DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1997 str. 7 <-- 7 --> PDF |
I. Sugar: KRITIČKI PRINOSI HRVATSKOM BILJNOM NAZIVLJU tvog jezika, a ta činjenica nameće drukčiji pristup obradi nazivlja. Polazeći naime, pri imenovanju biljaka, od činjenice da u narodu ima više istih naziva za različite biljke i više različitih naziva za iste biljke, i da pritom za određene vrste, odnosno rodove ima vrlo mnogo sličnih ali i različitih naziva, bilo mi je jasno da, iako i pri izradbi hrvatskog biljnog nazivlja valja krenuti od Linneova načela o dvoimenom nazivu, kao i od načela jedan rod jedan naziv, isto tako valja poći od činjenice daje hrvatski jezik živi jezik te da valja uzeti u obzir i bogatstvo i raznolikost hrvatskog pučkog nazivlja i tu činjenicu i to svojstvo iskazati i u nazivu uz određenu biljnu svojtu. A to znači da se za određeni rod i vrstu uzmu i po dva, pa i po tri pučka naziva kad je to potrebno istaknuti, a da se ostali nazivi na zgodan način uklope također u naziv kao vrsteni pridjevci i tako spasi i sačuva što više narodne jezične baštine. S obzirom na način kako su u članku iskazani i obrađeni nazivi, valja dati i određena objašnjenja. Natuknice znanstvenih, latinskih naziva pojedinih biljnih svojti, na temelju kojih je obrađeno hrvatsko nazivlje, poredane su abecednim redom. Uz odgovarajući znanstveni naziv, hrvatski narodni naziv za određenu biljnu svojtu koji sam, na temelju njegove dugogodišnje, uobičajene i u pučkom nazivlju potvrđene uporabe u različitim znanstvenim i stručnim publikacijama uzeo kao opće prihvatljiv naziv za tu svojtu zbog njegove tradicionalnosti, otisnut je masnim slovima. Isto su tako masnim slovima ispisani i oni nazivi koje sam stvorio kombinacijom postojećih naziva, Šumarski list br. 1-2, CXXI (1997), 3-12 i preporučio, prema iznesenim načelima, kao najpogodnije za službnenu uporabu i s ciljem da postupno postanu normativni. Autorsko ime u zagradi iza takva naziva obilježava upravo tu činjenicu. Razmaknutim slovima ispisani naziv označuje drugi dopušteni naziv, koji je ondje stavljen zbog čestoće njegove uporabe u određenom području ili literaturi, čime je udovoljeno načelu i potrebi da se i taj naziv sačuva kao dio narodne jezične baštine. U zagradama iza svakog naziva štavljenje, kad god je to bilo moguće utvrditi, autor koji je naziv zabilježio kao i mjesto gdje se naziv upotrebljava. Kako mije kao temeljni izvor za obradu nazivlja poslužio Sulekov Jugoslavenski imenik bilja, područje u kojem se određeni naziv upotrebljava i iz kojega potječe, utvrdio sam prema izvornom autoru toga naziva, naznačenom u spomenutom Šulekovu djelu, ali kao autora podatka nisam naravno istaknuo izvornog autora nego Šuleka od kojega sam određeni podatak i uzeo. Kao temelj i ishodište za analizu i prijedlog u ovom radu iznesenih naziva crnogoričnog bilja poslužilo je pučko nazivlje sabrano u djelima, kao stoje u prvom redu Sulekov Jugoslavenski imenik bilja, zatim Haračićevi i Pichlerovi radovi te određena starija građa. U obzir su u tu svrhu uzeta također i prošlostoljetna floristička djela kao i dio srednjoškolske botaničke građe 19. st. Od novijih djela u obzir je uzeta uglavnom pretencioznija građa, dok se na udžbeničku botaničku literaturu, zbog znatne proizvoljnosti u imenovanju biljaka, koje su pojedini autori mijenjali od izdanja do izdanja, nisam odviše oslanjao niti znatnije konzultirao. ANALIZA I PRIJEDLOG NAZIVA. REZULTATI - ANALYSIS AND PROPOSITION OF NAMES. RESULTS Nomenklaturna botanička građa iz porodice borovki, čempresovki i tisovki uzeta je kao predmet obrade ovoga članka zbog njene zamršenosti. U pučkom nazivlju za stanovit broj i rodova i vrsta unutar tih porodica vlada velika zbrka, te izaziva nedoumice u pogledu njihova naziva i u botaničara i u strukovnjaka drugih struka. Stoga sam smatrao korisnim da na tako zamršenom primjeru pokušam dati određena rješenja. U opsegu porodice borovki određeni su nazivi više vrsta u okviru pet rodova, od kojih se tri samoniklo javljaju u Hrvatskoj, a to su rodovi Abies (jela), Picea (smreka, omorika) i Pinus (bor), dok se druga dva susreću često u kulturi, a to su Cedrus (cedar) i Larix (ariš). I. ABIES Mill. - jela; jelva; omorika -alba Mili. - obična jela (Anić, Herman, Vi daković); vit(k)a jela (Fritsch, Horvatić, Sulek); jela (južnohrvatsko primorje, Šulek; Vi siani; Belostenec); borika prava (Visovac, Šulek); capin (Vi si an i); cmrek (varaždinska okolica, Šulek); cmrok (varaždinska okolica, Šulek); čamić (Hasek-Janda); jalva (Šulek); jelić, jelika (Šulek); jelovina (južnohrvatsko primorje, Šulek); luč (Hasek-Janda); omora, omorika (SchlosserVukotinović); smrok (Hrvatsko Zagorje, Šulek); bijela jela (D o m a c, N i k o 1 i ć): taj je naziv prijevod vrstenog pridjevka alba, koji je dosad upotrijebljen u literaturi samo jedanput (Mat kov ić 1970), pa njegovo ponovno uvođenje u terminologiju stvara samo veću zbrku u nazivlju, a uz već uobičajene dosadašnje nazive obična i vita jela, taj naziv je nepotreban. Njegova je tvorba naime, utemeljena na mehaničkom pristupu nomenklaturnoj problematici, tj. na čistom prijevodu s latinskog, zanemarujući nacionalno nazivlje, te je stoga taj naziv suvišan. |