DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1996 str. 27     <-- 27 -->        PDF

IZVORNI I ZNANSTVENI ČLANCI -ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br. 11- 12, CXX (19%). 477-485
UDK 630* 444.001


BILJNI VIRUSI U TLU I VODI NEKIH ŠUMSKIH EKOSUSTAVA HRVATSKE S
PREGLEDOM VIRUSA NAĐENIH U ŠUMSKOM I UKRASNOM DRVEĆU


PLANT VIRUSES IN SOIL AND WATER OF SOME FOREST ECOSYSTEMS IN CROATIA WITH
REVIEW OF VIRUSES FOUND IN FOREST AND ORNAMENTAL WOODY PLANTS


Nikola JURETIĆ*, Đorđe MAMULA** i Nada PLEŠE***


Sažetak: Izneseni su podaci o prvom nalazu biljnih virusa u tlu i vodi nekih
šumskih ekosustava u Hrvatskoj. Iz tala s triju područja središnje Hrvatske
izoliranje virus nekroze duhana (tobacco necrosis virus), a u šumskim
površinskim vodama (potoci, odvodni kanali) nađen je virus mozaika
duhana (tobacco mosaic virus) i virus mozaika rajčice (tomato mosaic
virus). Danje i pregled dosad nađenih virusa u šumskim i ukrasnim drvenastim
biljkama u Hrvatskoj: za sada je virusna zaraza otkrivena u 19 rodova
tih biljaka. Najčešće su u šumskim i ukrasnim drvenastim biljkama rasprostranjeni
na području Hrvatske virus mozaika krastavca (cucumber
mosaic virus) i virus uvijeno s ti lista tres nj e (cherry leaf roll virus)
te neki rabdovirusi. Biljni virusi šumskih ekosustava Hrvatske nisu sustavno
istraživani. Međutim, takva su istraživanja u drugim zemljama, posebno
u posljednjem desetljeću, vrlo intenzivna, jer se došlo do zaključka da i
ona pridonose boljem razumijevanju današnjeg "umiranja" šuma.


Ključne riječi: biljni virusi, šumski ekosustav, drvenaste biljke, tlo,
voda.


UVOD - Introduction


Kroz cijelu prvu polovicu ovog stoljeća biljna viroOpćenito
se može reći da su istraživanja virusnih
logija bavila se isključivo virusima zeljastih biljaka. bolesti drvenastih biljaka šireg maha uzela tek u drugoj
Istini za volju, treba reći daje već na početku stoljeća polovici 20. stoljeća; u zadnja dva desetljeća ta su istraBau
r (1908) opisao infektivne bolesti nekih šumskih i živanja u svijetu osobito intenzivna (Koenig , 1986;
ukrasnih drvenastih biljaka (rodovi Euonymus, Ligu-Nienhaus i Castello, 1989; Pleše i sur., 1996).
strum, Laburnum, Ptelea i Sorbus) koje su jako sličile Coope r (1979)u svoj oj knj izi Virus Diseases of Trees
virusnim bolestima. Međutim, te su bolesti dugo čekale and Shrubs slikovito je izrekao misao da su dotad otkrida
ih se bolje istraži. Glavni razlog zašto te bolesti nisu veni virusi u drvenastim biljkama vjerojatno samo vrh
privlačile pozornost istraživača jest to što je izolacija ledenog brijega. Čini se po svemu da je to istina.
virusa iz drvenastih biljaka, i uopće njihovo istraživaNienhau
s i Castell o (1989) u svom preglednom
nje, metodološki znatno složenije od istraživanja virusa članku navode daje do toga vremena izolirano više od
zeljastih biljaka. Osim toga inkubacija virusnih bolesti 30 različitih virusa koji inficiraju 23 roda s oko 50 vrsta
u drvenastim biljkama traje obično više godina što znašumskog
drveća i grmlja. U knjizi Nienhaus a i sur.
tno produžava trajanje pokusa. (1992) mogu se naći detaljnije informacije o virusnim


simptomima na šumskim drvenastim biljkama.


*Prof. dr. Nikola Juretić, Prirodoslovno-matematički fakultet Zagreb,
Marulićev trg 9a, Zagreb


Drveće inficirano virusnim bolestima ne samo stoje


**Dr. Đorđe Mamula, viši znanstveni suradnik, Prirodoslovnomatematički
fakultet Zagreb, Marulićev trg 9a, Zagreb manje lijepo, nego je obično i slabije razvijeno. Najčeš


***Prof. dr. Nada Pleše, Prirodoslovno-matematički fakultet Zagreb,
Marulićev trg 9a, Zagreb će na inficiranom drveću nastaju promjene u boji listo




ŠUMARSKI LIST 11-12/1996 str. 28     <-- 28 -->        PDF

N. Juretić, Đ. Mamute i N. Pleše: BILJNI VIRUSI U TLU I VODI NEKIH ŠUMSKIH EKOSUSTAVA HRVATSKE... Šumarski list br. 11 12. CXX (1996). 477-4X5
va koje se nazivaju, ovisno o izgledu: kloroza, mozaik,
šarenilo, prstenasta pjegavost itd. (si. 1, 2 i 3).


