DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1996 str. 85 <-- 85 --> PDF |
vački puk, Hrvatski lovački savez kao stožerna udruga hrvatskih lovaca obogaćuje svoje lovno izdavaštvo onim razumom sastavljenim enciklopedističkim djelom iz lovstva na spomen pregalačkom i strukovnom radu F. Z. Kesterčaneka i u težnji za što višom i svekolikijom lovnom strukovnošću. Veseli daje danas po samostalnosti hrvatske države u Križevcima "izniknulo " Lovačko društvo "Fran Kesterčanek" na spomen ovom šumarniku, velikanu i lovnom meštru iz Kalničkog Prigorja, pa tom značaju spomena na njega hrvatski lovci kojima je ovaj poučnik i posvećen dodaju pretisak ovog našeg prvog hrvatskog lovačkog djela ", istaknuo je u svom nastupu Dragutin Gajski. Sačinjen u tri dijela, 5 odsjeka, 11 poglavlja i ilustriran sa 135 slika u ovom "poučniku", obima 350 stranica velikog formata "poglavito je razložen uzgoj, čuvan je, rasplod i načini lovljenja divljači, a podjedno spomenute i one zakonske ustanove i propisi koji se odnose na lov i na izvršavanje lova kod nas ". Knjiga se s istim užitkom čita danas kao i prije jednog stoljeća, kada su u sastavu faune Hrvatske, Slavonije i Dalmacije bili dabar i dalmatinski nesit, izvorni ris u gorju i potrk veliki u ravnici; kad se medvjed lovio sjekirom ili kuburom pred brlogom, a kamenjarki grivni bilo toliko "da se mogu označiti kao osnovna hrana (primorskog) žiteljstva". Citirajući tekstove ovog velikana lovačke i šu- Slika 2: Sa svečanosti predstavljanja reprint izdanja monografije Lovstvo Frana Žavera Kesterčaneka u Hrvatskom domu u Križevcima. Foto: Marijan Lekić. marske pisane riječi vraćamo se stotinu godina unatrag, pomalo zatečeni zbiljom i svjedočanstvima vremena u kojem su nastali. A. Frković MEĐUNARODNI DRUSTVENO-STRUCNI ŠUMARSKI SKUPOVI STAV NJEMAČKOG ŠUMARSKOG DRUŠTVA GLEDE CERTIFIKACIJE POTRAJNOG GOSPODARENJA ŠUMAMA POVODOM 57. GODIŠNJE SKUPŠTINE NJEMAČKOG ŠUMARSKOG DRUŠTVA U BERLINU 1996. Polazeći od raznorodnih državnih i nedržavnih inicijativa kao posljedice UNCED-ove inicijative, započela je svesvijetska rasprava oko načela potrajnosti. U šumarstvu se ova rasprava odnosi kako na sadržajnu definiciju pojma potrajnosti, tako i na pouzdane kriterije i dokaze o potrajnom gospodarenju šumarskih poduzeća (certifikacija). Dok se rasprava o pojmu potrajnosti odvija uglavnom u nacionalnim okvirima, certifikacija poduzeća potiče se od strane nacionalnih i internacionalnih interesnih skupina. Od 1992. godine odbor Njemačkog šumarskog društva sudjeluje u okvirima "Inicijative tropske šume" u izradi kriterija i indikatora potrajnog gospodarenja tropskim šumama i u izgradnji sustava certifikacije tropskog drveta koji je tržišno ori jentiran i upotrebljiv. U međuvremenu je ovaj proces certifikacije razvio sve veću samodinamiku pa se ne odnosi više samo na tropske, suptropske i borealne šume, već u sve većoj mjeri na šume Srednje Europe. Početkom rasprave dominirao je negativan stav da bi danas i u njemačkom šumarstvu bili brojnijim glasovi koji drže daje certifikacija potrajnog gospodarenja poduzećima neizbježna, nužna, štoviše potrebna i poželjna. Njemačko šumarsko društvo podržava načelo certifikacije, jer time trud šumarskih poduzeća oko multifunkcionalnog i prirodi bliskog gospodarenja šumama stiče veće društveno-političko priznanje i time snažniju političku podršku. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1996 str. 86 <-- 86 --> PDF |
