DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1996 str. 49 <-- 49 --> PDF |
V. Ivanek: NEKA SVOJSTVA TALA U EKOSUSTAVIMA NIZINSKIH SUMA I MOČVARNIH TRAVNJAKA . Šumarski list br. 11-12, CXX (1996). 4X7-503 Graf. 2. Korelacije i regresije između % čestica tla < 0,002 mm i % humusa na dubini tla 25-30 cm u ekosustavu nizinskih šuma hrasta lužnjaka (Quercus robur) i poljskogjasena (Fraxinus angustifolia) Graph. 2. Correlations and regressions between % of soil particles < 0,002 mm and % of humus at the depth of 25-30 cm in lowland forest ecosystem of British oak (Quercus robur) and European ash (Fraxinus angustifolia) Sličnu korelacijsku povezanost utvrdio je Ivanek (1994) između glinovitosti i % humusa u tlu i na močvarnim i dolinskim travnjacima na dubini tla 0-15 cm. Ovi rezultati jasno ukazuju na složene i dinamične ekološke odnose i procese progresije i regresije u razvoju pojedinih zajednica i njihovog tla u ekosustavu nizinskih travnjaka koji su vezani na promjenu teksture tla. Diskusija Discusion Intenzivniji razvoj ekosustava šuma pa i prašuma, započeo je u ovim krajevima krajem pleistocena u postglacijalu, kada su klimatske prilike postale slične današnjima. Nizinske šume razvijale su se pretežno na podlozi tla koje se stvaralo na aluvijalnim nanosima susjednih vodotoka i koje su činile na ovom području čestice pijeska, sitnog pijeska, praha i gline. Njihovim nejednakim taloženjem oko matice meandriranih vodotoka i njegovih rukava stvarale su se depresije, niži dijelovi nizina te uzdugnuti priterasni, priobalni dijelovi nizina i prudovi. Na oko male razlike u reljefu i nadmorskoj visini utjecale su na preraspodjelu oborinske vode, trajanja poplavne vode, dubini i kapilarno uzdizanje podzemne vode, razvoj i rajonizaciju biljnog pokrova, kao i na druge čimbenike tvorbe tla. Usporedna pedogeneza tla i tazvitak spontanog biljnog pokrova nizinskih šuma, močvara i travnjaka dovela je do jake ekološke povezanosti svojstava tla i florističkog sastava biljnog pokrova. Od mnogih svojstava tla u odnosu na biljni pokrov koja su se utvrđivala u ovom raduje tekstura tla, reakcija (pH) tla, % humusa i biljna hraniva. Tekstura tla je najvažnije fizikalno svojstvo po kojem se uz razlike u navlaživanju razlikuje stanište poljskog jasena od staništa crne johe, a osobito hrasta lužnjaka. Teško glinasti površinski horizont u šumama poljskogjasena ima debljinu i do 100 cm. Šro je tanji ili ga nema, takvo se stanište prikladnije i za razvoj hrasta lužnjaka. Sve veća debljina površinskog glinastog horizonta je u pozitivnoj korelaciji s vremenskom dužinom procesa oglinjavanja, koji se obijao u uvjetima takvog biljnog pokrova koji je podnosio izmjenično prekomjerno navlaživanje tla i prekomjerno isušivanje za vrijeme suhog ljeta. Ekološki uvjeti na takvim staništima pogodovali su u početku progresijskom razvoju šuma poljskogjasena, obično do onog momenta kada je takvo stanište plavilo povremeno poplavna voda sa strane vodotoka. Sprečavanjem poplava sa strane susjednih vodotoka odvodnjom, ova staništa primaju uglavnom izravnu vodu oborina. Kapilarno dizanje donje vode sve je sporije stoje glinasti ji površinski horizont deblji. Zbog toga i progresivni sve deblji glinasti površinski horizont potiče konačno i regresijski razvoj poljskogjasena i sve veću pojavu oštre busike i drugih biljaka u prizemnom rašću koje podnosi promjenjive klimatske prilike prekomjernog vlaženja tla, obično u proljeće i jesen, i prekomjernog sušenja tla u ljeto. Ovako različita hidrogenizacija površinskog horizonta tla potiče uz tvorbu ne samo glinastog površinskog horizonta, već i pedogenezu tla s mikroreljefom džombi, koja tako započinje u spontanom ekosustavu nizinskih šuma, uglavnom poljskogjasena. To dokazuju i džombaste livade koje imaju naziv Jasenovac. Mehanizam tvorbe tla s mikroreljefom džombi temelji se na svojstvu bubrenja i kontrakcije glinastih čestica tla, što dovodi do raspucavanja tla na onim mjestima koja ne povezuje zbijeni bus oštre busike pa ostaje taj dio tla izdignut. |