DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1997 str. 51     <-- 51 -->        PDF

STRUČNI ČLANCI - PROFESSIONAL PAPERS Šumarski list br. 3 4. CXXI (1997), 161-170
UDK 630* 279 : 907.1 (497J3)


AKTUALNI PROBLEM ZAŠTITE I OČUVANJA NACIONALNOG PARKA
PLITVIČKA JEZERA


CURRENT ISSUES ON THE PROTECTION AND PRESERVATION OF THE PLITVICE LAKES
NATIONAL PARK


Dragutin BÖHM*


UVOD Introduction


Razvoj i očuvanje Plitvičkih jezera u razdoblju nakon
Drugog svjetskog rata, obilježen je nesporazumima
i sukobima dviju oprečnih razvojnih koncepcija. Prvu
koncepciju zastupali su znanstveni krugovi, organi
za zaštitu prirode, i ljubitelji Plitvičkih jezera, koji su
po uzoru vodećih zemalja u svijetu željeli ovaj nacionalni
park urediti poput sličnih nacionalnih parkova. To
je ujedno vrijeme kada se donose prve međunarodne
konvencije o zaštiti prirode i kada se osnivaju međunarodne
organizacije iz ove oblasti. Nacionalni parkovi
zamišljeni su prvenstveno kao vrijedni dijelovi prirodnog
naslijeđa zemlje, reprezentativni prirodoznanstveni
objekti namijenjeni znanosti, odgoju i obrazovanju.


Nositelji drugih zamisli su ekonomisti i turistički
djelatnici, koji su svjesni ogromne vrijednosti Plitvičkih
jezera, kao značajnog i privlačnog punkta na glavnom
prometnom pravcu od kontinenta prema moru. Ova zamisao
polazi od središta Plitvičkih jezera, od prostora
Velike poljane na kojoj su se prije Drugog svjetskog rata
nalazili smještajni objekti. Turizam je, dakle, dobio na
neki način u naslijeđe ovu lokaciju, preko koje je početkom
šezdesetih godina provedena glavna asfaltna cesta
kroz Liku i prema moru. Cesta je prošla kroz srce Nacionalnog
parka i njome je tih godina krenula motorizirana
bujica europskih i domaćih turista do odredišta
na moru. Tom su cestom danonoćno tutnjali teški kamioni,
brojni autobusi i sve brojniji osobni automobili uništavajući
prirodu parka olovom, dušičnim oksidima, fotooksidantima
i drugim štetnim tvarima. Cesta je provedena
baš onako kako je provedena i duž Jadrana, od
Pule do Dubrovnika: lokalne vlasti, a posebno turistička
privreda, željele su uhvatiti što veći dio turističkog kolača,
ne obazirući se na moguće štetne posljedice.


Ubrzo su se pojavili problemi, a zatim i metež na tijesnim
ulicama obalnih gradova i naselja. Rješenje je
potraženo u gradnji skupih obilaznica oko gradova na


*Dragutin Böhm, dipl.inž., Zagreb


obali, a taj posao negdje traje i do danas. Tadašnja uprava
NP "Plitvička jezera" pokušala je pružiti otpor, zbog
gradnje ceste kroz Park, predlažući obilaznicu na obodu
Parka, no sve je bilo uzalud.


Galovački buk, N. P. Plitvička jezera


Trasa ceste bila je određena odlukom državnih organa
pa rasprave nije ni bilo. Povoljan položaj Plitvičkih




ŠUMARSKI LIST 3-4/1997 str. 52     <-- 52 -->        PDF

D. Böhm: AKTUALNI PROBLEM ZAŠTITE I OČUVANJA NACIONALNOG PARKA PLITVIČKA JEZERA Šumarski list br. 3-4. CXXI ( 1997), 161-170
jezera na glavnom pravcu prometa prema moru, cesta
koja je dovodila goste na vrata hotela, te izvanredna
privlačnost i atraktivnost Plitvičkih jezera, predstavljali
su izvanredne pogodnosti na startu turističke privrede.
Ekonomska osnova turističkog razvoja Plitvica uvela je
u nacionalni park sustav iskorištavanja prostora i resursa
Parka, suprotan međunarodnim propisima i intencijama
zaštite prirode. Proces turističke izgradnje nije
se mogao zaustaviti. Ubrzo su slijedila proširenja i
kompletiranja smještajnih kapaciteta i svih mogućih
pratećih djelatnosti. Nepovoljne i teške obveze otplate
kredita za prvi hotel "Plitvice" upućivale su poduzeće
na traženje daljnje izgradnje jeftinijih hotela (Hotel
Belevue). Zatim slijede prvi problemi s nedostatkom
pitke vode, te neriješeni stambeni prostor za djelatnike
Parka. Niču servisi, klaonica, škola, ambulanta.


Jedna od teških posljedica pogrešno locirane hotelske
izgradnje u jednoj od najosjetljivijih zona Parka,
svakako je nezadrživa privatna izgradnja stambenih
objekata, koji su dijelom namijenjeni za iznajmljivanje.
Ovi objekti niču na sve strane pa i uz rizik gradnje bez
građevinske dovole. Kasniji pokušaji rušenja bespravno
izgrađenih objekata nisu dali rezultate. U takvoj situaciji
sve su češći sukobi nadležnih organa zaštite prirode
s hotelskom privredom, koji su kulminirali prilikom
gradnje trećeg hotela. To razdoblje izgradnje završava
prisilnom integracijom hotelske privrede i Nacionalnog
parka, iza koje su svakako stajali odgovorni državni
i partijski organi.


Izgradnjom objekta na Velikoj Poljani i Mukinjama,
nastao je veliki i do danas neriješeni problem odvodnje
otpadnih voda izvan Parka. U prvoj fazi kanalizacija
hotela "Plitvice" rješena je tako, daje otpad proveden
cijevima u jednu vrtaču u neposrednoj blizini pristupne
ceste na rubu šume. Bilo je slučajeva daje uslijed začepljenja
sustava dolazilo do izljeva otpadnih voda ispod
hotela, tik uz stepenice koje vode do jezera Kozjak.
Otpad se slijevao površinski upravo iznad zahvata pitke
vode, koja se crpila za potrebe hotela. Bio je to skandalozan
propust graditelja i nadzornih organa, koji su ovakvim
rješenjem doveli nacionalni park u težak položaj.


Treba istaknuti daje u to vrijeme stambeno naselje
sa svim pratećim objektima bilo bez kanalizacije. Otpadne
vode naselja Mukinje slijevale su se u okolnu šumu,
u vrtače, u kojima je završavao i sav otpad nehigijenske
klaonice koja se nalazila u neposrednoj blizini. U kasnijim
fazama izgradnje izgrađen je kanalizacijski sustav
uz obalu jezera Kozjak, a kod Kozjačkih mostova ugrađene
su tlačne crpke i tlačni cjevovod, kojim je tekući
otpad prebacivan na vrh kanjona Donjih jezera. Cjevovod
je dalje položen do početka sela Rastovače, gdje završava
uz sustav rasprskavanja otpada u obližnjim vrtačama.
Otpadne vode se uopće nisu pročišćivale.


