DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1996 str. 13     <-- 13 -->        PDF

IZVORNI ZNANSTVKN1 ČLANCI -ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br. 11-12, CXX (1996), 463-468
UDK 630* 443.001


GLJIVA SPHAEROPSIS SAPINEA (FR.) DYKO ET SUTTON
NA BOROVIMA SJEVERNOJADRANSKOG PODRUČJA*


FUNGUS SPHAEROPSIS SAPINEA (FR.) DYKO ET SUTTON
ON PINES ON THE NORTH ADRIATIC AREA


Danko DIMINIĆ**


SAŽETAK: 1991. godine započela su, a 1992. proširena istraživanja
zdravstvenog stanja borovih kultura na području Istre. Tijekom rada evidentirane
su neke patogene gljive na iglicama, izbojcima, granama i češerima
alepskog, brucijskog i crnog bora. Među nađenim mikozama gljiva Sphaeropsis
sapinea (Fr.) Dyko et Sutton utvrđena je kao jedna od najčešćih na istraživanim
borovima, te kao najštetnija za crni bor na nekim lokalitetima. Uslijed
napada Sphaeropsis sapinea došlo je do sušenja vršnih izbojaka, grana i cijelih
stabala.


Glede navedenoga, istraživanja su nastavljena i proširena na Crikveničkovinodolsko
područje i otok Rab, s posebnim naglaskom na crni bor.


U radu su izneseni rezultati terenskih i laboratorijskih istraživanja gljive
Sphaeropsis sapinea do rujna 1994. u navedenim područjima.


Ključne riječi: Sphaeropsis sapinea, alepski bor, brucijski bor, crni
bor, sušenje, sjevernojadransko područje, Hrvatska


UVOD - INTRODUCTION


Zadnjih godina primijećena su značajnija sušenja Tijekom rada evidentirane su neke patogene gljive na
crnog bora na našem obalnom području. Provedenim iglicama, izbojcima, granama i češerima borova. Medu
istraživanjem 1986. godine zabilježeno je nekoliko nađenim mikozama gljiva Sphaeropsis sapinea (Fr.)
lokaliteta s pojedinačnim i grupimičnim sušenjem staDyko
et Sutton utvrđena je kao najučestalija i najbala
crnog bora. Istraživanjem su utvrđene mikoze Ce-štetnija za crni bor na tim lokalitetima.
nangium ferruginosum Fr., koja je dovedena u vezu s Zbog navedenog 1993. godine proširena su istražipropadanjem
crnoga bora, i Diplodia pinea Desm. 1= vanja zdravstvenog stanja kultura crnog bora na Cri-
Sphaeropsis sapinea (Fr.) Dyko et Sutton/ (Halam -kveničko-vinodolskom području i otoku Rabu. Dobibek
iLiović , 1988). veni rezultati pokazali su također prisutnost iste gljive i


na tom području.


Istraživanjem zdravstvenog stanja kultura alepskog,
brucijskog i crnog bora na području cijele Istre, započeGljivi
Sphaeropsis sapinea od osamdesetih godina
tih 1991. godine , uočeni su lokaliteti sa značajnijim suna
ovamo posvećuje se veću pozornost u nekim Europ


skim zemljama: Nizozemskoj, Francuskoj, Italiji i


šenjem crnog bora (Kanegra, Puntera, Marina i Prtlog).
Austriji (De Kam i dr., 1990; Piou i dr., 1991;
Bussotti idr, 1992; Cee h, 1994; N ico lotti -pismo,
1996). Kao problem u tim zemljama javljaju se
značajna sušenja najmlađih izbojaka, grana, dijelova


* Prošireni referat sa znanstvenog simpozija "100-ta obljetnica znanstveno
istraživačkog rada poljodjelsko prehrambenog sustava i šumarstva medite-krošnji, pa i cijelih stabala crnog, običnog, alepskog,
rana Republike Hrvatske" Split, 12. i 13. listopad 1994.
** Mr. se. Danko Diminić, Šumarski fakultet Zagreb brucijskog i primorskog bora.
463




ŠUMARSKI LIST 11-12/1996 str. 14     <-- 14 -->        PDF

D. Diminić: GLJIVA SPHAEROPSIS SAPINEA (FR.) DYKO ET SUTTON NA BOROVIMA Šumarski list br. 11-12, CXX (1996), 463-468
MATERIJAL I METODE RADA
MATERIALS AND METHODS


Provedena istraživanja u borovim kulturama 1991. i
1992. godine pokrila su područje cijele Istre. Ona su vršena
na 21 lokalitetu: u 9 kultura crnog bora, 5 kultura
alepskog bora, 1 kulturi brucijskog bora, te u 2 mješovite
kulture crnog i alepskog bora, 2 mješovite kulture
crnog i brucijskog bora i u 1 mješovitoj kulturi alepskog
i brucijskog bora, te 1 mješovitoj kulturi crnog,
alepskog i brucijskog bora. 1993. godine obuhvaćeno
je 5 kultura crnog bora na Crikveničko-vinodolskom
području, te 1 na otoku Rabu. Početkom 1994. godine
ponovo su uzeti uzorci sa stabala crnog bora u Prtlogu
(Istra), te urujnu iste godine na otoku Veli Brijun, također
sa stabala crnog bora (slika 1).