Slika 1. Stablo divljeg kestena (Aesculus hippocastaneuni) inficira


no jednini ilarvirusom; na listovima se opaža kloroza koja


prelazi u opće žutilo (prema J. S. Coopcru).


Virusi nađeni u tim biljkama pripadaju vrlo različitim
virusnim skupinama. Tako su nađeni virusi iz skupina


tobamovi r u si, t o m b u s v i r u s i i po tek s v i r u s i


koji se u prirodi šire mehaničkim putem (kontaktom) a
ne živim prenositeljima (vektorima). Osim njih u drvenastim
biljkama nađeni su i virusi koji se prenose vektorima;
takvi su npr. virusi iz skupinepotivirusi (prenose
se lisnim ušima), zatim virusi iz skupine nekrov
i rus i (prenose se gljivicama koje žive u tlu) te virusi
iz skupina n epov i r us i i tobrav i r u s i (prenose se
nematodama). Koliko pojedina šumska drvenasta biljna
vrsta može biti podložna različitim virusnim infekcijama,
poučan je podatak VVintera (1987), koji je samo
iz vrste Fagus svlvatica izolirao veći broj virusa koji
pripadaju četirima virusnim skupinama (poteksvirusi,
potivirusi,bromovirusi,nepovirusi).


Slika 2. Divlji kesten (Aesculus earned): lijevo - zdrava grana; desno
- grana inficirana jednim ilarvirusom: vide se simptomi
u obliku žutog mozaika koji se pretapa u opće žutilo listova
(prema J. S. Cooperu).


Prirodne šume su biocenoze naročitog flornog sastava.
Na taj sastav jako utječu mnogi biotički i abiotički
čimbenici (patogeni, štetnici, klimatski čimbenici,
tlo, industrijsko onečišćavanje okoliša). Današnje "umiranje"
šuma, kako je znano, uzrokuje kompleks međusobno
povezanih i promjenljivih biotičkih i abiotičkih
čimbenika. Ti čimbenici djeluju kao po nekoj spirali,
da bi njihov konačni učinak bio: pogubno djelovanje
na šumsko drveće i grmlje. Danas se u te čimbenike,
koji mogu nepovoljno utjecati na šume, ubrajaju
ne samo razmjerno novootkriveni prokarioti (m i k o plazme,
spiroplazme) nego i virusi i viroi di.
Manion (1981) je sve čimbenike koji uzrokuju
propadanje šuma podijelio u tri kategorije: predispozicijske,
inicijacijske i oportunističke (koriste priliku
da napadnu biljke koje su već oslabljene od prethodnih
bolesti). Virusi spadaju u kategoriju predispozicijskih
uzročnika bolesti. Virusne infekcije smanjuju drveću, u
odnosu na zdrave biljke, otpornost prema drugim
uzročnicima bolesti (npr. Nienhaus, 1985; Hamacher
i Giersiepen, 1989). U međudjelovanju s
drugim abiotičkim i biotičkim agensima virusi uzrokuju
za drveće pogubne stresove.


Slika 3. Listovi ruže (Rosa canind) sa simptomima u obliku žutih
šara koje uzrokuje virus nekrotične prstenaste pjegavosti
trešnje (snimio L. Bos).


Virusi koji napadaju šumsko drveće rasprostranjeni
su i u zeljastim i u drvenastim biljkama koje rastu i izvan
šumskih ekosustava, bez obzira na to bile one divlje
ili kultivirane biljke; među tim biljkama osobito je
mnogo ukrasnih biljaka. Osim toga, virusi koji napadaju
šumsko drveće rasprostranjeni su u šumskom tlu kao
i u vodama šumskih ekosustava, npr. u rijekama, potocima,
jezerima, odvodnim kanalima (Koenig, 1986;
Biittner i Nienhaus, 1989a, b; Winter i Nienhaus,
1989; Nienhaus i sur., 1990; Pleše i sur., 1996).


U ovom prikazu osvrćemo se na dosadašnja istraživanja
virusa rasprostranjenih u šumskim i ukrasnim
drvenastim biljkama na području Hrvatske s namjerom
da, prikazavši skroman opseg tih istraživanja, potaknemo
naše fitopatologe da se više nego dosad posvete
i tom dijelu šumarske fitopatologije. Također dajemo
pregled dosadašnjih istraživanja virusa u tlima i površinskim
vodama šumskih ekosustava naše zemlje.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1996 str. 29     <-- 29 -->        PDF

