DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1997 str. 65 <-- 65 --> PDF |
nastog života (2 x 60 = 120 godina) časopisa Šumarski list. Osim brige, uredništvo je skrbilo o obavljanju zadaća s uređivačem sloga i tiska, LASER plus u suradnji s tiskarom PULJKO. Iskažemo li slobodnim izričajem, prepričavanjem misli V. Car Emina: "Njegova je prva briga, da mu život protječe mirno, bez većih skrbi za sadašnjost i budućnost" na naš posao, parafraza bi glasila: "Prva nam je briga bila održanje roka, sa skrbi da se to i ostvari!" I u toj opreci brige i skrbi, mijenjali smo i izvorni moto djela. Ta sažeta misao koja pokazuje smisao 150-godišnjeg djelovanja HŠD-a, slogan je, i geslo, i vodilja, i provodnica, i osnovica i temeljina i provlačnica i... činjenica slavljeničke udruge: Skrb za hrvatske šume od 1846. do 1996. Šumari nikada nisu samo brinuli o šumi, osjećali uznemirenost zbog koga ili čega - oni su vodili brigu za koga ili za što, starali se i skrbili o kome ili čemu - o hrvatskoj šumi. Ovo je tek sažeti dio objasnidbe različitosti izričaja obljetničkoga mota HŠD-a i onoga ispisanoga na naslovnici predstavljene knjige ne novotvorinom nazvane promocija, do koje dolazi kao toliko puta i u šumarskoj struci zloporabom riječi i autoriteta, te čestim ponavljanjem. Možda se mislilo na promulgaciju —> oglašavanje, objavljivanje, razglašavanje... Ukoliko i u svečanim prigodama postoji smislena urednička poruka, tek iskaz želje urednika da ozrele, oprimjere, opredmete, opojme autorske objave - a prosudba je čitateljeva i stvaratelja teksta. Neka želja da knjiga ne bude tek preslika već poznatoga bude shvaćena. Jer, sastavci su ujednačavani na razini hrvatskoga standarda do razine autorskoga dopuštenja, pa i malo više. Kada naslov sadrži pet tuđica, od kojih dvije i koja više sigurno imaju jednakovrijednu hrvatsku zamjedbenicu, onda i uz dužno poštovanje i uvažavanje autorske želje za šetalištem tuđice, urednici su kršili pravila svoga posla. Jer, što uraditi s korelacijama, masama, polucijama, ekspozicijama, analizama, funkcijama i funkcioniranjem, varijabilnosti, frekvencijama, (iz) diferenciranosti, efikasnosti, produkciji, diversiji, intenzitetom, resursima, monitoringom, specifičnostima, registracijom, intenzitetom, egzaktnostima, atribuiranjem, konstatacijama, divergentnostima, interpretacijama, egzistiranjem, determinacijom, informiranjem, indiferentnošću, superiornošću, inicijalnom, ekstrahiranošću, kvalitetom, transformiranjem, disfunkcijama, ekvivalentnosti, supstitucijom, segmentima, tendencijama, eklatantnosti, deficitarnosti, generalizaciji, kolekcioniranju, ekspoziciji, preventivnosti, kontaktu, dominantnosti... - što uraditi s tom inficiranom konzu macijom kontinuirane relevantne manifestacije masovne varijacije verbalnoga importa? Kompleks? Sindrom? A sve je to najčešće rabljeno u razgovornome tekstu, ne kao terminus tehnikus ili u polunavodnicima ili kojom drugom potrebom. Zato kao podsjetnik na L. N. Tolstoja: Kojekako se odnositi prema jeziku znači i misliti kojekako: netočno, približno, neistinito. Vrijedi podsjetiti i na M. Kunderu i njegova imenjaka M. Hiibla: "Narodi se likvidiraju tako da im se najprije oduzme pamćenje. Unište im se njihove knjige, njihova kultura, njihova povijest. A netko drugi im napiše druge knjige, da im drugu kulturu, i izmisli im drugu povijest. Narod onda počne zaboravljati stoje i stoje bio. Svijet oko njega to zaboravi mnogo brže. -A jezik? - Zašto bi nam ga netko uzimao? Postat će puki folklor koji će prije ili kasnije umrijeti prirodnom smrću." Tako je pisao Kundera i pobjegao na zapad, a Hiibl završio u zatvoru. Urednički je pripremak ili pripravak Vaš iznjedreni uradak! Tvorivo je postalo obradbenim i izradbenim postupkom tvorevina. Mi smo učinili sve što čovjek smije učiniti - tko smije više, nije čovjek (Shakespeare, Macbeth). Preslika autorskih stečevina tek vodi porabi, iza iskaza slijedi propit poneke iznove, nadigravanje nedoumica u vremenskom odmaku donijet će (ne)potvrde tijeka umijeća, (ne)potvrđeni ostvaraj, opreku, autorsku mrklinu ili zamjedbu. Ostaju proumci, raščlambe, o- značiteljski biljeg, posljedak. A shvaćanje, nazrijevanje, mišljenje o nečem, taj nazorni pouk, pripomenak, urednički nagovor, zanovljenje upoznavanja rijeke plivanjem a čovjeka razgovorom i pisanom riječi - sve je to razvidno, neprijeporni hod ka izvornosti, razredba dosega, naraštajno izložilište. I ne zaboravimo; moglo je djelo biti i ovakvo, i onakvo i svakakvo; i štogod, i kakvogod. Za drukčije misliti moramo i drukčije znati. Svaka preoblika je novost. A ovo predstavljanje tek je treptaj, promaknuće stvaratelja objava, promicanje spoznaja, uzdignuće struke. Zato nek je predstavljanje i predstavba, i dar, i darivanje, i davanje, i ponudba, i nuđenje, i oglašavanje, i donošenje, i predočenje iskaza - obdara uz časne obljetnice. A što uraditi s predstavljateljem? Promoveatur et amoveatur - neka bude unaprijeđen da bude uklonjen! S. Sever |