DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1996 str. 81 <-- 81 --> PDF |
bno obrađene imovne općine te zemljišne zajednice i konačno u Pregledu povijesti hrvatskih šuma i šumarstva O. Piškorića -J. Vukelića. O prikazima o pojedinačnim povijesnim temama obrađenim u Šumarskom listu u njegovom prvom stogodištu može se saznati iz Povijesti šumarstva Hrvatske od 1846 do 1976. str. 320-323, a više tema nalazi se i u Šumarskom listu 1977-1995. Izneseni nedostaci međutim ne umanjuju vrijednost Leksikona kao cjeline, te se, kao stoje rekao akademik Klepac, treba naći u svakoj Šumariji pri ruci svakog šumara, pa i kao predmet darivanja, iako je njegov tekst manje za čitanje, a više, kako je na prezentaciji rekao i prof. dr. S. Sever, za prelistavanje poput šetnje kroz park ili šumu uz zaustavljanje na mjestima koja su časovito svratila našu pozornost na neko stablo ili drugi dio šume. Oskar Piškorić PRIRODNA BAŠTINA HRVATSKE, ZAGREB, 1995. Za knjigu Prirodna baština Hrvatske "bez dvoumljenja može se reći, daje to prva knjiga u kojoj je na jednom mjestu obuhvaćena svekolika priroda lijepe naše domovine, od Iloka i Vukovara preko Slavonije, središnje Hrvatske, Korduna i Banovine, Gorskog kotara i Like, Istre i Hrvatskog primorja te Dalmacije i prelijepoga Dubrovnika" ocjena je prof. dr. Branimnira Prpića na predstavljanju ove knjige. Tu će ocjenu prihvatit svako već na temelju ovog prikaza, a pogotovo kada se neposredno upozna s njezinim sadržajem i opremom. Nakon uvodnog teksta Akademika Andre Moliorovičića pod naslovom Ljepota prirode na tlu Hrvatske, hrvatsku prirodnu baštinu prikazali su: Dr. Srećko Božičević - Položaj, klima, tlo, vode i specifičnosti površinskih oblika; Prof. dr. Branimir Prpić - Šumski pokrov Hrvatske; Prof. dr. Ljudevit I lij an ić - Biljni pokrov Hrvatske (flora i vegetacija); Prof. dr. ĐuroHuber -Opis velikih sisavaca; Prof. dr. Nikola Tvrtković - Fauna krškog pod zemlja dinarida; Prof dr. Gordan L u k a č - Osobitosti ptičjeg svijeta Hrvatske; Prof. dr. MiloradMrako včić -Živi svijet rijeka i jezera Hrvatske; Prof. Ivo B ral ić - Parkovi prirode; Prof Eduard K1 e t e č k i - Vodozemci i gmazovi; Prof. dr. Srećko L e i n e r - Pijori ili gaovice - relik tne ribe ponornica jadranskog sliva; Prof. dr. Nikola T v r t k o v i ć, Dragutin G aj s k i, Edit Šolić - Prirodoslovni muzeji, akvariji i botanički vrtovi. Zadani opis priloga (30 "kartica") zahtijevao je od autora kratkoću izlaganja ili opisivanja. Dr. S. Božičević uspio je dati osnovne podatke o državi Hrvatskoj: geografske koordinate, dužine granica prema susjednim državama, površinu, broj otoka, akumulacijskih jezera i dr., popis spilja (14 većih, tj. dužine preko 2000 m, i niza manjih) .te, npr. paleontološka i arheološka nalazišta, koja povremeno posjećuju organizirane skupine i pojedinci. Tek nedavno otkrivena LUKINA JAMA U Hajdučkim kukovima, opisana je s osam redaka, što i zaslužuje. Dubine je 1392 m i sadrži novu vrstu pijavice nazvanu Croatobrachus mestrovi. Prikaz Šumskog pokrova Hrvatske prof. dr. Branimir Prpić sadrži: 1. Prostiranje i značenje šuma u Hrvatskoj, 2. Šume priobalnog jadranskog pojasa (vazda zelene crnikine šume, šume alepskog bora, šume hrasta medunca i duba), 3. Šume južnoga kopnenog dijela Hrvatske (dinarska šuma bukve i jele, bukove šume), 4. Šume s hrastom kitnjakom, 5. Bukove i bukovo-jelove šume savsko-dravskog međurječja (bukove šume, panonska šuma bukve i jele), 6. Nizinske šume (šume hrasta lužnjaka, šume poljskog jasena, šume mekih listača - vrba i topola), 7. Uloga hrvatskih šuma u zaštiti