N. Juretić. Đ. Mamula i N. Pleše: BILJNI VIRUSI U TLU I VODI NEKIH ŠUMSKIH EKOSUSTAVA HRVATSKE... Šumarski list br. 11-12, CXX (1996), 477-4X5
VIRUSE DRVENASTIH BILJAKA TEŽE JE ISTRAŽIVATI NEGO
VIRUSE ZELJASTIH BILJAKA
More difficult is to investigate viruses of woody plants than viruses of herbaceous plants


Da bi se neki virus istražio, nužno gaje prenijeti na
tzv. pokusne biljke koje su u pravilu zeljaste biljke. Pritom
se virusi iz izvorne biljke prenose na pokusne biljke
mehaničkom inokulacijom: sokom istisnutim iz inficirane
biljke trljaju se listovi zdrave pokusne biljke; trljanjem
nastaju ranice kroz koje virus dolazi u dodir sa
živim sadržajem stanice. Prije utrljavanja infektivnog
soka (inokuluma), listovi pokusnih biljaka se pospu sitnim
prahom silicijeva karbida (karborunda) da bi sitni
kristalići toga praha za vrijeme inokuliranja načinili što
više ranica kroz koje će virusne čestice ući u stanicu.
Obično se virusi iz zeljastih biljaka mehanički lako prenose
na druge zeljaste biljke. Međutim, najčešće je teško
mehanički prenijeti virus iz drvenaste biljke na druge
zdrave biljke, pa i na zeljaste (pokusne) biljke. Razlog
tomu su određeni kemijski spojevi (inhibitori) koji
se nalaze u drvenastim biljkama i koji onemogućavaju
taj prijenos. Da bi prijenos uspio, potrebno je inficiranu
tkivu drvenaste biljke prilikom istiskivanja soka dodati
određene pufere: najčešće se koristi 30 mM fosfatni pufer
pH 8. Osim toga, mnogi se virusi lako inaktiviraju
zbog oksidacijskih spojeva kojih ima dosta u tkivima
drvenastih biljaka. U svrhu neutraliziranja tih spojeva,


potrebno je, prilikom pripravljanja inokuluma, dodavati
antioksidanse, čijim se djelovanjem priječi gubitak
infektivnosti inokuluma. Najčešći antioksidansi, koji
se koriste, su natrijev.dietil-ditiokarbamat (DIECA) ili
tioglikolna kiselina; oni sprečavaju djelovanje polifenolne
oksidaze koja negativno utječe na virusnu infektivnost.
Mnogi su virusi drveća jako nestabilni na sobnoj
temperaturi, pa je stoga često potrebno njihove inokulume
priređivati pri nižim temperaturama (radi se u
hladnoj komori na +2 do 3° C).


Obično je virus lakše izolirati iz mlađih listova drveća,
nego iz starijih listova. Kad se jednom virus iz drvenaste
biljke prenese na zeljaste biljke, tada se on dalje
lako prenosi na druge zeljaste biljke. U nekim drvenastim
biljkama virusi dolaze u višim koncentracijama u
korijenju i zbog toga ih je lakše izolirati iz korijenja nego
iz lisnog tkiva. To je najčešće slučaj s virusima koji
napadaju četinjače.


Nakon stoje virus iz drvenaste biljke prenijet na zeljaste
biljke, on se dalje istražuje istim metodama kao i
virusi zeljastih biljaka (imunokemijske metode, elektronska
mikroskopija, analiza virusnih proteina i virusne
nukleinske kiseline itd.).


BILJNI VIRUSI NAĐENI U TLIMA NEKIH SUMA U HRVATSKOJ
Plant viruses found in soils of some forests in Croatia


Nedavno su P 1 e š e i sur. (1996) ustanovili da i u tlu
nekih naših šuma dolaze biljni virusi. Poticaj tim istraživanjima
bili su radovi inozemnih autora (N ienhaus
i C as telio, 1989; Biittner iNienhaus, 1989a),
koji su u tlima šumskih ekosustava svojih zemalja našli
nekoliko različitih biljnih virusa.


Način izolacije virusa iz tla opisali su Biittner i
N ienhaus (1989a). Metoda se sastoji u tome da se pri
bazi stabla na dubini od 20 do 50 cm uzme oko 10 kg
tla; uzorak treba osim zemlje sadržavati i sitno korijenje
drvenaste biljke u blizini koje je uzet uzorak tla. U
tlo pojedinog uzorka sade se u stakleniku zdravi primjerci
pokusnih biljaka, tzv. biljke-mamci u čije će
korijenje prijeći virusi iz tla te se eventualno proširiti u
ostale dijelove biljke. U uzorak tla sadi se više različitih
biljaka-mamaca. Najčešće se kao biljke-mamci koriste
zeljaste biljke kao npr. primjerci vrsta Chenopodium
quinoa Willd., Cucumis sativus L., Nicotiana megalosiphon
Heurck et Muell. i Plantago lanceolata L., i to u
stadiju kada posjeduju nekoliko prvih listića. Pet do
šest tjedana kasnije korijenje svih biljaka-mamaca koje


su sađene ujedan uzorak tla, zajedno se izmrvi u tekućem
dušiku i zatim homogenizira u 30 mM Sorensenovom
fosfatnom puferu pH 7,0. Dobiveni homogenat
se inokulira na pokusne biljke koje se uobičajeno
koriste u identifikaciji biljnih virusa.


