DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1997 str. 32 <-- 32 --> PDF |
Š. Mcštrović. M. Glavaš: ISTRAŽIVANJA SREDOZEMNOGA ŠUMARSKOG SUSTAVA Šumarski list br. 1 2. CXXI (1997). 29-34 u gnijezda. Ta se metoda u različitim formama uspješno primjenjivala više od jednog stoljeća. Godine 1852. "Prirodoslovno društvo" u Splitu uz odobrenje Židovske općine Split podiže šume sjetvom sjemena alepskoga bora {Pimts halepensis Mili.) na židovskom groblju na Marjanu. Među pionirske radove svrstavamo istraživanja Lorenz a iz Rijeke, koji je dao detaljnu ekološku studiju Hrvatskog primorja s tehnikom rada na pošumljavanju degradiranih površina (Beč 1860). Njegov propis po kojemu pošumljavanje treba početi uvijek od ruba sastojine, što znači pod zaštitom, smatra se prvim propisom na znanstvenoj osnovi. Prvi istraživač koji je kraško područje Hrvatskog primorja kompleksno istražio bio je J. We s s I ey. Obišavši 1875. godine kraško područje Hrvatske krajine, područje od Povila kod N. Vinodolskog do Mandaline (do Dalmacije), svoja je opažanja i studije opisao u knjizi "Kras Hrvatske Krajine i kako da se spasi" (1879). Osim opisa daje i tehnička rješenja za pošumljavanje zajedno s vrstama koje preporučuje. Posebno su značajna njegova zapažanja i preporuke za prehranu stoke brstom. Organizirana istraživačka djelatnost Organized research activities Razvoj istraživačke djelatnosti još je više povezao stručnjake u traženju zajedničkih rješenja. Najznačajnije organizirano pošumljavanje i razvoj istraživačkog rada na kršu bilo je osnivanje Inspektorata za pošumljavanje krša u Senju 1878. godine. Na temelju praktičnih znanja i iskustava propisana su pravila pošumljavaja za to područje, a isprobavali su se i rezultati postigniti u drugim krajevima. Inspektorat u Senju postao je svojevrsna škola kadrova. Jedan od najznačajnijih istraživača u tom inspektoratu bio je M a 1 b o h a n , koji je dao niz tehničkih uputa za pošumljavanje (1892. godine) na temelju vlastitih iskustava i iskustava iz Slovenskog primorja: Prvi je uočio značenje grmlja i prizemne vegetacije u pošuinljavanju i preporučio tzv. predzabranu (zabrana pašarenja na površinama predviđenim za pošumljavanje). a na strmim terenima terase. M a j n a r i ć (1891) u raspravi "Osvrt na kras Grobnika" daje studiju procesa degradacije i njegovih ekonomskih i fizičkih uvjeta. Znatan utjecaj na daljnji razvoj istraživanja početkom ovog stoljeća dao je B. Ko s o v i ć (1909) u svom radu "Pošumljavanje krasa", koji je udario temelje historiografiji šumarstva kraškog područja. Iz toga vremena spomenimo i ove istraživače vegetacije: Beck (1894), Hire (1915). Rossi (19131924), Adamovic (1910-1915). Normalno je da je znatan utjecaj na razvoj imalo osnivanje Šumarskog učilišta u Križevcima 1860. godi ne i izlaženje Šumarskog lista od 1877. godine, zatim osnivanje Šumarskog fakulteta u Zagrebu 1920. godine, u sklopu kojega je osnovan 1921. godine Zavod za šumske pokuse kao prvi zavod za šumarska znanstvena istraživanja u Hrvatskoj, koji izdaje znanstvenu ediciju "Glasnik za šumske pokuse". Do 1994. godine je tiskano 30 redovitih brojeva i 4 izvanredna.Osim toga rade i istraživači iz prakse, kao što su: Kauders, Premužić. Beltram, Oraš i drugi. Kauders prvi koristi radove vegetacijskih studija pri pošuinljavanju. Premužić uz ostalo propagira vjetrobrane pojase, koje i razrađuje, dok Beltram prvi realizira Premužićeve ideje. Od istraživača između dvaju svjetskih ratova najplodniji je bio J. B a I e n . On je ujedno i prvi doktor šumarskih znanosti koji je doktorirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1923. godine. Tema je bila iz šumarskih istraživanja u Sredozemlju. Napisao je mnoge rasprave u Šumarskom listu i drugim publikacijama. Tako u članku "Rad šumara na kršu" 1925. godine piše da šumar mora biti svestran te da mora v oditi uz pošumljavanje u druge poslove za koje se misli da su agronomski, npr. voćarstvo, te da samo pošumljavanje mora poprimiti dimenzije socijalnog pokreta. Godine 1929. J. Balc n objavljuje rad "Tematika zašumljavanja krša´, a 1931. knjigu "Naš goli krš" , u kojoj sveobuhvatno prikazuje sredozemne šume s njihovim problemima i načinom rješavanja. Svojim radovima "Prilog poznavanju naših mediteranskih šuma" 1935, "Drugi prilog poznavanju naših mediteranskih šuma" 1937. i "Treći prilog poznavanju naših mediteranskih šuma" 1939. Josip Balcn je dao originalna istraživanja rasta i prirasta stabala sredozemnih vrsta drveća. U tom vremenu objavljena su značajna vegetacijska i fitocenološka istraživanja, koja su ne samo osnova za sve daljnje radove, već udaraju temelje šumarskoj znanosti na kršu. Autori tih radova su 1. Horva t i Z. H o r v a t i ć. Dendrogeografska istraživanja obavljaju A. P e t ra č i ć i M. A n i ć . a svoje radove o dendroflori objavljuju u "Glasniku za šumske pokuse": "Zimzelene šume otoka Raba" (Petrači ć 1938), "Dendroflora otoka Brača" (A n i ć 1942) i "Dendroflora otoka Mljeta" (A n i ć 1946). Istraživačka djelatnost poslije 1945. Research after 1945. Intenzivan razvoj istraživačke djelatnosti poslije II. svjetskog rata počeo je osnivanjem dvaju instituta u sredozemnom području Hrvatske: Institut za šumarska i lovna istraživanja u Zagrebu sa stanicom u Rijeci, punktom na Rabu i punktom za smolarenje u Splitu.Institut je imao širok program ak |