Ovaj nesolidni, loše izvedeni sustav odvodnje pokazao
je ubrzo svoje nedostatke. Prilikom prekida napajanja
strujom, elektromotori tlačne stanice bili su u pravilu
poplavljeni otpadnom vodom, koja je preko preljeva
istjecala u jezero Milanovac. I završetak ovog sustava
pokazao je sve nedostatke: cijevi za rasprskavanje ubrzo
su se začepile, a otpadne su vode i stjecale u vrtaču
koja se nalazi na kanjonu nepunih pedeset metara zračne
crte od ishodišta rijeke Korane. Pretpostavljam daje
ovaj sustav, radi nesolidno izvedenih radova i lošeg materijala,
propuštao na više mjesta. Ukratko, ovakav, gotovo
improvizirani sustav odvodnje, godinama je zagađivao
dio jezera Kozjak, Donja jezera i početak Korane,
stoje danas vidljivo i laiku, posebno na donjim jezerima,
koja su uz ovakvu bogatu gnojidbu, u visokom
stupnju eutrofizirana i gotovo obrasla močvarnom vegetacijom.


Od 1970. pa sve do 1990. godine, kroz punih dvadeset
godina, Plitvice bilježe sve veći promet i priljev turista.
U tim rekordnim godinama zabilježen je posjet od


900.000 turista i izletnika godišnje. Tijekom pune sezone
dnevni promet nedjeljom i praznikom dosezao je
10.000 ljudi. To je kolona ljudi duga oko 10 kilometara,
gotovo dužina čitavog jezerskog sustava.
Većina od tih ljudi nije ni došla radi Plitvičkih jezera,
već se tu zaustavljala kao na odmorištu na putu prema
moru ili na svom povratku.


Pitao sam jednom odgovorne ljude, postoji li granica
rasta prometa koja se temelji na ekološkim parametrima.
Odgovoreno mije, daje granica rasta određena
fizičkom propusnošću sustava staza, čime je ujedno i limitiran
rast prometa.


Pitao sam, da li bi se rast mogao povećati izgradnjom
još jednog sistema obilaska. Odgovoreno mije da
bi to svakako bilo moguće. Dakle, ni riječi o tome koliko
taj park smije primiti posjetitelja po određenim ekološkim
mjerilima. U tim godinama Plitvička jezera djelovala
su poput ljudskog mravinjaka. Čitav središnji i
ujedno najatraktivniji dio Plitvica, a to je površina
akvatorija, iznosi svega 200 hektara, odnosno dva kvadratna
kilometra. Činilo se kao da taj izuzetno osjetljiv i
filigranski nježan prirodni sustav još uvijek odolijeva,
no stručnjacima nisu promakle promjene u akvatoriju
Plitvica, koje nisu navještale ništa dobro. Služba zaštite
u novostvorenoj privrednoj organizaciji nije imala snage
da bitno utječe na takav razvoj.


Veliki prihodi od ulaznica u Nacionalni park, kao i
pravo raspolaganja ostvarenim devizama u punom iznosu,
predstavljali su pravi mamac za poslovne banke.
Ova su sredstva, međutim, ulazila u ukupni prihod poduzeća
pa su se njime gradili novi turistički objekti,
iako su ta sredstva predstavljala čistu rentu nacionalnog
parka i mogla su se koristiti isključivo za zaštitu i




ŠUMARSKI LIST 3-4/1997 str. 53     <-- 53 -->        PDF

D. Böhm: AKTUALNI PROBLEM ZAŠTITE I OČUVANJA NACIONALNOG PARKA PLITVIČKA JEZERA Šumarski listbr. 3-4, CXXI (1997), 161-170
održavanje. No, kako je zaštita prirode integracijom
ušla u hotelsko poduzeće koje nosi naziv "Nacionalni
park", izgleda, a to je jedinstveni primjer u svijetu, da
hotelsko poduzeće raspolaže i nudi svojim gostima pored
vrhunskih usluga i svoj vlastiti nacionalni park.


Nakon provedene integracije, Poljobanka iz Beograda
odobrila je značajne financijske kredite za infrastrukturu
i daljnju izgradnju u Parku, ali i za turističke
objekte izvan Nacionalnog parka. Značajno je napomenuti
da ovim sredstvima nije dovršen cjelovit sustav odvodnje
otpadnih voda iz Nacionalnog parka. Nikada nisam
dobio objašnjenje zastoje ovaj cjelovit sustav odvodnje
ostao nedovršen. To su za sada prazne cijevi koje
nisu ni na šta priključene. O razlozima se može samo
nagađati. Da li je projektant zastao pred problematičnim
rješenjem pročišćavanja u kanjonu Korane i ispuštanjem
sanitarne pročišćene vode u Koranu, koja je
zaštićen vodotok I/II kategorije ili postoji neki drugi razlog
no vjerujem da ćemo to uskoro saznati. O regresijama
u akvatoriju nacionalnog parka prvi puta piše
1986. godine prof. dr. Božidar Stilinović u časopisu
"Priroda", u članku pod nazivom "Eutrofija Plitvičkih
jezera". Na tu temu održao je isti autor i nekoliko javnih
predavanja. Začudo, odjek tih spoznaja bio je veoma
slab. To kao da nije nikoga posebno zabrinjavalo, posebno
nije zabrinjavalo novinare, koji su jednoglasno objavljivali
samo hvalospjeve i afirmativne prikaze uspjeha
i razvoja turističke privrede. Ozbiljne teme su izbjegavali,
ne želeći doći u sukobe s hotelskim poduzećem
"Plitvice", a naravno ni s tadašnjim establišmentom.


Uoči napada na Hrvatsku, okupacije Plitvica i Domovinskog
rata, Međunarodna unija za zaštitu prirode
u Švicarskoj, isključila je Plitvička jezera iz Registra
nacionalnih parkova, s obrazloženjem, da je ovaj Nacionalni
park ugrožen prodorom turističke privrede u
osjetljive dijelove Parka, pa su Plitvička jezera uvrštena
u kategoriju br. V - značajni krajolici.


Bio je to za stručnjake težak udarac, no u vihoru Domovinskog
rata o ovoj odluci UICN-a nije se gotovo ništa
znalo. Tijekom Domovinskog rata Nacionalni park
je zbog okupacije i velikih oštećenja prema primljenim
obavijestima uvršten u popis Objekata ugrožene prirodne
baštine, koji se vodi kod UNESCO-a.


Nakon oslobođenja i komisijskog pregleda Nacionalnog
parka, utvrđeno je da Park nije pretrpio ozbiljnija
oštećenja u ratu, osim smještajnih objekata, prvenstveno
hotela, koji su bili opljačkani. Uredske prostorije
i arhiva zatečeni su u ispravnom stanju. Tijekom
okupacije, naime, postojala je Uprava Nacionalnog
parka, jer se okupator nadao da će Nacionalni park Plitvice
ostati u pokorenoj Hrvatskoj, odnosno autonomnoj
Krajini.


Donošenjm Uredbe o upravljanju nacionalnim parkovima
Vlade Republike Hrvatske (31. 10. 1991 ), a zatim
i Odluke Vlade Republike Hrvatske o osnivanju
javnog poduzeća Uprave Nacionalnog parka "Plitvička
j ezera" (13.3. 1992), stvoreni su temelj i za statusno postavljanje
dobara kao što su nacionalni parkovi, na
način koji je u cijelosti u skladu s međunarodnim kriterijima
za nacionalne parkove, kao i s načinom upravljanja
nacionalnim parkovima koji se primjenjuju u svijetu.
Upravni odbor Uprave Nacionalnog parka "Plitvička
jezera" izradio je Program rada sa smjernicama
zaštite, održavanja, prezentiranja, korištenja i promicanja
Nacionalnog parka Plitvička jezera, na koji je svoju
suglasnost dala Vlada Republike Hrvatske 30. rujna
1993. godine i o tome posebno obavijestila Ministarstvo
graditeljstva i zaštite okoliša. Odobreni program
donosimo u cijelosti:


1. Prioritetni i stalni zadatak Uprave Nacionalnog
parka je zaštita: šuma i voda, sedrenih tvorevina kao osnovnih
čimbenika u biodinamici Plitvičkih jezera, zbog
čega su ona i postala baština cijelog čovječanstva. Posebnu
pozornost treba posvetiti stalnoj kontroli kvalitete
opskrbnih voda i voda jezera.
2. Potrebno je i dalje znanstveno utvrđivati koje površinske
i podzemne vode, sa pripadajućim šumskim
područjima, treba staviti pod režim zaštite od ekonomskog
iskorištavanja i svakog oblika zagađivanja.
U tom cilju, a i na temelju dosadašnjih znanstvenih
spoznaja, moraju se uključiti nove površine u granice
Nacionalnog parka i njih ekološki zaštititi. Ekonomsku
eksploataciju šuma neophodno je odmah obustaviti na
području čitavog Nacionalnog parka. Zahvati u šumskim
ekosustavima Nacionalnog parka bili bi dozvoljeni
samo u skladu s noveliranim Programom za šume
Nacionalnog parka ili s novim Programom za šume, koji
bi se izradio po suvremenim ekološkim načelima uređenja
šuma.