U istraživanjima Pleše i sur. (1996) uzorci zemlje
uzimani su 1990., 1991. i 1992. godine u mjesecu svibnju
na tri šumska područja: na području Turopolja (zajednica
Quercus robur), na području Vukomeričkih
Gorica (zajednica Quercus petraea I Carpinus betulus)
i na području Medvednice (Ponikve, zajednica Quercus
petraea I Carpinus betulus). U tlima sa sve tri lokacije
otkriven je virus nekroze duhana (tobacco necrosis
virus). Identifikacija virusa temeljila se na podacima
dobivenim istraživanjem simptomatoloških i seroloških
(si. 4) osobina virusa te na elektronskomikroskopskim
istraživanjima. Taj virus ima poliedričnu
česticu promjera oko 30 nm (si. 5). U tablici 1 navedene
su šumske vrste u blizini kojih su uzimani uzorci tala
koji su ispitivani na prisutnost virusa.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1996 str. 30     <-- 30 -->        PDF

N. Juretić, O. Mamula i N. Pleše: BILJNI VIRUSI U TLU I VODI NEKIH ŠUMSKU I EKOSUSTAVA HRVATSKE.. Šumarski listbr. 11-12, CXX (1996). 477-485
Slika 4. Prikaz serološke metode kojom se najčešće otkrivaju i identificiraju
virusi u biljnom soku: agarski gel (0,7-1%) se otopi
i razlije na staklenu pločicu tako da visina agara bude
1,5-2 mm; nakon prelaska u gel-stanje u agaru se načine
mali zdenčići (bazenčići) raspoređeni tako da jedan od njih
ima središnji položaj, a više njih kružan periferni položaj. U
središnji zdenčić stavlja se specifični virusni imuni serum
(antiserum), a u okolne zdenčiće uzorci biljnog soka koji se
testiraju na virus: kroz gel difundiraju i virusne čestice i


Slika 5. Elektronskomikroskopska snimka poliedričnih čestica vi


antitijela (koja se nalaze u serumu), tako da će se na određe


rusa nekroze duhana nađenog u tlu nekih šuma u središnjoj


nom mjestu oni susresti i reagirati. Reakcija između virusa i


Hrvatskoj: promjer čestica je oko 30 nm.


seruma vidi se kao bijela (precipitacijska) linija (strelica);
takve će linije nastati samo kod onog perifernog zdenčića
čiji uzorak sadrži virus; na prikazanoj slici samo je jedan
uzorak sadržavao virus (strelica).


Tablica 1. Rasprostranjenost virusa nekroze duhana u uzorcima tala koji su uzeti u blizini šumskih drvenastih biljaka
na tri lokaliteta u središnjoj Hrvatskoj
Table 1. Distribution of tobacco necrosis virus in soil samples taken near woody forest plants in three districts of
central Croatia




ŠUMARSKI LIST 11-12/1996 str. 31     <-- 31 -->        PDF

N. Juretić. Đ. Mamula i N. Pleše: BILJNI VIRUSI U TLU 1 VODI NEKIH ŠUMSKIH EKOSUSTAVA HRVATSKE... Šumarski list br. 11-12, CXX (1996). 477-485
BILJNI VIRUSI NAĐENI U ŠUMSKIM POTOCIMA I
ODVODNIM KANALIMA U HRVATSKOJ
Plant viruses found in forest brooks and ditches in Croatia


Da biljni virusi dolaze u šumskim površinskim vodama
znano je iz radova inozemnih istraživača (N i e n haus
i Castello, 1989; Buttner i Nienhaus,
1989b; Jacobi i Castello 1991). U Hrvatskoj su
takva istraživanja prvi poduzeli Pleše i sur. (1996). Ti
su istraživači analizirali uzorke vode uzete u tri različita
šumska područja: dva su uzorka uzeta u šumskim potocima
Medvednice (Ponikve), jedan iz potoka u području
Vukomeričkih Gorica, a dva iz šumskih odvodnih
kanala na području Turopolja (uzorci su bili uzimani
istovremeno kad i spominjani uzorci tala).


