DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1996 str. 16     <-- 16 -->        PDF

D. Diminic: GLJIVA SPHAEROPSIS SAPINEA (FR.) DYKO ET SUTTON NA BOROVIMA Šumarski lisl br. 11 12, CXX (1996), 463-468
SI.-Fig. 5. Piknide Sphaeropsis sapinea na prošlogodišnjem izbojku crnog


bora -Sphaeropsis sapinea pycnidia on the one-year old


Austrian pine shoot.


Krajem ožujka 1994. godine ponovljeno je skupljanje
uzoraka u kulturi Prtlog. Analiza iglica, izbojaka i
češera sa mladih oboljelih stabala crnog bora potvrdila
je i daljnju prisutnost gljive Shaeropsis sapinea u toj
kulturi. U rujnu iste godine uzeti su uzorci s odraslih
parkovnih stabala crnog bora na otoku Veli Brijun. Primijećena
su sušenja najmlađih izbojaka do 10 % u krošnjama.


SI.-Fig. 6. Poprečni presjek kroz iglicu i zrelu piknidu gljive Sphaeropsis


sapinea - Cross section through the needle and mature


Sphaeropsis sapinea pycnidium.


Analiza uzetih uzoraka potvrdila je sumnju da je
uzrok sušenja izbojaka gljiva Sphaeropsis sapinea.


Na slici 3 prikazanje oboljeli dvogodišnji izbojak crnog
bora, a na slici 4 suha odrasla stabla crnog bora u
kulturi Prtlog kao posljedicom napada gljive Sphaeropsis
sapinea. Na slici 5 mogu se uočiti crna plodna tijela
gljive - piknide na prošlogodišnjem izbojku, te na slici 6
poprečni presjek kroz jedno takvo plodno tijelo i iglicu.


DISKUSIJA I ZAKLJUČAK
DISCUSSION AND CONCLUSION


Rezultati provedenih istraživanja u razdoblju 1991.


- 1994. godine na području Istre, Crikveničko-vinodolskom
području i otoku Rabu utvrdili su da je gljiva
Sphaeropsis sapinea (Fr.) Dyko et Sutton među najčešćim
mikozama na alepskom, brucijskom i crnom boru,
te daje najštetnija za crni bor. Najveće štete uslijed napada
gljive zabilježene su na lokalitetima: Kanegra,
Puntera, Marina, Prtlog i Lopar.
S obzirom daje Sphaeropsis sapinea prisutna na gotovo
svim istraživanim lokalitetima crnog bora, a sušenja
su zabilježena samo na nekim, postavlja se pitanje
zbog čega je na tim lokalitetima došlo do značajnijih
sušenja izbojaka, grana, dijelova krošanja i cijelih stabala,
dok na ostalima nije.


Na temelju razgovora sa stručnjacima na terenu, zatim
dobivenim rezultatima istraživanja (terenska zapažanja
i laboratorijske analize), te navodima u literaturi
(Peace, 1962; Chou, 1987; De Kam, 1990;
Nicholls iOstry, 1990; Bussotti i dr., 1992)kako
se radi o patogenu koji napada fiziološki oslabljele borove,
razmatranja eventualnih uzroka masovnijoj pojavi
gljive bila su usmjerena na utjecaj klime i staništa.


U navedenu svrhu obrađeni su podaci Hrvatskoga
meteorološkog zavoda i analizirani podaci o proizvodnim
osobinama tala istraživanih lokaliteta u Istri. Dobiveni
podaci upućuju na to da je sušno razdoblje u
1991. godini uz siromašnije stanišne uvjete (tlo) utjecalo
na predispoziciju stabala crnog bora na napad gljive
Sphaeropsis sapinea na lokalitetima Kanegra, Puntera,
Marina i Prtlog, te kao posljedicu napada značajna
sušenja borova u 1992. godini. Što se tiče kulture crnog
bora u Loparu, jer za taj lokalitet nisu korišteni podaci
meteorološkog zavoda, prisutni su lošiji staniši uvjeti
(tlo), te izloženost jakoj buri i posolici iz Velebitskog
kanala. Stoga postoji pretpostavka da su spomenuti abiotski
čimbenici utjecali na fiziološku oslabljelost borova,
a kao takvi pogodovali su napadu gljive i ksilofagnih
insekata.


O gljivi Sphaeropsis sapinea (Fr.) Dyko et Sutton u
nas se malo zna. Dosadašnja istraživanja pokazuju da u
budućnosti treba voditi računa o ovoj gljivi kao značajnim
patogenom borova, posebno crnog bora koji u
određenim uvjetima može poprimiti karakter epidemije.
Istraživanja gljive Sphaeropsis sapinea u nas se nastavljaju.