3. Treba nastaviti s daljnjim istraživanjima flore i
faune Nacionalnog parka.
4. Na temelju zaštitarsko-ekoloških osnova prostornog
i razvojnog planiranja, štetni utjecaj čovjeka treba
svesti na najmanju mjeru. U tom cilju potrebno je novim
Prostornim planom predvidjeti u razumnom roku
dislokaciju stacionarnih turističkih sadržaja i pratećih
objekata s dijelom sadržaja stanovanja i naselja na šire
prilazne prostore, ali svakako izvan uže zone koja
uključuje i zonu temeljnog fenomena. Svi stanovnici i
osoblje Nacionalnog parka moraju proći osnovnu ekološku
izobrazbu.
5. Na prostoru Nacionalnog parka razvijati i planirati
strogo kontrolirani turizam i ostale djelatnosti.


ŠUMARSKI LIST 3-4/1997 str. 54     <-- 54 -->        PDF

D. Böhm: AKTUALNI PROBLEM ZAŠTITE I OČUVANJA NACIONALNOG PARKA PLITVIČKA JEZERA Šumarski list br. 3 4, CXXI (1997), 161-170
6. Radi što adekvatnijeg prezentiranja i promicanja
prirodnih i kulturnih vrijednosti Nacionalnog parka,
zbog čega je i upisan u Listu svjetske baštine, nameće
se potreba osnivanja informativnog centra - muzeja
Nacionalnog parka, gdje bi se prikupljala, sređivala i
prikazivala sva neophodna saznanja o prirodnim procesima
kao osnove nastanka i trajanja Plitvičkih jezera sa
svim njihovim specifičnostima. Tu funkciju, kao i sve
ostale promidžbene materijale, treba u cijelosti preuzeti
odgovarajuća služba vođenja Nacionalnog parka.
7. Prostor Nacionalnog parka osloboditi u cijelosti
javnog prometa, a prijevoz posjetitelja, gdje je neophodan,
organizirati prijevoznim sredstvima koja će biti što
manjeg štetnog utjecaja na okoliš (električna ili druga
vuča).
8. Zbog sveobuhvatne zaštite Plitvičkih jezera, neophodan
je zadatak riješiti na siguran i kvalitetan način
vodoopskrbu i posebno problem otpadnih voda. Za potrebe
turističkih objekata i seoskih domaćinstava u u-
žem zaštitnom području ne koristiti vode plitvičkog sliva
i njihova izvorišta.
9. Uprava NP Plitvička jezera mora zadržati i proširiti
suradnju s međunarodnim organizacijama zaštite
prirode (UNESCO-Sektor zaštite, UICN i Europska federacija
nacionalnih parkova) uskladiti svoje aktivnosti
s njihovim kriterijima zaštite prirode, koji se mogu primijeniti
na područje našeg Nacionalnog parka.
Vlada Republike Hrvatske usvojila je ovaj program
u 1993. godini bez značajnih primjedbi. U listopadu
1994. godine održanje simpozij na temu "Plitvička je


zera - nacionalno dobro Hrvatske i svjetska baština".
Podneseno je više referata i znanstvenih tema o Plitvičkim
jezerima, pa je tom prilikom usvojen i Program
Nacionalnog parka Plitvička jezera, koji je godinu dana
ranije usvojila i Vlada Republike Hrvatske.


Tijekom Domovinskog rata Program je dostavljen
svjetskoj agenciji UNESCO, koja ga prihvaća bez značajnih
primjedbi, a Plitvička jezera UNESCO uvrštava
u registar ugrožene kulturne i prirodne baštine, jer se
pretpostavljalo da je okupator svojim aktivnostima
ugrozio opstanak ovog prirodnog dobra. Nakon akcije
Oluja i prestanka ratnih operacija, komisija Vlade Republike
Hrvatske izvršila je pregled šuma, akvatorija i
objekata u Nacionalnom parku pa je tom prilikom utvrđeno,
da tijekom rata nisu izvršena oštećenja u opsegu i
na način koji bi doveo u pitanje kvalitete Parka. Početkom
ljeta 1996. godine višenacionalna komisija UNE-
SCO-a sastavljena od najpoznatijih stručnjaka detaljno
je obišla Plitvička jezera i u osnovi potvrdila nalaz komisije
Vlade Republije Hrvatske o utvrđenom stanju u
Parku nakon ratnih operacija. UNESCO je stoga ujesen
ove godine donio rješenje po kojem se Plitvička jezera
brišu iz registra ugrožene prirodne i kulturne baštine područja
ugroženih ratom, ali je istovremeno predložio,
da se Nacionalni park Plitvička jezera uvrsti u Popis
prirodnih objekata, koji su ugroženi neprimjerenim
i nedozvoljenim privrednim djelatnostima. Tako su Plitvička
jezera ocijenjena i kategorizirana od obje svjetske
stručne agencije. Koliko je poznato, do sada još nije
reagirala Federacija nacionalnih parkova i parkova prirode
Europe.


Regresivne pojave u akvatoriju Plitvičkih jezera i osnovni podaci daljnjeg djelovanja


Regressive Phenomena in the Plitvice Lakes Aquatorium. Basic Courses of Further Action


U uvodnom dijelu spomenuto je, da su već 60-tih
godina pa i ranije uočene zabrinjavajuće pojave u prirodi
Plitvičkih jezera. Navodim nestanak raka, a zatim
domaće pastrve, širenje močvarne vegetacije, nestanak
pastrvskih trla (bjelara), cvatnja fitoplanktona, gubitak
prozirnosti vode i dr. Spomenut je i rad prof. Stilinovića
na temu eutrofikacije Plitvičkih jezera iz 1986. godine.
Kao stoje autor rekao, eutrofikacija u prirodnim uvjetima
je veoma spor proces, a promjene u akvatoriju su
primjetne u dugom razdoblju. Nema sumnje, da su ovi
procesi na Plitvicama ubrzani, a promjene sve očiglednije
i to u vrlo kratkom razdoblju.


Ako se prisjetimo godina nakon Drugog svjetskog
rata i tada dobro očuvanih jezera, nameće se pitanje pa i
problem, da li je moguće da su malena sela i zaseoci u
izvorišnoj zoni Plitvičkih jezera svojim otpadnim produktima
mogla ugroziti veliki akvatorij Prošćanskog
jezera, kad sve od 1970. godine potok Matica u svom
kratkom toku od Ljeskovca do Prošća nije pokazivao


vidljive znakove eutrofizirane vode, već isključivo oskudnu
oligotrofnu vegetaciju. Utjecaj otpadnih voda od
naselja u izvorišnoj zoni Plitvica nije zanemariv, no držim
da ne bi mogao biti odlučujući. Tijekom 1954.
godine provedena su u okviru prirodoznanstvenih istraživanja
analize vode Bijele i Crne rijeke na izvorima,
pa je tom prilikom utvrđeno da su vode, uz izvjesna sezonska
opterećenja fekalnim bakterijama, povoljnog
kemijskog sastava.