Virusi su izolirani iz uzoraka vode na sljedeći način:
uzorak vode od 250 ml centrifugiran je visokookretajno


100 minuta kod centrifugalne sile 90000 g (ultracentrifugiranje).
Dobiveni taloži su otopljeni u 0.25 ml 30
mM fosfatnog pufera pH 7; nakon što su suspenzije
niskookretajno otcentrifugirane (da se otklone netopivi
sastojci), gornji tekući dio (supernatant) je inokuliran
na pokusne biljke. Na temelju reakcija na pokusnim
biljkama, tipa virusnih kristala, elektronskomikroskopskih
istraživanja te seroloških pokusa nedvojbeno je
dokazano da su svih pet uzoraka vode sadržavali neki
od tobamovirus a (virusne štapićaste čestice velike
300 x 18 nm, si. 6). U tablici 2 navedeno je koji su virus
uzorci sadržavali. Kako se vidi, u površinskim vodama
nekih naših šuma rasprostranjena su dva tobamo -


Tablica 2. Rasprostranjenost tobamovirusa u nekim šumskim potocima i odvodnim kanalima u Hrvatskoj
Table 2. Distribution of tobamoviruses in forest brooks and ditches in Croatia


Lokalitet Locality
Voda iz potoka I Medvednica
Voda iz potoka II Medvednica
Voda iz potoka Vukomeričke Gorice
Voda odvodnog kanala I Turopolje
Voda odvodnog kanala II Turopolje


Virus
virus mozaika rajčice
virus mozaika rajčice
virus mozaika duhana
virus mozaika duhana
virus mozaika duhana




ŠUMARSKI LIST 11-12/1996 str. 32     <-- 32 -->        PDF

N. Juretić, Đ. Mamula i N. Pleše: BILJNI VIRUSI U TLU I VODI NEKIH ŠUMSKIH EKOSUSTAVA HRVATSKE... Šumarski list br. 11 -12. CXX (1996). 477-485
virusa:virus mozaika d u h a n a (tobacco mosaic
virus) i vi rus mozaika rajčice (tomato mosaic
virus).


Zanimljivo je da se virus mozaika duhana
(TMV) mogao izolirati i iz taloga samo niskookretajnim
centrifugiranjem uzorka vode, tj. bez visokookretajnog
centrifugiranja. Taj podatak govori da tobamovirusi
mogu doći u šumskim vodama u vrlo visokim koncentracijama.
Štoviše, TMV se mogao izolirati iz vodenog
mulja i izravno, bez ikakvog centrifugiranja.


Nameće se pitanje otkud su tobamovirusi dospjeli u
površinske vode? Mogući izvori virusa su biljke, i drvenaste
i zeljaste, koje rastu neposredno uz vodene tokove:
dokazano je da korijenje i živih biljaka može otpuštati
viruse u vodu (Koenig, 1986). Tobamovirusi
mogu dospjeti u vodu s česticama zemlje na koje virusne
čestice mogu biti adsorbirane (Juretić i Horvath,
1991; Triolo i Materazzi, 1992). Čini se,
ipak, da su najizdašniji izvor tobamovirusa u vodi raspadnuti
ostaci biljnog tkiva koje potječe od inficiranih
biljaka: ispiranjem tih ostataka virusi dospijevaju u površinske
vode. Zanimljivo je da su u vodi najrasprostranjeniji
tobamovirusi. Tome je nekoliko razloga: prvo,
to su virusi koji spadaju medu najraširenije viruse u prirodi
i koji dolaze u inficiranim biljkama u vrlo visokim
koncentracijama; drugo, to su vrlo stabilni virusi koji
mjesecima mogu postojati u mrtvom biljnom tkivu a da
se ne razgrade; treće, to su virusi koji se jako lako adsorbiraju
na čestice pijeska i humusa s kojih se teško ispiru.


Čini se da su to glavni razlozi zastoje u površinskoj voSlika
6. Elektronskomikroskopska snimka štapićastih čestica viru


di teže naći neke druge biljne viruse koji se ne odlikuju
sa mozaika duhana koji je rasprostranjen u površinskim
vodama u nekim našim šumskim ekosustavima; čestice su


svim onim svojstvima kojima se odlikuju tobamovirusi.


normalno velike 300 x 18 nm ali se mogu vidjeti i kraće,


Slična svojstva imaju, na primjer, i tombusvirusi,


slomljene čestice.


pa su i oni dosta česti u površinskoj vodi.


PREGLED DOSAD NAĐENIH VIRUSA U ŠUMSKOM I UKRASNOM DRVEĆU I
GRMLJU U HRVATSKOJ
Survey of till now found viruses in forest and ornamental trees and shrubs in Croatia


Biljka Virus Autor
Aristolochia clematitis L. virus mozaika krastavca Juretić (1974)
Aristolochia macrophylla Lam. virus mozaika krastavca Horvathisur. (1975)
Camellia japonica L. virus žute pjegavosti lista kamelije Miličić (1989)
Camellia sasanqua Thunb. virus žute pjegavosti lista kamelije Miličić (1989)
Celtis australis L. virus uvijenosti lista trešnje Anselmi i sur. (1980)
Clematis vitalba L. virus crtičavosti duhana Rana i sur. (1987)
Euonymus japonica Thunb. virus s nitastom česticom Pleše i Wrischer( 1981)
rabdovirus(sl. 7) Pleše i Erić( 1980)




ŠUMARSKI LIST 11-12/1996 str. 33     <-- 33 -->        PDF

N. Juretić, Đ. Mamula i N. Pleše: BILJNI VIRUSI U TLU I VODI NEKIM ŠUMSKIH EKOSUSTAVA HRVATSKE... Šumarski list br. 11 -12, CXX (1996). 477-485
Euonymus japonicaJhunb.f.
microphylla
Euonymus japonica Thunb. /.´
aureo-variegata
Euonymus fortunei (Turcz.)


