DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1997 str. 25     <-- 25 -->        PDF

S. Bertović, M. Generalović, J. Karavla, J. Mattinović: PRIRODA I PARK0VN1 OBJEKTI U OPĆINI RIJEKA Šumarski list br. 3^1, CXXI( 1997), 133-160
inž. S. V. Letinića - odlučilo izdvojiti i usporedno objaviti,
(v. "Hortikultura, 62, 1-4, 1995.) iz sveukupnoga
zanimljivog i vrijednog materijala, sažete ekološke napise
i opširniji (ali ne i potpun) opis perivoja i parkovnih
objekata (po tč. 3 i 5. programa).


Prirodoznanstvene osobitosti
(piše S. Bertović)


Osnovne prirodne čimbenike (reljef, klima, kamena
podloga, tlo, biljni pokrivač), zapravo sastavnice prirodnih
sustava (ekosustava, ekosistema), današnjica ozbiljno
uvažava jer svugdje odlučno djeluju na život i
gotovo sve čovjekove djelatnosti.


Zato su ovdje, usklađeno sa sadržajem cjelovite publikacije
i na osnovi opširnijih istraživanja (a osobito istaknutih
hortikulturnih objekata) sažeto opisana glavna
prirodna obilježja. To je važno zbog potpunije predodžbe
i ocjene postojećih stojbinskih prilika, ali i nastavka
proučavanja i zaštite parkovno-pejzažnih objekata,
šumskih sastojina i životne okolice u riječkoj općini.


U mnogim znanstvenim, osobito geografskim publikacijama
(Rogić 1970; Roglić, Riđanović, Šegota
1975; Stražičić, Rogić 1975 i dr.) prirodni ekološki
činitelji su podrobno opisani. Ta činjenica i ograničen
časopisni prostor dopuštaju ovdje navesti samo najhitnije
i one novoutvrđene spoznaje.


Reljef i orografski pojasi


Po Rogliću (1975, 1988) Kvarnerski sektor reljefno
je najizrazitiji, najdinamičniji i najkrševitiji dio Hrvatskog
primorja. U građi reljefa tamošnjega dubokog krša
prevladavaju paleogene i mezozojske karbonatne
stijene (vapnenci, dolomiti), a u manjoj su mjeri zastupljeni
paleogeni fliš pa donjomezozojske i paleozojske
klastične naslage i tek lokalno kvartarne taložine (okolica
Dražica na Grobničkom polju).


U općoj reljefnoj slici opisivanog područja, na prerezu
od obale Riječkoga zaljeva do najviše točke, vrhunca
Veliki Risnjak (1528 m), osobito se ističu na sjeveru
i sjeveroistoku gorski, jugozapadno brdski predjeli,
u središnjem dijelu Grobničko polje (279-327 m) i


´Potpuna službena pismohrana i izvoran rukopis završenog dijela
naslovljene studije pohranjeni su kod inž. M. Generalovića u Rijeci,
a kartografske podloge u Katedri za geodeziju Šumarskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu.


2 U cijeloj Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini najviši vrhunci dosežu
tek u viši pretplaninski pojas. Stoga je za naše krajeve pogriješno
govoriti o planinskom pojasu, o planinskoj klimi, o planinskoj vegetacijskoj
zoni, (a pogotovu o šumama), o planinskim prometnicama
i prijevojima, o planinskom gospodarstvu, turizmu i si. Oni stvarno
postoje u Sloveniji, Crnoj Gori, Kosovu i Makedoniji.
Obrazložen i iscrpniji napis o toj tematici autor je pripremio za objavljivanje
u dogledno vrijeme.


3 Po količini meteoroloških postaja (Opatija, Rijeka, Kraljevica) te
parametara pojedinih klimatskih elemenata (39) i pojava (9) - podneblje
u brdskom nižem submediteranskom orografskom pojasu i
bioklimatu zasad je najpodrobnije prikazano i obilježeno u publikaciji
RHMZ-a, koju su priredili Kirigin, Šinik i Bertović (1971).


na jugu dolina Rječine s deltom i zaravnjenim riječkim
priobaljem. Istočno od Bijele Škalje (1459 m), masiva
Obruča (1377 m), Fratra (1350 m) i Jesenovice(1375 m),
uz granicu s Gorskim kotarom, izdiže se u dinarskom
(SZ-JI) pravcu pružanja neprekinut niz gorskih kosa s
najvišim vrhovima: Medvejci (1481 m), Planina (1428
m) - Guslice (1492 m) - Međuvrhi (1463 m) - Snježnik
(1506 m), Veliki Risnjak (1528 m), Tuhobić (1105 m)-
Strgarnica (1098 m) - Jelenčić (1105 m), Kosa (1012
m), što zorno prikazuje "Karta općine Rijeka" (Karta 1,
skupina autora 1984).


Osim zemljopisnih pojednosti na toj su karti istaknute
visinske zone ograničene proizvoljno odabranim
slojnicama, odnosno ljestvicom nadmorskih visina po
100 m. Reljefne karte slične vrste i sadržaja, različitih
mjerila i hipsometrijskih ljestvica, najčešće su u različitoj
tematskoj kartografiji, stručnim opisima, urbanističkim
prostornim planovima i si. No osim realne predodžbe
obličja terena po visinskim zonama one ne odaju
ostale ekološki zanimljive i važne pojedinosti.


Imajući na umu poznat utjecaj i tijesnu povezanost
reljefa s klimatskim razlikama, promjenama i procesima
u tlu, raslinstvu i ostalim stojbinskim prilikama u životnom
okolišu (Horvat 1949, 1962) - Bertović (1963,
1984, 1987, 1994) izdvaja sa širega bioekološkoga stajališta
takve reljefne cjeline, a to su orografski pojasi i
potpojasi ... unutar kojih su obuhvaćeni izjednačeni
utjecaji i promjene koje proizvode svi reljefni faktori
na podneblje, tlo i biljni svijet u nekom području.


U tom se smislu svugdje pa i u riječkom okolišu mogu
razlikovati upadljivi, višestruko važni i ekološki
znakoviti ovi orografski pojasi i potpojasi: pretplaninski
(viši i niži),2 gorski (viši i niži), brdski i ravničarski,


koje u prirodi dobro obilježavaju zonalne i intrazonalne
biljne zajednice. Tako shvaćen i uže razlikovan reljef
posredno upućuje na klimatske, pedološke, vegetacijske
i gospodarske različitosti, stoje teorijski i praktično
vrlo važno.


Podneblje i bioklimati


Najstariji dokument o vemenskom motrenju u Rijeci
jest meteorološki izvještaj dr. Nikole Tillera za godinu
1842. Otada se, s manjim prekidima i promijenjenim
položajem stanice, vremenska opažanja obavljaju: do


1. prosinca 1977. na meteorološkoj postaji Rijeka-grad
(Hs = 104 m,

nadnevka i danas na met. postaji Rijeka-Kozala (Hs =
120 m, ep = 45° 20´N, X = 14° 27´ E Gr.)


O klimi Rijeke i okolice objavljeno je vrlo mnogo
publikacija3, a o podneblju u odnosu s reljefom i zonalnim
raslinstvom u primorskim i ostalim krajevima u
Hrvatskoj najčešće su pisali Horvat (1939, 1949, 1962),
Bertović (1960, 1971, 1975, 1981-1994), i u novije vrijeme
Seletković & Katušin (1992).