Njemačko šumarsko društvo je uvjereno da će certi fikacija doprinijeti da će se učinci šumskih posjednika u korist općekorisnih funkcija šume u budućnosti bolje honorirati. Ali ideja certifikacije potrajnog gospodarenja šumama u Njemačkoj mora uvažiti da: 1) je potrajnost već 200 godina temelj šumarskog djelovanja u svim oblicima vlasništva šume i da u zadnjim godinama uključuje u sve većoj mjeri multifunkcionalne i ekološke aspekte; 2) da gospodarenje šumama uvijek podliježe ekstremno dugim vremenskim proizvodnim razdobljima i s time povezano samo ograničeno je podložno kratkoročnim mogućnostima promjene; 3) nedostatnosti ostvarenja šumarstva koje je blisko prirodnoj obnovi rijetko kada su rezultat nedostatka dobre volje posjednika šume ili nedostatka stručnog umijeća, već su najčešće posljedica ekonomskih ili političkih prisila; 4) najveći dio njemačkih gospodarstvenih šuma posjeduje veliki diverzitet vrsta i biotopa; 5) stalni trud oko djelotvornog kvantitativnog i kvalitativnog održavanja šuma doveo je do situacije daje šumarstvo ostvarilo u zadnjim desetljećima ne samo prirast drveta i rast ukupnih šumskih površina, već i znatno povećao i udio ekološki posebno vrijednih mješovitih i listopadnih šuma; 6) certifikacija ne smije dovesti do nepravednog i nejednakog položaja vlasnike šuma, budući daje vlasnička struktura Njemačke obilježena veli kim postotkom malih šumoposjednika; 7) certifikacija mora voditi računa o dugoj tradiciji šumarskog zakonodavstva koje u međunarodnoj usporedbi doprinosi povećanim troškovima kao i o zakonom propisanoj sveobuhvatnoj teritorijalnoj šumarskoj kontroli. Njemačko šumarsko društvo drži da je prvi pozitivni korak, na temelju ranije spomenute samobitnosti njemačkog šumarstva, nacionalna certifikacija drveta iz Njemačke. Takva oznaka porijekla mogla bi uspješno spriječiti tršišno zaostajanje domaćeg proizvoda u usporedbi s importiranim drvetom. Istovremeno njemačko šumarstvo mora intenzivno raspraviti internacionalno diskutirane indikatore i kriterije certifikacije. Od šumarstva se očekuje da na primjeren način sudjeluje u formuliranju standarda i načela koja zadovoljavaju njemačku tradiciju i posebnosti. Poželjno je uspostaviti angažiranu suradnju s svim internacionalnim inicijativama za certifikaciju šuma i smjerati dogovoru sa svim gospodarskim i društvenim interesnim grupama. Bitan zahtjev sistemu certifikacije je njegova organizacija na dragovoljnoj osnovi, njegova transparentnost i za laika, jednostavna i troškovno niska uporaba, javna prepoznatljivost znaka, nacionalno i internacionalno priznanje, stalna kontrola i sukladnost sustava s internacionalnim ugovorima i sporazumima. Prijevod: Hrvoje Glavaš BERLINSKA DEKLARACIJA NJEMAČKOG ŠUMARSKO DRUŠTVA 1996. Ciljevi i okvirni uvjeti šumarstva promijenili su se ujedinjenjem Njemačke, europskim procesom ujedinjavanja, otvaranjem Europe prema istoku i s ovim procesima povezanim promjenama vrijednosti, razvoja i gospodarskih tokova. Šumarstvo će moći ispuniti dobivene zadatke ako se samo podvrgne provjeri, ali morat će dobiti i pomoć izvana, ako vlastitim snagama ne može postići cilj. Temelji šumarskog rada Već 200 godina u gospodarenju šumama vrijedi princip potrajnosti. To je moderan princip čija je vrijednost za industrijsko društvo tek danas spoznata. Šumarski rad je gospodarska djelatnost kojom je obuhvaćena gotovo jedna trećina površine Njemačke. Pritom se misli na korištenje obnovljive sirovine "drvo", ali isto tako i zaštita i njega šumskih ekosustava. Šumarstvu je povjereno gospodarenje sa stoljetnim šumama isto kao i rad u zaštićenim područjima i povratak prirodi zapuštenih industrijskih staništa. Promijenjeni uvjeti gospodarenja dozvoljavaju u sve većoj mjeri gospodarenje koje je blisko priro dnoj obnovi šuma. Granice su zacrtane javnim bu džetima i financijskim mogućnostima šumskih po sjednika. Upotrijebljeno drvo odterećuje kao skladište C02 atmosferu. Niti jedna druga sirovina ne raspolaže usporedivom bilancom zaliha kao obnovljiva sirovina "drvo". Što spriječava šumarski rad na zaštiti okoline i zaštiti prirode u šumi? Štete izazvane imisijama još uvijek su opasnost po šumu. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1996 str. 87 <-- 87 --> PDF |