Hand.-Mazz.
Forsythia suspensa (Thunb.) Vahl.
Hedera helix L.
Hibiscus rosa-sinensis L.
Laburnum anagyroides Med.


Leycesteria formosa Wall.
Ligustrum vulgare L.
Lycium halimifolium Mili.
Madurapomifera (Raf.) Robinson


Passiflora caerulea L.


Pittosporum tobira (Thunb.) Ait.
Robinia pseudacacia L.
Rosa sp.


Sambucus nigra L.


Sambucus ebulus L.
Sambucus racemosa L.
Viburnum tinus L.


neidentificirani virus


neidentificirani virus


neidentificirani virus


virus mozaika krastavca


virus prosvjetljavanja žila bršljana


rabdovirus


X-virus krumpira


rabdovirus


virus mozaika krastavca


virus mozaika krastavca


virus mozaika krastavca


virus mozaika krastavca


virus mozaika maklure


virus mozaika krastavca


potivirus


virus žutog mozaika graha


rabdovirus


virus kržljavosti orašca


virus nekrotične prstenaste


pjegavosti trešnje


karlavirus


virus uvijenosti lista trešnje


virus uvijenosti lista trešnje


virus uvijenosti lista trešnje


virus mozaika lucerne


Miličić (1982)


Miličić(1982)


Miličić (1982)


Pleše i Miličić (1974)
Miličić i Plavšić (1985)
Plavšićisur. (1984)
Pleše i Wrischer( 1986)
Pleše (1979)
Mamula i sur. (1977)
Juretić (neobjavljeno)
Pleše i Miličić (1973)
Pleše i Miličić (1973)
Pleše i sur. (1979)
Pleše i Wrischer (1984)
Pleše i Wrischer( 1984)
Pleše i Wrischer (1984)
Plavšić-Banjac i sur. (1976)
Schmelzer i Miličić (1965)
Cvjetković i sur. (1972)


Miličić i sur. (1987)
Štefanac(1969)
Mamula i Miličić (1975)
Grbelja(1972)
Pleše i Miličić (1971)


Slika 7.Elektronskomikroskopska snimka virusnih čestica baciliformnog
oblika (rabdovirus) snimljene u stanici primjerka
vrste Euonymus japonica na kojem su se opažali virusni
simptomi; čestice su velike 70 x 300 nm, a u poprečnom se
presjeku vide kao kružići.


RASPRAVA - Discussion
Najčešći simptomi virusnih infekcija na drveću i grmlju
su kloroza, mozaik, šarenilo te prstenasta pjegavost,
koji se zapažaju na listu inficirane biljke (si. 1,
2, 3). Osim toga, često su inficirane biljke zakržljale i
manje vitalne. Nije rijetka pojava da se simptomi virusne
infekcije vide samo na pojedinim granama krošnje.
Međutim, moguće je da zaražena stabla i ne pokazuju
nikakve simptome bolesti. Kao i kod zeljastih biljaka, i
kod drvenastih biljaka virusna zaraza može se prenijeti
sjemenkama i polenom zaraženih primjeraka te različitim
insektima, medu kojima treba u prvom redu spomenuti
lisne uši (afide). Prema tome, inficirana stabla mogu
biti izvor zaraze ne samo za biljke u šumi nego i izvan
nje.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1996 str. 34     <-- 34 -->        PDF

N. Juretić, Đ. Mamula i N. Pleše: BILJNI VIRUSI U TLU I VODI NEKIH ŠUMSKIH EKOSUSTAVA HRVATSKE... Šumarski list br. 11-12, CXX (1996), 477-485
Iz prikaza dosad nađenih virusa na drvenastim
biljkama u Hrvatskoj, vidi se da je na njima najviše
raširen virus mozaika krastavca. Poliedrična
čestica toga virusa promjera je oko 30 nm; taj se virus
lako prenosi lisnim ušima i sjemenkama pa spada medu
najraširenije biljne viruse u prirodi.


Virusne infekcije obično ne usmrćuju drvenaste
biljke, iako im one znatno smanjuju životni potencijal.
Međutim, virusne infekcije su predispozicijski čimbenici
koji čine biljke osjetljivim prema drugim uzročnicima
bolesti (bakterijama, mikoplazmama, gljivicama)
omogućujući tako da se pojave tzv. oportunističke
bolesti. Treba spomenuti da i između virusa i onečišćenog
zraka postoje određene interakcije (Heagle,
1973;Juretić, 1990).


