DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1997 str. 97 <-- 97 --> PDF |
čije, a za mentora imenovalo Prof, dr. se. Đuru Rauša. Po predaji dovršenog rada Vijeće je 5. srpnja 1996. imenovalo Povjerenstvo za ocjenu rada u sastavu: Dr. se. Vlado Topić, Prof. dr. se. Đuro Rauš, Doc. dr. se. Ante Tomašević. Nakon pozitivne ocjene rada Fakultetsko vijeće Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu imenovalo je 23. rujna 1996. povjerenstvo za obranu u istom sastavu, s time da je u zamjenu za prof, dr. se. Đuru Rauša imenovan Izv. prof. dr. se. Joso Vukelić, te odredilo datum javne obrane doktorskog rada. Prikaz rada - Doktorska disertacija mr. se. Željka Španjola obuhvaća 360 stranica, uključujući 188 tablica, 18 slika, 17 fotografija i 6 karata. U raduje prikazano 250 radova citirane literature (207 domaćih i 43 strana naslova). Pristupnik je doktorski rad podijelio u 7 poglavlja, kako slijedi: Uvod, Opći podaci o istraživanim područjima, Vlastita istraživanja, Rasprava, Zaključci, Citirana literatura Sažetak rada - U Uvodu pristupnik prikazuje požare u mediteranskom predjelu, a naročito ističe aktualnost šumskih požara u našoj zemlji od 1980. na dalje. Konzultirao je stranu i domaću literaturu i uočio osnovnu potrebu istraživanja uzroka nastajanja šumskih požara i gospodarske probleme nakon požara. Uočava potrebu obavljanja biološke sanacije požarišta, da ne dođe do stvaranja golog krša. Pristupnik je u poglavlju Opći podaci o problematici šumskih požara od 3 do 99 stranice obradio šumske požare na temelju dostupne literature u svijetu i kod nas. Autor donosi definicije šumskih požara različitih autora. O šumskim požarima pisalo se puno i davno, tako daje već Šumarski list 1892. i 1893. godine donio prve obavijesti o nastanku požara kao i obveze kojih se treba pridržavati lugarsko i šumarsko osoblje. Pristupnik detaljno obrađuje povijest šumskih požara kod nas i u svijetu. Također navodi više klasifikacija šumskih požara. Prva podjela šumskih požara odnosi se na način nastanka i to: a) Prirodni (nekontrolirani, divlji, stihijski) b) Umjetni (kontrolirani, planirani) Druga podjela šumskih požara koja se najčešće koristi kod nas nastala je na osnovi tipa gorivog materijala. Ako šumu promatramo kroz njen morfologijski sastav kao fitocenozu u potpunom razvoju kroz slojeve drveća, grmlja i niskog rašća, uviđamo da susrećemo s aspekta požara i gašenja različit gorivi materijal, koji može biti nad zemljom ili pod zemljom. S tog gledišta šumske požare dijelimo na: a) podzemni požar ili požar korijena i treseta, b) prizemni ili niski požar, c) požar u krošnjama ili visoki požar (ovršni požar) d) požar osamljenog drveća i grmlja. Ovdje treba uzeti u obzir požare koji zahvaćaju neki od degradacijskih stadija šuma (panjača, makija, garig, šikara i dr.) Tada svakako ne vrijedi u potpunosti (ili nikako) ovakva podjela požara. U raduje posebno obrađena procjena opasnosti od šumskih požara. Kod procjene opasnosti od požara u našoj zemlji bitna je pokrovnost sloja prizemnog rašća, sloja grmlja i sloja drveća. Autor daje tablični pregled broja nastalih požara u Republici Hrvatskoj od 1970. do 1994. godine. Prema podacima Ministarstva poljoprivrede i šumarstva (1995) šume na kršu, odnosno šume koje se nalaze na otočnom i priobalnom dijelu Republike Hrvatske zauzimaju površinu od 1 042 081 ha što čini 43% ukupnih površina šuma i šumskog zemljišta u Hrvatskoj. Na obraslim površinama koje iznose 732 371 ha najviše su zastupljene degradirane sastojine sa 83% (panjače 52%, šikare 25%, makije 4% i garizi 2%), dok visoke šume zauzimaju svega 17% obraslih površina (sjemenjače 11% i kulture i plantaže 6%). Za nastajanje šumskih požara odlučni su i geološki preduvjeti, a vrste tala također utječu na nastajanje i širenje šumskih požara. Šumska tla autor u svom radu promatra prije nastajanja požara i nakon požara. Najteže posljedice po tlo nastaju nakon požara, kada se mijenjaju fizikalna i kemijska svojstva tla te se mijenja prirodni ciklus prehrane biljaka jer nastaju novi uvjeti. Kad požar razori organsku tvar, nehlapljivi sastojci ostaju u obliku pepela na površini mineralnog tla. Tada dolazi do intenzivnog djelovanja klimatoloških prilika. Oborine unose topljive tvari u tlo. Dio se toga zadržava u površinskim horizontima na koloidnom kompleksu tla, dio odlazi u dublje slojeve ispod dosega biljnog korijenja, a dio nepovratno odlazi iz tla ocjednim vodama. Ovisno o stojbinama različit dio topljivih tvari i pepela gubi se također površinskim otjecanjem vode i otpuhivanjem vjetrovima. Požari osim što uzrokuju snažnu eroziju šumskih tala, smanjuju infiltracijsku sposobnost tla, smanjenje zaliha vode u tlu, smanjuju poroznost tla i povećavaju njegovu zbijenost. Iz dosadašnjih istraživanja i šumarske prakse poznate su slijedeće metode biološke sanacije izgorjelih površina: a) prepustiti prirodnoj sukcesiji b) sadnja biljaka c) sjetva sjemena d) kombinacija prethodnih metoda Najveću pozornost posvetio je pristupnik problematici borovih kultura u melioraciji krša. U poglavlju Opći podaci o istraživanim područjima autor donosi |