DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1997 str. 47 <-- 47 --> PDF |
IZAZOVI I SUPROTSTAVLJANJA POGLED UNATRAG Dokle smo došli u organizaciji upravljanja i gospodarenja šumama? 1988. godine, prilikom otkrivanja biste našem akademiku prof. dr. Milanu Aniću, zapitao me kolega ing. Mudrovčić, sada već nažalost pokojni, što ima novoga. To me je začudilo, jer je pitanje postavio čovjek koji je tada kao tajnik SlZ-a za šumarstvo tadašnje SR Hrvatske trebao biti najinformiraniji čovjek o svemu što se dešava ili što bi se trebalo događati u šumarstvu. Taj me je razgovor ponukao da napišem članak objavljen u ŠL1, u kojem sam, zajedno sa suradnicima, iznio neka stajališta glede nastupajućih promjena ka tržišnom gospodarstvu. Nije ni mjesto ni vrijeme da podsjećam na neke negativne reakcije koje je izazvao taj članak, a koje su bile rezultat neznanja o demokratskom uređenju države, njezinu pravnom poretku i logici slobodne utakmice. Poslije toga, te iste godine, nas nekolicina (ing. Mudrovčić, dipl. iur. Musa, i još poneki) raspravljali smo danima kako pristupiti traženju budućih rješenja. Tada smo se složili da u Hrvatskoj (koju smo onomad kao nezavisnu zemlju samo potajno priželjkivali) valja poći od toga da se šumarska služba, tj. vrhovni nadzor i upravljanje šumama treba organizirati u okviru nadležnog ministarstva, kao što je to slučaj u svim razvijenim europskim zemljama. Gospodarenje državnim šumama pak treba najracionalnije organizirati unutar jednog neprofitnog poduzeća2, na temeljima slobodne utakmice koju smo očekivali da će biti uvedena, pošto država kao arbitar u donošenju poslovnih odluka odumre. Koncept je dakle postojao (i ostaje), uprava šumama i nadzor treba raspoloživim sredstvima, restriktivnim i podsticajnim, u svih šumovlasnika (tada smo imali samo javni i mali privatan šumoposjed) osigurati maksimizaciju osnovnih funkcija šume na potrajnoj osnovi i to: (a) funkcije proizvodnje biomase, (b) općekorisne, environmental i stičke funkcije, (c) ljepota, svrsishodnost i izgled krajolika, (d) rekreativne funkcije šuma. 1 Sabadi, R.,etal, 1988., Što se može dogoditi´´ ŠL 112(1988):367 2 Austrija npr. ima jedno poduzeće za gospodarenje s ca 570 000 ha javnih šuma. Ondje nijednom Landeshauptmannu ne pada na pamet da traži osnutak "svojeg" šumskog gospodarstva. Nije li vrijeme da se upitamo zašto i pričekamo odgovor ? 3 ZOŠ = Zakon o šumama 4 JPHŠ = Javno poduzeće "HRVATSKE ŠUME" Ponadasmo se onda da ćemo određenim dopunama ZOŠ-a1 omogućiti takvu šumarsku politiku, barem što se njezinog restriktivnog dijela tiče. Kasnije je to učinjeno, pa ZOŠ nije predstavljao nikakvu prepreku poticanju maksimizacije naprijed pobrojanih funkcija šuma. Ubrzo su slijedili burni događaji, izbori i stvaranje hrvatske države. Osnovano je Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva i započeo rad oko uspostavljanja određenih službi, među ostalim i organizacije šumarstva. Od godine 1991. izmjenama ZOŠ-a osnovano je JP HS4. Još u kasnu jesen 1990. godine tadašnji prvi ministar poljoprivrede i šumarstva gospodin dipl. ing Tarnaj u razgovoru samnom izložio je svoj koncept organizacije šumarstva, prihvativši ideju jedinstvenog poduzeća za gospodarenje javnim šumama. No zbog pritisaka, za koje ni onda ni danas nisam uspio odgonetnuti odakle dolaze, umjesto dvije do najviše četiri poddirekcije, osnovane samo i isključivo radi bolje prostorne koordinacije, dolazi do osnutka 15 uprava šuma, unutar kojih je 158 šumarija. Dakako, u ono vrijeme šumarije su u okupiranim područjima postojale samo na papiru. Tada mije g. ing. Tarnaj povjerio funkciju prvog predsjednika Upravnog odbora JPHŠ. Kada me je upitao što mislim tko bi trebao biti direktorom tog javnog poduzeća, doslovce rekoh: "Toliko smo dobri s Austrijancima, zamolite njihovog ministra poljoprivrede i šumarstva da vam da svojeg najboljeg čovjeka, možda će to učiniti čak na njihov račun. Postavite uzanj naših pet-šest mladih ljudi i za pet godina imat ćemo najvrsnije šumarstvo. Najskuplje bi bilo postaviti naše ljude i