Nepotrebno je isticati da su virusi jedan od čimbenika
koji štete šumskom drveću, i to bilo izravno, bilo


neizravno. Nažalost, ako je suditi po opsegu naših istraživanja
virusa šumskih ekosustava, to se u nas još nije
shvatilo. Na primjer, nitko do rada Pleše i sur.
(1996) nije istraživao biljne viruse u šumskom tlu i vodi.
Danas vrlo malo znamo o tome u kojoj su mjeri
virusi rašireni u našim šumskim ekosustavima. Možda
podaci u ovom članku potaknu nekoga od naših fitopatologa
da se sustavno počne baviti tim dijelom
šumarske fitopatologije.


ZAHVALA - Acknowledgment
Zahvaljujemo Darku Mihelju, dipl. inž biol., na
kompjutorskom oblikovanju teksta i tablica.


LITERATURA - Literature


Ansel mi, N., Šarić.A. i Cell eri no, G. P. (1980):
Su alcune alterazioni dei rami e delle foglie di
Celtis australis L. Informatore Fitopatologico 30
(10), 11-17.


Baur, E. (1908): UbereineinfektioseChlorose von Euonymusjaponica.
Ber. dtsch. Ges. 26, 711 -713.


Biittner,C. iNienhaus,F. (1989a): Virus contamination
of soils in forest ecosystems of the Federal
Republic of Germany. Eur. J. Forest Pathol. 19,
47-53.


Buttner,C. i Nienhaus,F. (1989b): Virus contamination
of waters in two forest districts of the
Rhineland area (FRG). Eur. J. Forest Pathol. 19,
208-211.


Cooper, I. J. (1979): Virus diseases of trees and
shrubs. Institute of terrestrial ecology, Oxford.
C o rt e, A. (1957): Una nuova virosi del Pittosporum.
Rivista Ortoflorofruttic. Ital. 41,182-185.


Cvjetković, B., Pleše, N., Štefanac, Z. i
Miličić , D. (1972): Nalaz virusa nekrotične
prstenaste pjegavosti trešnje na ruži u Jugoslaviji.
Acta Bot. Croat. 31, 15-20.


Grbelja, J. (1972): Rasprostranjenost virusa uvijenosti
lista trešnje na crnoj i grozdastoj bazgi u Jugoslaviji.
Acta Bot. Croat. 31, 29-36.


Hamacher, J. i Giersiepen, R. (1989): Histologisch-
cytologische Veranderungen in Kirschenblattrollvirus-
infizierten und durch Luftschadstoffe
gestressten Betula-Arten. Nachrichtenblatt.
dtsch. Pflanzenschutzd. 41, 124-130.


Heagle , A. S. (1973): Interactions between air pollutants
and plant parasites. Annu. Rev. Phytopathol.
11,365-388.


Horvath, J., Mamula, Đ. i Juretić, N. (1975):
Some data concerning natural hosts of cucumber
mosaic virus in Hungary and Yugoslavia. Acta
Bot. Croat. 34, 9-16.


Jacobi, V iCastello, J. D. (1991): Isolation of tomato
mosaic virus from waters draining forest
stands in New York State. Phytopathology 81,
1112-1117.


Juretić,N. (1974): Četiri nova prirodna domadara virusa
mozaika krastavca u Hrvatskoj. Acta Bot.
Croat. 33,45-51.


Juretić , N. (1990): Virusi i šumsko drveće. Šumarski
list 3-5, 171-180.


Juretić, N. i Horvath, J. (1991): Adsorption of two
plant viruses to soil. Acta Phytopathol. et
Entomol. Hung. 26, 423-426.


Koenig, R. (1986): Plant viruses in rivers and lakes.
Adv. Virus Res. 31,321-333.


Mamula, Đ. i Miličić, D. (1975): Cherry leaf roll
virus in Sambucus ebulus L. Acta Horticulturae
44,33-37.


Mamula,Đ.,Pleše,N. i Juretić, N. (1977): Spontaneous
occurrence of cucumber mosaic virus on
Echinocystis lobata, Leycesteria formosa and
Solarium melongena in Yugoslavia. Acta Bot.
Croat. 36, 29-37.


Mani on, P. D. (1981): Decline diseases of complex
biotic and abiotic origin. In: Tree Disease Concepts.
Englewood Cliffs, New Jersey.


Miličić , D. (1982): Some virus diseases of trees and
shrubs in Yugoslavia. Annales Forestales 10/3,
61-80.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1996 str. 35     <-- 35 -->        PDF

N. Juretić, Đ, Mamula i N. Pleže: BILJNI VIRUSI U TLU I VODI NEKIH ŠUMSKIH EKOSUSTAVA HRVATSKE,., Šumarski list br. II -12, CXX (1996), 477-485
M i 1 i č i ć, D. (1989): Camellia japonica L. and C. sasanqua
Thunb. - two hosts of Camellia leaf yellow
mottle virus. Acta Bot. Croat. 48, 1-9.


