DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1997 str. 96     <-- 96 -->        PDF

NOVI DOKTORI ZNANOSTI


ŽELJKO ŠPANJOL


Mr.sc. Željko Španjol, diplomirani
inženjer šumarstva, uspješno je


1. listopada 1996. godine obranio
disertaciju pod nazivom "Biološkoekološke
i vegetacijske posljedice
požara u borovim sastojinama i
njihova obnova", te stekao znanstveni
stupanj doktora biotehničkih
znanosti iz znanstvenog polja Šumarstvo.
Životopis - Željko Španjol
rođenje 30. rujna 1961. na Rabu,
gdje je pohađao osnovnu školu i prva
dva razreda opće srednje škole u
Centru odgoja i usmjerenog obrazovanja
u ugostiteljstvu. Školske
godine 1978/79. upisao se u Odgojno
obrazovni centar za šumarstvo u
Karlovcu, gdje je 1980. godine maturirao.
Školske godine 1980/81.
upisao se na Šumarski odjel Šumarskog
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Nakon odslužene vojne obveze
započeo je redoviti studij šk.god.


1981/82. Diplomirao je 1987. godine.


Nakon završetka studija radio je
kao stručni suradnik volonter kod
prof.dr.sc. Đure Rauša na predmetu


Zaštita prirode. Od 15. srpnja 1988.
zaposlenje na određeno vrijeme od
po godinu dana na Katedri za uzgajanje
šuma kao pripravnik na predmetu
Zaštita prirode.


U šk.god. 1988/89. uspisao je
poslijediplomski studij na Šumarskom
fakultetu u Zagrebu iz područja:
Oblikovanje parkovnih i prirodnih
rekreacijskih objekata.


Izradio je magistarski rad pod
naslovom: Zaštita prirode u općini
Rab, koji je obranio 11. srpnja
1991. godine.


Od 1. veljače 1992. biran je u
znanstveno-nastavno zvanje asistenta,
a od 20. studenog 1996. u suradničko
zvanje višeg asistenta na
predmetu Šumske melioracije krša
i zaštita prirode.


Od 2. ožujka 1989. godine upisan
je u registar istraživača Ministarstva
znanosti Republike Hrvatske
pod brojem: 114526. Od 1991.
do 1995. godine radi na većem broju
zadataka koje je financiralo J.P.
"Hrvatske šume", a od 1993. samostalno
vodi zadatak "Melioracijski
zahvati u obnovi šumske vegetacije
na opožarenim površinama mediteranskih
šuma". U istom razdoblju
znanstveno radi na Projektu kojeg
je financiralo Ministarstvo znanosti
i tehnologije Republike Hrvatske
kao istraživač-suradnik: 4-04-028
Sto trajnih ploha Republike Hrvatske
- ekološka istraživanja.


Od 1996. godine obavlja znanstveno-
istraživački rad kojeg financiraju
J.P. "Hrvatske šume" na problematici
obnove i sanacije opožarenih
površina u mediteranskim šumama
kao i na ekološkim istraživanjima
na sto trajnih ploha u Republici
Hrvatskoj. Sve to u sklopu


Projekta 1: Zaštita i unapređenje


proizvodnje biomase u ulozi održavanja
višestrukih uloga i funkcija
šuma, Potpro/ekt l: Osiguranje obnove
kao mjere stabilnosti i potrajne
proizvodnje fitomase u prirodnim
šumskim ekosustavima.


U sklopu znanstveno-istraživačkog
rada koje financira Ministarstvo
znanosti i tehnologije uključen
je u znanstveno-istraživački rad na


Projektu 068001 Uzgojne mjere i
sto/bine šuma Hrvatske.


Sudjelovao je kao autor ili koautor
na 13 domaćih i međunarodnih
simpozija, znanstvenih i znanstveno-
stručnih savjetovanja te kongresa
sa 17 radova, od kojih je 8 samostalno
izložio.


Član je Hrvatskog ekološkog
društva, Hrvatskog šumarskog društva,
Hrvatskog društva za zaštitu
voda i mora, Istočnoalpskog-Dinarskog
društva za istraživanje vegetacije.
Također je član Uređivačkog
odbora Šumarskog lista za znanstveno-
stručno područje Uzgajanje
šuma i hortikultura, znanstvene grane:
Zaštićeni dijelovi prirode.


