DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1997 str. 5     <-- 5 -->        PDF

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI - ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br. 1-2, CXXI (1997), 3-12
UDK 630* 174.7.001


KRITIČKI PRINOSI HRVATSKOM BILJNOM NAZIVLJU


CRITICAL CONTRIBUTION TO THE CROATIAN BOTANICAL NOMENCLATURE


Ivan SUGAR*


Sažetak: U članku je obrađeno hrvatsko pučko nazivlje dijela crnogoričnog
drveća i grmlja u Hrvatskoj. Pri tom je posebna pozornost posvećena
nazivima vrsta koje samoniklo rastu u Hrvatskoj. Nazivi tih vrsta dopunjeni su
nazivljem svojti koje se u Hrvatskoj najčešće susreću u kulturi ili se pak češće
spominju u literaturi. Kako je nakon B. Suleka u pogledu biljnog nazivlja u
Hrvatskoj učinjeno vrlo malo i kako u pučkom nazivlju crnogoričnog bilja u
Hrvatskoj vlada prilična zbrka, valjalo je najprije utvrditi određene kriterije
za obradu toga nazivlja. Pri rješavanju te problematike krenuo sam od
Linneova načela o dvoimenom nazivu i od načela jedan rod-jedan naziv. No,
kako je hrvatski jezik živi jezik, tim se načelima suprostavilo bogato domaće
pučko nazivlje vezano uz crnogorično bilje, što je značilo da te suprotnosti
valja uskladiti. Bilo je jasno da nazivlje valja tako urediti da se, uz maksimalno
poštovanje gornjih načela, pokuša sačuvati što više tih naziva tako da ih se
prikladno uklopi u naziv određene biljne svojte, bilo kao naziv roda, bilo kao
naziv vrstenog pridjevka, ili pak omogućavanjem dvaju, pa i triju naziva kad
to bude potrebno. Pri izboru naziva za imenovanje roda ili vrste, vodio sam
računa da kao opći naziv bude odabran onaj naziv koji je najrašireniji ili koji
je dosad najuobičajeniji u literaturi. Nazivi koji su preporučeni kao opći s ciljem
da postupno postanu i normativni, otisnuti su masnim slovima, a oni koji
su također naznačeni kao prihvatljivi, razmaknutim slovima.


UVOD - INTRODUCTION


Jedan od Linneovih životopisaca napominje daje na I kad je konačno došao do spoznaje o potrebi uvođedvoimeno
nazivlje Linne bio potaknut izrekom sevilj-nja dvoimenog nazivlja u botaniku, imao je razrađen
skog nadbiskupa Izidora Seviljskog (560-636), koja sustav kako ga provesti. Najprije je valjalo utvrditi naglasi:
"Ako čovjek ne zna imena, ne vrijedi mu ni pozive
rodova, a njih je već bio znatno razradio njegov
znavanje stvari" (Hagber g 1959:57). Svjestan vaprethodnik
Python de Tournefort u svom djelu Elemenžnosti
nazivlja, Linne je rano počeo razmišljati o njeta
Botanica (Pariz 1694), u kojem je donio 600 naziva
mu, pa početke načela o dvoimenom nazivlju nalazimo, rodova (Linne je taj prvi popis kasnije dopunio s još
prema navedenom autoru, u njegovim djelima Hortus 300 rodova, a on se dopunjava i do današnjeg dana) - te
Clijjbrdianus (1736), Fundamenta Botanica (1736) i dodati naziv za vrste. Naziv koji određuje vrstu obično
napose Critica Botanica (1737). No, iako se potreba za je pridjev, ali može biti i imenica s pridjevnim obiljesređivanjem
nazivlja javlja u djelima 30-ih godina nježjem,
pa se zato i zove vrsteni pridjevak ili dijagnostigova
života, ideju o binarnoj nomenklaturi proveo je čki atribut odnosno epitet (usp. Stafleu et al. 1987).
tek u I. izdanju čuvenog djela Species Plantarum Na raspolaganju stajalo mu je golemo nomenklatumo
(1753), dakle dvadesetak godina nakon stoje o tim nabogatstvo
iz grčkih i rimskih djela, dakle mnoštvo nazičelima
počeo razmišljati. va za koje tada (još) nije uvijek bilo poznato na koju su


se biljnu svojtu odnosili, zatim prilično zbrkana ostav


* prof. dr. sci. Ivan Šugar, Zavod za farmaceutsku botaniku
FBF-a Sveučilišta u Zagrebu, Schrottova 39 Zagreb ština uglavnom opisnog karaktera novovjekovnog i sre




ŠUMARSKI LIST 1-2/1997 str. 6     <-- 6 -->        PDF

1. Sugar: KRITIČKI PRINOSI HRVATSKOM BILJNOM NAZIVLJU
dnjevjekovnog botaničkog nazivlja, i napokon mogućnost
da i sam stvara nazive (prema imenima botaničara,
liječnika, prema biljnim obilježjima, itd.).


Linne se pri stvaranju botaničke nomenklature posužio
uglavnom nazivljem grčkih i rimskih pisaca, dijelom
ih je sam stvarao, dok je novovjekovno i srednjevjekovno
nazivlje koje je bilo nadahnuto vjerskim pobudama
i motivima, kao što su bili nazivi Paternoster
(Oče naš), Gratia Dei (Milost Božja), Oculus Christi
(Božje ili Kristovo oko), Spina Christi (Božji ili Kristov
trn), itd. uglavnom otklonio kao nepogodna za botaničku
nomenklaturu. Ipak su se neki od tih srednjevjekovnih
naziva održali i do danas kao vrsteni pridjevci,
kao npr. u nazivima drače (Paliurus spina-Christi) i
omana (Inula oeulus-Christi).


Kako je Linne postupao pri imenovanju biljnih vrsta,
pokazat ćemo na primjeru hrasta (Quercus).


Plinije St. se u svom djelu Historia Naturalis, a isto
se može reći i za druge rimske pisce, služio s više naziva
za hrastove, kao što su: quercus, ilex, cerrits, aesculus,
robur balanus, glandulifera, c/rvs, aegilops i dr.
(Andr e 1956). Naravno da su se tadašnji nazivi sastojali
samo odjedne riječi.


Pri izboru rodovnog naziva za hrast, mogao je biti
izabran i upotrijebljen bilo koji od gore navedenih naziva,
tj. bilo quercus, bilo robur, bilo aesculus, bilo cerrus
ili neki drugi. No, kao rodovno ime za hrast uzet je
naziv Quercus, koji se u rimskoj literaturi koristio istodobno
i kao opći naziv za hrast, ali i kao naziv za lužnjak
[Quercus robur), a preostale je nazive dodavao
kao vrstene pridjevke, po mogućnosti sa sličnim odnosom
kao stoje bilo i u rimsko doba ako mu je bilo poznato.
A ako nije bilo poznato, tada je vrstene pridjevke
dodavao nasumce ili ih upotrebljavao na drugi način.
Tako je hrast česmina dobio naziv Quercus ilex (u rimsko
doba samo ilex), hrast cer (u rimsko doba samo cerrus)
Quercus cerris, lužnjak Quercus robur (u Plinija
St. je to bio naziv za različite vrste hrastova kao i naziv
quercus, a inače se smatra da se to ime odnosilo na hrast
kitnjak - Quercus pctraea), itd. Naziv aesculus koji se,
kako se danas zna (Andre op.c), odnosio na hrast sladun
(Quercus frainetto), poslužio je Linneu kao rodovni
naziv za imenovanje divljeg kestena (Aesculus).