Kakve su se promjene u međuvremenu dogodile,
odnosno koji su čimbenici djelovali na pojavu vrlo
ubrzane eutrofikacije, trebalo bi stručno i znanstveno
utvrditi. Prof. Stilinović naveo je i mogućnost, da su u
kasnijim godinama vode izvorišne zone možda obogaćivane
mineralnim hranjivima koja su oborinama dospijevala
u kraške podzemne tokove Bijele rijeke s relativno
velikih površina pod poljoprivrednim kulturama,
posebno pod krumpirom koji je obilno prihranjivan
mineralnim gnojivima. Kemijske analize izvorišta Pli




ŠUMARSKI LIST 3-4/1997 str. 55     <-- 55 -->        PDF

D. Böhm: AKTUALNI PROBLEM ZAŠTITE I OČUVANJA NACIONALNOG PARKA PLITVIČKA JEZERA Šumarski list br. 3-4^ CXXI ( 1997), 161 -170
tvica, koliko je poznato, nisu provođene, pa se eventualna
sadašnja praćenja ne mogu uspoređivati, osim s
podacima iz 1954. godine. Danas je taj prostor vjerojatnog
podzemnog sliva Plitvičkih jezera ostao bez stanovništva,
a eventualni budući uzgoj poljoprivrednih
kultura, posebno krumpira, valjalo bi zabraniti. O jednoj
pojavi razmišljao sam davnih 60-tih godina, pa bih
se u kratkim crtama osvrnuo na tu pojavu kao mogući
izvor opće eutrofikacije akvatorija.


Jezerski je sustav, naime, podložan procesima prirodne
regresije i u uvjetima stabilnih prirodnih procesa.
Tako uz laganu eutrofikaciju teče najčešće paralelno i
proces postupnog zatrpavanja akvatorija, uzrokovan
erozijom površja u izravnoj oborinskoj zoni jezera.
Procesi erozije bili su vrlo izraženi u vrijeme trajnog
naseljavanja Plitvičkih jezera u drugoj polovici 16. stoljeća.
Tada su, radi oskudice pašnjačkih površina, iskrčene
velike šumske površine, kao što je plato Uvalice
iznad Crne rijeke, Končarev kraj, te šumski pojas na lijevoj
strani Bijele rijeke od Cudina klanca pa do Kamenite
drage i Plitvičkog Ljeskovca.


Teške posljedice po stabilnost izvorišne zone Plitvičkih
jezera nastale su krčenjem velikog kompleksa
Brezovca pa i Homoljca, radi sve većih potreba stočara.
Nakon krčenja Brezovca iznad izvorišta Bijele rijeke,
došlo je do intenzivnije erozije ovog kraškog predjela
prepunog vrtača. Erozija je ublažena nakon trajnog zatravljenja
ovog prostora. Početkom 60-ih godina, nakon
višednevnih obilnih kiša, ogromna količina zemlje isprana
je u brojne vrtače. To se dogodilo radi privođenja
Brezovca uzgoju sjemenskog krumpira i to na vrlo velikim
površinama. Vrtače su pod ogromnim pritiskom
nagomilanog mulja i vode popustile, pa se sadržaj izlio u
podzemne akumulacije i konačno na izvor Bijele rijeke.


Toga svibanjskog jutra 1964. godine bili smo nazočni
neviđenom prizoru, kad je potekla mutna bijela rijeka,
noseći u Prošćansko jezero tone isprane zemlje s
Brezovca. Jezero se zamutilo u dužini od dva i pol kilometra
pa se razbistrilo tek nakon četiri do pet dana. Nakon
ovog događaja uprava parka je u idućim godinama
izvršila opsežna pošumljavanja Brezovca, a preoravanje
i proizvodnju krumpira vlasti su zabranile. Bijela rijeka
je u proteklih tristo godina nanijela oko Ljeskovca
i nizvodno do ušća Matice ogromne količine materijala
(kamene sitneži i zemlje), kojim je zatrpan prostor oko
Ljeskovca kao i široka dolina Matice sve do Prošća. Ispod
ovog recentnog nanosa nalaze se na tom potezu
brojne male sedrene kaskade, nastale kroz duga stoljeća
prije doseljenja čovjeka. Dolina Bijele rijeke pretrpjela
je velike promjene krčenjem okolnih crnogoričnih šuma,
gradnjom kuća i okućnica te manjih obradivih površina.
Pod nanesenim materijalom u Bijeloj rijeci nalaze
se ostaci brojnih minijaturnih travertinskih jezeraca,
o čemu svjedoče ostaci sedrenih barijera, čiji je materijal
upotrebljen za gradnju kuća.


Valja istaknuti da je ova masa nanesenog i zaustavljenog
materijala prije Prošćanskoga jezera, spriječila
zatrpavanje Prošća, koje je sve do 50-ih godina bilo pošteđeno
od jačeg zatrpavanja. U posljednjih tridesetak
godina zatrpavanje je znatno uznapredovalo, gotovo
pedesetak metara od ušća Matice, što je evidentno po
sve širem pojasu barske vegetacije koja prodire u jezero.
Struje su u jezeru nanijele mnogo materijala preko
ušća obližnje Liman drage, što je uvelike smanjilo cirkulaciju
i izmjenu vode u Limanu.


Uz ovaj proces zatrpavanja akvatorija materijalom
nanesenim iz uže oborinske zone, djeluje i ubrzani proces
gomilanja i zatrpavanja akvatorija bukovim i ponešto
javorovim kišćem iz okolnih šuma. Godišnji nanos
otpalog lišća je ogroman. Ovaj materijal, nanesen
prizemnim vjetrovima i snažnim površinskim vodenim
tokovima na okolnom strmom, užljebljenom šumskom
zemljištu, završava velikim dijelom u jezerima. Ova
pak svakogodišnja gomila organskog materijala razgrađuje
se u vodi posredstvom bakterija, pri čemu se troši
kisik, a oslobađaju mineralizacijom hranjive soli kalija,
fosfora i dušika. Drugim riječima, ovim se unosom gomile
lišća obavlja fertilizacija Plitvičkih voda, što ima
za posljedicu snažnu primarnu produkciju koja započinje
razvojem fitoplanktona. Time se stvaraju sve snažniji
poticaji eutrofikaciji Plitvičkih jezera, koja naglo
gube svoje prirodne značajke čistih, prozirnih oligotrofnih
ekosustava, u prvom redu proces tvorbe sedre.


Unošenje lišća u jezera prisutno je osobito u gornjim
jezerima, a najintenzivnije u Prošćanskom jezeru, koje
je okruženo sklopljenim bukovim šumama s malim
učešćem jele i smreke. Prateći više godina ovu pojavu,
došao sam do zaključka, da je promjena prirodnih
značajki plitvičkih voda i odraz promjena u sastavu šuma
izravne oborinske zone. U stabilnim prirodnim uvjetima
bez nazočnosti čovjeka Plitvička jezera su formirana
kao makrosustav u kojemu su šume imale i još
uvijek imaju odlučujuću ulogu za održavanje prirodne
ravnoteže. Dolaskom čovjeka, posebno formiranjem
stalnih naselja, započeo je proces brojnih promjena u
stabilnim primarnim ekosustavima. Za potrebe izgradnje
naselja Plitvičkih jezera, ali i onih udaljenijih od
Plitvica, započinje bespoštedna sječa dostupne crnogorične
šume u užoj zoni jezera. Nicale su brojne pilane,
a drvo se sjeklo i privlačilo s obližnjih terena zimi često
i plavljenjem ili prevlačenjem preko leda do prvih cesta.