plaćati skupu školarinu, koja se neće liječiti optimizacijom, već reorganizacijama uz velike gubitke, iza kojih opet počinje sve ispočetka. " Imam dojam daje taj prijedlog uzet kao nerealan, jer g. Tarnaj više nikada nije htio o tom razgovarati. Slijedilo je formiranje poduzeća. Dužnost direktora preuzima g. ing. Dundović, sjajan mlad šumarnik, no nevičan rješavanju problema poslovodstva poduzeća. Organizacija poduzeća počinje bujati, birokratizacija zauzima neviđene razmjere. Organizacija posla, uz štetno miješanje upravljačkih funkcija s poslovodnim ne podliježe nikakvim revizijama niti analizama djelo |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1997 str. 48 <-- 48 --> PDF |
tvornosti. Pisao sam analize, znanstvene analize, upozorenja, te dvije zahvale na članstvo u UO, no nitko, nikada i nikako nije našao za shodno da se priupita što je to zbog čega se predsjednik UO JPHŠ žali.5 U Hrvatskom saboru vodi se žučna raspra o malverzacijama u JPHŠ, ali nitko i nikada ne dolazi na bit problema, a to je pitanje da li smo krenuli dobrim putem da u demokratskoj zemlji, s pravnim poretkom slobode pojedinca, u uvjetima slobodnog djelovanja konkurencije ili ne, ako ne zašto i kako ispraviti pogreške? Opet slijede predstavke, studije, pisma, sve to obuhvaća gotovo tisuću stranica, opet isti rezultat: ništa. Upravni odbor kojem sam bio na čelu zadnje tri godine svojega djelovanja, jedva da odlučuje o ijednom od bitnih pitanja biti i načina poslovanja JPHŠ. Potom, nakon stoje mandat UO istekao preko godinu dana, g. dr. Pašalić izjavljuje na televiziji: "Kako nismo ništa učinili, pa smijenili smo upravni odbor Hrvatskih šuma ". Nikoga on nije smijenio, a nažalost i ne zna što je smijenjeno ni stoje novo postavljeno. Jer stvari se nastavljaju dalje, uz opasnost da nova garnitura dobrih ljudi i odličnih šumarnika, bude stigmatizirana kao i pr va. Jer u bit nitko ne ulazi. Konačno, krajem 1996. dobijamo zakon o povratku šuma i šumskog zemljišta prvobitnim vlasnicima. Ne treba zaboraviti daje približna struktura šumoposjeda u Hrvatskoj 1941. bila kao stoje prikazano na slici. Ako samo crkvi vratimo njezinih oko 35 000 ha, dobijamo konkurenciju u vlasništvu šumskog veleposjeda. U tom slučaju automatski pada cijela organizacijska a, bojim se, i poslovna struktura JPHŠ. Za mali privatan šumoposjed nitko nije brninuo tako i tako (osim sporadičnih pripovijesti o važnosti i značaju tog oblika posjeda). Taj konkurentni veleposjednik postavit će svoju organizaciju gospodarenja, u očekivanju da država putem uprave i vrhovnog nadzora određuje što mu je činiti da u skladu sa zakonom maksimizira naprijed spomenute četiri funkcije šuma. Za taj posao naše državne institucije nisu osposobljene, a pojavi li se potreba da se to učini, postoji opasnost da se uspostavi nova, paralelna birokratska struktura uz postojeću u JPHŠ. To ne bi izdržale ni mnogo bogatije zemlje od nas. Jer, ne treba zaboraviti žučnu polemiku u Saboru, kada jedan zastupnik, (ožujak 1994.), koji prigovara poslovanju JPHŠ biva ušutkan od nadležnog Posjedovna struktura šuma u Hrvatskoj 1941. g. u % Privatan šumoposjed OJ d 24%" > Općinske i selske U šume 10% Zemljišne zajednice Banke i akc. društva 14%" 2% Razne ustanove i društva 3% Imovne općine Državne šume 26% 5 Moj razgovor s ondašnjim ravnateljem za pretvorbu društvenih poduzeća 1992., g. Matešom, završio je njegovim monologom pobijanja mojeg prijedloga da se pretvorba usmjeri na individualne projekte. Da me bar onda poslušao, sada bi bilo daleko manje povike na pretvorbu. Ništa bolje nije bilo ni u razgovoru sa savjetnikom Predsjednika RH, g. dr. Njavrom tri godine kasnije (1995), koji je bar htio razgovarati, drugi nisu ni to. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1997 str. 49 <-- 49 --> PDF |