Gledajući, u sklopu upravo iznesenog kratkog osvrta
na postanak binarne nomenklature u botanici, na današnje
stanje u svezi s biljnim nazivljem u Hrvatskoj.


GRAĐA I METODOLOGIJA


Šumarski list br. 1 2, CXXI (1997), 3-12


može se reći daje ono samo nešto malo bolje nego što
je bilo stanje s latinskim nazivljem u botanici u Europi
u vrijeme kada se pojavio Linne, što znači daje po različitim
djelima sabrano golemo bogatstvo biljnih naziva
pučkog podrijetla, kojima se svatko služi(o) prema
vlastitom nahođenju.


Sređivanje te grade i njena sistematizacija u odgovarajući
sustav biljnog nazivlja jedna je od temeljnih
zadaća botaničke struke u Hrvatskoj. Naime, zbog značenja
bilja za ljudski život kao i za održanje života na
Zemlji uopće, biljno je nazivlje važno i u svakodnevnom
životu, a ne samo u botaničkoj struci, te se o nedostatak
toga nazivlja svakodnevno spotiču ne samo botaničari
nego i stručnjaci drugih struka, napose botanici
srodnih struka, kao što su poljoprivreda, šumarstvo i
farmacija, ali i filolozi. Otuda i potreba za sređivanjem
toga nazivlja, otuda i poticaj za pisanje ovoga članka.


Spoznaja dakle da s jedne strane postoji znatna ali
nesređena i nesistematizirana građa, a s druge strane
goruća potreba za njenim sređivanjem, navela me na pisanje
ovoga članka, u kojem sam obradio dio hrvatskog
biljnog nazivlja unutar triju crnogoričnih porodica, kako
bih time na veći zamah rada na toj problematici potaknuo
širi krug stručnjaka.


Iako je nakon objelodanjivanja Sulekova Jugoslavenskog
imenika bilja učinjeno vrlo malo na sređivanju
biljnog nazivlja u Hrvatskoj, na razini određenih struka
su u zadnje vrijeme ipak zabilježeni određeni pomaci.
Tako su u zadnjih petnaestak godina u sklopu agronomske
struke objelodanjena tri takva rada (Kova če
v ić 1979; L o dI e t a 1993, 1994), od kojih su zadnja
dva nešto manjeg opsega ali s kritičnije obrađenom građom
(Lodeta 1993, 1994). Nedavno je učinjen još jedan
pokušaj u tom pogledu (Doma c 1994), ali to djelo,
međutim, zbog nekritičkog pristupa obradi biljnog
nazivlja, nije preporučljivo za uporabu (Šuga r 1995).
Koliko mi je poznato, sličnih pokušaja u drugim strukama
nije bilo, pa stoga smatram da će i ovaj članak korisno
poslužiti u rješavanju te problematike.


Predmet obrade ovoga članka su rodovi i vrste iz porodica
borovki (Pinaceae), čempresovki (Cupressaceae)
i tisovki (Taxaceae), rasprostranjeni ili znatnije
udomaćeni u Hrvatskoj, i to: Abies, Picea, Pinus, Larix
i Cedrus iz porodice borovki; Cupressus, JuniperusThuja iz porodice čempresovki. i Taxus iz porodice tisovki.


MATERIALS AND METHODS


Što se tiče metodologije, u rješavanju nomenklatur-jezicima i narodima. No, mi se u usporedbi s Linneom u
ne problematike gornjih svojti krenuo sam od, kako je pogledu nazivlja ipak nalazimo u nešto drukčijem poloveć
istaknuto. Linneova načela o dvoimenom nazivu žaju. Hrvatska je naime biljna nomenklatura dio živog a
biljnih vrsta, stoje inače uobičajeno i u drugim živim ne. kao što je slučaj s latinskom nomenklaturom, mr




ŠUMARSKI LIST 1-2/1997 str. 7     <-- 7 -->        PDF

I. Sugar: KRITIČKI PRINOSI HRVATSKOM BILJNOM NAZIVLJU
tvog jezika, a ta činjenica nameće drukčiji pristup obradi
nazivlja.


Polazeći naime, pri imenovanju biljaka, od činjenice
da u narodu ima više istih naziva za različite biljke i
više različitih naziva za iste biljke, i da pritom za određene
vrste, odnosno rodove ima vrlo mnogo sličnih ali i
različitih naziva, bilo mi je jasno da, iako i pri izradbi
hrvatskog biljnog nazivlja valja krenuti od Linneova
načela o dvoimenom nazivu, kao i od načela jedan rod jedan
naziv, isto tako valja poći od činjenice daje hrvatski
jezik živi jezik te da valja uzeti u obzir i bogatstvo i
raznolikost hrvatskog pučkog nazivlja i tu činjenicu i to
svojstvo iskazati i u nazivu uz određenu biljnu svojtu. A
to znači da se za određeni rod i vrstu uzmu i po dva, pa i
po tri pučka naziva kad je to potrebno istaknuti, a da se
ostali nazivi na zgodan način uklope također u naziv
kao vrsteni pridjevci i tako spasi i sačuva što više narodne
jezične baštine.


S obzirom na način kako su u članku iskazani i obrađeni
nazivi, valja dati i određena objašnjenja.


Natuknice znanstvenih, latinskih naziva pojedinih
biljnih svojti, na temelju kojih je obrađeno hrvatsko nazivlje,
poredane su abecednim redom.


Uz odgovarajući znanstveni naziv, hrvatski narodni
naziv za određenu biljnu svojtu koji sam, na temelju
njegove dugogodišnje, uobičajene i u pučkom nazivlju
potvrđene uporabe u različitim znanstvenim i stručnim
publikacijama uzeo kao opće prihvatljiv naziv za tu
svojtu zbog njegove tradicionalnosti, otisnut je masnim
slovima. Isto su tako masnim slovima ispisani i oni nazivi
koje sam stvorio kombinacijom postojećih naziva,


Šumarski list br. 1-2, CXXI (1997), 3-12


i preporučio, prema iznesenim načelima, kao najpogodnije
za službnenu uporabu i s ciljem da postupno
postanu normativni. Autorsko ime u zagradi iza takva
naziva obilježava upravo tu činjenicu.


Razmaknutim slovima ispisani naziv označuje drugi
dopušteni naziv, koji je ondje stavljen zbog čestoće
njegove uporabe u određenom području ili literaturi, čime
je udovoljeno načelu i potrebi da se i taj naziv sačuva
kao dio narodne jezične baštine.


U zagradama iza svakog naziva štavljenje, kad god
je to bilo moguće utvrditi, autor koji je naziv zabilježio
kao i mjesto gdje se naziv upotrebljava. Kako mije kao
temeljni izvor za obradu nazivlja poslužio Sulekov
Jugoslavenski imenik bilja, područje u kojem se određeni
naziv upotrebljava i iz kojega potječe, utvrdio sam
prema izvornom autoru toga naziva, naznačenom u
spomenutom Šulekovu djelu, ali kao autora podatka nisam
naravno istaknuo izvornog autora nego Šuleka od
kojega sam određeni podatak i uzeo.


