DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1997 str. 6 <-- 6 --> PDF |
1. Sugar: KRITIČKI PRINOSI HRVATSKOM BILJNOM NAZIVLJU dnjevjekovnog botaničkog nazivlja, i napokon mogućnost da i sam stvara nazive (prema imenima botaničara, liječnika, prema biljnim obilježjima, itd.). Linne se pri stvaranju botaničke nomenklature posužio uglavnom nazivljem grčkih i rimskih pisaca, dijelom ih je sam stvarao, dok je novovjekovno i srednjevjekovno nazivlje koje je bilo nadahnuto vjerskim pobudama i motivima, kao što su bili nazivi Paternoster (Oče naš), Gratia Dei (Milost Božja), Oculus Christi (Božje ili Kristovo oko), Spina Christi (Božji ili Kristov trn), itd. uglavnom otklonio kao nepogodna za botaničku nomenklaturu. Ipak su se neki od tih srednjevjekovnih naziva održali i do danas kao vrsteni pridjevci, kao npr. u nazivima drače (Paliurus spina-Christi) i omana (Inula oeulus-Christi). Kako je Linne postupao pri imenovanju biljnih vrsta, pokazat ćemo na primjeru hrasta (Quercus). Plinije St. se u svom djelu Historia Naturalis, a isto se može reći i za druge rimske pisce, služio s više naziva za hrastove, kao što su: quercus, ilex, cerrits, aesculus, robur balanus, glandulifera, c/rvs, aegilops i dr. (Andr e 1956). Naravno da su se tadašnji nazivi sastojali samo odjedne riječi. Pri izboru rodovnog naziva za hrast, mogao je biti izabran i upotrijebljen bilo koji od gore navedenih naziva, tj. bilo quercus, bilo robur, bilo aesculus, bilo cerrus ili neki drugi. No, kao rodovno ime za hrast uzet je naziv Quercus, koji se u rimskoj literaturi koristio istodobno i kao opći naziv za hrast, ali i kao naziv za lužnjak [Quercus robur), a preostale je nazive dodavao kao vrstene pridjevke, po mogućnosti sa sličnim odnosom kao stoje bilo i u rimsko doba ako mu je bilo poznato. A ako nije bilo poznato, tada je vrstene pridjevke dodavao nasumce ili ih upotrebljavao na drugi način. Tako je hrast česmina dobio naziv Quercus ilex (u rimsko doba samo ilex), hrast cer (u rimsko doba samo cerrus) Quercus cerris, lužnjak Quercus robur (u Plinija St. je to bio naziv za različite vrste hrastova kao i naziv quercus, a inače se smatra da se to ime odnosilo na hrast kitnjak - Quercus pctraea), itd. Naziv aesculus koji se, kako se danas zna (Andre op.c), odnosio na hrast sladun (Quercus frainetto), poslužio je Linneu kao rodovni naziv za imenovanje divljeg kestena (Aesculus). Gledajući, u sklopu upravo iznesenog kratkog osvrta na postanak binarne nomenklature u botanici, na današnje stanje u svezi s biljnim nazivljem u Hrvatskoj. GRAĐA I METODOLOGIJA Šumarski list br. 1 2, CXXI (1997), 3-12 može se reći daje ono samo nešto malo bolje nego što je bilo stanje s latinskim nazivljem u botanici u Europi u vrijeme kada se pojavio Linne, što znači daje po različitim djelima sabrano golemo bogatstvo biljnih naziva pučkog podrijetla, kojima se svatko služi(o) prema vlastitom nahođenju. Sređivanje te grade i njena sistematizacija u odgovarajući sustav biljnog nazivlja jedna je od temeljnih zadaća botaničke struke u Hrvatskoj. Naime, zbog značenja bilja za ljudski život kao i za održanje života na Zemlji uopće, biljno je nazivlje važno i u svakodnevnom životu, a ne samo u botaničkoj struci, te se o nedostatak toga nazivlja svakodnevno spotiču ne samo botaničari nego i stručnjaci drugih struka, napose botanici srodnih struka, kao što su poljoprivreda, šumarstvo i farmacija, ali i filolozi. Otuda i potreba za sređivanjem toga nazivlja, otuda i poticaj za pisanje ovoga članka. Spoznaja dakle da s jedne strane postoji znatna ali nesređena i nesistematizirana građa, a s druge strane goruća potreba za njenim sređivanjem, navela me na pisanje ovoga članka, u kojem sam obradio dio hrvatskog biljnog nazivlja unutar triju crnogoričnih porodica, kako bih time na veći zamah rada na toj problematici potaknuo širi krug stručnjaka. Iako je nakon objelodanjivanja Sulekova Jugoslavenskog imenika bilja učinjeno vrlo malo na sređivanju biljnog nazivlja u Hrvatskoj, na razini određenih struka su u zadnje vrijeme ipak zabilježeni određeni pomaci. Tako su u zadnjih petnaestak godina u sklopu agronomske struke objelodanjena tri takva rada (Kova če v ić 1979; L o dI e t a 1993, 1994), od kojih su zadnja dva nešto manjeg opsega ali s kritičnije obrađenom građom (Lodeta 1993, 1994). Nedavno je učinjen još jedan pokušaj u tom pogledu (Doma c 1994), ali to djelo, međutim, zbog nekritičkog pristupa obradi biljnog nazivlja, nije preporučljivo za uporabu (Šuga r 1995). Koliko mi je poznato, sličnih pokušaja u drugim strukama nije bilo, pa stoga smatram da će i ovaj članak korisno poslužiti u rješavanju te problematike. Predmet obrade ovoga članka su rodovi i vrste iz porodica borovki (Pinaceae), čempresovki (Cupressaceae) i tisovki (Taxaceae), rasprostranjeni ili znatnije udomaćeni u Hrvatskoj, i to: Abies, Picea, Pinus, Larix i Cedrus iz porodice borovki; Cupressus, JuniperusThuja iz porodice čempresovki. i Taxus iz porodice tisovki. MATERIALS AND METHODS Što se tiče metodologije, u rješavanju nomenklatur-jezicima i narodima. No, mi se u usporedbi s Linneom u ne problematike gornjih svojti krenuo sam od, kako je pogledu nazivlja ipak nalazimo u nešto drukčijem poloveć istaknuto. Linneova načela o dvoimenom nazivu žaju. Hrvatska je naime biljna nomenklatura dio živog a biljnih vrsta, stoje inače uobičajeno i u drugim živim ne. kao što je slučaj s latinskom nomenklaturom, mr |