Tako je u posljednjih dvjesto godina izmijenjen sastav
okolnih šuma, pa je crnogorica svedena na minimum.
Nepovoljno stanje ovih šuma uočeno je već
1910. godine prilikom radova na gospodarskoj osnovi.
Radi bespoštednih sječa i krađa šume u okolišu jezera,
formirana je strogo zaštićena šumska zona oko jezera u
površini od 1800 hektara, koja je bila podijeljena u 12
odjela. Ovom zaštitom htjelo se popraviti stanje u ovim
pretjerano iskorištenim šumama.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1997 str. 56     <-- 56 -->        PDF

D. Böhm: AKTUALNI PROBLEM ZAŠTITE I OČUVANJA NACIONALNOG PARKA PLITVIČKA JEZERA Šumarski list br. 3-4, CXXI ( 1997), 161-170
Zabranom sječe izostali su bilo kakvi uzgojni radovi
u ovim šumama. Na račun posjećenih masa crnogorice,
razvila se bukova šuma s većim učešćem javora potpunog
sklopa, no rijetka obrasta. Pod gustim krošnjama
bjelogorice s vremenom je propao zastarčeni mladi naraštaj
i podmladak jele i smreke s rijetkim grupicama
bukovog mladika. Nestankom crnogorice koja je sječama
svedena na 0.1 -0.2 učešća u ukupnoj masi, znakovito
je porasla masa bukovog listinca koju prizemni vjetrovi
odnose s grebena u žljebove ili jarke, a površinske
vode na ovom strmom terenu odnašaju u jezera. Takav
proces nije mogao djelovati u dugom razdoblju stvaranja
i evolucije jezera, jer bi u takvim uvjetima jezerski
sustav bio davno zatrpan i zamočvaren.


Šume oko gornjih jezera pripadaju klimazonalnoj
zajednici bukve s jelom i smrekom. Najniže položaje
oko izvorišta potoka i jezera zauzimala je crnogorica,
jer je to zona vlažnog i hladnog stagnirajućeg zraka, dakle
zona mrazišta. Najniži uski pojas oko voda zauzimala
je smreka, nešto više položaje jela, a gornji pojas bukva.
Gornja jezera su naime izraziti primjer vegetacijskog
obrata uzrokovanog temperaturnom inverzijom.
Nešto od ovog prirodnog visinskog rasporeda vidljivo
je u dolini Crne rijeke, koja je i do danas ostala u približno
prirodnom stanju. Takvi su odnosi vladali kroz
dugotrajno razdoblje evolucije Plitvičkih jezera, sve do
pojave čovjeka na ovim prostorima.


Klimazonalna šuma bukve i jele je postojana i neznatno
se mijenja u prirodnim uvjetima u skladu sa sekularnim
klimatskim kolebanjima. Takve klimatske promjene
imaju za posljedicu i promjene u sastavu šume.
Naravno, granica između zona nije oštro postavljena,
pa se bukva miješa s jelom, a jela sa smrekom. Najpostojanija
se čini smreka u neposrednoj blizini jezera i
vodotoka. Ona na tim staništima nema konkurenta u
prirodnim uvjetima života i razvoja. Možemo zaključiti
da stručni uzgojni zahvati u šumama pospješuju, odnosno
ubrzavaju prirodne procese izmjena vrsta. Svjedoci
smo kakve drastične i brze promjene nastaju kad je u
pitanju čovjek i njegove aktivnosti u šumama.


Bilo je svakako razdoblja kada se bukva spuštala u
zonu jele pa i niže, no nikada nije potisnula smreku, pa i


ZAKLJUČCI


Od mjera zaštite Plitvičkih jezera predlažem sljedeće:


1. Potrebno je provesti pošumljavanje rubne zone
šuma na području Gornjih jezera i to unošenjem sadnica
i stablašica, prvenstveno smreke. Jelove stablašice
mogu se uspješno prenositi vađenjem s busenom iz gustih
sklopova mladog naraštaja jele s područja Parka
(Vujčić kapela, Napojište, Žiga vrh i dr.). Pojas crnogorice
mora biti dovoljno širok i gust, da uspješno zadrži
pokretanje bukovog listinca prema jezerima. Iz ranijih
jelu, sve do pojave čovjeka. Tako su se trajno održavala
i do naših dana sačuvala jezera sa svim svojim prirodnim
značajkama oligotrofije. Upravo u tome se očituje
odlučujuća zaštitna uloga šume i njen utjecaj na harmoniju
makrosustava. Prirodna šuma očuvala je jezera, jer
iglica crnogorice ostaje u najvećem postotku na mjestu
gdje je i pala i gdje se rastvara, održavajući šumsko tlo.
Pretpostavljam stoga, da snažna eutrofijacija mora imati
stalan izvor, odnosno uzrok, a to je upravo i unos biljnog
organskog otpada u jezera u novije vrijeme. I u jugoistočnoj
gospodarskoj jedinici ranije zvanoj Kik-Bijeli
vrh pretežu bukove šume, jer su i ovdje vršene intenzivne
sječe crnogorice, posebno u ratnim prilikama,
za izgradnju ličkih naselja. Ovu jedinicu strmog i razvedenog
reljefa, pokriva većim dijelom sliv potoka
Rječice, koji ima bezbroj pritoka. Lišće i erodirani materijal
kojeg je nanijela Rječica gotovo je zatrpao prostranu
uvalu jezera Kozjak, koja se i zove Glibovita
draga. Situacija s jezerom Kozjak i grupom Srednjih jezera
je nešto drukčija. Naime, od jezera Ciginovac pa
preko Stubice i sela Plitvice, izvršena su još u predtursko
doba krčenja šuma oko naselja u blizini Kozjaka.
Staro hrvatsko stanovništvo tu je paslo stoku i bavilo se
zemljoradnjom. Prirodna ili primarna šuma bukve s javorom
u ovoj brdskoj zoni davno je potisnuta i zadržala
se u manjim skupinama, posebno na vrlo strmim položajima.
Sjekla se za ogrjev, pa je mlada i dobro sklopljena.


U odnosu na Prošće, Kozjak je u daleko manjoj mjeri
izložen zatrpavanju lišćem, pa stoga uzroke eutrofizacije,
posebno završnog dijela Kozjaka, a i čitavih
Donjih jezera, treba tražiti u drugim izvorima opterećenja
akvatorija, u prvom redu u loše projektiranoj, slabo
izvedenoj, a posebno nemarno održavanoj kanalizaciji
naselja i hotela.


U završnom dijelu prikaza želim navesti i naglasiti
one zaštitne radove i akcije, koje su po mom mišljenju
primarne. Prema tome, moje sugestije su samo dio cjelovitog
programa zaštite i očuvanja Plitvičkih jezera,
koji treba sastaviti i uputiti na odobrenje Uprava nacionalnog
parka uz pomoć znanstvenih krugova i dobrih
poznavatelja Plitvičkih jezera.


