DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1997 str. 58 <-- 58 --> PDF |
Njemu u dobroj mjeri možemo zahvaliti uzgoj alepskog bora u Istri, jer je dao ispravne i trajne mjere zaštite istoga od rde koja je spriječavala njegov uzgoj. Imao je veoma široke poglede o sušenju šuma hrasta lužnjaka. Temeljito je proučio svu važnu literaturu o masovnom sušenju šuma čije je složene uzroke sagledao vrlo duboko i o tome aktivno govorio na skupovima i bilješkama u Šumarskom listu. Kao svestran biolog vrlo je dobro poznavao ekologiju divljači, pogotovo utjecaj pesticida na divljač, o čemu je napisao više prikaza. Korovi u šumama i šumskim rasadnicima oduvijek su predstavljali velik problem u rasadničkoj proizvodnji, te obnovi i njezi šuma. Prof. dr. Josip Kišpatić spadao je medu prve stručnjake u nas koji se bavio rješavanjem problematike šumskih korova. Opće je poznato daje prof. dr. Josip Kišpatić mnogo pisao. O njegovoj sposobnosti pisanja akademik Maček je rekao daje medu fitopatolozima daleko najbolji. Nadalje, autor je teksta o bolestima biljaka u Šumarskoj enciklopediji. Također je autor prve knjige u nas o herbicidima u šumarstvu i Šumarske fitopatologije. Prof. dr. Josip Kišpatić je za svoju dugogodišnju aktivnost dobio niz priznanja, a s naše strane navodim samo neka: KNJIGE I ČASOPISI - Lovačko odlikovanje 1. reda predsjednika lovačkog saveza Hrvatske - Spomen-diplomu za dugogodišnje zalaganje i predan rad na podizanju lovstva i uzgoja divljači - Lovačko odlikovanje 1. reda u znak priznanja za uspjehe postignute u radu na unapređenju lovstva - Počasnu diplomu u znak priznanja i zahvalnosti za doprinos Šumarskog fakulteta u Zagrebu. Svi se sjećamo daje prof. Kišpatić bio veoma marljiv čovjek. Spadao je u one koji su veoma rano dolazili na posao. Čim bi došao odmah je sjedao za radni stol i istog časa radio punim kapacitetom. Kad je sa suradnicima vodio razgovore upućivao ih je na najnovija dostignuća u svijetu. On je to mogao, jer je neumorno čitao kako na radnom mjestu, tako i kod kuće, iz svoje veoma bogate boblioteke. Sigurno spada u rijetke pojedince s tako bogatom stručnom literaturom. Njegov rad bio je njegov život i stalno je govorio da će tako činiti do kraja života, tako je i bilo. Život prof, dr. Josipa Kišpatića ugasio se 1. veljače 1994. godine. Za sve stoje učinio i kakav je bio, uvijek će biti štovan, a uspomena na njega neće nikada umrijeti. Prof. dr. se. Milan Glavaš HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO 1846 - 1996, Zagreb 1996. Hrvatsko Šumarsko društvo (dalje: Društvo), koje je tijekom svog postojanja do danas mijenjalo više puta naziv, osobito poslije 1945. godine, stvaralo je svoj životopis punih 150 godina. Povijesnica djelovanja Društva prikazana je u najnovijoj knjizi, obogaćenoj informacijama o ljudima i događajima vezanim uz šumarstvo u proteklom vremenu. U početku djelovanja Društva, sredinom XIX. stoljeća, to je bilo vrijeme borbe za hrvatski jezik, hrvatstvo, vlastito šumarsko učilište i vrijeme djelovanja zaslužnih šumarskih stručnjaka Dragutina Kosa, Franje Šporera, Antuna Tomića i dr. O knjizi Na svečanom dijelu proslave 150. obljetnice Društva i 120. obljetnice Šumarskog lista 9. 10. 1996. godi- Uvod ne nakon programa u Hrvatskom narodnom kazalištu održana je u Etnografskom muzeju u Zagrebu i promocija knjige "Hrvatsko šumarsko društvo 1846 - 1996", tiskane u okviru izdavačke djelatnosti Društva. Time je i povijest šumarstva Hrvatske obogaćena za još jedno dijelo, koje dokumentirano govori o osnivanju, radu, razvoju i značaju Društva, kao jednog od najstarijih šumarskih društava u Europi i svijetu. Svakome tko malo pažljivije pročita ovu cjelokupnu povijest Društva bit će jasno daje trebalo mnogo truda i vremena da bi se na oko 450 stranica, koliki je opseg knjige, saželi svi podaci o osnivanju i djelovanju Društva, zabilježeni najvećim dijelom na stranicama Šumarskog lista. Kao izvori informacija, do izlaska prvog broja Šumarskog lista 1. 1. 1977. godine, poslužili su i zapisnici o radu skupština |