DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1997 str. 96 <-- 96 --> PDF |
NOVI DOKTORI ZNANOSTI ŽELJKO ŠPANJOL Mr.sc. Željko Španjol, diplomirani inženjer šumarstva, uspješno je 1. listopada 1996. godine obranio disertaciju pod nazivom "Biološkoekološke i vegetacijske posljedice požara u borovim sastojinama i njihova obnova", te stekao znanstveni stupanj doktora biotehničkih znanosti iz znanstvenog polja Šumarstvo. Životopis - Željko Španjol rođenje 30. rujna 1961. na Rabu, gdje je pohađao osnovnu školu i prva dva razreda opće srednje škole u Centru odgoja i usmjerenog obrazovanja u ugostiteljstvu. Školske godine 1978/79. upisao se u Odgojno obrazovni centar za šumarstvo u Karlovcu, gdje je 1980. godine maturirao. Školske godine 1980/81. upisao se na Šumarski odjel Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Nakon odslužene vojne obveze započeo je redoviti studij šk.god. 1981/82. Diplomirao je 1987. godine. Nakon završetka studija radio je kao stručni suradnik volonter kod prof.dr.sc. Đure Rauša na predmetu Zaštita prirode. Od 15. srpnja 1988. zaposlenje na određeno vrijeme od po godinu dana na Katedri za uzgajanje šuma kao pripravnik na predmetu Zaštita prirode. U šk.god. 1988/89. uspisao je poslijediplomski studij na Šumarskom fakultetu u Zagrebu iz područja: Oblikovanje parkovnih i prirodnih rekreacijskih objekata. Izradio je magistarski rad pod naslovom: Zaštita prirode u općini Rab, koji je obranio 11. srpnja 1991. godine. Od 1. veljače 1992. biran je u znanstveno-nastavno zvanje asistenta, a od 20. studenog 1996. u suradničko zvanje višeg asistenta na predmetu Šumske melioracije krša i zaštita prirode. Od 2. ožujka 1989. godine upisan je u registar istraživača Ministarstva znanosti Republike Hrvatske pod brojem: 114526. Od 1991. do 1995. godine radi na većem broju zadataka koje je financiralo J.P. "Hrvatske šume", a od 1993. samostalno vodi zadatak "Melioracijski zahvati u obnovi šumske vegetacije na opožarenim površinama mediteranskih šuma". U istom razdoblju znanstveno radi na Projektu kojeg je financiralo Ministarstvo znanosti i tehnologije Republike Hrvatske kao istraživač-suradnik: 4-04-028 Sto trajnih ploha Republike Hrvatske - ekološka istraživanja. Od 1996. godine obavlja znanstveno- istraživački rad kojeg financiraju J.P. "Hrvatske šume" na problematici obnove i sanacije opožarenih površina u mediteranskim šumama kao i na ekološkim istraživanjima na sto trajnih ploha u Republici Hrvatskoj. Sve to u sklopu Projekta 1: Zaštita i unapređenje proizvodnje biomase u ulozi održavanja višestrukih uloga i funkcija šuma, Potpro/ekt l: Osiguranje obnove kao mjere stabilnosti i potrajne proizvodnje fitomase u prirodnim šumskim ekosustavima. U sklopu znanstveno-istraživačkog rada koje financira Ministarstvo znanosti i tehnologije uključen je u znanstveno-istraživački rad na Projektu 068001 Uzgojne mjere i sto/bine šuma Hrvatske. Sudjelovao je kao autor ili koautor na 13 domaćih i međunarodnih simpozija, znanstvenih i znanstveno- stručnih savjetovanja te kongresa sa 17 radova, od kojih je 8 samostalno izložio. Član je Hrvatskog ekološkog društva, Hrvatskog šumarskog društva, Hrvatskog društva za zaštitu voda i mora, Istočnoalpskog-Dinarskog društva za istraživanje vegetacije. Također je član Uređivačkog odbora Šumarskog lista za znanstveno- stručno područje Uzgajanje šuma i hortikultura, znanstvene grane: Zaštićeni dijelovi prirode. Od