DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1997 str. 45 <-- 45 --> PDF |
O. Piškorić: DRADUTIN KOS, OSNIVAČ HRVATSKOGA ŠUMARSKOG DRUŠTVA Npr. jedna niska šuma od 600 jutara nalazi se na: a) 400 jutara dobroga, b) 100 jutara srednjeg i c) 100 jutara slabog tla i da: jedno jutro pod a) daje u 30-godišnjoj ophodnji 12 hvati jedno jutro pod b) daje u 30-godišnjoj ophodnji 8 hvati jedno jutro pod c) daje u 30-godišnjoj ophodnji 4 hvata. Uz takve uvjete cjelokupna šuma od 600 jutara imala bi zalihu: 400 jutara po 12 hvati 4800 hvati, 100 jutara po 8 hvati 800 hvati, 100 jutara po 4 hvata 400 hvati. Kada ukupnu masu podijelimo s ophodnjom tj. s 30 dobivamo godišnju masu od 200 hvati. Ako cijeli drvosijek padne na dobro stanište tad mora imati površinu 200 : 12 = 16 i 2/3 jutara. Ako pak padne na posve osrednje zemljište tad mora imati 200 : 8 = 25 jutara, a padne li na posve slabo zemljište tad mora imati površinu 200: 4 = 50 jutara. Ako drvosijek padne dijelom na dobro, dijelom na srednje dobro, a dijelom na loše zemljište, tada se njegova veličina mora tako urediti da se svakom drvoredu doda tolika površina koja će osigurati približno jednake drvne mase u doba sječe. Izvan godišnjih drvosijeka ne smije se ništa sječi osim u slučaju izvanrednih i osobitih prilika. U hrastovim šumama, kakvih je najviše u šumama Hrvatske, prema mom iskustvu, najbolje bi bilo, kada bi se svaki već određeni drvosjek, barem dvije godine prije sječe, poštedio od svake stoke. Ako bi u godini stavljanja u branjevinu bio dobar urod žira, bilo bi dobro da kada popada sav žir za vlažnog vremena, utjerati svinje da ga podruju i tako olakšaju nicanje. Kada će se nakon dvije godine u tom drvosjeku obaviti sječa bit će već toliko mladih hrastića, da će dosadnja biti djelomično ili posve nepotrebna. Po sječi treba drva što prije izvesti, a drvosijek kao branjevinu dobro ograditi. Tko se o tome bolje želi obavijestiti, neka pročita izvrsno šumarsko djelo g. Franje Sporera.2 Bilo koja država bit će to naprednija, što će se više šuma krčiti i pretvarati u poljoprivredne površine, a to će se dogoditi tek onda kada se poveća stanovništvo. Time će se sjedne strane smanjivati površina šuma, a s druge povećavati potreba na drvu, jer je oboje neophodno za održavanje života čovječanstva. Iz toga proizlazi naravsko načelo, da nakon vještog i pomnog istraživanja, koliko je okolici potrebno drva, uzevši u obzir i nepredvidive potrebe, treba zadržati Šumarski list br. 1-2, CXXI (1997). 35-44 samo onoliko šuma, koliko je potrebno da osiguraju podmirivanje potreba općinstva. S tim, za te svrhe određene šume treba uredno gospodariti, čuvati ih i pomlađivati, kako ne bi s vremenom nestale. Koliko li je u Hrvatskoj prostora, koji se tobože šumom nazivaju, a sastoje se od samo kržljave jadne grabovine, brezovine, johovine, lješnikovine i smrekovine (borovice) od kojih je korist jedino mršava paša. Zar ne bi bilo korisnije da se takve površine ustupe poljodjelstvu, da se iskrče ili u pomanjkanju drva zamijene drugim plemenitijim vrstama, kojima bi odgovaralo dotično stanište. Zar ne bi korisnije bilo da se one u šumama nalazeće krčevine, kao što su livade, pašnjaci itd., jer su odveć udaljene za poljodjelstvo, a i malo koristi donose, ne pretvore u valjane prave šume. Ako pak ima previše šuma, da se umjesto tih površina poljodjelstvu ustupe dijelovi šume sa slabijim drvećem koji graniče s njivama i koje bi poljodjelskim svrhama bolje odgovarale. Uopće, svaki šumovlasnik, ako želi zavesti probitačno i Hrvatskoj toliko potrebno i poželjno dobro šumarstvo, neka, koliko mu to dopuštaju podobne i mjesne okolnosti i pravice, prije svega usporedi sadašnje stanje svojih šuma s onim, koliko svake godine treba za sebe i koliko bi mogao prodati drva. Ako je proda dobra neka nastoji, koliko je moguće, povećati obraslu površinu na dijelovima pod grmljem i šikarom. Ako li pak ocijeni, da ima previše šume, tada neka slabe sastojine iskrči i pretvori u njive i livade. U oba slučaja treba upravljanje šumskom glavnicom povjeriti vještim šumarima; neka svake godine siječe samo toliko, koliko se svake godine pomlađuje; neka posječeno drvo tako izradi da ga može što skuplje i brže prodati; neka drvosjek dobro ogradi, a ako nema dovoljno prirodnog podmlatka neka ne propusti sadnjom popuniti praznine. Također treba pozorno paziti na šumske pašnjake, na sve šumske služnosti i obveze, itd. Tada se neće trebati bojati, da će mu nestati drva a šumska glavnica bit će mu u svom bitku kao šuma osigurana za svagda. Caprag, m. listopada (Okt.) 1844. 2 To je djelo "Das Forstwesen in der k.k. osterreichischen Militargrenze, oder vollstandiges J-orstlehrbuch fur das Militargrenz- forstschutzpersonale ...´ tj. Šumarstvo c. i kr. austrijske Vojne krajine ili cjeloviti udžbenikza vojnogranično šumskozaštitno osoblje ..., koje je_u tri knjige Šporer tiskao od 1841. do 1843. godine kod Franje Župana u Zagrebu. (OP) ŠUMSKA PAŠA Za šume i lugove najveće i najteže zlo je slobodna paša, i gdje stoka samovoljno i slobodno pase ne može uspje vati ni sađeni podmladak, pa na tim površinama brzo ginu i mlade, zdrave te nade pune šumice. Stoka, koja se na pašu pušta u šumu, oštećuje šumu na sljedeće načine: 1. Obgriza stabalje, 2. Nogama gazi i uništava mlade biljke, 3. Ruje i ždere šumsko sjeme nje koje je palo sa stabala. Stabalje obgriza stoka poglavito na onim mjestima, gdje ono nije odraslo toliko da ga stoka ne može dohvatiti. U tom je osobito vješta koza i zato je ona općenito poznata kao najštetnija domaća životinja za šumu, pa se |