DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1997 str. 94     <-- 94 -->        PDF

Osterreichische Forstzeitung br. 10/1996.) označio je
kao izuzetno važne.
Ovaj novi mađarski Zakon o šumama sadrži 13 poglavlja:


Uvodne odredbe; Funkcije šume; Planovi i inventura
šuma; Prvopošumljavanja; Pomlađivanje,
uzgoj i pretvorbe sastojina; Zaštita šuma; Iskorišćivanje
šuma; Zaokruživanje šumskih površina; Korištenje
i iznošenje šumskih proizvoda. Odmor u šumi;
Stručno vođenje radova u šumi; Šumarska uprava;
Odštete po Zakonu o šumama i Zaključne
odredbe.


Iz Zakona evo nekoliko pojedinosti:


- šumom se smatraju površine obrasle šumskim
drvećem ako su veće od 1500 m2;
- cjelokupna šumska površina bit će podijeljena na
gospodarska okružja;
IZ ZNANOSTI I KULTURE


- po funkcijama razlučit će se šume na zaštitne, za
iskorišćivanje te šume za odmor;
- pojedine šume bit će namijenjene za promet
stranaca, za istraživanja te za izobrazbu.
Prema Zakonu, prvo pošumljavanje subvencionirat
će država s time da se koristi sjeme domaćih vrsta, a u
pomlađivanju treba prevladavati prirodno pomlađivanje.


Zakonom su dozvoljene i čiste sječine u ravničarskim
šumama ali uz ograničenje sječine, u ravničarskim
ili bregovitim šumama do 10 ha, a u planinskom
području do 5 ha. Međutim svako ovo iskorišćivanje
podliježe obvezi dozvole nadležne vlasti.


O. Piškorić
ZNANOST U HRVATA


Prirodoslovlje i njegova primjena


U Hrvatskoj u Zagrebu, održavala se od lipnja do
studenog 1996. godine u Muzejsko-galerijskom prostoru
(MGC) Klovićevi dvori, Jezuitski trg 4 reprezentativna
izložba Znanost u Hrvata: prirodoslovlje i njegova
primjena.


Znanost je utkana u civilizacijski i kulturni razvoj
svakog naroda; znanstveni i tehnološki razvoj svake zemlje
bitno će ovisiti o korištenju intelektualnih kapaciteta.
Spoznavajući našu i svjetsku povijest možemo reći
da su Hrvati došavši u ove prostore sa sobom donijeli
određene vještine i znanja, ali isto tako ih i naslijedili
od starosjedilaca. Spojivši se s latinskim dijelom žitelja
Pule, Splita, Šibenika, Zadra, Dubrovnika, Korčule, Visa,
Hvara, Hrvati su od 7. stoljeća preuzeli antiku, književnost,
filozofiju i prirodne znanosti, posebice Homera,
Alkeja, Eshila, Sapfe, Euripida, Sojbkla, Anakreonta,
Aristofana, Herodota, Heraklita, Demostena, Platona,
Aristotela odnosno Vergilija, Lukrecija, Ovidija,
Katula, Horacija, Cezara, Cicerona, Tacita, Plinija, i
ubrzo počeli pisati djela na latinskom jeziku. To se odnosi
na umjetnost, graditeljstvo, gospodarstvo i svakodnevni
život. Pojavljuje se niz hrvatskih latinista koji
su stvorili djela europske vrijednosti i sve do dana kada
će početi pisati na hrvatskom jeziku oni su neraskidiva
kopula između antičke kulture i našeg izlaska u Europu.


Marko Marulić književnik (Judita, Davidijada),
vrhunski majstor renesanse Franjo Vranjanin, Faust
Vrančić konstruktor i naš prvi inženjer sa svojim nepogrešivim
crtežima, zamislivim u virtualnoj stvarnosti,
Juraj Križanić uz svoje značajne povijesne priloge bavi
se i teorijom glazbe (Asserta musicalia), govore nam


o neprekinutom putu hrvatske znanosti, riječi, povijesti,
umjetnosti i prirodnih znanosti.
Hrvati tako već u 12. stoljeću imaju znanstvenika
svjetskog ugleda, Hermana Dalmatina koji je svojim
prevoditeljskim i prirodnofilozofskim radom postao
najraniji hrvatski znanstvenik i filozof. U cijeloj Europi,
a tako i kod nas, u 16. stoljeću obilježje razvoju
znanosti daju prirodni flozofi. Dubrovnik je u to vrijeme
imao vrlo značajno mjesto. Dominantna ličnost tog
vremena bio je Franjo Petrić, čija su prirodnofilozofska
stajališta bitno utjecala na znanstvena shvaćanja
njegova doba.


Sljedeća stoljeća biti će bogatija s više hrvatskih
znanstvenika, sa širom lepezom znanstvenih spoznaja u
raznim ljudskim djelatnostima. Marko Antun de Dominis,
matematičar i kasnorenesansni fizičar, Marin Getaldić,
matematičar nazvan "hrvatskim Apolonijem",
Đuro Armeno Baglivi, slavni papinski liječnik porijeklom´iz
Dubrovnika, posebice će 18. stoljeće obilježiti