Kao temelj i ishodište za analizu i prijedlog u ovom
radu iznesenih naziva crnogoričnog bilja poslužilo je
pučko nazivlje sabrano u djelima, kao stoje u prvom redu
Sulekov Jugoslavenski imenik bilja, zatim Haračićevi
i Pichlerovi radovi te određena starija građa. U obzir
su u tu svrhu uzeta također i prošlostoljetna floristička
djela kao i dio srednjoškolske botaničke građe 19. st.
Od novijih djela u obzir je uzeta uglavnom pretencioznija
građa, dok se na udžbeničku botaničku literaturu,
zbog znatne proizvoljnosti u imenovanju biljaka, koje
su pojedini autori mijenjali od izdanja do izdanja, nisam
odviše oslanjao niti znatnije konzultirao.


ANALIZA I PRIJEDLOG NAZIVA. REZULTATI - ANALYSIS AND PROPOSITION
OF NAMES. RESULTS


Nomenklaturna botanička građa iz porodice borovki,
čempresovki i tisovki uzeta je kao predmet obrade
ovoga članka zbog njene zamršenosti. U pučkom nazivlju
za stanovit broj i rodova i vrsta unutar tih porodica
vlada velika zbrka, te izaziva nedoumice u pogledu
njihova naziva i u botaničara i u strukovnjaka drugih
struka. Stoga sam smatrao korisnim da na tako zamršenom
primjeru pokušam dati određena rješenja.


U opsegu porodice borovki određeni su nazivi više
vrsta u okviru pet rodova, od kojih se tri samoniklo javljaju
u Hrvatskoj, a to su rodovi Abies (jela), Picea
(smreka, omorika) i Pinus (bor), dok se druga dva susreću
često u kulturi, a to su Cedrus (cedar) i Larix (ariš).


I. ABIES Mill. - jela; jelva; omorika
-alba Mili. - obična jela (Anić, Herman, Vi daković);
vit(k)a jela (Fritsch, Horvatić,
Sulek); jela (južnohrvatsko primorje, Šulek; Vi


siani; Belostenec); borika prava (Visovac, Šulek);
capin (Vi si an i); cmrek (varaždinska okolica,
Šulek); cmrok (varaždinska okolica, Šulek); čamić
(Hasek-Janda); jalva (Šulek); jelić, jelika (Šulek);
jelovina (južnohrvatsko primorje, Šulek); luč
(Hasek-Janda); omora, omorika (SchlosserVukotinović);
smrok (Hrvatsko Zagorje, Šulek);
bijela jela (D o m a c, N i k o 1 i ć): taj je naziv prijevod
vrstenog pridjevka alba, koji je dosad upotrijebljen u literaturi
samo jedanput (Mat kov ić 1970), pa njegovo
ponovno uvođenje u terminologiju stvara samo veću
zbrku u nazivlju, a uz već uobičajene dosadašnje nazive
obična i vita jela, taj naziv je nepotreban. Njegova je
tvorba naime, utemeljena na mehaničkom pristupu nomenklaturnoj
problematici, tj. na čistom prijevodu s latinskog,
zanemarujući nacionalno nazivlje, te je stoga
taj naziv suvišan.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1997 str. 8     <-- 8 -->        PDF

I- Sugar: KRITIČKI PRINOSI HRVATSKOM BILJNOM NAZIVL.il


Obična jela je jedina samonikla vrsta roda Abies
(jela) u Hrvatskoj. U Europi, Sjevernoj Americi i sjevernoj
Aziji javlja se inače više vrstajela, a ovdje ću iznijeti
nazive samo za dio njih koji se češće javljaju u
Hrvatskoj, bilo u kulturi, ili se pak na njih često nailazi
u literaturi.


-borisii-regis Mattf. - bugarska jela (Vidaković,
Herman ); Borisovajela (An i ć ).
-balsamea (L.) Mili. - balzamska jela (Šugar);
balzamejska jela (Matković); balzamova jela (Ungar-
Regu 1 a-Be vi 1 acq ua ); balzamasta jela (Vici
ako vic, Herman). Jezično nije ispravan ni naziv
balzamova ni balzamasta jela.
-cephalonica (Link.) Loud. - grčka jela (Anić.
Herman,Vidaković).
-concolor (Gord.) Hoopes - koloradska jela
(Herman, Ungar-Regu 1 a-B e vi lacqua, Vidaković).
-nebrodensis Matt. f. - sicilska jela (Anić).
-nordmanniana (Steven) Spach - kavkaska jela
(Anić, Vidaković).
-pinsapo Boiss. - španjolska jela (Anić. Vidaković).


-sibirica Ledeb. - sibirska jela (Anić).
II. P1CEA Dietr. - smreka; omorika.
-abies (L.) Karsten (= Picea excelsa Lk.) - obična
smreka (južnohrvatsko primorje, Š u 1 e k ; Herman,
Ungar-Regula-Bevilacqua, Vidaković); obična
smrča (Anić); omara (Bosna, Šulek); jela
(Sch losser-Vuko t i no v i ć ); omarika (Šulek); o-
mora (Bosna, Šulek); o m o r i k a (Vuj i č i ć : Bosna,
cit. prema Šuleku); obična omorika (Fri tsch );
smrča (Vidaković).
-obovata Ledeb. - sibirska smreka (Vidaković,
U ngar-Regula-Be vi lacqua ); sibirska smrča
(Anić); sibirska om ori ka (Šugar).


-omorika (Pančić) Purkyne - Pančićeva omorika
(Anić, Vidaković).


-orientalis (L.) Lk. - kavkaska smreka (Vidaković);
kavkaska smrča (Anić); kavkaska omorika
(Šugar).


-polita (Sieb. et Zucc.) Carr. -japanska smreka
(Vidaković); japanska omorika (Šugar).
-pungens Engclm. - srebrenasta smreka (Herman);
bijela smreka (U ngar-Regula-Be vi lac q
u a ); plava smreka (Vidaković); bodljikava smrča
(Anić); srebrni bor (Ungar-Regula-Bevi lacqua);
srebrenasta omorika (Šugar).
III. PINUS 1. - bor; smrek (Belostenec, Jambrešić);
omara, omarika. omorika, sosna (Stulli);
smrok (Sch losser-Vukot i no v ić ).
Šumarski list br. I 2. CXXI (1997), 3-12


Ovdje valja napomenuti daje u 1. izdanju Linneova
djela Species Plantarum (1753) koje se smatra ishodištem
za nomenklaturu sjemenjača (Spermatophvta) i
papratnjača (Pteridophvta), pod latinskim nazivom Pi-
nus bilo ujedinjeno pet danas odvojenih rodova: Pinus
(bor), Abies (jela), Picea (omorika, smreka), Cedrus
(cedar) i Larix (ariš). Otuda, u starih hrvatskih leksikografa,
kao što su Be 1 ostenec, Jambrešić i St u 1 1
i, uz latinsko ime Pinus i nazivi, kao što su smreka, omorika
i dr., koji s tim rodom danas nemaju nikakve veze.


