DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1996 str. 79 <-- 79 --> PDF |
U četvrtom poglavlju prikazan je vremenski razvoj šumskih ekosustava. Pokretačka snaga razvojne dinamike su pozitivne interakcije (simbioza, probiotički odnosi, pozitivne socijalne interakcije), negativne interakcije (oponencija, alelopatija, konkurencija) i indiferentni odnos ili tolerancija. U poglavlju o kratkoročnim i srednjoročnim promjenama u šumi prikazane su biljke i drugi organizmi kao proizvođači biomase (producenti), organizmi koji se hrane biljkama i životinjama (konzumenti), koji usitnjavaju i drobe biljke (destruenti) i oni koji zatvaraju kruženje materije mineraliziranjem i humificiranjem (reducenti), proces kruženja materije i protoka energije, balans i nestabilnost funkcionalnih područja. Jedan od naslova ima naziv "Vernetzung", što se može prevesti kao "premreženost", "premreženje". To je jedan od novijih stručnih izraza u ekološkoj terminologiji, a odnosi se na međusobnu povezanost članova neke životne zajednice, najčešće u obliku trofičnih lanaca, koji stvaraju gušću ili rijeđu mrežu međusobnih odnosa. Naš izraz "premreženost" nije u ekologiji uobičajen, ali se ipak može prihvatiti, jer glagol "premrežiti" postoji u hrvatskom jeziku (npr. u poslovici "Da nema vjetrova pauci bi nebo premrežili"). U potpoglavlju o dugoročnim promjenama u šumi prikazuju se uvjeti za dinamiku sukcesije, s primjerima za oblike varijabilnosti, fazne promjene i sukcesije u gospodarskim šumama i prašumama, smetnje i zapreke razvoju šumskih ekosustava, njihovo starenje, propadanje i ponovno rađanje. Opširno se raspravlja o pojmu i sadržaju često upotrebljavanih izraza "stabilnost ekosustava", "ekološka stabilnost" i "biološka ravnoteža", a "elastičnost ekosustava" (rijeđi izraz) definira se kao sposobnost ekosustava da na posljedice neke poremetnje reagira tako da se opet vrati u prvotno, izbalansirano stanje. U zaključku je autor pokušao prikazati mnogostrukost dinamičnih procesa u šumi pomoću koncepta multivarijabilne sukcesijske dinamike, što je u shematiziranom obliku i grafički prikazao. Na kraju knjige nalazi se stvarno kazalo, a izvanredno bogata literatura sadržajno je raspoređena uz odgovarajuća poglavlja. Ekologija šuma H. J. Ott a jedan je od najnovijih udžbenika i priručnika napisan na osnovi općih ekoloških načela, koncepata i suvremenih dostignuća na tom polju šumarske znanosti. U to se čitatelj može uvjeriti već i letimičnim prelistavanjem knjige. Budući da još ne postoji djelo sličnog sadržaja na našem jeziku. Ona ga bar djelomično može nadomjestiti i biti od velike koristi u prvom redu našim šumarskim znanstvenicima, bez obzira na njihovu užu specijalnost, stručnjacima u praksi, studentima i svima onima koji žele bolje upoznati šumu kao ekosustav. 1. Mikloš HRVATSKI ŠUMARSKI ŽIVOTOPISNI LEKSIKON, ZAGREB 1996. Dana 26.lipnja 1996. godine u Zagrebu predstavljena je prva knjiga HRVATSKOG ŠUMARSKOG BIOGRAFSKOG LEKSIKONA (biografski leksikon). Izdavač je tvrtka TUTIS LEKSIKA d.o.o. Prof. dr. Josipa Biskupa. Prof. B i skup je i pokretač, te kako je zapisano u knjizi, glavni urednik. Međutim prof. Biskup je zapravo autor ovog leksikona sa zadaćom da se prikažu svi šumari koji su svršili Šumarsku akademiju u Zagrebu, Šumarski fakultet u Zagrebu i u Zemunu (Beogradu) te na visokim šumarskim školama u inozemstvu, a radili su u hrvatskom šumarstvu. Za šumarske inženjere drvno-industrijskog smjera predviđena je posebna knjiga. Prof. B i š kup je i autor pretežnog broja biografija, jer su u knjizi imenovani i šumarski stručnjaci tek kasnije uključeni u rad. Leksikon je pred gotovo punom dvoranom Europskog