čovjekova okoliša. A šume Gorskog kotara, Like? One su navedene pod naslovom "šume južnog kopnenog dijela Hrvatske". Mjesto "južnoga" trebalo je stajati "zapadnog" ili, u odnosu na Zagreb kao žarišnu točku, "jugozapadnog". Međutim u ovoj knjizi postoji još jedan nesklad između naslova i sadržaja odnosnog teksta. U uvodnom dijelu prikazana je zastupljenost u % pojedinih vrsta u Hrvatskoj od čega su preko 10% zastupljeni bukva 35.8%, hrast lužnjak 16.1% i jela 13.2%, a ispod 10% hrast kitnjak 9.4%, ostali hrastovi 1.8%, jasen 3.5%, obični grab 7.0%, meke listače 3.5%, smreka 1.0%, borovi 3.1 % i ostalo 5.6%. U Biljnom pokrovu Hrvatske Prof. dr. Lj. Ilijanić uvodno naglašava, da biljnogeografski položaj |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1996 str. 82 <-- 82 --> PDF |
Hrvatske omogućuje "veliko bogatstvo, raznolikost i osebujnosti biljnog pokrova Hrvatske" što je i "odraz svih onih ekoloških promjena što su se zbivale u Europi kroz geološku prošlost, u prvom redu od tercijara, a osobito od početka pleistocena ili diluvija (ledeno doba) do današnjih dana". Raznolikost Hrvatske flore (cvjetne) Ilijanić je prikazao u deset skupina, uz nabrajanje endemičnih vrsta podijeljenih na ilirsko-jadranske, ilirsko-balkanske i hrvatsk e endeme s velebitskom degenijom (Degenia velebitica) "na prvom mjestu". Na prvom mjestu, jer ih ima na Velebitu još pet, na Biokovu tri te na ostalim dalmatinskim planinama, na otocima, u Istri (istarski zvončić -Campanula istriaca) pa i u kopnenoj Hrvatskoj (hrvatska perunika -Iris croatica u medunčevim i crnograbovim šumicama, primjerice na Medvednici). Endem je i dalmatinski crni bor (Pinus nigra subsp. dalmatica). Slijedi prikaz "Raslinstvo (vegetacija, biljne zajednice)". Vegetacija je podijeljena na šumsku i na nešumsku. Kako je šumsku vegetaciju prikazao Prof. dr. B. Prpi ć to se ovdje prikazuje samo nešumska. Nešumska vegetacija razvrstana je na: 1. Šikarsku vegetaciju (šikare, šibljaci i garizi ili bušici), dakle i vegetacije koja je koliko nešumska toliko i šumska, posebno šikare; 2. Vegetacija sječina i to "šumskih sječina u pojasu bukovo-jelovih šuma Gorskog kotara, Kapele, Plješevice, Velebita uz rubove potoka, manjih dražica i ponikava" koje "nastavaju posebne zajednice uskolisnog kipreja (Epilobium angustifolia)" itd; 3. Vegetacija visokih zeleni u koju su ubrojene i bujadnice; 4. Travnjaci (livade i pašnjaci) i vrištine; koji su podijeljeni na: a) primorske travnjake, b) brdske i planinske travnjake kopnenih područja, c) nizinske travnjake kopnenih područja, d) vrištine i travnjake na kiselim tlima: 5. Cretna vegetacija; 6. Močvarna i vodena vegetacija (zajednice močvarice i vodenjače); 7. Vegetacija obalnih grebena (grebenjače) i muljevitih morskih obala (slanuša); 8. Vegetacija živih pijesaka (zajednice pješčarke); 9. Vegetacija u pukotinama stijena; 10. Vegetacija na točilima (zajednice točilarke); 11. Zajednice pećinarske; 12. Korovna i ruderalna vegetacija. "Zaštita i očuvanje bogatstva i raznolikosti našeg biljnog svijeta" zadnje je poglavlje ovog članka. Prof, dr. Lj. Ilijanića. Osobitosti biljnog svijeta opisao je Gordan Lukač , ovdje potpisan kao mr. biol.1 Na početku saznajemo da je u Hrvatskoj "do sada zabilježeno 378 vrsta ptica, što u odnosu na ukupni broj europskih vrsta iznosi 68%". U članku je poimenice navedeno blizu 150 vrsta, među kojima i nekih kojih danas više nema ili su rijetko zabilježene kao npr. bijela crkavica (Neophron perenopterus), koja je "zadnji put promatrana u Velikoj paklenici". Dakako, da su neke navedene tek s nekoliko