DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1996 str. 20 <-- 20 --> PDF |
D. Pieman i T. Pcntek: UPORABA RPP SREDSTVA ZA STABILIZACIJU TLA.. Kemijska stabilizacija tla vapnom, odnosno cementom koja se prva počela primjenjivati, danas polako umire, a svoje mjesto ustupa djelotvornijim i ekonomski opravdanijim vrstama kemijske stabilizacije tla (primjenom RRP sredstva, i uporabom VVEGS-a), kao i stabilizaciji tla pomoću geotekstila (tkanih i netkanih), te korištenju plastičnih mreža. Šumarski list br. 11-12, CXX (1996), 469 RRP (Reynolds road packer) predstavlja novije sredstvo za kemijsku stabilizaciju tla koje svoju primjenu u Hrvatskoj nalazi tek posljednjih godina. Kao potencijalno sredstvo, odnosno metoda stabilizacije tla koja ima preduvjete da značajnije bude primjenjivana na našim nizinskim terenima, RRP zaslužuje jednu sofisticiranu prezentaciju. 2. TEORETSKA RAZMATRANJA - Theory 2. 1. Područje primjene RRP-a-Field of use Posebno djelovanje RRP-a čini ga posebno pogodnim za stabilizaciju, odnosno učvršćivanje kohezivnih tala. Kod normalnog tijeka rada klasičnim načinom, moraju se ovakva tla zamijeniti nekohezivnim šljunkastim ili pijeskovitim tlima; to rezultira povećanim troškovima iskazanim u materijalu, opremi, vremenu i dr. RRP je idealan za stabilizaciju tla kod izgradnje šumskih prometnica na kohezivnim tlima koja su teška za sabijanje i osjetljiva na smrzavanje zbog visokog prirodnog sadržaja vode. Osnovna pravila određivanja pogodnosti tla za stabilizaciju ovim sredstvom jesu: pogodna su tla koja sadrže više od 15 % čestica manjih od 0,06 mm (frakcija praha i ilovače), pijesak pomiješan s frakcijom čestica promjera 4,8 mm u odnosu 1:1, pogodan je za stabilizaciju ako sadrži minimalno 12 % ilov astih frakcija sa promjerom manjim od 0,074 mm, (SC, SM). šljunak pomiješan s frakcijom čestica promjera 4,8 mm u odnosu 1:1, pogodan je za stabilizaciju ako sadrži minimalno 12 % ilovastih frakcija sa promjerom manjim od 0,074 mm, (GC, GM). Da bi sa sigurnošću mogli utvrditi koja su tla pogodna za stabilizaciju RRP-om, nužno je provesti geomehanička i laboratorijska ispitivanja; to vrijedi za sva tla, a posebno za ona tla koja sa distribucijom veličine čestica nisu dana u gornjim pravilima. 2.2. Laboratorijsko ispitivanje tla - Laboratory testing Analiza tla u laboratoriju sa ciljem dobivanja relevantnih podataka, na osnovi koji će se kategorički moći odrediti pogodnost određenog konkretnog tla za stabilizaciju primjenom RRP-a, obuhvaća ova ispitivanja: /. Volumen pora i sadržaj vode 2. Granulometrijski sastav: 3. Konzistencija 3. Optimalna kompaktibilnost 4. Relativna nosivost tla 5. Vrijednosti za opterećenje tla 6. Otpornost tla na klizanje i smicanje 10 20 30 50 60 70 90% 100 granica vlažnosti wetness limit Slika 1. Grafički prikaz plastičnosti prema Casagrande-u Figure I Grapfic presentation of plasticity after Casagrande 2.3. Provedba postupka stabilizacije tla primjenom RRP sredstva kod izgradnje ceste- Soil stabilization procedure with RRP in road building Najčešće se ovaj tip stabilizacije koristi za stabilizaciju nasipa (ukoliko je materijal od kojega bi trebalo izraditi nasip slabije kvalitete) te za stabilizaciju posteljice šumskih cesta. Tehničko-tehnološki postupak odvija se kroz više faza rada: buldožer se koristi za grubo ravnanje podloge i formiranje budućegplanuma šumske ceste, na poravnatu površinu dolaze strojevi kojima se obavlja grebanje površine planuma do dubine od najmanje 20 cm, sa ciljem da prilikom prskanja površine koju treba stabilizirati RRP-om ne dolazi do otjecanja sredstva i nepotrebnih troškova stabilizacije, sljedeći korak u postupku stabilizacije predstavlja dolazak vozila napunjenog s RRP sredstvom razrijeđenim vodom i opremljenog sa kontrolnim uređajem za mjerenje količine prskanja po jedinici površine; unošenje RRP-a razrijeđenog vodom može se izvršiti na dva osnovna načina: 1. Prodiranjem - obavlja se tako da se provede postupak prskanja pripremljene površine planuma na način kako je opisano, RRP sredstvo polagano penetrira u dubinu i razvija svoje kemijsko djelovanje. Brzina prodiranja ovisna je o vrsti zbijenosti tla; kod glinovitih materijala treba pričekati 14 dana, a tek onda izvršiti sabijanje zemlje. |