- brutia Ten. (= Pinus halepensis L. var. brutia
/Ten./ Henry) - brucijski bor (Vidak o vi ć ); brutijski
bor (A n ić ).
-cembra L. - bor limba (S c h 1 o s s e r 1870-1872);
limb a (Šulek: slovenski narodni naziv za taj bor;
b o r (Š u 1 e k : Korčula;


Schlosse r - Vukotinović , Kišpatić , Herman
. Vidaković) .
-halepensis Mili. - alepski bor (Anić, Her


man, Vidaković); bijeliSe h losser-Vukot i no vic ); bili bor. sosna (Vi s i a
n i).


-heldreiehii Christ. - bor munika (Šugar); balkanska
munika (Domac , N i ko I ić ); bjelokori bor (Anić.
Vidaković; taj isti naziv ima u Vidakovića i
vrsta Pinusalbicaulis); munika (Anić, Herman);
munjika (Kišpatić, Ung a r-Regula -Bevilacq
u a).
-mugo Turra - klekovina, bor klekovina (Šulek;
Visiani; Kišpatić); i sam sam naziv klekovina zabilježio
na Velikom Alanu na Velebitu kao narodni naziv
za taj planinski bor, a rekao mi gaje g. Danijel
Vu k u š i ć ; bor krivulj (Anić); krivulj (U rb a n , D o mac,
Nikolić); klenovina, kosodrvina (Schlosser-
Vukoti no v ić , Šulek); kleka (Domac): taj
naziv nije dosad u Hrvatskoj zabilježen kao pučki naziv
za vrstu Pinus mugo, iako je u tom istom značenju dosad
jedanput upotrijebljen u literaturi (B u rgerstei n-
K i špatić-U rban ). Kleka je pučki naziv za vrstu Juniperus
communis (usp. Panči ć 1872, 1892), koji se
danas kao ime roda službeno primjenjuje u Srbiji za sve
bodljikave vrste roda Juniperus (usp. Flora Srbije,
1:158-163).
-nigra Arnold - crni bor (Fritsch, Anić,
Horvatić, Burgerstein- Kišpatić-U rban.
Vidaković); crveni bor (Šulek: Bosna); gluhi bor
(Šulek: Dalmacija).
-nigra Arnold subsp. dalmatica (Vis.) Schwartz
dalmatinski crni bor (An ić, Herman, Vidaković);
bor (Vi s i an i).
-pinaster Soli (=P maritima) primorski bor
(Anić, Herman. Vidaković. Domac, Nikolić)
; morski bor (Šulek: sinjsko područje); černi


ŠUMARSKI LIST 1-2/1997 str. 9     <-- 9 -->        PDF

I. Sugar: KRITIČKI PRINOSI HRVATSKOM BILJNOM NAZIVLJU
bor (Visiani); crni bor (Schlosser-Vukotinović
1869); crni smrok (Schlosser- Vukotinović
1876); bor crni (Schlosser).


-pinea L. - bor pinija (Šulek: zadarsko područje;
Anić, Herman, Horvatić; BurgersteinKišpatić-
Urban); pinj (Šulek: dubrovačko područje;
Horvatić); bor pinjol (Schlosser); pinjol
(Šulek, Matković)); bor (Roccabonella, De
Toni); pitomi bor (Šulek: zadarsko područje); pin,
pitomi bor (Visiani).


-peuce Griseb.- bor molika (P anč i ć, Burger-
stein-Kišpatić-Urban, Herman, Vidaković);
balkanski borovac (Anić, Herman, Vidaković);
mura(Anić, Vidaković).


-silvestris L. - obični bor (Fritsch, Anić,
Herman, Horvatić, Vidaković); bijeli bor
(Horvatić, Herman, Vidaković); crveni
bor (Herman); smrok, smolasti smrok (Schlosser-
Vukotinović); šumski bor (Domac, Nikolić:
prijevod latinskog vrstenog pridjevka); bor divii
(Visiani); bor(Burgerstein-Kišpatić-Urban,
Urban-Domac); bor prosti (Hasek-Janda).
-strobus L. - borovac (Schlosser-Vukotinović
1869, Šulek, Vidaković); bor borovac
(Schlosser 1872-1874); američki borovac (Herman);
borovak (Schlosser-Vukotinović);
Wheymuthov bor (Burgerstein-Kišpatić-Urban);
Vajmutov bor (Vidaković, Domac, Niko
1 i ć ; prema hrvatskom pravopisu treba pisati Wheymuthov
bor); vajmutovac (Anić, Herman).


IV. CEDRUSTrew- cedar (Stulli, Dellabella,
Šulek, Horvatić, Herman, Vidaković);
ceder (Belostenec); cedur (Šulek); kedar
(Šulek); bor (Roccabonella, De Toni).
-atlantica (Endl.) Manetti - atlaski cedar (Anić,
Herman, Vidaković);
-deodara (D. Don) G. Don - himalajski cedar
(Anić, Herman, Vidaković).
-libani Loud. - libanonski cedar (Burgerstein,
Anić, Horvatić, Herman, Vidaković).
V. LARIXMM. - ariš (Schlosser-Vukotinović
1869, 1876, (Schlosser, 1872-1874; Šulek,
Janda, Hasek-Janda, Horvatić, Herman,
Vidaković); arež (Šulek: Visovac, Dalmacija); listvenica
(Hasek-Janda); mecesan (Hasek-Janda,
Šulek).
-decidua - europski ariš (Vidaković); obični
ariš (Herman); gorski ariš (Fritsch); ariš (Burgerstein-
Kišpatić, Nikolić); listopadni ariš
(Domac, Nikolić).
-sibirica Ledeb. - sibirski ariš (Vidaković).
Šumarski list br. I -2, CXXI (1997), 3-12


U opsegu porodice čempresovki obradio sam nazive
vrsta sljedećih rodova: Cupressus (čempres), Thuja
(smrekuša, tuja) i Juniperus (smrič). U Hrvatskoj od
naprijed spomenutih vrsta samoniklo raste više vrsta
roda Juniperus, dok se vrste roda Thuja javljaju
isključivo u uzgoju. U uzgoju je čest i čempres
{Cupressus), ali se on u južnohrvatskom primorju samoniklo
širi na mnogim područjima, kao npr. u području
Konavala, Pelješca, Neretve i drugdje.


VI. CUPRESSUS L. - čempres (Šulek: dubrovačko
područje; Visiani: Dalmacija; Schlosser-Vukotinović,
Janda, Horvatić, Herman, Vidaković,
Domac, Nikolić); bor(Šugar: južna
Istra); čepris (Schlosser-Vukotinović 1869,
Schlosser 1870-1872).
-sempervirens L. - obični čempres (Šulek: dubrovačko
područje; Herman, Vidaković); čempris
(Šulek: dubrovačko područje); čepres (Šulek:
dubrovačko područje); čepris (Stulli); čipres (Stulli,
Visiani); čempres, ćepris (Šulek: Bosna i Hercegovina),
ćimpres (Šulek: Rijeka); cimpreš (Šulek:
Omiš); cipres(Belostenec, Jambrešić); čipres
drvo (Šulek: dubrovačko područje); cumpres
(Šulek: Dalmacija); ančipres (Roccabonella,
De Toni); kupres (Šulek); mediteranski čempres
(Vidaković); vazdazeleni čempres (Fritsch-
Đurašin); zimzeleni čempres (Domac, Nikolić).
-sempervirens L. f. sempervirens - obični čempres
vitki (Horvat).
-sempervirens L. f. horizontalis (Miller) Voss obični
čempres široki (Horvat).