Conclusions


iskustava može se reći da podsijavanje jelovim sjemenom
ove rubne zone neće dati rezultata, ukoliko se dozvoli
da ponik bude zatrpan bukovim listincem. Grebeni
se mogu podsijavati jelom, jer ovdje vjetar jače
odnosi bukov listinac, pa je jelov ponik bolje zaštićen
od zatrpavanja. Istovremeno s očetinjavanjem rubnog
pojasa oko jezera i voda, potrebno je podići na rubovima
pletere od ljeskovog ili vrbovog pruća visine do 80
cm, koji će zadržati listinac.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1997 str. 57     <-- 57 -->        PDF

D. Böhm: AKTUALNI PROBLEM ZAŠTITE I OČUVANJA NACIONALNOG PARKA PLITVIČKA JEZERA Šumarski list br. 3 4, CXXI ( 1997), 161-170
Svakako da nagomilano lišće treba svake godine otpremati.
Pleteri ne smiju biti podignuti kontinuirano,
već se moraju ostaviti dovoljno široki prolazi za šumsku
faunu. Na takvim prijelazima pleter mora biti odmaknut
prema unutra 1-2 metra od osnovne linije ograde. Kolce
za pleter treba izraditi od vrbejerćesenataj način vrba
primiti i "živi" kolac neće strunuti. Pleter može biti i od
vrbe, ali lijeskov je bolji. Primarnim pregledom šuma u
ovoj zoni, treba ustvrditi perspektivne pomladne jezgre
jele, koje su po mom sudu uglavnom zastarčene, pa će ih
stoga trebati oslobađati od gustih dominantnih krošanja
bjelogorice. Ovim se radovima želi popraviti narušeno
prirodno stanje u šumama u neposrednoj blizini akvatorija,
o čemu smo ranije govorili.


2. Najskuplji pothvat na jezerima bit će neophodno
bageriranje naslaga erodiranog i nataloženog materijala,
kao i ogromnih količina lišća na znatnim površinama
jezera. Danas postoje montažni ploveći bageri-refuleri,
koji snažnim usisnim cijevima izvlače sa dna nataloženi
i štetni materijal, koji je u osnovi izvor eutrofikacije
jezera. Jedan bager radio bi na Prošćanskom jezeru
a jedan na Kozjaku. Manja jezera, a posebno Donja jezera,
morala bi se čistiti usisnim cijevima sa staza i putova.
Za ploveće bagere potrebno je izgraditi prilazne
putove i rampe, gdje će se vršiti pretovar mulja u kamione.
Mulj izvučen iz jezera koristan je materijal za gnojidbu
travnjaka kao i oraničnih površina u daljnjoj okolici
Plitvica. Predložit ću neke lokalitete koje je potrebno
prvenstveno očistiti od taloga, a to su: ušće Matice
s pedesetmetarskim pojasom od ušća, uključivo i čitavu
Liman dragu koja je danas gotovo potpuno zatrpana
lišćem i u kojoj vladaju anaerobni uvjeti. U Liman dragi
prisutno je široko rasprostranjeno izbijanje barskoga
plina na površini vode, tako da za toplih dana voda skoro
"ključa". Dubina lisnoga nanosa na pojedinim lokalitetima
prelazi 3 m stoje provjereno ubadanjem. Zatim,
završetak Prošćanskog jezera uz Labudovačku barijeru
u odgovarajućoj širini.
Ovaj zadatak na Labudovačkoj barijeri treba izvesti
vrlo pomno, jer je ova barijera u prošlosti doživjela razne
pregradnje i razaranja. Na jezeru Kozjak potrebno
je očistiti čitavu Glibovitu dragu, a zatim završni zatrpani
pojas Kozjaka uz kozjačke mostove. I ova barijera
je teško oštećena pa se prilikom čišćenja o tome mora
voditi posebna briga. Osnovna je svrha bageriranja snižavanje
nagomilanog nanosa barem do dubine na kojoj
se barska vegetacija ne može održati unatoč hranjivom
bogatoj podlozi. Držim da bi bilo za dogledno vrijeme
dovoljno da se bageriranjem postignu dubine jezerskih
tala iz razdoblja prije Drugog svjetskog rata, osim za
Liman dragu koja je gotovo potpuno zasuta lišćem i koju
treba temeljito očistiti. Naveo sam nekoliko kritičnih
lokaliteta, jer za detaljni plan čišćenja nemam dovoljan
uvid u stanje. Cjeloviti plan trebali bi izraditi znanstve


nici i stručnjaci biolozi (limnolozi i šumari). Naglašavam
da će posao na malim jezerima biti mukotrpan radi
nemogućnosti prilaza teretnih vozila, kao i radi skučenog
prostora na kome će se deponirati izvučeni materijal.
Ovaj zadatak zahtijeva ozbiljan kontinuirani rad. To
su svakako skupi radovi, no ako želimo sačuvati Plitvička
jezera, financijska sredstva se moraju pronaći, tim
prije, stoje ovaj nacionalni park svoju čistu parkovsku
rentu preko trideset godina davao za izgradnju turističke
privrede. Ukoliko se ovi radovi pokrenu, siguran sam da
će nadležne svjetske organizacije priskočiti u pomoć,
jer su Plitvička jezera dio svjetske ugrožene baštine.
Ako se u običnom govoru zatrpavanje jezerskih sustava
naziva starenjem jezera, onda možemo slobodno reći da
su predložene mjere sanacija stanja i pomlađivanja
akvatorija.


3. U davnim kontaktima sa stručnjacima često sam
govorio o potrebi da se za šume Nacionalnog parka Plitvička
jezera, ali i drugih parkova, trebaju izrađivati posebni
programi uređenja šuma, koji prolaze od njihovih
općekorisnih funkcija. U slučaju Plitvica riječ je u prvom
redu o ulozi šuma u zaštiti zemljišta od erozije,
kao i u zaštiti cjelokupnog hidrologijskog sustava, a time
i održavanja jezerskog sustava. Posebno me raduje
stoje o tome na Simpoziju o Plitvičkim jezerima, održanom
u HAZU 1994. godine, govorio akademik prof.
Dušan Klepac. Ne ulazim u cjelovitu metodologiju izrade
takvog pilot-programa ekološkog uređenja šuma,
no predlažem da se svakako danas izradi elaborat o postojećoj
i potencijalnoj erodibilnosti šuma po jedinicama
unutarnje podjele. Osim šuma treba obuhvatiti i ostale
površine Parka. Takav smo elaborat izradili početkom
80-ih godina u tadašnjem Zavodu za zaštitu prirode,
za šume Parka prirode "Medvednica", po uputama i
uz pomoć pedologa dr. Jakova Martinovića. Usput napominjem,
daje ovaj elaborat kao i mnogi drugi, a napose
međunarodni projekt o zaštiti čovjekova okoliša u
Jadranskoj regiji bivše Jugoslavije, izrađen za ormare i
ladice. Ti projekti danas nikome ne služe, iako su dobili
brojna međunarodna priznanja.
4. Smatram da osnovni normativni akt treba biti pomno
i svestrano izrađen Pravilnik o unutarnjem redu u
Nacionalnom parku, kojeg mora odobriti Vlada odnosno
njene službe, a kojim se propisuje sav život i ponašanje
na području Parka. Bilo je u prošlosti više pokušaja
da se donese takav akt, no svi pokušaji pali su u vodu
radi otpora onih koji nisu željeli ni trpjeli bilo kakve
propise ili mjere, koje bi ih u njihovim ambicijama
ograničavale. Jedan nacionalni park mora imati Pravilnik,
jer to je obveza prema međunarodnim propisima i
konvencijama.
5. Prema međunarodnim preporukama nacionalni
parkovi ne bi trebali u svojim granicama imati niti privredne
niti turističko-smještajne objekte. To stoga, što