Mil I ičić, D. i Plavsic, B. (1985): Occurrence of ivy
vein clearing virus in Yugoslavia. Acta Bot.
Croat. 44, 1-5.


Mil I i č i ć, D., P1 a v š i ć, B. i Grbelja, J. (1987): Cherry
leaf roll virus and elderberry carlavirus on
Sambucus nigra L. in south-east Europe. Acta
Bot. Croat. 46, 1-8.


Nienhaus , F. (1985): Infectious diseases in forest
trees caused by viruses, mycoplasma-like organisms
and primitive bacteria. Experientia 41,
597-603.


Nienhaus, F. iCastello, J. D. (1989): Viruses in
forest trees. Annu. Rev. Phytopathol. 27, 165-186.


Nienhaus, F., But tner, C. i Ham ache r, J. (1990):
Virus infection of forest trees by mechanical
transmission. J. Phytopathology 129, 141-150.


Nienhaus, E, Butin, H. i Bohmer, B. (1992):
Farbatlas Geholzkrankheiten, Zierstraucher und
Parkbaume. Eugen Ulmer, Bonn.


Plavšić, B. i Miličić, D. (1980): Intracellular
changes in trees infected with fig mosaic. Acta
Horticulturae 110,281-286.


Plavšić-Banj ac, B., Miličić, D. i Erić, Ž.
(1976): Rhabdovirus in Pittosporum tobira
plants suffering from vein yellow disease. Phytopath.
Z. 86,225-232.


Pleše , N. (1979): Rhabdovirus in Laburnum anagyroides
suffering from vein yellowing disease.
Acta Bot. Croat. 38, 19-22.


Pleše, N. i Erić, Z. (1980): Rhabdovirus in Euonymus
japonica. Acta Phytopath. Acad. Sci. Hungaricae
15,291-295.


Pleše, N. i Mil ičić, D. (1971): Luzernemosaik-Virus
in Viburnum tinus. Phytopath. Z. 72, 219-224.
Pleše, N. i Mil ičić, D. (1973): Two viruses isolated


from Madura pomifera. Phytopath. Z. 77, 178


183.
Pleše, N. i Miličić, D. (1974): Virusisolierungen
aus gelbnetziger Forsythia suspensa Vahl. und
aus Lycium halimifolium Mill. Acta Bot. Croat.
33,31-36.
Pleše, N. i Wrischer,M. (1981): A filamentous virus
associated with mosaic of Euonymus japonica.
Acta Bot. Croat. 40, 31 -34.
Pleše, N. i Wrischer,M. (1984): A mixed infection
of Passiflora caerulea L. with two viruses. Acta
Bot. Croat. 43, 1-6.
Pleše,N. i Wrischer,M. (1986):Laburnumanagyroides
Med. - natural host of potato virus X. Acta
Bot. Croat. 45, 21-25.
Pleše, N., Koenig, R., Lesemann, D.-E. i Bo zarth,
R. E. (1979): Madura mosaic virus - an
elongated plant virus with uncertain classification.
Phytopathology 69,471-475.
Rana, G. L., Kraj ačić, M., Štefanac,Z., Pleše,
N., Rubino, L. i Miličić, D. (1987): Properties
of a new strain of tobacco streak virus
from Clematis vitalba (Ranunculaceae). Ann.
appl.Biol. Ill, 153-160.
Triolo,E. iMaterazzi,A. (1992): Rate of tobacco
mosaic virus degradation in solarized soil. Riv.
Patol. Vegetale 2, 23-32.
Schmelzer,K. i Mi lič i ć, D. (1965): Nachweisdes
Robinienmosaiks in Jugoslawien. Acta Bot.
Croat. 24, 189-195.
Stefanac ,
Z. (1969): Nalaz virusa uvijenosti lista
trešnje u Jugoslaviji. Acta Bot. Croat. 28, 373


378.
Winter, S. i Nienhaus, F. (1989): Identification of
viruses from European beech (Fagus sylvatica
L.) of declining forests in Northrhine - Westfalia
(FRG). Eur. J. Forest Pathol. 19, 111 -118.


Summary: Data on the first finding of plant viruses in soil and water of some forest
ecosystems in Croatia are presented. In soil samples of three forest districts in central
Croatia tobacco necrosis virus has been found. Also, in water samples of the
three districts tobacco mosaic virus and tomato mosaic virus, respectively,
have been revealed. At the same time in this article the results of past investigations on
virus infections of forest and ornamental woody plants in Croatia are reviewed. In 19 genera
of forest and ornamental trees and shrubs plant viruses have been found. The most frequent
viruses of forest and ornamental woody plants in Croatia are cucumber mosaic
virus, cherry leaf roll virus and some of rhabdoviruses. So far nobody
has investigated viruses of forest ecosystems in Croatia systematically.


The article suggests that Croatian forest phytopathologists should begin to investigate
more then till now viruses of forest ecosystems because research of the nowadays occurring
of forest decline is incomplete without a good knowledge of virus role in it.