Od prosinca 1996. godine imenovanje
u stručni tim za provedbu
šest potpisanih rezolucija s Prve ministarske
konferencije o zaštiti europskih
šuma u Strasbourgu (18.
prosinca 1990), gdje vodi rezoluciju
SI - Europska mreža trajnih
pokusnih ploha za motrenje šumskih
ekosustava.


Objavio je do sada kao autor i
koautor 45 radova i jednu knjigu.


Postupak odobrenja i ocjene
disertacije - Na prijedlog Povjerenstva
(Prof.dr.sc. Đuro Rauš,
Prof dr .se. SlavkoMatić,Doc. dr.
se. Ante Tomašević) Fakultetsko
vijeće Šumarskog fakulteta 1. ožujka
1994. odobrilo je izradu diserta




ŠUMARSKI LIST 1-2/1997 str. 97     <-- 97 -->        PDF

čije, a za mentora imenovalo Prof,
dr. se. Đuru Rauša. Po predaji dovršenog
rada Vijeće je 5. srpnja 1996.
imenovalo Povjerenstvo za ocjenu
rada u sastavu: Dr. se. Vlado Topić,
Prof. dr. se. Đuro Rauš, Doc. dr. se.
Ante Tomašević. Nakon pozitivne
ocjene rada Fakultetsko vijeće Šumarskog
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
imenovalo je 23. rujna 1996.
povjerenstvo za obranu u istom sastavu,
s time da je u zamjenu za prof,
dr. se. Đuru Rauša imenovan Izv.
prof. dr. se. Joso Vukelić, te odredilo
datum javne obrane doktorskog
rada.


Prikaz rada - Doktorska disertacija
mr. se. Željka Španjola obuhvaća
360 stranica, uključujući 188
tablica, 18 slika, 17 fotografija i 6
karata. U raduje prikazano 250 radova
citirane literature (207 domaćih
i 43 strana naslova). Pristupnik
je doktorski rad podijelio u 7 poglavlja,
kako slijedi:


Uvod, Opći podaci o istraživanim
područjima, Vlastita istraživanja,
Rasprava, Zaključci, Citirana
literatura


Sažetak rada - U Uvodu pristupnik
prikazuje požare u mediteranskom
predjelu, a naročito ističe
aktualnost šumskih požara u našoj
zemlji od 1980. na dalje. Konzultirao
je stranu i domaću literaturu i
uočio osnovnu potrebu istraživanja
uzroka nastajanja šumskih požara i
gospodarske probleme nakon požara.
Uočava potrebu obavljanja biološke
sanacije požarišta, da ne dođe
do stvaranja golog krša.


Pristupnik je u poglavlju Opći
podaci o problematici šumskih
požara od 3 do 99 stranice obradio
šumske požare na temelju dostupne
literature u svijetu i kod nas. Autor
donosi definicije šumskih požara
različitih autora.


O šumskim požarima pisalo se
puno i davno, tako daje već Šumarski
list 1892. i 1893. godine donio
prve obavijesti o nastanku požara
kao i obveze kojih se treba pridržavati
lugarsko i šumarsko osoblje.


Pristupnik detaljno obrađuje povijest
šumskih požara kod nas i u svijetu.
Također navodi više klasifikacija
šumskih požara. Prva podjela
šumskih požara odnosi se na način
nastanka i to:


a) Prirodni (nekontrolirani, divlji,


stihijski)


b) Umjetni (kontrolirani, planirani)


Druga podjela šumskih požara
koja se najčešće koristi kod nas nastala
je na osnovi tipa gorivog materijala.
Ako šumu promatramo kroz
njen morfologijski sastav kao fitocenozu
u potpunom razvoju kroz
slojeve drveća, grmlja i niskog rašća,
uviđamo da susrećemo s aspekta
požara i gašenja različit gorivi materijal,
koji može biti nad zemljom
ili pod zemljom.


S tog gledišta šumske požare dijelimo
na:
a) podzemni požar ili požar korijena
i treseta,
b) prizemni ili niski požar,
c) požar u krošnjama ili visoki požar
(ovršni požar)
d) požar osamljenog drveća i grmlja.


Ovdje treba uzeti u obzir požare
koji zahvaćaju neki od degradacijskih
stadija šuma (panjača, makija,
garig, šikara i dr.) Tada svakako ne
vrijedi u potpunosti (ili nikako) ovakva
podjela požara.