-arizonica Greene - arizonski čempres (Vidaković).
-torulosa D. Don - himalajski čempres (Vidaković).
VII. THUJA L. - smrekuša (Šulek: varaždinsko i
križevačko područje; Schlosser-Vukotinović,
Kišpatić); tuj a (Herman, Vidaković); klek
(Schlosser-Vukotinović 1869; Schlosser
1870-1872).
-occidentalis L. - američka smrekuša (Šugar);
američka tuja (Herman, Vidaković); zapadna
smrekuša (Janda).


-orientalis L. - azijska smrekuša (Š u g a r); a z i j ska
tuja (Herman, Vidaković); biota (Ungar-
Regula-Bevilacqua); kineska tuja (Ungar-
Regula-Bevilacqua); istočna smrekuša
(Janda).


VIII. JUNIPERUS L. - smrič (Šugar); borovica,
smrieka, smrik, smrić (Schlosser-Vukotinović


ŠUMARSKI LIST 1-2/1997 str. 10     <-- 10 -->        PDF

I. Sugar: KRITIČKI PRINOSI HRVATSKOM BILJNOM NAZIVLJU
1869); borovica (Se h losser 1872-1874; Herman,
Vidaković, Domac, N i k o 1 i ć ); smreka, smrijek
i smrika - rodovni naziv za sve vrste roda Juniperus u
Hercegovini (Pichler) ; smrička, redovni naziv za sve
vrste roda Juniperus u južnoj Istri (Sugar).


-ehinensis L. - kineska glušica (Sugar); kineska
borovica (Vidaković).
-communis L. - smrič borovica (Šugar); borovica
(J a m breš ić, J anda. Burgerstein-Kišpat
i ć ); borovičko drevo (Jambrešić); obična borovica
(Fritsch-Đurašin, Herman. Vidaković, Domac,
Nikolić);brin (Šulek: senjsko i karlovačko
područje); kadik (Sulek); smreka (Šulek: dubrovačko
područje); smrča (Sulek); smrekovica.
smrekovina (Šulek: Slavonija); smrekva crna (Šulek;
Istra); smrič (Visiani); smrička (Visiani; u
južnoj Istri naziv za sve vrste mdaJuniperus,Š ugar/);
smriska (Visiani); smrič drvo (Roccabone 11 a.
De Toni); smrkva (Šulek); smreka (Šulek: Lika);
smrekovina, naziv za plod od smriča (Šulek); smrek
(Belostenec); smrča (B i an k i n i).
macrocarpa Sibth. et Sm. smrič pukinja (Šug
a r); ljuskavac (Herman, Vidaković; puk (Šulek:
južnohrvatsko primorje); pukinja (Herman.
Vidaković, Domac, N iko 1 ić).


oxycedrus L. obični smrič, smrika (Šugar):
borovica crljena, divlja ili morska (Šulek: Dalmacija);
bujač (Šulek: splitsko područje); pucalika (Šulek);
smrč (Šulek: Boka Kotorska); smrčka, naziv za
plodove u južnohrvatskom području (Šulek); smreka
morska (Šulek: Dalmacija); smrekinja. naziv za plodove
u južnohrvatskom primorju (Šulek); smrekva
krvava i črljena (Šulek: Istra); smrič, naziv za biljku i
plodove (Visiani: Dalmacija; Roccabonella,
De Toni); primorski smrič (Horvatić); smriek
(Šulek: južnohrvatsko područje; Pichler : Hercegovina,
južnohrvatsko područje); smrik (Šulek, Visiani
: južnohrvatsko područje); smrika (Šulek, Visiani
: južnohrvatsko područje); smrikva (Šugar: južna
Istra); smriska (Visiani); smić, smića (Šulek:
Dalmacija); smika (Šulek); smreka (Šulek: riječko
područje; Lika); smreka morska (Šulek); primorska
smrika (Horvatić); smrika (Herma n ); smrč (Šulek:
Skrad); smrkuljica (Šulek): smrska, naziv za


RASPRAVA -


Razlog zbog kojeg sam se prihvatio nomenklaturne
obrade dijela crnogoričnih vrsta u Hrvatskoj bila je činjenica
što u pučkom nazivlju glede tih vrsta vlada prilična
zbrka. Sjedne strane istim nazivima u određenim
područjima nazivaju različite vrste, a s druge strane vrlo
različitim nazivima u pojedinim područjima naziva


Šumarski list br. I 2, CXXI (1997). 3-12


plodove u južnohrvatskom području (Šulek); smrička
(Š ugar: južna Istra).


-phoenicea L. - primorski gluhi smrič (Visiani);
gluhi smrič je inače Roccabonellin naziv za vrstu
Juniperus sabina (gorski gluhi smrič, somina); naziv
gluhi smrič uobičajeni je i vrlo živ naziv u Dalmaciji,
npr. na otoku Hvaru, za vrstu Juniperus phoenicea; brika,
breka (H arač i ć : Lošinj; Hire: područje Skradina);
gluhač (Šulek); gluhać (Herman); gluvi smrič
(Šulek. Visiani : makarsko primorje); gluhaćuša
(Her m an, Vidaković ); somina Sulek: makarsko
područje, južnohrvatsko područje); primorska somina
(Herman, Vidaković); fenička borovica (Domac.
N ikol ić).
sabina L. - planinski gluhi smrič, Roccabonella.
De Toni); planinska somina (Herman, Vidaković):
glušac (Šulek; H i rc : Velebit: J a nda ; H a-
sek-Jand a ); gluhi (gluvi) smrič (R o c c a bo n e 11 a,
oko 1450. godine: zadarsko područje. De Ton i): glušak
(Visiani : Dalmacija); glušica (´?); gluha smreka
(Šulek. .1 a n d a ); gluha smrjeka (H a s e k - J a n d a );
klekovina ženska (Šulek: Dalmacija); smrič glušac
(Roccabonella. oko 1450. godine. De Toni); somina
(Šulek: Visovac); somina jagodna, somina neplodna
(Šulek: Visovac); savica (Šulek): smrdljiva
borovica (D o m a c . Nikoli ć ).


-virginiana L. - virginijska glušica (Šugar); virginijska
borovica (Šulek 1856: Janda, Vidaković).
Vrsta Juniperus virginiana ubraja se u skupinu gluhih
smričeva,tj. smričeva Ijuskavih iglica, iglica koje
ne bodu. pa je naziv virginijska borovica i neodgovarajući
i netočan, jer je on svrstava u skupinu oštroigličavih
vrsta kamo ona ne spada. U skupinu gluhih smričeva
ubrajaju se još i Juniperus thurifera, J. phoetidissima,
J. ehinensis i dr.


U opsegu porodice tisovki, u Hrvatskoj raste samo
rod Taxus (tisa) s jednom vrstom.


