DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1997 str. 5 <-- 5 --> PDF |
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI - ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br. 1-2, CXXI (1997), 3-12 UDK 630* 174.7.001 KRITIČKI PRINOSI HRVATSKOM BILJNOM NAZIVLJU CRITICAL CONTRIBUTION TO THE CROATIAN BOTANICAL NOMENCLATURE Ivan SUGAR* Sažetak: U članku je obrađeno hrvatsko pučko nazivlje dijela crnogoričnog drveća i grmlja u Hrvatskoj. Pri tom je posebna pozornost posvećena nazivima vrsta koje samoniklo rastu u Hrvatskoj. Nazivi tih vrsta dopunjeni su nazivljem svojti koje se u Hrvatskoj najčešće susreću u kulturi ili se pak češće spominju u literaturi. Kako je nakon B. Suleka u pogledu biljnog nazivlja u Hrvatskoj učinjeno vrlo malo i kako u pučkom nazivlju crnogoričnog bilja u Hrvatskoj vlada prilična zbrka, valjalo je najprije utvrditi određene kriterije za obradu toga nazivlja. Pri rješavanju te problematike krenuo sam od Linneova načela o dvoimenom nazivu i od načela jedan rod-jedan naziv. No, kako je hrvatski jezik živi jezik, tim se načelima suprostavilo bogato domaće pučko nazivlje vezano uz crnogorično bilje, što je značilo da te suprotnosti valja uskladiti. Bilo je jasno da nazivlje valja tako urediti da se, uz maksimalno poštovanje gornjih načela, pokuša sačuvati što više tih naziva tako da ih se prikladno uklopi u naziv određene biljne svojte, bilo kao naziv roda, bilo kao naziv vrstenog pridjevka, ili pak omogućavanjem dvaju, pa i triju naziva kad to bude potrebno. Pri izboru naziva za imenovanje roda ili vrste, vodio sam računa da kao opći naziv bude odabran onaj naziv koji je najrašireniji ili koji je dosad najuobičajeniji u literaturi. Nazivi koji su preporučeni kao opći s ciljem da postupno postanu i normativni, otisnuti su masnim slovima, a oni koji su također naznačeni kao prihvatljivi, razmaknutim slovima. UVOD - INTRODUCTION Jedan od Linneovih životopisaca napominje daje na I kad je konačno došao do spoznaje o potrebi uvođedvoimeno nazivlje Linne bio potaknut izrekom sevilj-nja dvoimenog nazivlja u botaniku, imao je razrađen skog nadbiskupa Izidora Seviljskog (560-636), koja sustav kako ga provesti. Najprije je valjalo utvrditi naglasi: "Ako čovjek ne zna imena, ne vrijedi mu ni pozive rodova, a njih je već bio znatno razradio njegov znavanje stvari" (Hagber g 1959:57). Svjestan vaprethodnik Python de Tournefort u svom djelu Elemenžnosti nazivlja, Linne je rano počeo razmišljati o njeta Botanica (Pariz 1694), u kojem je donio 600 naziva mu, pa početke načela o dvoimenom nazivlju nalazimo, rodova (Linne je taj prvi popis kasnije dopunio s još prema navedenom autoru, u njegovim djelima Hortus 300 rodova, a on se dopunjava i do današnjeg dana) - te Clijjbrdianus (1736), Fundamenta Botanica (1736) i dodati naziv za vrste. Naziv koji određuje vrstu obično napose Critica Botanica (1737). No, iako se potreba za je pridjev, ali može biti i imenica s pridjevnim obiljesređivanjem nazivlja javlja u djelima 30-ih godina nježjem, pa se zato i zove vrsteni pridjevak ili dijagnostigova života, ideju o binarnoj nomenklaturi proveo je čki atribut odnosno epitet (usp. Stafleu et al. 1987). tek u I. izdanju čuvenog djela Species Plantarum Na raspolaganju stajalo mu je golemo nomenklatumo (1753), dakle dvadesetak godina nakon stoje o tim nabogatstvo iz grčkih i rimskih djela, dakle mnoštvo nazičelima počeo razmišljati. va za koje tada (još) nije uvijek bilo poznato na koju su se biljnu svojtu odnosili, zatim prilično zbrkana ostav * prof. dr. sci. Ivan Šugar, Zavod za farmaceutsku botaniku FBF-a Sveučilišta u Zagrebu, Schrottova 39 Zagreb ština uglavnom opisnog karaktera novovjekovnog i sre |