U raduje posebno obrađena procjena
opasnosti od šumskih požara.
Kod procjene opasnosti od požara u
našoj zemlji bitna je pokrovnost
sloja prizemnog rašća, sloja grmlja
i sloja drveća. Autor daje tablični
pregled broja nastalih požara u Republici
Hrvatskoj od 1970. do 1994.
godine.


Prema podacima Ministarstva
poljoprivrede i šumarstva (1995)
šume na kršu, odnosno šume koje
se nalaze na otočnom i priobalnom
dijelu Republike Hrvatske zauzimaju
površinu od 1 042 081 ha što
čini 43% ukupnih površina šuma i
šumskog zemljišta u Hrvatskoj. Na


obraslim površinama koje iznose
732 371 ha najviše su zastupljene
degradirane sastojine sa 83% (panjače
52%, šikare 25%, makije 4% i
garizi 2%), dok visoke šume zauzimaju
svega 17% obraslih površina
(sjemenjače 11% i kulture i plantaže
6%).


Za nastajanje šumskih požara
odlučni su i geološki preduvjeti, a
vrste tala također utječu na nastajanje
i širenje šumskih požara. Šumska
tla autor u svom radu promatra
prije nastajanja požara i nakon požara.
Najteže posljedice po tlo nastaju
nakon požara, kada se mijenjaju
fizikalna i kemijska svojstva
tla te se mijenja prirodni ciklus prehrane
biljaka jer nastaju novi uvjeti.
Kad požar razori organsku tvar, nehlapljivi
sastojci ostaju u obliku pepela
na površini mineralnog tla. Tada
dolazi do intenzivnog djelovanja
klimatoloških prilika. Oborine unose
topljive tvari u tlo. Dio se toga
zadržava u površinskim horizontima
na koloidnom kompleksu tla,
dio odlazi u dublje slojeve ispod dosega
biljnog korijenja, a dio nepovratno
odlazi iz tla ocjednim vodama.
Ovisno o stojbinama različit
dio topljivih tvari i pepela gubi se
također površinskim otjecanjem
vode i otpuhivanjem vjetrovima.


Požari osim što uzrokuju snažnu
eroziju šumskih tala, smanjuju infiltracijsku
sposobnost tla, smanjenje
zaliha vode u tlu, smanjuju poroznost
tla i povećavaju njegovu
zbijenost.


Iz dosadašnjih istraživanja i šumarske
prakse poznate su slijedeće
metode biološke sanacije izgorjelih
površina:


a) prepustiti prirodnoj sukcesiji


b) sadnja biljaka


c) sjetva sjemena


d) kombinacija prethodnih metoda


Najveću pozornost posvetio je
pristupnik problematici borovih
kultura u melioraciji krša.


U poglavlju Opći podaci o istraživanim
područjima autor donosi




ŠUMARSKI LIST 1-2/1997 str. 98     <-- 98 -->        PDF

pregled šumarija gdje su postavljene
plohe za istraživanje i to šumarije:
Pula, Crikvenica, Senj, Makarska,
Brač i Korčula.


Na tim plohama autor je obavio
za navedene vrste drveća opća istraživanja
prema postojećoj literaturi
o geološkoj podlozi, tlima, klimi,
koju je obradio na sljedećim
meteorološkim postajama: 1. Pula


2. Crikvenica 3. Senj 4. Makarska
5. Sutivan (otok Brač) 6. Vela Luka
(otok Korčula), dokumentirajući te
podatke sa 95 tablica, na kojima su
klimatološki podaci obrađeni za
razdoblje 1974. do 1993. godine.
Nadalje je obradio vegetacijska
obilježja istraživanih područja. U
skladu sa biljnogeografskim činjenicama,
a na temelju svih dosadašnjih
iskustava, može se u okviru
cjelokupnog našeg Krša lučiti u pogledu
autoktonog biljnog pokrova
više zasebnih, sa fitocenološkog
gledišta jedinstvenih i dobro karakteriziranih
područja prema Horvatiću(
1958):


