DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1996 str. 6 <-- 6 --> PDF |
S. Orlić , M. Ocvirek: ISTRAŽIVANJE PROVENIJENCIJE ZELENE DUGLAZIJE U HRVATSKOJ... Šumarski list br. 11-12, CXX (1996). 455-462 Povećanje proizvodnje drveta moguće je na dva načina: (1) povećanjem produkcije u prirodnim šumama, i (2) osnivanjem šumskih kultura i plantaža brzorastućih vrsta na slobodnim šumskim i izvanšumskim površinama. (1) Povećanje produkcije u prirodnim šumama moguće je intenziviranjem uzgojnih mjera njege u svim razvojnim stadijima sastojine, od ponika do dovršne sječe. (2) Osnivanje šumskih kultura i plantaža stavlja težište na premiještanje ekonomski interesantnih vrsta, odnosno provenijencija, izvan granica njihovog prirodnog areala u vodoravnom i okomitom smislu. Prenošenje vrsta, odnosno nove stojbinske uvjete, a to pretpostavlja odgovarajuća istraživanja o rastu i prirastu novounesenih vrsta, kao i njihovu otpornost na biotičke i abiotičke čimbenike u novoj sredini. Najrazvijenije europske zemlje imaju vrlo dobro razvijene istraživačke programe, kao npr. Velika Britanija, koja je vodeća zemlja u Europi u istraživanju sitkanske smreke. Istraživanja su započeta 1948. godine. Prvo su bila usmjerena ka pronalaženju prikladnih vrsta drveća koja će imati najbolji rast, pravnost debla i kvalitetu drveta. U tu svrhu osnovani su mnogobrojni pokusi. Rad sa sitkanskom smrekom započeo je 1963. godine. Tijekom vremena se pokazalo da ona najbolje zadovoljava postavljene zahtjeve, tako daje danas sitkanska smreka u Britaniji zastupljena sa 43 % u odnosu na sve druge vrste vrste (FLETCHER, SAMUEL, LEE, 1995). Slično, Francuska je poznata u Europi kao vodeća zemlja u istraživanjima zelene duglazije. Zelena duglazija bila je prva vrsta koja je korištena u programima pošumljavanja u Francuskoj u razdoblju od 1965 do 1970. godine. Ona se pokazala kao izuzetno produktivna vrsta i u relativno kratkom razdoblju postignuti su izvanredni rezultati, tako daje godine 1993. u Limogesu osnovano udruženje za unapređenje proizvodnje zelene duglazije "France douglas" (FERRON, De CHAMPS, 1995). Dva su razloga za takav odnos: 1. Visoka produktivnost zelene duglazije i 2. Tehnička obilježja drveta zelene duglazije koja su bolja od drugih domaćih vrsta (smreka, borovi). 3. MATERIJAL I METODA RADA 3.1 Provenijencije - Provenances Nabavljeno je 16 uzoraka sjemena zelene duglazije: 10 iz savezne države Washington, 2 iz srednjeg područja areala (Britanska Columbija), 3 iz južnog područja areala (Oregon) i 1 iz kontinentalnog područja areala (Idaho). Navedenim izborom obuhvaćeno je veliko područje prirodnog areala zelene duglazije, od 42° do 50° N širine, te 117° do 124" E dužine i 61 do 1494 nadmor- Danas ova vrsta pokriva u Francuskoj površinu od 333.000 ha, a godišnje se pošumljava oko 10.000 ha novih kultura. Znatno drukčiji primjer je Češka, gdje su industrijskim zagađenjem izazvana katastrofalna sušenja prirodnih sastojina. Tamo je obična jela kao glavna gospodarska vrsta danas (1994) svedena na manje od 1% njenog udjela u odnosu na stanje početkom ovog stoljeća (Vančura, Be ran, 1995). Sanacijski program sadržava također unošenje aloktonih potencijalnih vrsta drveća. U tu su svrhu osnovani internacionalni IUFRO pokusi provenijencija sa sjevernoameričkim jelama Abies grandis i Abies procera. Istraživanja provenijencija aloktonih vrsta četinjača u Hrvatskoj započela su krajem šezdesetih godina, osnivanjem prvih terenskih pokusa na području šumarija i to: zelene duglazije u Starim Mikanovcima, Našicama, Velikom Grđevcu, Varaždinu, Jastrebarskom, Dugoj Resi, Poreču, Ivancu, Glini (Orlić, Ocvirek, 1994), europskog ariša u Starim Mikanovcima, Jastrebarskom, Velikom Grđevcu, Duga Resi (Orlić, O- c virek , 1992), tulipanovca (Veliki Grđevac, Stari Mikanovci, Našice, Duga Resa) i američkog borovca u Velikom Grđevcu i Dugoj Resi (Orlić, 1993). U razdoblju od 1977 do 1978. godine osnovani su novi pokusi provenijencija: sitkanske smreke u Skradu, Velikom Grđevcu, Ivancu, Dugoj Resi i Glini (Orlić, Ocvirek, 1989), zelene duglazije u Ivancu, Varaždinu i Glini (Orlić, Ocvirek , 1990), smolastog bora u Velikom Grđevcu, Dugoj Resi i Gospiću (Orlić, Ocvirek, 1988). U osnovanim pokusima praćeno je preživljenje, rast i prirast, te otpornost na bolesti i štetnike. Najbolji rezultati postignuti su sa zelenom duglazijom i europskim arišom koji su pokazali vrlo intenzivan rast. Definirane su najbolje provenijencije za naše podneblje prema produkciji drvne mase i fenotipu. Druga detaljnija istraživanja nažalost nisu još provedena. Iako su ove vrste pokazale vrlo dobar rast i u redovnim pošumljavanjima, interes šumara ostao je uglavnom na domaćim vrstama, u prvom redu za običnom smrekom koja je zastupljena s preko 70 % u proizvodnji sadnog materijala u nas. - MATERIAL AND WORK METHOD ske visine (tablica 1). Uzorci sjemena zasijani su u rasadniku Šumarskog instituta, Jastrebarsko u proljeće 1974. godine. Klijanci 1+0 god. presađeni su u proljeće 1975. godine u Jiffy lončiće promjera 7 cm, a u proljeće 1976. godine premješteni su u tlo, gdje su ostali iduće dvije godine (1977. i 1978.). Provenijencija Keechelus Lake (IUFRO br. 1071) stradala je od studeni već u rasadniku. |