Šumarska njega okoliša još uvijek se previše često mjeri u društvu nediferencirano s ekonomskim mjerilima. Često između zaštite prirode i šumarstva postoji posve nepotrebno, napet i sumnjičav odnos. Šumarska djelatnost koja je orijentirana prema zaštiti prirode često se u vlastitim redovima drži "izdajom" ekomonskog načela, jednako kako se gospodarenje šumama drži često, posve neopravdano, štetnim po prirodu. Rad na zaštiti okoliša i prirode povezan je s troškovima koje ne mogu pokriti sama šumarska poduzeća. Što spriječava gospodarenje šumama? I nadalje je drvo sirovina koja ima najbolja i jedinstvena ekološka svojstva a tržišno se premalo cijeni i vrednuje. Drvo postiže tržišni značaj tek kao poluproizvod. Šumarstvo na sirovini stječe minimalnu dobit. Dobit se stvara tek kod prerađivača. Drvo posjeduje jedinstvenu energetsku bilancu. Senzacionalno mali utrošak energije pri "proizvodnji sirovine drvo" (5-7.5 kilovatsati po toni, beton 250-300, cement 1000, plastika 8200, aluminij 72000) morao bi se više vrednovati i doprinijeti većoj upotrebi drva i drvnih proizvoda. Proizvođači drveta i potrošači drveta misle suviše orijentirano prema svom poduzeću i nisu dovoljno otvoreni za teritorijalni pristup koji nije ograničen interesima poduzeća. Premalo se obraća pozornost na isprepletenost ekologije i ekonomije u šumarstvu kao i na probleme tržišnog partnera. Šumarstvo još nije razvilo koncepcije certificiranja uprkos tome što bi se mogli popraviti tržišni izgledi proizvoda "drvo". Previsoka populacija divljači umanjuje vrijednost šume i drveta i spriječava teritorijalno, prirodno gospodarenje šumama. Kako se može poboljšati ekološki i zaštitarski rad u šumi? Da bi se smanjile štete od imisija potrebna je jedna djelotvorna politika prometa i okoliša. To znači: smanjenje individualnog prometa eficijentnim javnim prijevozom, brzo uvađanje automobila od 3 litre, uvođenje poreza na ispuštanje CO,, konzekventna obveza ugradnje katalizatora, izbjegavanje daljnjeg reduciranja prometa željeznicom. Savezna Republika i pokrajine moraju oblikovati organizacijski i financijski šumarsku službu, odnosno podržavati, da se zadani ciljevi zaštite prirode i okoliša političkim mjerama optimalno provedu, u svim oblicima vlasništva šume. Suradnja između šumarstva i zaštite prirode trebala bi biti obveza. To zahtijeva obostranu spremnost za raspravu i za smanjenje straha od susretanja. Zaštita prirode ne smije u šumi i u našem kulturnom krajoliku ostati ograničena na izdvojene površine. Zaštita prirode u šumi znači prirodnu obnovu na cijeloj površini. Integracije u šumskom poduzeću umjesto segregacije (tj. okrupnjivanje a ne usitnjavanje)! Ekomonija i ekologija su u šumarskoj djelatnosti ravnopravne. Rasprava o dominaciji jedne ili druge mora se konačno okončati. Kako se može pomoći šumsko-gospodarskom poduzeću? Energetska bilanca drveta i ekonomsko-ekološka računica pridonijet će novim uvidima u vrijednost drveta. Mogućnosti primjene drveta mogu se znatno povećati, posebice u građevnoj industriji. Zahtijeva se skorašnja promjena građevnih propisa u korist drveta, npr. u slučaju višekatnica i protupožarnih propisa. Dalje, valja popraviti obrazovanje arhitekata i inženjera na području izgradnje od drveta i upotrebe proizvoda od drveta, odnosno moraju se povećati obrazovni kapaciteti za obrazovanje stručnjaka na ovom polju. Cijena drva kao sirovine trajno je loša. Prihodi šumarstva ne stoje ni u kakvom odnosu s troškovima. Industrijsko poduzeće bi na ovakvu situaciju reagiralo plantažama i čistom sječom. No to nije društveno- politički prihvatljivo. Vlade saveza i pokrajina moraju doći do ovog zaključka i izraditi programe za šumu, koji će šumarstvo osposobiti da ispuni političke zadatke ali i da odgovorno tržišnoproizvodno radi. Već duže industrijsko drvo u Njemačkoj ne može pokriti troškove proizvodnje. Paradoksalno je da se oko 80% u Njemačkoj prerađene celuloze energetski intenzivno izvozi iz skandinavskih i prekomorskih zemalja. Celuloza se u tim zemljama na temelju manje striktnih ekoloških propisa jeftinije proizvodi nego u Njemačkoj. Njemačko šumarsko društvo stoga odlučno zahtijeva izgradnju moderne, ekološki čiste tvornice celuloze u Njemačkoj. Pored toga se mora uvjetovati pri uvozu celuloze poštivanje ekoloških propisa u matičnoj zemlji koja je proizvođač - izvoznik. |