prosinca 1996. godine imenovanje u stručni tim za provedbu šest potpisanih rezolucija s Prve ministarske konferencije o zaštiti europskih šuma u Strasbourgu (18. prosinca 1990), gdje vodi rezoluciju SI - Europska mreža trajnih pokusnih ploha za motrenje šumskih ekosustava. Objavio je do sada kao autor i koautor 45 radova i jednu knjigu. Postupak odobrenja i ocjene disertacije - Na prijedlog Povjerenstva (Prof.dr.sc. Đuro Rauš, Prof dr .se. SlavkoMatić,Doc. dr. se. Ante Tomašević) Fakultetsko vijeće Šumarskog fakulteta 1. ožujka 1994. odobrilo je izradu diserta |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1997 str. 97 <-- 97 --> PDF |
čije, a za mentora imenovalo Prof, dr. se. Đuru Rauša. Po predaji dovršenog rada Vijeće je 5. srpnja 1996. imenovalo Povjerenstvo za ocjenu rada u sastavu: Dr. se. Vlado Topić, Prof. dr. se. Đuro Rauš, Doc. dr. se. Ante Tomašević. Nakon pozitivne ocjene rada Fakultetsko vijeće Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu imenovalo je 23. rujna 1996. povjerenstvo za obranu u istom sastavu, s time da je u zamjenu za prof, dr. se. Đuru Rauša imenovan Izv. prof. dr. se. Joso Vukelić, te odredilo datum javne obrane doktorskog rada. Prikaz rada - Doktorska disertacija mr. se. Željka Španjola obuhvaća 360 stranica, uključujući 188 tablica, 18 slika, 17 fotografija i 6 karata. U raduje prikazano 250 radova citirane literature (207 domaćih i 43 strana naslova). Pristupnik je doktorski rad podijelio u 7 poglavlja, kako slijedi: Uvod, Opći podaci o istraživanim područjima, Vlastita istraživanja, Rasprava, Zaključci, Citirana literatura Sažetak rada - U Uvodu pristupnik prikazuje požare u mediteranskom predjelu, a naročito ističe aktualnost šumskih požara u našoj zemlji od 1980. na dalje. Konzultirao je stranu i domaću literaturu i uočio osnovnu potrebu istraživanja uzroka nastajanja šumskih požara i gospodarske probleme nakon požara. Uočava potrebu obavljanja biološke sanacije požarišta, da ne dođe do stvaranja golog krša. Pristupnik je u poglavlju Opći podaci o problematici šumskih požara od 3 do 99 stranice obradio šumske požare na temelju dostupne literature u svijetu i kod nas. Autor donosi definicije šumskih požara različitih autora. O šumskim požarima pisalo se puno i davno, tako daje već Šumarski list 1892. i 1893. godine donio prve obavijesti o nastanku požara kao i obveze kojih se treba pridržavati lugarsko i šumarsko osoblje. Pristupnik detaljno obrađuje povijest šumskih požara kod nas i u svijetu. Također navodi više klasifikacija šumskih požara. Prva podjela šumskih požara odnosi se na način nastanka i to: a) Prirodni (nekontrolirani, divlji, stihijski) b) Umjetni (kontrolirani, planirani) Druga podjela šumskih požara koja se najčešće koristi kod nas nastala je na osnovi tipa gorivog materijala. Ako šumu promatramo kroz njen morfologijski sastav kao fitocenozu u potpunom razvoju kroz slojeve drveća, grmlja i niskog rašća, uviđamo da susrećemo s aspekta požara i gašenja različit gorivi materijal, koji može biti nad zemljom ili pod zemljom. S tog gledišta šumske požare dijelimo na: a) podzemni požar ili požar korijena i treseta, b) prizemni ili niski požar, c) požar u krošnjama ili visoki požar (ovršni požar) d) požar osamljenog drveća i grmlja. Ovdje treba uzeti u obzir požare koji zahvaćaju neki od degradacijskih stadija šuma (panjača, makija, garig, šikara i dr.) Tada svakako ne vrijedi u potpunosti (ili