DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1996 str. 87 <-- 87 --> PDF |
Šumarska njega okoliša još uvijek se previše često mjeri u društvu nediferencirano s ekonomskim mjerilima. Često između zaštite prirode i šumarstva postoji posve nepotrebno, napet i sumnjičav odnos. Šumarska djelatnost koja je orijentirana prema zaštiti prirode često se u vlastitim redovima drži "izdajom" ekomonskog načela, jednako kako se gospodarenje šumama drži često, posve neopravdano, štetnim po prirodu. Rad na zaštiti okoliša i prirode povezan je s troškovima koje ne mogu pokriti sama šumarska poduzeća. Što spriječava gospodarenje šumama? I nadalje je drvo sirovina koja ima najbolja i jedinstvena ekološka svojstva a tržišno se premalo cijeni i vrednuje. Drvo postiže tržišni značaj tek kao poluproizvod. Šumarstvo na sirovini stječe minimalnu dobit. Dobit se stvara tek kod prerađivača. Drvo posjeduje jedinstvenu energetsku bilancu. Senzacionalno mali utrošak energije pri "proizvodnji sirovine drvo" (5-7.5 kilovatsati po toni, beton 250-300, cement 1000, plastika 8200, aluminij 72000) morao bi se više vrednovati i doprinijeti većoj upotrebi drva i drvnih proizvoda. Proizvođači drveta i potrošači drveta misle suviše orijentirano prema svom poduzeću i nisu dovoljno otvoreni za teritorijalni pristup koji nije ograničen interesima poduzeća. Premalo se obraća pozornost na isprepletenost ekologije i ekonomije u šumarstvu kao i na probleme tržišnog partnera. Šumarstvo još nije razvilo koncepcije certificiranja uprkos tome što bi se mogli popraviti tržišni izgledi proizvoda "drvo". Previsoka populacija divljači umanjuje vrijednost šume i drveta i spriječava teritorijalno, prirodno gospodarenje šumama. Kako se može poboljšati ekološki i zaštitarski rad u šumi? Da bi se smanjile štete od imisija potrebna je jedna djelotvorna politika prometa i okoliša. To znači: smanjenje individualnog prometa eficijentnim javnim prijevozom, brzo uvađanje automobila od 3 litre, uvođenje poreza na ispuštanje CO,, konzekventna obveza ugradnje katalizatora, izbjegavanje daljnjeg reduciranja prometa željeznicom. Savezna Republika i pokrajine moraju oblikovati organizacijski i financijski šumarsku službu, odnosno podržavati, da se zadani ciljevi zaštite prirode i okoliša političkim mjerama optimalno provedu, u svim oblicima vlasništva šume. Suradnja između šumarstva i zaštite prirode trebala bi biti obveza. To zahtijeva obostranu spremnost za raspravu i za smanjenje straha od susretanja. Zaštita prirode ne smije u šumi i u našem kulturnom krajoliku ostati ograničena na izdvojene površine. Zaštita prirode u šumi znači prirodnu obnovu na cijeloj površini. Integracije u šumskom poduzeću umjesto segregacije (tj. okrupnjivanje a ne usitnjavanje)! Ekomonija i ekologija su u šumarskoj djelatnosti ravnopravne. Rasprava o dominaciji jedne ili druge mora se konačno okončati. Kako se može pomoći šumsko-gospodarskom poduzeću? Energetska bilanca drveta i ekonomsko-ekološka računica pridonijet će novim uvidima u vrijednost drveta. Mogućnosti primjene drveta mogu se znatno povećati, posebice u građevnoj industriji. Zahtijeva se skorašnja promjena građevnih propisa u korist drveta, npr. u slučaju višekatnica i protupožarnih propisa. Dalje, valja popraviti obrazovanje arhitekata i inženjera na području izgradnje od drveta i upotrebe proizvoda od drveta, odnosno moraju se povećati obrazovni kapaciteti za obrazovanje stručnjaka na ovom polju. Cijena drva kao sirovine trajno je loša. Prihodi šumarstva ne stoje ni u kakvom odnosu s troškovima. Industrijsko poduzeće bi na ovakvu situaciju reagiralo plantažama i čistom sječom. No to nije društveno- politički prihvatljivo. Vlade saveza i pokrajina moraju doći do ovog zaključka i izraditi programe za šumu, koji će šumarstvo osposobiti da ispuni političke zadatke ali i da odgovorno tržišnoproizvodno radi. Već duže industrijsko drvo u Njemačkoj ne može pokriti troškove proizvodnje. Paradoksalno je da se oko 80% u Njemačkoj prerađene celuloze energetski intenzivno izvozi iz skandinavskih i prekomorskih zemalja. Celuloza se u tim zemljama na temelju manje striktnih ekoloških propisa jeftinije proizvodi nego u Njemačkoj. Njemačko šumarsko društvo stoga odlučno zahtijeva izgradnju moderne, ekološki čiste tvornice celuloze u Njemačkoj. Pored toga se mora uvjetovati pri uvozu celuloze poštivanje ekoloških propisa u matičnoj zemlji koja je proizvođač - izvoznik. |