DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1996 str. 67     <-- 67 -->        PDF

IZAZOVI I SUPROTSTAVLJANJA


JESMO LI NA PUTU DA POTROŠIMO IDEJU O JEDINSTVENOM
GOSPODARENJU ŠUMAMA U HRVATSKOJ?


Šumarstvo Hrvatske je u proteklih pola stoljeća
vrlo često proživljavalo reorganizacije, koje su uglavnom
bile nesvrhovite, pothranjivane regionalizmom
i prekomjernom zahtjevnošću prema šumi, što je iza
sebe ostavilo tragove u neujednačenom razvoju sa
značajnim ožiljcima na šumi i šumarstvu Hrvatske.


Tek su izmjene i dopune Zakona o šumama od 5. listopada
1990. godine (u koncepciji zapravo novi Zakon)
stvorile zakonske, ali samo pretpostavke za uspješan
razvoj šumarstva Hrvatske.


Od donošenja Zakona prošlo je šest godina; zasigurno
dovoljno da ocijenimo, jesmo li, i koliko, uspjeli u
oživotvorenju temeljnih ideja novog ZOŠ-a.


Jedno javno poduzeće u djelatnosti šumarstva na razini
Republike Hrvatske, umjesto dotadašnjih jedanaest
radnih organizacija trebalo je osigurati uravnoteženi
razvoj šumarstva Hrvatske i dakako cjelovito obavljanje
djelatnosti gospodarenja šumama i šumskim
zemljištem u državnom vlasništvu.


Zbog značaja šuma kao dobra od posebnog interesa
Republike, najveća uloga u upravljanju i odgovornosti
u Poduzeću pripada Upravnom odboru; jedinom organu
upravljanja. Dakako da i tu ima mjesta analizi i ocjeni
kvalitete i uspješnosti rada.


O toj problematici pisao sam u referatu u listopadu
1992. godine na savjetovanju održanom na Brijunima:


"Iz članka 22. ZOŠ-a, vidljivo je da Upravni odbor
odlučuje o radu i životu Poduzeća, te da o svom radu
redovno podnosi izvještaj Saboru RH. Dopustio bih si
sada osobni komentar o ocjeni proteklog funkcioniranja
i uspješnosti rada Upravnog odbora JP "Hrvatske
šume ". To tim više osjećam svojim pravom, jer sam u
vrijeme "prohodavanja " bio njegovim članom.


Vrlo brzo bilo je jasno i prepoznatljivo daje rad u
Upravnom odboru za članove izvan struke i njihov neprofesionalni
status uz preopterećenost funkcijama pouzdana
pretpostavka za ocjenu mogućeg doprinosa u
radu.


Osuđeni na šaptače, nerijetko su u najboljoj želji
skretali raspravu na margine životnih sadržaja šumarstva.
Drugi pak, svojom su samokritičnom šutnjom ili
vrlo prorijeđenom prisutnošću, samo na papiru bili
upravljači hrvatskim šumarstvom. Inercijom iz prošlih


vremena, u smislu neodgovaranja za ono što su činili ili
nisu učinili, otvarali su prostor za skretanje ili bar isuviše
spori ritam događanja u šumarstvu Hrvatske.


Da bi ovo, o čemu govorim, potkrijepio primjerom,
reći ću jednu od ključnih stvari iz početka UO "Hrvatskih
šuma ".


Vrlo odlučan start na izdvajanju svih mjerljivih djelatnosti
iz Poduzeća doveo bi tada "Hrvatske šume " u
vrlo nezgodan položaj u odnosu na jedinog ozbiljnog
izvođača radova. On bi vrlo brzo iskoristio svoj monopol
is tički položaj.


Uspjeh zaustavljanja tadašnje akcije u jednokratnoj
transformaciji, pretvara se sada u svoju suprotnost,
prekidom logičnih aktivnosti podređenih tom cilju.


Cilj je dakle izlazak na tržište, no isto toliko koliko je
bilo razumno i opravdano spriječiti provedbu te akcije
"preko noći", sada je nerazumno mirno očekivati poduzetništvo,
ne ulažući trud u njegovo programirano i
sustavno građenje.


Teškoće u radu i dimenzija tereta kojeg bi UO trebao
ponijeti svakako nisu male. Od 168 šumarija i 15 uprava
šuma sada unutar jednog šumskogospodarskog područja
treba napraviti jedan organizam, udahnuti mu
jednu dušu i osigurati zdrav ritam otkucaja.


Ne treba naime imati iluzija; aritmije će još dugo
potrajati, no do infarkta ne bi smjelo doći.
Da se odredim prema ulozi UO; založio bih se za vrlo
odgovorni i dostojno nagrađeni profesionalizam ".


Četiri godine nakon tog referata, čini se da izrečene
misli nisu izgubile na aktualnosti.


Osjećam potrebnim ukazati još određenije na nedjelotvornost
i inertnost poduzeća koja vrlo pouzdano razara,
po meni sjajnu ideju jednog poduzeća za šume u
Hrvatskoj.


Evo ih redom:


Svo ovo vrijeme ustrajali smo na iluziji o operativnosti
iz središta provodeći centralizam na svim, pa i
krivim područjima djelovanja poduzeća.
Obračun uzgojnih radova po jedinstvenom cjeniku,
bez dosljedne provedbe knjigovodstva proizvodnje
izrodio se u trošenje bez mogućnosti kontrole. Umjesto
kontrole kvalitete uzgojnih radova mi smo dograđivali
517