DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1996 str. 94 <-- 94 --> PDF |
Do tih informacija dolazi se po dendrometrijskim načelima kombinacijom a) površinskog uzorkovanja i b) nezavisnim uzorkom parova varijabli prsnoga promjera (duo) i visine stabala (h). Prvim uzorkom procjenjuje se broj stabala (N), distribucija prsnih promjera i temeljnica (G). Drugi uzorak služi za polučivanje regresijskog modela sastojinskc visinske krivulje u kojem je prsni promjer nezavisna varijabla te u daljnjoj proceduri, u kombinaciji s prvim uzorkom, za određivanje volumena (V). Površinski uzorak je bio slučajni uzorak intenziteta p = 10%, gdje je osnovna jedinica krug veličine 5 ari. Uzorak parova varijabli prsnoga promjera (d) i visine stabala (h) je bio variran po načinu i veličini uzorkovanja. Ukupno je istraženo 9 načina uzorkovanja. Prva tri načina bila su slučajni uzorak gdje su prsni promjeri računani na mm točno, na 2 cm i na 5 cm točno. Četvrti i peti način bili su jednoliki uzorci duž opsega distribucije nezavisne varijable po klasama širine 2 cm, odnosno 5 cm. Šesti i sedmi način bili su uzorci promjenljive vjerojatnosti selekcije gdje je u prvom slučaju vjerojatnost bila proporcionalna promjeru na mm točno, a u drugom, kvadratu prsnoga promjera. Osmi i deveti način bili su 3 puta manji uzorci Hohenadl-ovih + i stabala iz debljinskog stupnja širokog 2 i 5 cm. Varirana veličina uzorka je bila: n, = 12, n: = 24 i n, = 48, 3 puta; n4 = 72, n5 = 96 i n6 = 120, 2 puta te n7 = 90; 1 put. Ukupno je polučeno 16 makrorepeticija. Regresijskom analizom autor je dokazao daje pad postotne greške procjene volumena sastojine u ovisnosti o variranoj veličini uzorka izjednačiv padajućom eksponencionalnom funkcijom: (B,/m) C.V. = B0-e gdje je C.V. - postotna greška procjene volumena (zavisna varijabla), B0, B, - regresijski parametri, n - varirana veličina uzorka za visinsku krivulju (nezavisna varijabla). Rezultati ove analize pokazali su da se najveći pozitivan učinak polučio veličinom uzorka n = 30, a većim uzorcima od n = 60 ostvaruje se mali učinak. Autor otkriva da su uzorci 4. i 5. načina, gdje su stabla selektirana jednoliko duž opsega podataka nezavisne varijable, teoretski neprihvatljivi zbog toga što ekstremna stabla male vjerojatnosti pojavljivanja imaju podjednaku vjerojatnost selekcije kao i prosječna stabla, inače veće vjerojatnosti pojavljivanja. Dobar rezultat dali su 6. i 7. način, zbog povoljnog utjecaja na interval pouzdanosti procjene visine desnog dijela distribucije prsnih promjera, gdje je poznato da su volumeni stabala proporcionalni promjeru na neku potenciju u intervalu od k = 2 do k = 3. Za razliku od slučajnog uzorka koji je teško primjenjiv u praksi, ovaj uzorak je moguće primijeniti metodom horizontalnog kuta selekcije. Osim ovih spoznaja, autor ukazuje i na probleme koji se javljaju kod metode modeliranja i simulacije. Prvi problem je nužnost velikog broja podataka. Polučeni model šume veličine 40 ha imao je u datoteci 18818 stabala gdje je svako stablo bilo modelirano sa 14 varijabli. Drugi problem bile su brojne sistematske greške raznolikih smjerova i veličina. Jedna otkrivena greška bio je utjecaj ruba modelne šume na površinski uzorak gdje se vjerojatnost selekcije od ruba do udaljenosti 2R (R- polumjer kruga osnovne jedinice) povećava od p = 0% do planirane vjerojatnosti p = 10%. Zbog toga je, inače slučajana natprosječna raspodjela stabala uz rub, smanjivala procjenu aritmetičke sredine populacije. Autor predviđa da će razvoj sličnih programa u operativnoj primjeni omogućiti iskorištavanje prethodnih informacija koje šumarima već stoje na raspolaganju iz prošlosti za dizajniranje sadašnje, relativno skupe, inventarizacije u realnom sustavu šume. Mogao bi to biti jedan od brojnih podsustava globalnog informatičkog sustava šumarstva. Rad mr. sci. Tone Kružića temelji se na iscrpnom razmatranju i kritičnoj raspravi dosadašnjih istraživanja u svezi s procjenom drvne zalihe i ostalih strukturnih elemenata sastojine. Pocjena strukturnih elemenata pomoću čimbenika simuliranih Monte Carlo metodama uzimanja uzoraka, predstavlja nov pristup u nas kod inventarizacije šuma. U disertaciji je uveo nov pojam uzorkovanje. Ovakav način promišljanja sigurno će pretrpjeti znanstvenu i stručnu kritiku. Autor je samo ovime pokazao hrabrost i odgovornost, a svakako i autonomnost znanstvenog radnika. Disertacija mr. sci. Tone Kružića, dipl. inž. šum. "Standardne devijacije regresijskih modela sastojine i načini uzimanja uzoraka metodom simuliranja" originalno je znanstveno djelo koje predstavlja vrijedan doprinos šumarskoj znanosti, posebno u znanstvenoj grani Uređivanje šuma, te znanstevnim ograncima Šumarskoj biometrici i Dendrometriji. Postignutim doktoratom znanosti kolega mr. sci. Tono Kružić, dosegnuo je visinu koja mu omogućuje da bolje sagledava probleme šumarske struke. Znajući ga bona fide* zaželimo mu puno uspjeha na trnovitom putu znanosti jer Nulli sapere času obtigit**! * bona fide = u najboljoj namjeri ** Nulli sapere času obtigit = Nikomu nije slučaj dao da bude mudar. Sen. izv. prof. dr. sci. Nikola Lukić |