IX. TAXUSL. tisa.
-baecata L. - obična tisa (Šulek: južnohrvatsko
područje; F r i t s c h. Schlosser-Vukotinović,
K i š p a t i ć, Janda, Bergerstein, Horvatić,
Herman. Vidaković i dr.); tisovina (Sulek: južnohrvatsko
područje); jeličica (Šulek: sinjsko područje);
čemika plodna (šulek : Visovac).
DISCUSSION


ju iste vrste. Bilo mije dakle jasno da za izradbu prihvatljivog
nazivlja za to bilje valja dobro razraditi načela i
na vidjelo staviti svu raspoloživu građu. Iako su mi u
podnaslovu o metodologiji iznesena načela bila vodič u
imenovanju pojedinih biljnih vrsta, iz predloženih rješenja
vidi se da ima znatnih odstupanja od tih načela.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1997 str. 11     <-- 11 -->        PDF

I. Sugar: KRITIČKI PRINOSI HRVATSKOM BILJNOM NAZIVLJU
npr. da su za određene vrste zadržana i po dva, pa i tri
naziva. No, uz Linneovo načelo o dvoimenom nazivu
za svaku biljnu vrstu, valjalo se držati i drugog načela
kako bi se sačuvalo što više pučkih, domaćih naziva jer
se radi o živom jeziku - njihovim prikladnim uklapanjem
u naziv bilo u obliku vrstenog pridjevka, ili pak
uvođenjem dvaju ili triju naziva uz onaj koji se preporuča
kao najprihvatljiviji zbog tradicijskih razloga.


Pri određivanju općeg naziva za određeni rod i vrstu
vodio sam računa i o tome, koliko je to bilo moguće, iz
kojeg područja potječe naziv. Naime, prave i prihvatljive
nazive za biljke valja tražiti u područjima u kojima
zajedno raste više vrsta istog roda. Tako se npr. u području
primorske Hrvatske, od Piranskog zaljeva na sjeverozapadu
do Boke Kotorske na jugoistoku, javlja većina
vrsta roda Juniperus. Jedan od najčešćih i najuobičajenijih
naziva za vrste toga roda na cijelom spomenutom
prostoru je smrič ili pak slični nazivi s istim korijenom,
npr. smrika, šmrika, smrička, smrijek
itd. Osim toga, to je jedan od dosad najupotrebljavanijih
naziva u školskoj botaničkoj literaturi u Hrvatskoj
(usp. Urban-Domac 1948; Horvatić 1954;
Matković 1970; Vidaković 1982. i dr.), pa je i to
bio jedan od razloga da se tim nazivom obilježi cijeli
rod Juniperus.


Drugi čest narodni naziv u opsegu roda Juniperus je
borovica, koji je međutim vezan isključivo za vrstu Juniperus
communis. To je jedina vrsta roda Juniperus
rasprostranjena diljem Hrvatske, dakle i u primorskim i
u kopnenim nizinskim i gorskim krajevima, a naziv je
zabilježen još u 18. st. (usp. Jambreši ć 1742, 1763).
Međutim, s obzirom da je borovica jedina vrsta roda
rasprostranjena u kopnenim dijelovima Hrvatske, smatrao
sam da područni naziv za tu vrstu, jedinu rasprostranjenu
vrstu voda Juniperus u tim krajevima, ne može
biti pogodan kao opći naziv za cijeli rod koji obuhvaća
dvije skupine grmova, odnosno drveta jedne bodljikavih
a druge ljuskavih, gluhih iglica (Sectio Sabina),
pri čemu borovica pripada skupini bodljikavih vrsta,
koju obilježava upravo - smrič (Sectio oxycedrus). Nasuprot
tome, pučanstvo u primorskoj Hrvatskoj naziva i
borovicu - smričem, što očito tom nazivu daje prednost
pred nazivom borovica kao općem nazivu za vrste toga
roda. To je dakle razlog zbog kojega je naziv smrič kao
opći naziv za rod Juniperus valjalo pretpostaviti nazivu
borovica.


Od mnoštva naziva koji su dosad upotrijebljeni u
botaničkoj i drugoj literaturi za imenovanje različitih
vrsta roda Juniperus, ima ih nekoliko koji su stvoreni i
upotrijebljeni u najnovije vrijeme (usp. Doma c
1994). Izmišljanje naziva za vrste kojih se hrvatski pučki
nazivi spominju kao službeni i u stranim djelima, kao
što je slučaj s gluhim smričem spomenutim u Rocca


Šumarski list br. 1 -2, CXXI (1997), 3-12


bonellijevu djelu Liber de simplicibus, i koji su i danas
vrlo česti u govoru, znači zatiranje hrvatske kulturne
baštine i uopće prošlosti. Ako dakle, kraj tolikih postojećih
mjesnih narodnih biljnih naziva netko osjeća potrebu
da danas izmišlja nazive za imenovanje pojedinih
biljnih vrsta, izgleda kao da prije toga ničega nije ni bilo
na ovim prostorima. Takav pristup toj problematicije
neprihvatljiv, ali i neodgovoran. A radi se o sveučilišnom
udžbeniku.


Neki od naziva za rod Juniperus, kao što je s m r e k
a, danas je u Hrvatskoj opće prihvaćeni naziv za vrstu
Picea abies (P. excelsa), a to je obična smreka, ili bolje,
obična omorika. Iako na razini struke nema zabune
s uporabom naziva smreka, ipak činjenica da se npr. u
Hercegovini (usp. Pichle r 1905) taj naziv obično upotrebljava
kao opći naziv za sve vrste roda Juniperus,
a da se nazivi s istim korijenom upotrebljavaju kao nazivi
za taj rod i u većem dijelu primorskih krajeva Hrvatske,
upućuje da naziv smreka kao opći naziv za vrstu
Picea abies nije najsretnije izabran. Stoga sam, da se
izbjegne svaka zabuna u imenovanju, uz uobičajeni naziv
za smreku (Picea abies), obična smreka, predložio i
stari narodni naziv za taj rod, koji se često upotrebljavao
u hrvatskoj botaničkoj literaturi i u hrvatskoj književnosti
(usp. Šulek 1859, Hasek iJanda 1874,
Janda 1878), a to je naziv omorika. Smatram da bi
primjena toga naziva ne samo na Pančićevu omoriku
nego i na sve vrste roda Picea uklonilo mnoge zabune u
imenovanju vrsta toga roda, a time bismo se približili i
narodnom nazivlju, što nije bez značenja.


Dvije najčešće vrste roda Thuja koje se susreću u
Hrvatskoj u uzgoju jesu Thuja occidentalis i 77/. orientalis.
Te su vrste zabilježene u literaturi pod nazivom
obična američka i obična azijska tuja (Herma n 1971,
Vidakovi ć 1982). Kako i druge tuje imaju dvoimeni
naziv, ni tim dvjema vrstama nije potreban troimeni naziv,
pa su zato u ovom članku i nazvane dvoimenim nazivom.
Kako je pak naziv smrekuša već dugo u uporabi
u starijoj botaničkoj literaturi, dao sam mu prednost
pred nazivom tuj a koji je također zadržan.


Određena su objašnjenja potrebna i uz dio nazivlja
za borove, osobito uz vrste Pinus mugo, P. silvestris i P.
strobus.


