca, o čemu svjedoče ostaci sedrenih barijera, čiji je materijal upotrebljen za gradnju kuća. Valja istaknuti da je ova masa nanesenog i zaustavljenog materijala prije Prošćanskoga jezera, spriječila zatrpavanje Prošća, koje je sve do 50-ih godina bilo pošteđeno od jačeg zatrpavanja. U posljednjih tridesetak godina zatrpavanje je znatno uznapredovalo, gotovo pedesetak metara od ušća Matice, što je evidentno po sve širem pojasu barske vegetacije koja prodire u jezero. Struje su u jezeru nanijele mnogo materijala preko ušća obližnje Liman drage, što je uvelike smanjilo cirkulaciju i izmjenu vode u Limanu. Uz ovaj proces zatrpavanja akvatorija materijalom nanesenim iz uže oborinske zone, djeluje i ubrzani proces gomilanja i zatrpavanja akvatorija bukovim i ponešto javorovim kišćem iz okolnih šuma. Godišnji nanos otpalog lišća je ogroman. Ovaj materijal, nanesen prizemnim vjetrovima i snažnim površinskim vodenim tokovima na okolnom strmom, užljebljenom šumskom zemljištu, završava velikim dijelom u jezerima. Ova pak svakogodišnja gomila organskog materijala razgrađuje se u vodi posredstvom bakterija, pri čemu se troši kisik, a oslobađaju mineralizacijom hranjive soli kalija, fosfora i dušika. Drugim riječima, ovim se unosom gomile lišća obavlja fertilizacija Plitvičkih voda, što ima za posljedicu snažnu primarnu produkciju koja započinje razvojem fitoplanktona. Time se stvaraju sve snažniji poticaji eutrofikaciji Plitvičkih jezera, koja naglo gube svoje prirodne značajke čistih, prozirnih oligotrofnih ekosustava, u prvom redu proces tvorbe sedre. Unošenje lišća u jezera prisutno je osobito u gornjim jezerima, a najintenzivnije u Prošćanskom jezeru, koje je okruženo sklopljenim bukovim šumama s malim učešćem jele i smreke. Prateći više godina ovu pojavu, došao sam do zaključka, da je promjena prirodnih značajki plitvičkih voda i odraz promjena u sastavu šuma izravne oborinske zone. U stabilnim prirodnim uvjetima bez nazočnosti čovjeka Plitvička jezera su formirana kao makrosustav u kojemu su šume imale i još uvijek imaju odlučujuću ulogu za održavanje prirodne ravnoteže. Dolaskom čovjeka, posebno formiranjem stalnih naselja, započeo je proces brojnih promjena u stabilnim primarnim ekosustavima. Za potrebe izgradnje naselja Plitvičkih jezera, ali i onih udaljenijih od Plitvica, započinje bespoštedna sječa dostupne crnogorične šume u užoj zoni jezera. Nicale su brojne pilane, a drvo se sjeklo i privlačilo s obližnjih terena zimi često i plavljenjem ili prevlačenjem preko leda do prvih cesta. Tako je u posljednjih dvjesto godina izmijenjen sastav okolnih šuma, pa je crnogorica svedena na minimum. Nepovoljno stanje ovih šuma uočeno je već 1910. godine prilikom radova na gospodarskoj osnovi. Radi bespoštednih sječa i krađa šume u okolišu jezera, formirana je strogo zaštićena šumska zona oko jezera u površini od 1800 hektara, koja je bila podijeljena u 12 odjela. Ovom zaštitom htjelo se popraviti stanje u ovim pretjerano iskorištenim šumama. |