doma, a to će reći pred oko 140 nazočnih, predstavio akademik Dušan K1 e p a c, naglasivši da se "glavni urednik prihvatio golemog, teškog posla, jer je šumarska struka vrlo stara (te), daje za šumarsku struku učinio veliku stvar i zavređuje čestitke struke." Na kraju je poželio, da "knjiga bude u svakoj šumariji na vidnom mjestu". Poslije govora akademika Klepca, prof. Biskup, kao glavni urednik, izložio je tijek nastajanja Leksikona i načela na temelju kojih je počeo s radom. To su: da u leksikon ulaze svi šumarski stručnjaci zagrebačke Šumarske akademije i Šumarskog fakulteta; da se od živih zamoli autobiografije, time da će se tekst u cijelosti prihvatiti i uvrstiti u Leksikon: da šumari inženjeri drvno-industrijskog smjera u- laze u posebnu, šestu knjigu. Na Leksikon se osvrnulo i više nazočnih, koji su ga posebno pohvalili (Prof. dr. Rudolf S a b a d i) do prigovora, da se već i samim prelistavanjem uočavaju nedosljednosti, kao npr. da je unesen prof. Figurić, a nije prof. Badun. Jedan govornik smatra da je Uredništvo moglo, a gdjekada i trebalo, intervenirati u nekim autobiografskim tekstovima. Ova prva knjiga Leksikona na 350 stranica obuhvatila je biografije šumara od slova A do slova F uključivo. Veći broj stranica sadrži biografiju odnosnog autora, većinom profesora. Uz Proslov Uredništva (i na engleskom jeziku) na kraju knjige je kazalo imena koje olakšava pronalaženje teksta pojedinog životopisa. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1996 str. 80 <-- 80 --> PDF |
Po koncepciji prof. Biskup a šumari križevačkog Gospodarsko-šumarskog učilišta, osim nekih izuzetaka, isključeni su za sada iz Leksikona, jer je to bila "srednja škola". Da, bila je to samo srednja škola, ali su šumari te škole preko 50 godina, a od toga 30 godina glavni nositelji hrvatskog šumarstva. Izuzetak su bile državne šume, kojima je neposredno upravljalo Ministarstvo ugarske vlade u Budimpešti, i to iz političkih razloga (i preko državnih šumarija bila je namjera provođenja mađarizacije u Hrvatskoj). Križevčani su bili i najbrojniji suradnici Šumarsklog lista, a obnovitelj Hrvatskoga šumarskog društva Vladoj Koroske ny kao i suobnovitelj Hrvatskog šumarskog društva Vatroslav Račk i šumarska znanja stekli su na križevačkom Šumarskom učilištu. O ugledu te škole govori i primjer Karmela Z aj c a, sina skladatelja Ivana pl. Zajca, koji je također šumarske nauke polazio i završio na Gospodarsko-šumarskom učilištu u Križevcima. Podsjetimo se daje rektor magnificus Dr. I. Dočkal , prigodom početka rada Šumarske akademije 1898. godine, u svom govoru uz ostalo rekao i: "Ne mogu, a da se u ovom svečanom trenutku ne sjetim i na šumarsko- gospodarsko učilište u Križevcima, odnosno na njegove bivšepitomce. I ovi se raduju, da se njihova davna želja ispunila da se u Hrvatskoj podigne šumarska naobrazba do akademičke. Eto, ta se njihova vruća želja ispunila. No, kako je spomenuto učilište bilo pretečom šumarske akademije, to i slušaocima potonje na srce stavljam, da čuvaju harnu spomen na križevačko učilište, koje je uzgojilo mnoge vrsne šumare, i koji su sav svoj mar i trud uložili, da goje i čuvaju šume - to je neprocijenjivo narodno blago. Njima se u mnogom i- mate zahvaliti, da nećete doći u neobrađeno polje, od njih rado primajte dobre savjete, jer se osnivaju na iskustvu - učitelju valjanoga gospodarstva ".