Na Velikom Alanu na Velebitu, vrstu Pinus mugo
pučanstvo naziva klekovina, u što sam se i sam imao
prilike uvjeriti prilikom obilaska toga područja. Taj je
naziv inače već i Šulek zabilježio kao pučki naziv za tu
vrstu (usp. Šule k 1878). Međutim, I. Horvatje u svojim
radovima o vegetaciji (Ho rvat 1942, 1949)naziv
klekovina upotrijebio za naznaku dvaju vrlo svojstvenih
oblika vegetacije u pretplaninskom području, a to
su "klekovina bora" (Pinetum mugi), kojoj je kasnije
(Horva t 1962) priključio i pretplaninske bukove šume,
nazvavši ih "klekovinom bukve". Te je bukove šu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1997 str. 12     <-- 12 -->        PDF

I. Sugar: KRITIČKI PRINOSI HRVATSKOM BILJNOM NAZIVLJU
me u svojim ranijim radovima zvao "pretplaninske bukove
šume", stoje ispravnije i bolje.


Zbog naime dugog ležanja snijega, bukva u najvišim
dijelovima Dinarskoga gorja, na nadmorskoj visini
od 1400 m na više, poprima osobit oblik te se stabla ne
uzdižu okomito nego koljenčasto svinuto - pridignuto.
Slična je stvar i s klekovinom koja je sva pripijena uz
tlo izvijajući stablo i grane na različite načine kako bi
pod teretom snijega ipak opstala.


Zbog uporabe gornjeg naziva toga drveta za drugu
namjenu, vrsta Pimis mugo ostala je u Hrvatskoj praktički
bez naziva, pa se pribjeglo uvođenju stranih naziva
koji nemaju temelja u pučkom nazivlju u Hrvatskoj za
tu vrstu, kao što su "bor krivulj" (B urgerste i n- U r-
ban 1944; Domac 1994; Ungar-Regula-Bevi1
a c q u a 1989. N i k o 1 i ć 1994) i "kleka" (D o m a e
1994). Naziv "krivulj" potječe vjerojatno iz Bosne, jer
je na mnogim planinama obilno zastupljen te se u Bosni
i Srbiji upotrebljava kao narodni naziv za to crnogorično
drvo (usp. Š i 1 i ć 1973; Lak uš ić 1980; Stefan
o v i ć 1986; Flora Srbije, 1970:154). "Kleka" je pak
naziv za vrstu Juniperus communis i druge vrste roda
Juniperus u Srbiji (usp. S im o no v i ć 1969; Flora Srbije,
1970:161). Iako je naziv "krivulj" vrlo smislen, i u
sebi. kao i "klekovina", odražava izgled svoga stabla,
ipak uz pučki naziv klekovina, za vrstu Pinus mugo zaista
nije potrebno u hrvatsko biljno nazivlje uvoditi nikakav
novi naziv ni planinski bor, ni krivulj, a još manje
kleka.


Slična napomena vrijedi i za nazive uz vrstu Pinus
silvestris. Kao što proizlazi iz analize nazivlja za tu vrstu,
u hrvatskoj stručnoj literaturi su se za tu vrstu ustalila
tri naziva: bijeli, crveni i obični bor. U najnovije


ZAKLJUČAK -


Kao što proizlazi iz prikaza i analize hrvatskog nazivlja
vezanog za dio ernogoričnog drveća i grmlja,
zbrka s tim nazivljem, barem za veći dio rodova i vrsta,
nametala se kao goruća potreba za njegovim sređivanjem
i svrstavanjem u odgovarajući sustav. Taje činjenica
i mene potakla na obradu upravo toga nazivlja kako
bih jednim takvim člankom doprinio rješavanju te
problematike, i ujedno otvorio put nizu sličnih članaka
s istom problematikom.


Pri obradi spomenutog nazivlja i ja sam krenuo od
Linneova načela o dvoimenom nazivu, ali mije pri tom
bilo jasno daje hrvatsko pučko nazivlje dio nazivlja živog
jezika, da predstavlja dio kulturne narodne baštine
te da pri izradbi hrvatskog biljnog imenika, uz poštovanje
gornjeg načela o dvoimenom nazivu, valja, kako bi
se sačuvao što veći dio toga nazivlja, omogućiti i uporabu
dvaju, pa i triju naziva za pojedinu biljnu svojtu, ili


Šumarski list br. 1 2, CXX1 (1997). 3-12


vrijeme uveden je i najnoviji naziv "šumski bor" (Dom
a c 1994), koji je prijevod latinskog vrstenog pridjevka
silvestris, čime se, zanemarujući već prilično ustaljene
narodne nazive, stvara zbrka a nomenklaturna
problematika vraća na početak. Bez obzira je li posrijedi
neupućenost u nomenklaturnu problematiku ili se
pak radi o svjesnom podcjenjivanju dosadašnje tradicije,
takav je rad nekritičan, nekorektan i štetan.


Slični su primjeri i nazivi uz vrstu Pinus slrobus -
Wheymuthov bor, Vajmutov bor, vajmutovac koji se i
dalje forsiraju nasuprot narodnom nazivu borovac koji
se u botanici koristi već 135 godina (usp. Schlosser V
u k o t i n o v i ć 1869). U šumarstvu je naziv borovac
danas uobičajeni naziv za vrstu Pinus slrobus, pa i za
još neke vrste borova (usp. Her m a n 1971). Naziv borovac
ima svoje duboke korijene i u fitotoponimima
Borovac kojih ima više u Hrvatskoj, i to jednako u kopnenim
i primorskim područjima (usp. S a b 1 j a r 1 850).


Ni naziv "smrča" za omoriku ili smreku (Picea allies
= P. excelsa) nije dosad zabilježen kao pučki naziv za
tu vrstu u Hrvatskoj, premda je jedanput upotrijebljen u
prošlostoljetnoj botaničkoj školskoj literaturi (Hasek-
Janda 1874:160) i dvaput u novijoj šumarskoj literaturi
(A n i ć 1947; V i d a k o v i ć 1982:286). Za vrstu Picea
abies u starijoj hrvatskoj botaničkoj literaturi bili su uobičajeni,
kao što je već spomenuto, nazivi omorika i
smreka, a u novijoj samo smreka, dok je naziv "omorika"
ostao nažalost vezan isključivo za vrstu Picea omorika
(Pančićeva omorika), stoje svakako šteta. Otuda i
poticaj, iskazan u ovom članku, da se, kao što je spomenuto,
sve vrste roda Picea imenuju nazivom omorika
kako bi se izbjegla zabuna s različitim nazivima roda
Juniperus.


CONCLUSION


pak postojeće nazive odnosno dio njih koji su više u
uporabi uključiti u naziv kao vrstene pridjevke ili na
drugi način. I u tom sam smislu i postupio pri obradi nazivlja
za crnogorično bilje. Smatram daje to put kojim
će valjati poći pri izradbi biljnog imenika za cjelokupnu
hrvatsku Horu.