Eurimediteranska područja zimzelene
vegetacije sveze Quercion
ilicis l područje crnike ili česmine.
Submediteranska područja listopadne
vegetacije sveze Carpinion orientalis
I područje bijelog i crnog
graba. Kontinentalna i gorska područja
vegetacijske sveze Fagion
illyricum I područje bukve i običnog
graba. Područje šumske zajednice
Quercetum confertae-cerris I
područje hrasta sladuna i cera. Autor
je vegetaciju detaljno obradio po
navedenim područjima


U poglavlju Vlastita istraživanja
donosi metodiku rada i navodi
da mu je najveći problem bio izbor
sustavne metodike rada i jedinstvenih
parametara istraživanja. S obzirom
da je svaki požar po svojim
obilježjima drukčiji (vrsta drveća,
vrijeme požara, klima, reljef, tlo i
dr.), teško je bilo metodološki jednako
obraditi sve plohe. Zbog toga
je autor težio da obuhvati što više
parametara. Na terenu su plohe iskolčene
i obilježene i to:


Pokusne plohe postavljene su na
području ovih šumarija i u sljedećim
izgorjelim sastojinama:


1. Šumarija Pula
- kultura alepskog bora (Pinus
halepensis)
- kultura pinije (Pinuspinea)
2. Šumarija Crikvenica
- kulture crnog bora (Pinus nigra)
3. Šumarija Senj
- kulture crnog bora (Pinus nigra)
4. Šumarija Makarska
- kulture alepskog bora (Pinus
halepensis)
5. Šumarija Brač
- autoktona sastojina crnog bora
(Pinus nigra ssp. dalmatica)


6. Šumarija Korčula
- kulture alepskog bora (Pinus
halepensis)
- autoktone sastojine alepskog
bora (Pinus halepensis)
Plohe su na terenu praćene i u
nekoliko navrata mjerene. Laboratorijskim
radom autor je obradio i
to:


a) Tlo
Mehanički sastav određen je
pipet metodom u suspenziji tla s
Na4P207 (natrijev pirofosfat). pH je
određen elektrometrijski, primjenom
kombinirane elektrode (H20 i
0,01 MCaCL). Količina karbonata
određena je Scheibler-ovim kalcimetrom.
Količina humusa određena
je po Tjurinu, a dušika po Kjehldal-
Bremner metodi. Fosfor i kalij
određeni su AL metodom.


b) Biljni materijal


Količina dušika određena je po
Kjehldal-u. Za određivanje P, K, Ca
i Mg spaljivana je organska tvar u
sulfatnoj i perklornoj kiselini, a zatim
je fosfor određen spektrofotometrijski,
kalij i kalcij plamenfotometrijski,
a magnezij atomskom
absorpcijom. Količina pepela određena
je spaljivanjem na 700 °C.


U poglavlju Rasprava autor
raspravlja o dobivenim rezultatima
vlastitih istraživanja. Rasprava je
obrađena na 15 stranica s navedenim
brojčanim i opisnim podacima
i dokumentira uspješan rad autora.


U poglavlju Zaključci pristupnik
iznosi u 21. točki sve svoje dobivene
rezultate trogodišnjih terenskih
i laboratorijskih istraživanja.
Od tih podataka dvije brojke zaslužuju
posebnu pozornost


a) interval požara je oko 25 godina:
godišnje izgori oko 10000 ha
na području od oko 250 000 ha (površina
stvarno osjetljiva na požare);


b) u posljednjih 20 godina izgorena
površina rasla je za 300 ha godišnje.


Prema vrsti vegetacije, u opožarenim
površinama šume bora sudjeluju
sa čak 22% ukupnih površina
(41 176 ha), panjače sa 20% (36
891 ha), makije sa 23% (42 399 ha),
dok se ostali dio od 61 894 ha
(35%) odnosi na ostale obrasle površine.
Oštećena ili izgorjela drvna
masa prelazi količinu od 1 421 142
m3 (razdoblje 1973. do 1993.) godine).


U zaključcima autor daje upute
za obnovu izgorjelih površina i navodi
postupke koji su potrebni prilikom
obavljanja njege ili uopće nisu
potrebni s obzirom da nam je cilj
dobiti prirodnu mješovitu autoktonu
vegetaciju.


U poglavlju Citirana literatura,
autor je prikazao 250 naslova
citirane literature i to 207 domaćih i
43 strana naslova, čime je pokazao
da je u potpunosti ovladao stručnom
literaturom toga područja.


Hranislav Jakovac, dipl. inž. šum.