ŠUMARSKI LIST 3-4/1997 str. 58     <-- 58 -->        PDF

D. Böhm: AKTUALNI PROBLEM ZAŠTITE I OČUVANJA NACIONALNOG PARKA PLITVIČKA JEZERA Šumarski list br. 3^1, CXXI ( 1997), 161 -170
se u nacionalnom parku, a to su u pravilu područja izvan
bilo kakve eksploatacije, obavljaju samo posjete
pod stručnim vodstvom, a nikakav duži boravak u hotelima
ili kampovima. Nacionalni parkovi su reprezentanti
prirodnog naslijeđa jedne zemlje, objekti namijenjeni
znanstvenim istraživanjima i izobrazbi mladeži.
U vezi s ovim zaključkom, nameće se odmah pitanje što
učiniti s hotelima i pratećim objektima na Plitvičkim jezerima,
koji su nakon "Oluje" ostali pošteđeni okupatorskih
divljanja i razaranja, no u znatnoj mjeri opljačkani.
U Programu koji je odobrila vlada RH 1994, predviđena
je dislokacija hotelskih sadržaja izvan Nacionalnog
parka na lokacije s kojih će biti omogućen posjet
Parku. Rokovi tada nisu određeni, no pretpostavljalo se
da će dislokacija uslijediti tijekom skorašnje izgradnje
suvremenih auto-putova prema Jadranu.


Stoga nije razumljivo, zašto se Ministarstvo turizma
upustilo u opsežne zahvate na postojećim objektima,
prema kojima se čini da nisu u planu nikakvi nužni provizoriji
niti privremeni radovi, već temeljite rekonstrukcije
i preinake postojećih hotela, kojih su radovi u
tijeku ili se planiraju. Znači li to da Ministarstvo turizma
ima drukčije planove i ne kani napustiti područje
Nacionalnog parka izgradnjom smještajnih objekata na
brojnim atraktivnom lokacijama uz trase budućih autoputova?
To bi značilo da Program revitalizacije Plitvica
usvojen na Vladi RH (rujan 1993) ne obvezuje Ministarstvo
turizma, pa se odmah nameće pitanje za koga je
taj Program uopće izrađen. Na takav stav Ministarstva
turizma, pored krupnih građevinskih radova i preinaka,
ukazuje i planirana izgradnja brojnih garaža za goste
hotelskih kuća, koje se kako čujem, planiraju izgraditi
na dugom potezu preko Velike poljane i Rapainke, između
gornje prilazne i donje obalne ceste uz Kozjak.


Ovdje moram istaknuti problem dovršetka sustava
otpadnih voda koji je jako daleko od završne faze izgradnje.
Za ovu neophodnu prateću investiciju nedostaju
za sada sredstva, ne samo za izgradnju nego i dovršetak
projektne dokumentacije. Projekt će navodno dovršiti
JVP "Hrvatske vode" i Uprava Nacionalnog Parka.
Znači li to da će se adaptirani i dovršeni hoteli pustiti u
pogon i prije dovršetka cjelovitog sustava odvodnje s
uređajima za pročišćavanje? Bojim se da hoće, jer za
ovu osnovnu zaštitarsku investiciju nije bilo nikada dovoljno
novaca, ni u ranijim vremenima. Znači da će otpadne
vode završavati onako kao što i danas završavaju,
jer se ispuštaju u vrtaču neposredno uz kanjon Donjih
jezera i Korane. Dužan sam naglasiti još jedan problem
u svezi s otpadnim vodama, a o tome znaju mnogo
više znanstveni radnici koji se bave biologijom voda.
Naime, istaložene i biološki pročišćene otpadne vode
su neškodljive samo sa sanitarnog aspekta, sadrže otopljena
mineralna hranjiva koja se ne gube u procesu
biološkog pročišćavanja nego se čak i povećavaju.1


´ Usmena izjava akademika Meštrova


Ukoliko se budu ispuštale u rijeku Koranu, a prema
svemu nije ih moguće drukčije riješiti, nastat će problemi
vezani uz povećanu bioprodukciju u Korani. Primarna
produkcija započinje bujanjem fitoplanktona,
algi i brojnih vrsta barske vegetacije. Ovakav razvoj
vjerojatno je moguć u Korani radi male ljetne protoke i
povoljnih temperaturnih odnosa u plitkom koritu rijeke.
U cijelosti gledano, problem otpadnih voda hotelskih
objekata, stanovanja, servisa i svega ostalog, čini
se nerješiv sa šireg ekološkog gledišta, pa je i to jedan
od razloga stoje turistička privreda u granicama Nacionalnog
parka neodrživa.


A što reći o vodoopskrbi plitvičkog turističkog gospodarstva
i stanovništva? U ljetnim mjesecima kad je
protoka jezera malena, a potrebe vode najveće, crpi se
iz jezera Kozjak gotovo trećina protoke. Potrebe enormno
rastu, a grade se novi objekti pa ćemo na taj način
pokazivati posjetiteljima "suha donja jezera" koja su i
tako zahvaćena ubrzanom eutrofikacijom (zamočvarenjem).
Rješenje, dakako, postoji, ali na velikoj udaljenosti
i uz velika ulaganja. Usput, i sadašnje rješenje je
protivno zakonima i konvencijama o nacionalnim parkovima,
pa je i to razlog da se turističko-ugostiteljska
djelatnost što prije dislocira.


Od proglašenja Nacionalnog parka traju nastojanja
oko preseljenja stanovništva iz izvorišne zone jezera i
nekih drugih lokaliteta. U početnoj fazi 60-ih godina
Uprava Parka uspjela je riješiti problem nekoliko domaćinstava
s područja Bijele rijeke, koji su sa sredstvima
dobivenim od odšteta sagradili moderne obiteljske kuće
u selu Jezercu, a neki u drugim krajevima. Akciju su
trajno ometali lokalni politikanti, koji su tumačili ovu
nužnu zaštitarsku mjeru kao progon domaćih ljudi. Poslije
akcije "Oluja" čitava izvorišna zona ostala je bez
stanovništva, pa je upravo sada trenutak da se i ovo pitanje
konačno riješi. Naravno da će za provedbu ove akcije,
kao i za odštete, trebati osigurati potrebna sredstva.


6. Jedinstvene ljepote Plitvičkih jezera oduševile su
tisuće posjetitelja. One su na neki način trajno vlasništvo
svih ljubitelja prirode i dio svjetske baštine. Nezaboravne
vedute na jezera i vodopade u dekoru okolnih
šuma, jedinstvene i očuvane šume širih prostora nose
sve odlike izvornog, prirodnog krajolika. To čini osnovu
plitvičkog krajolika kojeg harmonično dopunjuju
cvjetne livade. Nakon godina okupacije livade su zakorovljene
i gube draž i privlačnost, a pored toga postoji
opasnost da nestanu brojne cvjetnice od kojih se posebno
ističu raznovrsne orhideje ili kaćuni. Upravo ove
vrste će nestati, jer su se održale redovitom košnjom
trave. Košnju cvjetnih livada mora u sadašnjim uvjetima
preuzeti Uprava Nacionalnog parka. Svakako je potrebno
izraditi Osnovu zaštite i unapređenja krajolika.
Potrebno je osnovati, odnosno obnoviti meteorološku
službu te uvesti svakogodišnja sezonska uzorkovanja i


ŠUMARSKI LIST 3-4/1997 str. 59     <-- 59 -->        PDF

D. Böhm: AKTUALNI PROBLEM ZAŠTITE I OČUVANJA NACIONALNOG PARKA PLITVIČKA JEZERA Šumarski list br. 3-4, CXXI (1997), 161-170
analize plitvičkih voda na potrebnim lokalitetima, a o-probleme iz bivše vlasti, na pogrešnoj razvojnoj osnovi
sobito na svim izvorištima. (nepoštivanje znanstvenih kriterija zaštite prirode).