ministra da se u te probleme ne razumije i nije strukovnjak, a predsjednik vlade silom većine skida problem s dnevnog reda. Slijede dalja nasilja na koncepciju slobodne utakmice, uvodi se distribucija oblovine, počinju putovanja oblovine iz istočnih i južnih krajeva Hrvatske prema sjeverozapadu, umire drvna industrija istočno od crte Virovitica-Karlobag, polako ali sigurno, da bi se tek četiri godine iza počelo spašavati poneka od tih poduzeća (Spačva u Vinkovcima, DIP Pilana Ogulin i još poneko). Javne šume plaćaju račune nesposobnoj i neprestrojenoj preradi drva, koja, umjesto da se okrene racionalizaciji i prilagođivanju tržištu, reinženjeringu i novom marketinškom koceptu, izvlači iz JPHŠ obezvrijeđenu sirovinu, kunući se da time spašava finalnu preradu drva, koja je već skoro potpuno mrtva (dakako onaj dio koji je bio u tzv. društvenim mastodontima). UO JPHŠ donosi izričitu odluku da se ima prekinuti s distribucijom, jer postoji sumnja na korupciju, ali se ništa ne događa, distribucija ide i danas, s jednakim posljedicama. Na to su analizama upozoravani i sukcesivni predsjednici vlada, podpredsjednik za gospodarstvo (g. Škegro) i drugi. I, ništa! Slušamo kako u nas raste društveni proizvod, itd. itd. Gdje to?, jer u šumarstvu i preradi drva društveni proizvod brzo i sigurno pada! I, opet ništa! Ako nadzor i upravu šumama postavimo djelotvorno u okviru nadležnog ministarstva, tada valja JP HŠ organizirati kao djelotvorno poduzeće, koje se ne smije šaliti nedjelotvornošću, jer će propasti. Učini li to i treba propasti dakako. Propadanje nedjelotvornih uvjet je opstanka naše Hrvatske. A da bi došli do toga, ne smijemo se igrati i puštati da država donosi poslovne odluke, jer to smo imali od 1945. pa do 1990. Sjetimo se samo daje takav sustav stvarao lokalne feude i da su se politički moćnici igrali zemaljske gospode kao u srednjem vijeku. Zar se baš ništa nije izmijenilo? Ne čujemo li danas već glasove kritike koji su usmjereni da se JP HŠ rasformira po županijama? Tragedija je da nitko od zagovornika takvih rješenja ne vidi i ne zna da rješenje nije u tom, već u izolaciji države od poslovnih odluka i prepuštanje odluka onima čija su sredstva u pitanju, a kazna za loš rad je nestanak s tržišta. Pišem knjige o iskustvima i rezultatima upravljanja i gospodarenja šumama u drugim zemljama6 jer mojim tvrdnjama nitko ne vjeruje. Prikazujem rezultate, učinke, strukturu i njezine trendove, imam dojam da i ako se to što pišem čita, ostaje kao nekakav science-fiction roman, poslije kojeg se ništa ne događa. Putujemo i posjećujemo šumarske institucije u inozemstvu, ovdje-ondje pročitamo neku noticu o tom7, i uglavnom na tome sve završi. Poslije toga dolaze drugi, s istim rezultatima. Što nam je činiti? Mislim da se treba vratiti prvobitnom prijedlogu, a taj je da uzmemo vrstan team šumarničkih stručnjaka iz Austrije i damo im zadaću da nam načine konzistentan prijedlog kako upravljati i kojim organizacijskim oblikom gospodariti svekolikim šumama u Hrvatskoj. Duboko vjerujem daje to možda izlaz, jer takvi stručnjaci dolaze nezaraženi boljkom centralno-planskog, socrealističkog i politikantskog feudalizma. Oni bi nam mogli dati optimalan model, pa ako mi želimo "izmijeniti" bilo što, oni će nam odmah reći koliko stoji ta "izmjena" i kakve inducirane posljedice će ona imati na tržište. Potom, složimo li se s predloženim konceptima, treba za provedbu tako usvojenog koncepta uzeti vrsnog šumarnika iz inozemstva8, koji treba odgojiti nekolicinu naših mladih, pametnih i poštenih šumarnika. Nemam iluzija da će taj prijedlog spasiti Hrvatsku. Možda će u drugim oblastima isto doći do nekakvih pozitivnih pomaka. Hrvatska je zaslužila bolje, jer ona nije našim mjestom stanovanja, ona je našom sudbinom. Prof.(u m.) Dr.sc. Rudolf Sabadi Dipl. ing. šum.; Dipl. oec. 6 Osim dakako izvrsnog prikaza akad, prof, dr Klepca, 1990., Kako se razvija šumarstvo u Italiji, 7 O šumarstvu bivšeg SSSR, Sjeverne Amerike, o njemačkom šumarstvu, o talijanskom šumarstvu, o švicarskom i austrijskom šumarstvu, o Francuskoj, itd. SLCXIV: 87-101 8 Slično su učinile Hrvatske željeznice uzevši stručnjake iz Kanade, a i Ministarstvo zdravstva koje slijedi u naprednim zemljama prokušane modele. Kada bi i imali vlastitu pamet ne treba zaboraviti: nemopropheta in patria sua. |