DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1996 str. 29 <-- 29 --> PDF |
N. Juretić. Đ. Mamula i N. Pleše: BILJNI VIRUSI U TLU I VODI NEKIH ŠUMSKIH EKOSUSTAVA HRVATSKE... Šumarski list br. 11-12, CXX (1996), 477-4X5 VIRUSE DRVENASTIH BILJAKA TEŽE JE ISTRAŽIVATI NEGO VIRUSE ZELJASTIH BILJAKA More difficult is to investigate viruses of woody plants than viruses of herbaceous plants Da bi se neki virus istražio, nužno gaje prenijeti na tzv. pokusne biljke koje su u pravilu zeljaste biljke. Pritom se virusi iz izvorne biljke prenose na pokusne biljke mehaničkom inokulacijom: sokom istisnutim iz inficirane biljke trljaju se listovi zdrave pokusne biljke; trljanjem nastaju ranice kroz koje virus dolazi u dodir sa živim sadržajem stanice. Prije utrljavanja infektivnog soka (inokuluma), listovi pokusnih biljaka se pospu sitnim prahom silicijeva karbida (karborunda) da bi sitni kristalići toga praha za vrijeme inokuliranja načinili što više ranica kroz koje će virusne čestice ući u stanicu. Obično se virusi iz zeljastih biljaka mehanički lako prenose na druge zeljaste biljke. Međutim, najčešće je teško mehanički prenijeti virus iz drvenaste biljke na druge zdrave biljke, pa i na zeljaste (pokusne) biljke. Razlog tomu su određeni kemijski spojevi (inhibitori) koji se nalaze u drvenastim biljkama i koji onemogućavaju taj prijenos. Da bi prijenos uspio, potrebno je inficiranu tkivu drvenaste biljke prilikom istiskivanja soka dodati određene pufere: najčešće se koristi 30 mM fosfatni pufer pH 8. Osim toga, mnogi se virusi lako inaktiviraju zbog oksidacijskih spojeva kojih ima dosta u tkivima drvenastih biljaka. U svrhu neutraliziranja tih spojeva, potrebno je, prilikom pripravljanja inokuluma, dodavati antioksidanse, čijim se djelovanjem priječi gubitak infektivnosti inokuluma. Najčešći antioksidansi, koji se koriste, su natrijev.dietil-ditiokarbamat (DIECA) ili tioglikolna kiselina; oni sprečavaju djelovanje polifenolne oksidaze koja negativno utječe na virusnu infektivnost. Mnogi su virusi drveća jako nestabilni na sobnoj temperaturi, pa je stoga često potrebno njihove inokulume priređivati pri nižim temperaturama (radi se u hladnoj komori na +2 do 3° C). Obično je virus lakše izolirati iz mlađih listova drveća, nego iz starijih listova. Kad se jednom virus iz drvenaste biljke prenese na zeljaste biljke, tada se on dalje lako prenosi na druge zeljaste biljke. U nekim drvenastim biljkama virusi dolaze u višim koncentracijama u korijenju i zbog toga ih je lakše izolirati iz korijenja nego iz lisnog tkiva. To je najčešće slučaj s virusima koji napadaju četinjače. Nakon stoje virus iz drvenaste biljke prenijet na zeljaste biljke, on se dalje istražuje istim metodama kao i virusi zeljastih biljaka (imunokemijske metode, elektronska mikroskopija, analiza virusnih proteina i virusne nukleinske kiseline itd.). BILJNI VIRUSI NAĐENI U TLIMA NEKIH SUMA U HRVATSKOJ Plant viruses found in soils of some forests in Croatia Nedavno su P 1 e š e i sur. (1996) ustanovili da i u tlu nekih naših šuma dolaze biljni virusi. Poticaj tim istraživanjima bili su radovi inozemnih autora (N ienhaus i C as telio, 1989; Biittner iNienhaus, 1989a), koji su u tlima šumskih ekosustava svojih zemalja našli nekoliko različitih biljnih virusa. Način izolacije virusa iz tla opisali su Biittner i N ienhaus (1989a). Metoda se sastoji u tome da se pri bazi stabla na dubini od 20 do 50 cm uzme oko 10 kg tla; uzorak treba osim zemlje sadržavati i sitno korijenje drvenaste biljke u blizini koje je uzet uzorak tla. U tlo pojedinog uzorka sade se u stakleniku zdravi primjerci pokusnih biljaka, tzv. biljke-mamci u čije će korijenje prijeći virusi iz tla te se eventualno proširiti u ostale dijelove biljke. U uzorak tla sadi se više različitih biljaka-mamaca. Najčešće se kao biljke-mamci koriste zeljaste biljke kao npr. primjerci vrsta Chenopodium quinoa Willd., Cucumis sativus L., Nicotiana megalosiphon Heurck et Muell. i Plantago lanceolata L., i to u stadiju kada posjeduju nekoliko prvih listića. Pet do šest tjedana kasnije korijenje svih biljaka-mamaca koje su sađene ujedan uzorak tla, zajedno se izmrvi u tekućem dušiku i zatim homogenizira u 30 mM Sorensenovom fosfatnom puferu pH 7,0. Dobiveni homogenat se inokulira na pokusne biljke koje se uobičajeno koriste u identifikaciji biljnih virusa. U istraživanjima Pleše i sur. (1996) uzorci zemlje uzimani su 1990., 1991. i 1992. godine u mjesecu svibnju na tri šumska područja: na području Turopolja (zajednica Quercus robur), na području Vukomeričkih Gorica (zajednica Quercus petraea I Carpinus betulus) i na području Medvednice (Ponikve, zajednica Quercus petraea I Carpinus betulus). U tlima sa sve tri lokacije otkriven je virus nekroze duhana (tobacco necrosis virus). Identifikacija virusa temeljila se na podacima dobivenim istraživanjem simptomatoloških i seroloških (si. 4) osobina virusa te na elektronskomikroskopskim istraživanjima. Taj virus ima poliedričnu česticu promjera oko 30 nm (si. 5). U tablici 1 navedene su šumske vrste u blizini kojih su uzimani uzorci tala koji su ispitivani na prisutnost virusa. |