riječi, ali neke i nešto opširnije. Tako npr. za velikog vranca (Phalacrocorax carbo) da je u nekim europskim zemljama bio pred istrebljenjem, ali je "uslijed strogih zaštitnih mjera, toliko povećao svoju brojnost, da je postao prava opasnost za ribnjake", jer se hrani samo ribom za kojom roni i do 20 m u dubinu. U Kopačkom ritu, npr. 1986. godine gnijezdilo se oko 1000 parova. S druge strane suvremeni zahvati čovjeka u prirodu uništavaju i prostore za gniježđenje kao npr. vivčaricu (Charadriiformes), kulika sljepčića (Charadrius dubius) i morskog kulika (Ch. alexandrinus). Prvoga ugrožavaju akumulacije, jer uništavaju šljunkovite sprudove i otočiće kao mjesta gnijezdišta, a drugog turizam zauzimanjem morskih žala i gradnjom. Suvremeno šumarstvo ugrožava do istrebljenja i neke ptice koje su zaštitari šuma kao, npr., djetlići ili sniježnice, kojima su šupljine u drveću gnijezdišta. Kako su takva stabla danas vrlo rijetka ili ih uopće nema, to bi trebalo u šume postavljati umjetna gnijezda, stoje, uostalom, još 1946. godine predlagao i ing. Ilija Lončar.2 Sve vrste osim jedne u Opisu velikih sisavaca prof dr. Đ. Hubera nalaze se i u Šumarskoj enciklopediji. Ta jedna je rakunski pas (Nyctereutes procenoides). Ali nalaze se i, po težini dva mala sisavca, lasica (Mustela nivalis) težine svega 0.1 kg te zerdav (Mustela ermine/ ajtežine 0.225 kg ali ne nalazi se, npr., puh (Glis glis, syn. Myoxus glis), značajni stanovnik šuma Gorskog kotara. S druge strane za neke vrste nalaze se podaci o brojnom stanju i odstrelu, pa je tako primjerice "populacija (lisice) stabilna i vjerojatno ih ima preko 20.000" uz godišnji odstrel od 13.000. Vidra pak "i dalje ima status ugrožene vrste jer populacije ograničavaju gubitak staništa i krivolov" (od 1972. godine vidra je trajno zaštićena vrsta). Kod vuka rečenica "nagli pad broja vukova primijećen je između 1970. i 1980. godine (u odnosu na prethodne), kada su ukinute nagrade (za ubijanje vukova) i zabranjivani otrovi i zamke" vjerojatno slagarskom griješkom ne glasi "nagli pad broja ubijeni h vukova primijećen je..." 1 Redoslijed članaka u knjizi nešto je promijenjen prema njihovom nabra janju na početku knjige. Također postoje i razlike akademskog stupnja za neke autore. 2 Ing. Ilija Lončar: Uzgajajmo otpornije sastojke. Šumarski list 70 (1946) br. 10-11., str. 140. |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1996 str. 83 <-- 83 --> PDF |
Slijedi prikaz Hrvatski lovački savez iz pera Dragutina G a j s k o g u okviru kojeg je naveden i Lovački vjesnik, osnovan 1892. godine, a "danas predstavlja moderniziranim izgledom u obojenoj (color) roto tehnici vrhunski doseg lovne publicistike s impozantnom nakladom od 55 000 primjeraka". Pod naslovom Fauna krškog podzemlja Dinarida, prof. dr. N.Tvrtković prikazao je ne samo podzemnu nego i nadzemnu manju i malu faunu i izvan kraškog područja nego i u cijeloj Hrvatskoj. To dokazuju i sami podnaslovi odnosno naslovi skupina: Beskralježnjaci kao leptiri, cvrčci, puževi i si; Vodozemci, vodenjaci i daždevnjaci, žabe i krastače, gušteri, zmije i kornjače; Kukcojedi (jež, krtica, rovke); Šišmiš (20 vrsta); Glodavci (vjeverica, voluharica, miševi, štakori). Živi svijet rijeka i jezera Dr. Milorad Mračković prikazao je kako slijedi: Opće značajke riba Hrvatske, Biološke značajke crnomorskog sliva (ribe rijeke Drave i rijeke Save te "raznoliki život Kopačkog rita"), Opće značajke faune i flore rijeka Jadranskog sliva, Dalmacija - posebna ihtiološka regija Hrvatske, Živi svijet prirodnih jezera (Plitvičkajezera, Vran sko jezero kod