nikako) ovakva podjela požara. U raduje posebno obrađena procjena opasnosti od šumskih požara. Kod procjene opasnosti od požara u našoj zemlji bitna je pokrovnost sloja prizemnog rašća, sloja grmlja i sloja drveća. Autor daje tablični pregled broja nastalih požara u Republici Hrvatskoj od 1970. do 1994. godine. Prema podacima Ministarstva poljoprivrede i šumarstva (1995) šume na kršu, odnosno šume koje se nalaze na otočnom i priobalnom dijelu Republike Hrvatske zauzimaju površinu od 1 042 081 ha što čini 43% ukupnih površina šuma i šumskog zemljišta u Hrvatskoj. Na obraslim površinama koje iznose 732 371 ha najviše su zastupljene degradirane sastojine sa 83% (panjače 52%, šikare 25%, makije 4% i garizi 2%), dok visoke šume zauzimaju svega 17% obraslih površina (sjemenjače 11% i kulture i plantaže 6%). Za nastajanje šumskih požara odlučni su i geološki preduvjeti, a vrste tala također utječu na nastajanje i širenje šumskih požara. Šumska tla autor u svom radu promatra prije nastajanja požara i nakon požara. Najteže posljedice po tlo nastaju nakon požara, kada se mijenjaju fizikalna i kemijska svojstva tla te se mijenja prirodni ciklus prehrane biljaka jer nastaju novi uvjeti. Kad požar razori organsku tvar, nehlapljivi sastojci ostaju u obliku pepela na površini mineralnog tla. Tada dolazi do intenzivnog djelovanja klimatoloških prilika. Oborine unose topljive tvari u tlo. Dio se toga zadržava u površinskim horizontima na koloidnom kompleksu tla, dio odlazi u dublje slojeve ispod dosega biljnog korijenja, a dio nepovratno odlazi iz tla ocjednim vodama. Ovisno o stojbinama različit dio topljivih tvari i pepela gubi se također površinskim otjecanjem vode i otpuhivanjem vjetrovima. Požari osim što uzrokuju snažnu eroziju šumskih tala, smanjuju infiltracijsku sposobnost tla, smanjenje zaliha vode u tlu, smanjuju poroznost tla i povećavaju njegovu zbijenost. Iz dosadašnjih istraživanja i šumarske prakse poznate su slijedeće metode biološke sanacije izgorjelih površina: a) prepustiti prirodnoj sukcesiji b) sadnja biljaka c) sjetva sjemena d) kombinacija prethodnih metoda Najveću pozornost posvetio je pristupnik problematici borovih kultura u melioraciji krša. U poglavlju Opći podaci o istraživanim područjima autor donosi |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1997 str. 98 <-- 98 --> PDF |
pregled šumarija gdje su postavljene plohe za istraživanje i to šumarije: Pula, Crikvenica, Senj, Makarska, Brač i Korčula. Na tim plohama autor je obavio za navedene vrste drveća opća istraživanja prema postojećoj literaturi o geološkoj podlozi, tlima, klimi, koju je obradio na sljedećim meteorološkim postajama: 1. Pula 2. Crikvenica 3. Senj 4. Makarska 5. Sutivan (otok Brač) 6. Vela Luka (otok Korčula), dokumentirajući te podatke sa 95 tablica, na kojima su klimatološki podaci obrađeni za razdoblje 1974. do 1993. godine. Nadalje je obradio vegetacijska obilježja istraživanih područja. U skladu sa biljnogeografskim činjenicama, a na temelju svih dosadašnjih iskustava, može se u okviru cjelokupnog našeg Krša lučiti u pogledu autoktonog biljnog pokrova više zasebnih, sa fitocenološkog gledišta jedinstvenih i dobro karakteriziranih područja prema Horvatiću( 1958): Eurimediteranska područja zimzelene vegetacije sveze Quercion ilicis l područje crnike ili česmine. Submediteranska područja listopadne vegetacije sveze Carpinion orientalis I područje bijelog i crnog graba. Kontinentalna