Ori obradi biljnog nazivlja upotrijebljenim u ovom
članku služio sam se isključivo dosad u narodu zabilježenim
mjesnim nazivima koje sam, prema iznesenim
načelima i metodologiji, uklopio u naziv za pojedine
biljne svojte bilo kao naziv roda bilo pak kao vrstenog
pridjevka odnosno kao kombinaciju postojećih naziva.
Ako s tim jedinim člankom o hrvatskom pučkom nazivlju
za crnogorično bilje i nisam riješio sve dvojbe u
pogledu uporabe pojedinih naziva, vjerujem da sam njime
barem suzio nedoumice u vezi s nazivima pojedinih
biljnih svojti.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1997 str. 13     <-- 13 -->        PDF

I. Sugar: KRITIČKI PRINOSI HRVATSKOM BILJNOM NAZIVLJU Šumarski list br. 1-2, CXXI (1997), 3-12
LITERATURA - REFERENCES


Andre , J., 1956: Lexique des termes de Botanique en
latin. Librairie Klincksieck, Paris
Anić, M, 1946: Dendroiogija. Pretiskano iz "Šumarskog
priručnika" I. Zagreb
Belostenec,L , 1740: Gazophylacium, seu latino-illyricum
onomatum aerarium, I. Zagreb
Belostenec , L, 1740: Gazophylacium latino-illyricum,
II. Zagreb
Biankini , P., 1886: O uzgoju i njegovanju cvijeća,
uresnog grmlja i drveća. Dubrovnik
Burgerstein , A., 1910: Botanika za više razrede srednjih
škola. Priredio M. Kišpatić, Zagreb


Burgerstein, A., 1944: Prirodopis bilja za više razrede
srednjih škola. Preveo M. Kišpatić, priredio
S. Urban, Zagreb


De Toni, E., 1919: II libro dei semplici di Benedetto
Rinio. Mem. della Pontificia Accidentia Romana
dei Nuovi Lincei, 5, Roma


Domac, R., 1994: Flora Hrvatske. Školska knjiga,
Zagreb


Fritsch , K., 1926: Pokornoga Prirodopis bilja za niže
razrede srednjih škola. Preveo i dopunio St. Gjurašin,
Zagreb


Hagberg , K., 1959: Karl Linnaeus. Veliki ljudi i njihova
djela. Naprijed, Zagreb
Haračić , A., 1905: Lussinpiccolo. II suo clima e la
sua vegetazione. Lošinj
Hasek, C, i Janda, J., 1874: Rukovodnik za prirodopisni
atlas. Zagreb
Herman , J., 1971: Šumarska dendroiogija. Stanbiro,
Zagreb
Horvatić , S., 1954: Ilustrirani bilinar. Školska knjiga,
Zagreb
Jambrešić , A., 1742 (1992): Lexicon latinum. Zavod
za hrvatski jezik, Zagreb
Janda, J., 1878: Počela botanike. Zagreb


Kovačević,J., 1979: Lexicon botanicorum croaticorum
vel serbicorum nominum herbarum inutilium.
Institut za zaštitu bilja, Zagreb


Lodeta, V., 1993: Pregled kratica, znanstvenih i narodnih
imena naših važnijih poljoprivrednih korova.
Fragmenta herbologica et phytomedica,
27,2:163-172 Agronomski fakultet, Zagreb


Lodeta, V., Borošić, J., Lešić, R., Satović, F,
Dubravec, K. i Novak, D., 1994: Hrvatska
imena povrća i nekih drugih vrtnih biljaka. Glasnik
zaštite bilja, 17, 5:212-217, Agronomski fakultet,
Zagreb


Matković , P., 1970: Biljka, čovjek i prostor. Matica
Hrvatska, Split.


Pichler,A., 1905: Prilozi poznavanju narodnih imena
biljaka u Hercegovini. XI. izvještaj Velike
gimnazije u Mostaru, 1-26, Mostar


Roccabonell a (Benedetto Rinio), oko 1450: Liber
de simplicibus Benedicti Rinij medici et philosophi
veneti. Knjižnica Sv. Marka u Veneciji (Marciana)


S ablj ar, V, oko 1850: Miestopis kraljevinah Dalmacije,
Hrvatske i Slavonije, markgrofije Istre i kotara
grada Tersta. Rukopis, Zbirka rukopisa,
237/3, Hrvatski državni arhiv (HDA), Zagreb


Schlosser, J. K., 1872-1874: Vrtna cjetana (rukopis).
Botanički zavod Prir.-mat. fak., Zagreb
Schlosser, J. K. et Vukotinović, Lj., 1869: Flora
Croatica. Jugosl. akad. znan. i umjetn., Zagreb
Schlosser, J. K. et Vukotinović, Lj., 1876: Bilinar.
Flora excursoria. Zagreb


Stafleu, F. A., Me Vaugh, R., Meikle, R. D.,
Rollins, R. C., Ross, R., Schopf, J. M.,
Schulze, G.M., De Vilmorin. R., Voss,
E.G., 1987: Međunarodni kodeks botaničke nomenklature.
U: Međunarodni botanički kodeksi.
Sveučilišna naklada Liber, Zagreb


Stulli, J., 1801: Lexicon latino-italico-illyricum. Budimpešta
S t u 11 i, J., 1806: Rjecsosloxje, ilirsko-talijansko-latinsko,
2/1, 2/2, Dubrovnik
Šilić, C., 1973: Atlas drveća i grmlja. Zavod za izdavanje
udžbenika, Sarajevo
Šugar, L, 1995: Dogradnja bez temelja. Jezik, 42,
3:89-96, Hrvatsko filološko društvo, Zagreb
Šulek,B., 1856: Biljarstvo za više gimnazije. Beč
Š u 1 e k, B., 1856: Biljarstvo, I. Uputa u poznavanje bilja.
Beč
Šulek, B., 1879: Jugoslavenski imenik bilja. Jugosl.
akad. znan. i umjetn., Zagreb
Ungar, S., Regula-Bevilacqua, L., 1989: Vodič kroz
Botanički vrt. Prir.-mat. fak., Zagreb
Urban, S. i Domac, R., 1948: Botanika za V. razred
gimnazije. Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb
Vidaković , M., 1982: Četinjače. Morfologija i varijabilnost.
Jugosl. akad. znan. i umjetn., Zagreb




ŠUMARSKI LIST 1-2/1997 str. 14     <-- 14 -->        PDF

I. Sugar; KRITIČKI PRINOSI HRVATSKOM BILJNOM NAZIVLJU Šumarski list br. I 2. CXXI (1997),
SUMMARY: After the analysis of all, until now, used plants names as well
as after the consideration of eriterions, purpose of this article is to propose
Croatian plant nomenclature for the autochthone and cultivated conifers.


Poziv na suradnju, čitateljima Šumarskog lista


Pomozite svojim prilozima rad na dovršetku


HRVATSKOG IMENIKA BILJA


Molimo sve poznavatelje bilja da svojim prilozima pomognu rad na dovršetku Hrvatsko« imenika
bilja skupljanjem mjesnih narodnih imena biljaka u svom zavičaju. Poslano nazivlje bit će priključeno
dosad skupljenoj građi na kojoj radim već mnogo godina. Svi sakupljači građe bit će poimeniee navedeni
u djelu uvodno i uz naziv koji su poslali.


Naziv svake biljke valja sadržavati sljedeće podatke:


1. Mjesni naziv biljke;
2.Latinski naziv vrste ili barem roda;
3.Uže i šire područje na kojem se dotični naziv upotrebljava;
4. Ime, prezime i zanimanje sakupljača.
Skupljene nazive slati na adresu:


Ivan ŠUGAR. Zavod za farmaceutsku botaniku FBF. Schrottova 39. 10000 Zagreb.