Biograda, Bačinska jezera), Hidroakumulacije (akumulacija Peruča, jezero Lokve). Dr. Srećko L e i n e r prikazao je Pijore ili gaovice reliktne ribe ponornica Jadranskoga mora. Od navedenih sedam vrsta roda Poxynelus opširnije je prikazan lički pijor -Ph. croaticus (Steibdachner, 1865) koji živi u ličkim rijekama i rječicama, a početkom ovog stoljeća lički pijor je prenesen u Plitvičkajezera. U članku su navedeni i neki autori ali bez oznaka rada u kojem su obrađene ili spomenute ove vrste. U uvodu prikaza Živi svijet Jadranskog mora Mr. Eugen Draganovi ć iznosi podatke o dužini obale kopna i otoka. Od ukupne dužine obala Jadranskog mora 1773.3 km, Hrvatskoj pripada 48% ili 841 km. Pribroji li se i crta obale otoka, ukupna dužina obalne crte iznosi 5835 km. U uzdužnom pravcu dno mora je stepeničasto. Krajnji sjeverozapadni dio crte koja spaja Pulu i Anconu najveća dubina iznosi 50 m; slijedi dio dubine do najviše 243 m i to do crte Žirje - rt i grad Pescara, a na jugoistok dubina se naglo povećava sve do 1330 m. Na temelju toga cjeline prikazivanja faune i flore podijeljene su na: 1. Sjevernojadransko područje, 2. Srednji Jadran - bogatstvo i raznolikost podmorja ina 3. Otvoreno Jadransko područje. Posebno su prikazana "zatvorena područja tj. mljetka jezera i Malostonski zaljev." Zaključno je opisno "devet zaštićenih i rijetkih morskih organizama" kao sredozemna medvjedica (Monachus monachus), dupini, golema želva (Chedonis midas) i drugi. Prof. Ivan Bralić u Zaštićenoj prirodnoj baštini uvodno je dao pregled zaštićenih objekata prema kategorijama zaštite te njihov broj i površine. Tako 7 nacionalnih parkova zauzima 69 240 ha, parkovi prirode 317 502 ha, posebni rezervati 30 372 ha, itd. Opisani su svi nacionalni parkovi i parkovi prirode, a uz ove i neka područja kategorije "zaštićeni krajolik". Prema zadnjem prilogu ove knjige u Hrvatskoj je ukupno 18 prirodoslovnih muzeja, akvarija i botaničkih vrtova. Ilustrativni dio sadrži 829 fotografija i 8 karata. Po veličini broj fotografija iznosi: veličine 1 /4 stranice ili manje 411 veličine 1/2 stranice 215 veličine 3/4 stranice 36 veličine cijele stranice tj. 1/1 57 veličine 2/1, tj. na dvije stranice 10 a veličina cijele stranice iznosi 22 x 29 cm. U gornjem broju stranica ubrojene su i one na omotu knjige, a fotografije se nalaze i na stranici kada se otvori knjiga. Iza stranice naslova knjige slijedi foto "2 motiva s Velebita" veličine 1/1 sa stijenom i stablom jele u prvom planu. Slijedi fotografija veličine 2/1 s područja nacionalnog parka Krka. U prvom planu je Roški slap, a u drugom dijelu uzvodni dio kanjona Krke, pa potpis uz sliku "Kanjon rijeke Krke" za onoga koji sliku nema pred očima pobuđuje krivu asocijaciju. Sa slikom veličine 2/1 prikazanje i Skradinski Buk - najveće travertinsko slapište u Hrvatskoj, pa rijeka Zrmanja itd. Na cijeloj stranici je npr. Vražji prolaz kod Skrada u Gorskom kotaru pa "Kvarnerski dio Istre gdje je kamen pokrivem šumom, a plaže pune kupača", a na suprotnoj stranici je slika "kamene goleti otoka Paga s pustim uvalama". Cijelom stranicom počašćeno je i "stablo masline starije od 1000 godina" pa i cvijet brnistre, koji je tako velik da će se uzalud tražiti u prirodi. U šumskom dijelu nalazi se i fotografija "hrastove klijeti na Kalniku" i "hrastove kuće u Turopolju", pa "Laudonovog gaja u Lici" (ali bez nužnog popratnog teksta). Počasno mjesto zauzimaju i jele i medvjed. Počasno, jer su prikazani na više fotografija. Ptičji svijet prikazan je s osamdesetak fotografija, pa je omogućeno raspoznavanje gotovo svih ptica pje |