i gorska područja vegetacijske sveze Fagion illyricum I područje bukve i običnog graba. Područje šumske zajednice Quercetum confertae-cerris I područje hrasta sladuna i cera. Autor je vegetaciju detaljno obradio po navedenim područjima U poglavlju Vlastita istraživanja donosi metodiku rada i navodi da mu je najveći problem bio izbor sustavne metodike rada i jedinstvenih parametara istraživanja. S obzirom da je svaki požar po svojim obilježjima drukčiji (vrsta drveća, vrijeme požara, klima, reljef, tlo i dr.), teško je bilo metodološki jednako obraditi sve plohe. Zbog toga je autor težio da obuhvati što više parametara. Na terenu su plohe iskolčene i obilježene i to: Pokusne plohe postavljene su na području ovih šumarija i u sljedećim izgorjelim sastojinama: 1. Šumarija Pula - kultura alepskog bora (Pinus halepensis) - kultura pinije (Pinuspinea) 2. Šumarija Crikvenica - kulture crnog bora (Pinus nigra) 3. Šumarija Senj - kulture crnog bora (Pinus nigra) 4. Šumarija Makarska - kulture alepskog bora (Pinus halepensis) 5. Šumarija Brač - autoktona sastojina crnog bora (Pinus nigra ssp. dalmatica) 6. Šumarija Korčula - kulture alepskog bora (Pinus halepensis) - autoktone sastojine alepskog bora (Pinus halepensis) Plohe su na terenu praćene i u nekoliko navrata mjerene. Laboratorijskim radom autor je obradio i to: a) Tlo Mehanički sastav određen je pipet metodom u suspenziji tla s Na4P207 (natrijev pirofosfat). pH je određen elektrometrijski, primjenom kombinirane elektrode (H20 i 0,01 MCaCL). Količina karbonata određena je Scheibler-ovim kalcimetrom. Količina humusa određena je po Tjurinu, a dušika po Kjehldal- Bremner metodi. Fosfor i kalij određeni su AL metodom. b) Biljni materijal Količina dušika određena je po Kjehldal-u. Za određivanje P, K, Ca i Mg spaljivana je organska tvar u sulfatnoj i perklornoj kiselini, a zatim je fosfor određen spektrofotometrijski, kalij i kalcij plamenfotometrijski, a magnezij atomskom absorpcijom. Količina pepela određena je spaljivanjem na 700 °C. U poglavlju Rasprava autor raspravlja o dobivenim rezultatima vlastitih istraživanja. Rasprava je obrađena na 15 stranica s navedenim brojčanim i opisnim podacima i dokumentira uspješan rad autora. U poglavlju Zaključci pristupnik iznosi u 21. točki sve svoje dobivene rezultate trogodišnjih terenskih i laboratorijskih istraživanja. Od tih podataka dvije brojke zaslužuju posebnu pozornost a) interval požara je oko 25 godina: godišnje izgori oko 10000 ha na području od oko 250 000 ha (površina stvarno osjetljiva na požare); b) u posljednjih 20 godina izgorena površina rasla je za 300 ha godišnje. Prema vrsti vegetacije, u opožarenim površinama šume bora sudjeluju sa čak 22% ukupnih površina (41 176 ha), panjače sa 20% (36 891 ha), makije sa 23% (42 399 ha), dok se ostali dio od 61 894 ha (35%) odnosi na ostale obrasle površine. Oštećena ili izgorjela drvna masa prelazi količinu od 1 421 142 m3 (razdoblje 1973. do 1993.) godine). U zaključcima autor daje upute za obnovu izgorjelih površina i navodi postupke koji su potrebni prilikom obavljanja njege ili uopće nisu potrebni s obzirom da nam je cilj dobiti prirodnu mješovitu autoktonu vegetaciju. U poglavlju Citirana literatura, autor je prikazao 250 naslova citirane literature i to 207 domaćih i 43 strana naslova, čime je pokazao da je u potpunosti ovladao stručnom literaturom toga područja. Hranislav Jakovac, dipl. inž. šum. |