´ U Gospodarsko-šumarskom učilištu u Križevcu školovanje do 1894. godine trajalo je dvije godine kao i u ostalim šumarskim školama u drugim zemljama u prvoj četvrtini XIX. stoljeća. Dvogodišnju šumarsku školu u Mariabrunnu završili su i prvi školovani hrvatski šumari kao npr. Spore r, To mić i dr., a koliko su oni dali hrvatskom šumarstvu (v. Šumarski list 1976. str. 307. i 1994. str. 331). Pojedine biografije mogle su biti i potpunije da su se raspoloživi izvori koristili prije ili potpunije. Tako je Boroševićev Šematizam2 korišten tek pred završetak tekstova za prvu knjigu a podaci iz Šumarskog lista korišteni su tek djelomično. Boroševićev Šematizam za sve u službi 1933. godine pruža podatke o datumu rođenja, završetku studija, položenom državnom ispitu za samostalno šumarsko gospodarstvo, početak službovanja te radno mjesto 1933. godine. V. Šumarski list 1992. godine str. 365. ´ Borošić. ing. Josip (sakupio i uredio): Šematizam i status osoblja u resoru Ministarstva šuma i rudnika. Izd. Ministarstva šuma i rudnika, Beograd 1933. Iz Šumarskog lista, osim biografija osoba, može se pratiti i kretanje službi gotovo svih šumara po Iskazu članova, koji su do Prvog svjetskog rata objavljivani gotovo svake godine, a do 1945. godine iz Iskaza postavljenih, promaknutih, premještenih i umirovljenih u državnoj službi. Nadalje u Šumarskom listu do 1932. godine uz 12 biografija tj. prigodno vezanih uz neke godišnjice, nalazi se i 70 nekrologa navedenih u sadržajima pojedinih brojeva Šumarskog lista i oko 300 kraćih biografija koje se ne nalaze poimenice u sadržajima, nego ih treba tražiti listajući cijela godišta. U nekim se tekstovima nalaze i netočnosti. Takva je netočnost, npr., "državna imovna općina" ili kada se tekst iz Borošićevog Šematizma "grad. im. opć. Nova Gradiška" pročita kao gradska a ne kao gradiška imovna općina. Ne odgovara ni da NN "nakon odsluženja vojnog roka dobiva u Direkciji šuma u Banja Luci mjesto šefa Odjela za uređivanje šuma". Ne odgovara stvarnosti, jer se u tadašnjoj državi Jugoslaviji bez državnog ispita za samostalno vođenje šumskog gospodarstva ili, skraćeno, državnog ispita, nije mogao biti ni upravitelj (šef) Šumarije, a kamoli taksator. Državni ispit mogao se polagati nakon dvije godine prakse, a ako ga netko ne bi položio u roku od pet godina, tretirao se kao sa srednjoškolskom naobrazbom. Ovo bi svakako trebalo ispraviti već u drugoj knjizi. U drugoj knjizi, jer ovaj Leksikon ima znanstveno značenje, manje po tome da se temelji, kako piše u Proslovu, na znanstveno- istraživačkom zadatku "Utjecaj ljudskoga faktora u djelatnostima šumarstva", a više po tome što je Leksikon polazni dokumenat na osnovi kojeg će kasnije razmatrati i prošlost hrvatskog šumarstva. U Leksikonu se ne nalaze npr. diplomanti zagrebačkog Fakulteta prof dr. Stanko B a đ u n i Stjepan B e r tić (diplomirao 1932.). Ne nalazimo ni Vilima Čme li k a, koji je ušao i u Hrvatski biografski leksikon Leksikografskog zavoda "Miroslav Krleža". Vilim Čmelik, uz ostalo, radio je na organizaciji šumarske službe u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca 1920. godine, bio generalni direktor šuma u Ministarstvu šuma i rudnika od 1929. do umirovljenja 1931. godine, te predsjednik Izvršnog odbora Jugoslavenskog šumarskog udruženja 1928-1931. Navedeni primjer o imovnim općinama ukazuje na činjenicu, da se na studiju ne dobivajuju ni osnovna znanja iz prošlosti šumarstva. To se osobito odnosi na one, koji su stupili u službu prije 1945. godine, kada je učinjen znatan rez i u šumarstvu. To dokazuje i primjer. Jedan šumar u radio emisiji prije dvije ili tri godine dokazuje kako zemljišne zajednice nisu bile vlasnice već samo držateljice šume. Ono što se ne saznaje za vrijeme studija, može se saznati iz Kesterčanekove Kratke povijesti šumarstva, objavljene u Šumarskom listu 1882. godine i izdane kao poseban otisak, zatim u Šumarskoj enciklopediji, u kojoj se uz opći pregled nalaze i pose |