Ovaj je prikaz rezultat mog dugogodišnjeg rada na Guranje problema pod tepih nije moguće, jer pod tepiPlitvičkim
jezerima, u svojstvu direktora Uprave, a nahom
zaista više nema mjesta. Umjesto jalovih pokušaja
kon integracije 1970. godine i odlaska na rad u Repu"
obnove stare slave Plitvica", potrebno se okrenuti viblički
zavod za zaštitu prirode, povremenih boravaka i talnim problemima, pa makar to bilo mučno i vrlo teško
obilaska parka. Nisam detaljnije upoznat s rezultatima posebno ljudima koji nisu upućeni u bit problema.
znanstvenih istraživanjakoja su obavljena u razdoblju


Plitvice su danas u zaista teškom stanju stoga ih vaod
1970. pa do 1990. godine, odnosno do početka Do


lja hitno liječiti. Naša Hrvatska država pokazala je na
movinskog rata. Moguće je daje radi takvog, svakako


nekim objektima na Jadranu dovoljno volje i snage da


nepotpunog uvida, nešto u mojim zaključcima nepot


se uhvati u koštac s teškim i skupim radovima na zaštiti


puno ili netočno. Ukoliko se ukaže potreba, rado ću po


okoliša. Stoga vjerujem da će Hrvatska pokazati puno


moći mladim ljudima u Upravi parka nekim svojim sa


razumijevanje za radove na sanaciji narušene prirode


vjetom. Hrvatska država je zatekla i naslijedila ove


našeg najljepšeg nacionalnog parka.


LITERATURA - References


Klepac,D. , 1994: Ekološko uređivanje šuma u Naći- Stilinović , B., 1994: Temeljni fenomen Plitvičkih


onalnom parku Plitvička jezera, HAZU, Zbornik jezera, HAZU, Zbornik znanstvenog skupa Plit


znanstvenog skupa Plitvička jezera, nacionalno vička jezera, nacionalno dobro Hrvatske - svjet


dobro Hrvatske - svjetska baština, 69-80 ska baština, 53-67
Prp ć, B., 1995: Stanje šumskih ekosustava u NacioSti
inović, B., 1979: Bakteriološka istraživanja B
nalnom parku "Plitvička jezera" poslije srbo-čet-jele i Crne rijeke i nekih Plitvičkih jezera, Acta
ničke okupacije, Šum, list 11-12, 407 i 408. bot. Croat. 38, 79-86


Summary: Former director of the Plitvice national Park gives an introductory
word on the development, protection and tourism industry in the time since the
proclamation of the Park in 1949.


Like most Croatian national parks, Plitvice Lakes are situated in an economically
undeveloped area. Consequently, the then communist government made efforts
to use this unique scenery as a midpoint of a large-scale economic development
connecting the continental and Adriatic Croatia.


Within the clash of two different concepts, the environmental-ecological and
tourism-utilitarian, the latter prevailed with full government support.


Disregarding the basic natural phenomena and the susceptible structure, first
hotels with corresponding infrastructure appeared within the vulnerable zone of
the Park. At the same time, government improved the communication between
Karlovac and the Adriatic coast with roads running right through the Park´s
heart. Soon after appeared the first consequences of the overwhelming motor traf


fic in all forms of damage - noise and waste products including lead, nitrogen ox


ides, rubber dust and motor oil. After twelve long years, the traffic was partly


transferred to alternative routes.


Originally organized as a republic institution, following the introduction of the
self-management system, the Park´s management soon lost the central government
support. The by then valid and implemented statute on interior organization
regulating alUactivities going on in the Park was canceled, and the district authorities
practically governed the Park according to the general laws and regulations.


The damaging effects of such organization followed soon after. The Hotel company
became an equal partner with the Park management, the latter being just the
formal manager of the area handling the problems of the poor drainage system
and the forceful and hardly controlled building on attractive though susceptible
locations.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1997 str. 60     <-- 60 -->        PDF

D. Böhm: AKTUALNI PROBLEM ZAŠTITE I OČUVANJA NACIONALNOG PARKA PLITVIČKA JEZERA
The 1970 decision on integration of the Park management with the Hotel company
opposed law and constitution. Now just another activity of the integrated
company, nature protection thus lost its authoritative function. The new company
acquired the name "Nacionalnipark", a unique example worldwide, that a hotel
company offered its guests, besides other facilities, its own national park. Freed
from all limitations, the company made efforts to increase the revenues. In the
years before the aggression and war against Croatia, the visitors rose to 900,000
in a year. This multitude mainly dwelt on 200 hectares of the attractive lake and
waterfall zone.


The drainage problems became more obvious. The initial primitive disposal of
waste waters endangered lake Kozjak and the group of lower lakes. In the seventies,
the building of partial pipeline began, though without cleaning system, immediately
endangering the survival of the lower lakes due to frequent interruptions of
pump work. However, the damaging effects remained unnoticed. The consequences
of this irresponsibility are today clearly visible in eutrophication and
swamping of the lake Kozjak and the lower lakes.


Begun in the eighties, the third complete drainage system has remained unfinished
and out of work until the present day. The steady fertilization of the lake water
leads to eutrophication of the natural oligotrophic lakes, endangering the basic
biodynamic growth of travertine barriers, waterfalls and other formations.


The second article deals with the basic regressive phenomena in the National
park aquatorium. The deforestation over large areas has caused land erosion.
Normally a natural process, land erosion has been accelerated by man, and large
areas have been filled up with eroded material.


Another undesired and dangerous regressive process is caused by large quantities
of beech and maple leaves brought by wind and surface water. In the thousands
of years of its creation, the lake system has not witnessed such enormous input
of organic waste from forests, because the lake and stream zone had been protected
by the thick belt of fir and spruce forests, a barrier against the leaves from
the higher beech habitats. Fir and spruce settled on the lowest and coldest locations
around the waters. The upper lakes are the brilliant illustration of the vegetation
turn due to temperature inversion. These had been the relations thousands
of years ago, before the first settlements in the 16th and 17 th centuries, when man
started to cut conifers for building purposes. Uncontrolled felling with countless
sawmills disturbed the natural state and structure of the forests, replacing
conifers by beech and maple on the reclaimed soil. The gradual and long eutrophication
of the Upper lakes began through the leaves decomposition that set loose
nitrogen, phosphorus, potassium and other nutrients.


The conclusion contains the suggestions for improvements of the disturbed environment
of the National park. Besides the measures brought in 1994 by the
Park´s management in exile, including the urgent transfer of the hotel facilities
and other residential objects to locations outside the park, wattle fencing should
be immediately put around the waterways and lakes to prevent leaves from entering
the water and the planting of fir and spruce seed. Besides these measures, the
lakes should be dredged in many critical places by powerful refill systems to remove
the debris and large layers of leaves. The protection against sewage water
and leaves would decrease the pressure of nutrients in the aquatorium, while the
dredging would deepen and fill up the locations down to the depth where swamp
vegetation would not be able to settle.


With other suggested measures, a new silviculturalplan should be made in accordance
with the ecological principles. The protection of forests, forestlands, waters
and grassland should be based on a risk-erosion study by one of the acknowledged
methods (e.g. Coen-Holland).


The Plitvice lakes should in future be used as a cultural, scientific and educational
object of the world heritage. Any forms of exploitation should be eliminated


- hotel industry, forest exploitation, and water-supply necessities.
Supported by government, home and foreign institutions in a long-term
process, this improvement operation will have a real chance to succeed.


Šumarski list br. 3-4, CXXI ( 1997). 161-170