DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1996 str. 87     <-- 87 -->        PDF

Šumarska njega okoliša još uvijek se previše često
mjeri u društvu nediferencirano s ekonomskim
mjerilima.
Često između zaštite prirode i šumarstva
postoji
posve nepotrebno, napet i sumnjičav odnos.
Šumarska djelatnost koja je orijentirana prema zaštiti
prirode često se u vlastitim redovima drži "izdajom"
ekomonskog načela, jednako kako se gospodarenje
šumama drži često, posve neopravdano,
štetnim po prirodu.
Rad na zaštiti okoliša i prirode povezan je s troškovima
koje ne mogu pokriti sama šumarska poduzeća.
Što spriječava gospodarenje šumama?


I nadalje je drvo sirovina koja ima najbolja
i jedinstvena
ekološka svojstva a tržišno se premalo cijeni
i vrednuje.
Drvo postiže tržišni značaj tek kao poluproizvod.
Šumarstvo na sirovini stječe minimalnu dobit.
Dobit se stvara tek kod prerađivača.
Drvo
posjeduje jedinstvenu energetsku bilancu.
Senzacionalno mali utrošak energije pri "proizvodnji
sirovine drvo" (5-7.5 kilovatsati po toni, beton
250-300, cement 1000, plastika 8200, aluminij
72000) morao bi se više vrednovati i doprinijeti
većoj upotrebi drva i drvnih proizvoda.
Proizvođači drveta i potrošači drveta misle suviše
orijentirano prema svom poduzeću i nisu dovoljno
otvoreni za teritorijalni pristup koji nije ograničen
interesima poduzeća. Premalo se obraća pozornost
na isprepletenost ekologije i ekonomije u šumarstvu
kao i na probleme tržišnog partnera.
Šumarstvo još nije razvilo koncepcije
certificiranja
uprkos tome što bi se mogli popraviti tržišni izgledi
proizvoda "drvo".
Previsoka populacija divljači umanjuje
vrijednost
šume i drveta i spriječava teritorijalno, prirodno
gospodarenje šumama.
Kako se može poboljšati ekološki i
zaštitarski rad u šumi?


Da bi se smanjile štete od imisija potrebna je jedna
djelotvorna politika prometa i okoliša.
To znači: smanjenje individualnog prometa eficijentnim
javnim prijevozom, brzo uvađanje automobila
od 3 litre, uvođenje poreza na ispuštanje
CO,, konzekventna obveza ugradnje katalizatora,
izbjegavanje daljnjeg reduciranja prometa željeznicom.


Savezna Republika i pokrajine moraju
oblikovati
organizacijski i financijski šumarsku službu, odnosno
podržavati, da se zadani ciljevi zaštite prirode i
okoliša političkim mjerama optimalno provedu, u
svim oblicima vlasništva šume.
Suradnja između šumarstva i zaštite prirode trebala
bi biti obveza. To zahtijeva obostranu spremnost za
raspravu i za smanjenje straha od susretanja.
Zaštita prirode ne smije u šumi i u našem kulturnom
krajoliku ostati ograničena na izdvojene površine.
Zaštita prirode u šumi znači prirodnu obnovu na cijeloj
površini. Integracije u šumskom poduzeću
umjesto segregacije (tj. okrupnjivanje a ne usitnjavanje)!
Ekomonija
i ekologija su u šumarskoj djelatnosti
ravnopravne. Rasprava o dominaciji jedne ili druge
mora se konačno okončati.
Kako se može pomoći šumsko-gospodarskom
poduzeću?


Energetska bilanca drveta i ekonomsko-ekološka
računica pridonijet će novim uvidima u vrijednost
drveta. Mogućnosti primjene drveta mogu se znatno
povećati, posebice u građevnoj industriji. Zahtijeva
se skorašnja promjena građevnih propisa u
korist drveta, npr. u slučaju višekatnica i protupožarnih
propisa. Dalje, valja popraviti obrazovanje
arhitekata i inženjera na području izgradnje od drveta
i upotrebe proizvoda od drveta, odnosno moraju
se povećati obrazovni kapaciteti za obrazovanje
stručnjaka na ovom polju.
Cijena drva kao sirovine trajno je loša. Prihodi šumarstva
ne stoje ni u kakvom odnosu s troškovima.
Industrijsko poduzeće bi na ovakvu situaciju reagiralo
plantažama i čistom sječom. No to nije društveno-
politički prihvatljivo. Vlade saveza i pokrajina
moraju doći do ovog zaključka i izraditi programe
za šumu, koji će šumarstvo osposobiti da ispuni
političke zadatke ali i da odgovorno tržišnoproizvodno
radi.
Već duže industrijsko drvo u Njemačkoj ne može
pokriti troškove proizvodnje. Paradoksalno je da
se oko 80% u Njemačkoj prerađene celuloze energetski
intenzivno izvozi iz skandinavskih i prekomorskih
zemalja. Celuloza se u tim zemljama na
temelju manje striktnih ekoloških propisa jeftinije
proizvodi nego u Njemačkoj. Njemačko šumarsko
društvo stoga odlučno zahtijeva izgradnju moderne,
ekološki čiste tvornice celuloze u Njemačkoj.
Pored toga se mora uvjetovati pri uvozu celuloze
poštivanje ekoloških propisa u matičnoj zemlji koja
je proizvođač - izvoznik.