DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1996 str. 78 <-- 78 --> PDF |
KNJIGE I ČASOPISI Hans - Jtirgen OTTO Izdanje Eugen Ulmer 1994, 392 stranice, 19 tablica, 140 crteža. ISBN 3 - 8252 - 8077 - 2, cijena 609 ATS. Autor knjige, prof. dr. Hans-JiirgenOtto, savjetnik u Ministarstvu za prehranu, poljoprivredu i šumarstvo Donje Saksonije, od 1972. godine referent je za ekološke osnove uzgajanja šuma, uzgajanja šuma, zaštitu šuma, planiranje i znanstvena istraživanja. Od 1984. godine predaje šumarsku ekologiju na Sveučilištu u Gottingenu, a od 1992. na Tehničkom sveučilištu u Dresdenu/ Tharandt. Knjiga je plod dugogodišnje autorove djelatnosti na području šumarske ekologije, osnove suvremene šumarske znanosti i prakse. Sadržaj knjige podijeljen je na 4 osnovna poglavlja: 1. Šumarska ekologija na području prirodoslovlja, 2. Neživi okoliš i njegov utjecaj na šumu, 3. Prostorna građa i unutrašnja organizacija šumskih ekosustava, 4. Vremenski razvoj šumskih ekosustava. U prvom su poglavlju prikazani značenje, sadržaj, razvoj i cilj šumarske ekologije, koja se može definirati kao primijenjena grana opće ekologije, ekologije bilja i ekologije životinja. Razmatraju se opći relevantni pojmovi, posebno temeljni pojam ekosustava. Ekosustav se prostorno shvaća vrlo široko, pa tako, primjerice, on može biti jedna šuma, ali i samo jedan panj u šumi. U drugom poglavlju opisuju se čimbenici nežive prirode te njihovo djelovanje na šumu. Tu spadaju zračni omotač, sunčeva energija (zračenje, svijetlo, toplina), kružni tok vode, geološke formacije, raspadanje matičnog supstrata, tvorba tla, hranjiva, sila teža, visinske zone, ekspozicija. Djelovanje okoliša na šumu i njezine članove obuhvaća optimalne i ograničavajuće kombinacije čimbenika, zajedničko djelovanje čimbenika koji određuju rast u regionalnoj klimi, šumska staništa, stabilnost i promjenjivost okolišnih utjecaja od pleistocena do 1000. godine prije Krista i od 1000. do 1950. godine, te njihova kratkoročna kolebanja. Veliki dio prostora zauzima prikaz o prilagođavanju šuma i njezinih članova na okoliš. Raspravlja se o izlučivanju stabala u šumi i njihovom otporu tom izlučivanju; o vanjskom obliku stabla (fenotipu), o ekološkim zahtjevima i karakterističnim značajkama vrsta devrća, o genotipu i njegovom varijabilitetu kao osnovi za prilagođavanje, o stanišnim prilikama i diverzitetu. WALDOKOLOGIE Autor se posebno osvrće na sve češću upotrebu pojma vitalnosti stabala i šume te u svezi s time navodi bitna obilježja za određivanje vitalnosti koja su izvana vidljiva ili se neposredno ne mogu zamijetiti. Nadalje se raspravlja o varijabilnosti, načelima evo lucije kod nepromijenjenog okoliša, selekciji i adapta ciji, dinamici evolucije kod usmjerene promjene okoli ša, o koevoluciji i preadaptaciji, o poremećajima u oko lišu i brzini evolucije. Definira se pojam ekološke niše, opisuje stvaranje niša, njihov raspored i promjenjivost. Šumske formacije na Zemlji promatraju se kao izraz okolišnih čimbenika, pa se nakon općenitih razmatra nja karakteriziraju vazda zelene šume, nizinske tropske kišne šume, borealne crnogorične šume, bjelogorične šume hladnog i umjerenog područja, uz podrobniji pri kaz europskih šumskih regija. Slijedi prikaz o prirodnim granicama rasprostranje nja šuma i šumskog drveća, njihovoj fiziognomiji, sta bilnosti i promjenjivosti, a zatim se raspravlja o povrat nom ekološkom djelovanju šume na okoliš: na svjetsku i lokalnu klimu, na smirivanje vjetrova, temperaturne razlike, vodni režim, eroziju, buku i onečišćenje okoliša. U trećem poglavlju autor najprije ističe razlike između šumskih i ostalih ekosustava, da bi u nastavku podrobnije prikazao strukturu šume i njezina ekološkog djelovanja: okomitu i vodoravnu strukturu, njezinu raznolikost tijekom vremena, prirodne šumske zajednice i ekološke učinke različitih šumskih struktura (voda, svjetlo, temperatura, vjetar i dr.). Posebno je obrađena ekološka komponenta šumskog ekosustava: šuma kao životni prostor životinja, njihova svojstva i sposobnosti, stupanj ovisnosti pojedinih vrsta o biotopu (habitatu), stupanj mobilnosti, prostorni i vremenski raspored, koinciodencija, odnosno inkoincidencija s drugim vrstama, životinje kao bioindikatori (napose ptice) ekološke kvalitete šuma, utjecaj prijelazne zone između šume i drugih biotopa (ekoton), sastav i brojnost životinjskih i biljnih vrsta i dr. Navode se podaci o brojnosti vrsta pojedinih zooloških taksona u njemačkim šumama. Tako primjerice saznajemo da u njima živi 92 vrste sisavaca (22 vrste šišmiša i 32 vrste mišolikih sisavaca, uz ostale), 255 vrsta ptica stanarica, 12 vrsta gmazova, 19 vrsta vodozemaca, 270 vrsta puževa, 30 000 vrsta kukaca (3 700 vrsta kornjaša, 3 000 vrsta leptira, 11 000-12 000 opnokrilaca i stotinjak vrsta mrežokrilaca) i 78-100 vrsta paučnjaka. |