Na svakom lokalitetu najprije je ocjenjivano zdravstveno
stanje same kulture, a zatim je odabrano 3 do 10
stabala sa kojih su uzimani uzorci. Skupljane su iglice
iz krošnje i sa tla, izbojci, grane i češeri. Svakoje stablo
obrojčano i zdravstveno ocijenjeno prije uzimanja uzoraka.
Uzorci su kasnije analizirani u laboratoriju. Iglice
i izbojci, te dijelovi suhih grana i štitići češera, stavljeni
su na vlagu u petrijeve posude radi bubrenja i dozrijevanja,
eventualno prisutnih plodnih tijela gljiva u, odnosno
na navedenim organima. Nakon 1 do 3 dana pristupilo
se analizi uzoraka najprije pod stereomikro


SI.-Fig. 1. Lokaliteti borovih kultura u kojima su vršena istraživanja - Pine


skopom, s povećanjem od 4 do 16 puta. Uočena plodna


plantation research localities.


tijela rezana su poprečno zajedno sa cijelim (iglica) ili


dijelom (izbojak, kora grane, štitić češera) biljnog organa
biljnom organu, mjerene su veličine plodnih tijela i
na. Pripremljen preparat analiziran je pod klasičnim zrelih spora. Dobiveni podaci upisivani su u za to primikroskopom,
s povećanjem 100 i 400 puta. Analizom premljene formulare. Na temelju analize tih podataka


preparata utvrđivanje položaj plodnih tijela u, odnosno determinirane su nađene gljive.


REZULTATI RADA - RESULTS


Zatečeno stanje na terenu i rezultati analize uzoraka
pokazali su da su alepski i brucijski bor u cjelini u dobrom
zdravstvenom stanju u istraživanim kulturama,
dok sa crnim borom nije isti slučaj. Na nekim lokalitetima
zabilježena su značajnija sušenja najmlađih izbojaka
u krošnji, grana, dijelova krošnje i cijelih stabala različite
starosti u kulturama Kanegra, Puntera, Marina,
Prtlog, Klenovica i Lopar (slika 1). Najizraženija sušenja
utvrđena su u Kanegri, Marini, Prtlogu i Loparu.


Sušenje vršnih najmlađih izbojaka iz različitih dijelova
krošnji crnog bora tipični su simptomi bolesti uočeni
tijekom istraživanja u borovim kulturama Istre.
Vremenom je utvrđeno da se sušenja nastavljaju do baze
grana. Krajnji stadij napredovanja bolesti jesu potpuno
osušena stabla crnog bora. Navedeni simptomi


uočavani su na stablima različite starosti. Oboljevali su
borovi kako na osami tako i u grupama. Najdrastičnije
stanje, kao posljedicom bolesti, zabilježeno je u kulturi
Prtlog gdje je preko 30% stabala potuno osušilo.


Rezultati analize iglica iz krošanja, izbojaka, grana i
češera utvrdili su daje gljiva Sphaeropsis sapinea (Fr.)
Dyko et Sutton najčešća među nađenim mikozama na
istraživanim borovima, te ujedno i najštetnija za crni
bor na gore navedenim lokalitetima.


Ista je prisutna u gotovo svim kulturama gdje su
vršena istraživanja. Na slici 2 prikazana je usporedba
analize 1.490 iglica iz krošanja crnog bora u kulturama
najboljeg zdravstveng stanja Slum, Vodice i Kupice, i
najlošijeg zdravstvenog stanja Marina i Prtlog.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1996 str. 15     <-- 15 -->        PDF

D. Diminić: GLJIVA SPHAEROPSIS SAP1NEA (FR.) DYKO ET SUTTON NA BOROVIMA Šumarski list br. 11-12, CXX (1996), 463-468
SI.-Fig. 2. Učestalost i vrste gljiva na bolesnim iglicama iz krošanja crnog
bora kultura Slum- Vodice-Kupice i Marina-Prtlog - Fungi found
and their frequency on the needles from crowns of Austrian pine
plantations Slum-Vodicc-Kupice and Marina-Prtlog.


Gljiva Sphaeropsis sapinea (Fr.) Dyko et Sutton
(sinonimi: Diplodia pinea (Desm.) Kickx., Macrophoma
pinea (Desm.) Petrak et Syd., Sphaeropsis ellisii
Sacc.) navodi se u svijetu kao uzročnik različitih oboljenja
organa četinjača, osobito borova. Uzrokuje nekrozu
iglica, izbojaka, grana, rak debla, prstenastu trulež,
bolest korijena, te plavilo bijelih živućih i oborenih
stabala. Među najosjetljivije vrste spadaju crni bor (Pi-
nus nigra Arn.) i kalifornijski bor (Pinus radiata Don.).
Gljiva je rasprostranjena u cijelom svijetu (Bohm ,
1959, Brookhouser i Peterson, 1971, Browne,
1968;Butin, 1984, Chou, 1987; Van Dam i
De Kam, 1984; Ferreirinha, 1955; Kizikela shvili,
1984; Kobayashi, 1964; Mađar i dr.
1990; Morelet, 1971; Nicho I Is i Ostry, 1990
Peace, 1962; Sanchez, 1967; Sutton, 1980
Swart i dr., 1988; Waterman, 1943).


Gljivu Sphaeropsis sapinea prvi putje opisao Frie s
1822. godine. U nas se ona, prema dostupnoj literaturi,
prvi put spominje 1959. godine od strane Bohma. Autor
navodi podatak od oko 60% oboljelih jednogodišnjih
sadnica crnog bora u rasadniku Bosiljevo (Karlovačko
područje). Halambek iLiović (1988) o istoj gljivi,
zajedno s gljivom Cenangium ferruginosum Fr., izvještavaju
prilikom istraživanja propadanja crnog bora u
kulturama u Istri, Primorju i Dalmaciji. No, u nas prva


zabilježena značajnija oboljenja crnog bora u kulturama
kao isključivom posljedicom napada gljive Sphaeropsis
sapinea vezana su za provedena istraživanja 1991. i
1992. na području Istre (Diminić , 1994).


Rezultati istraživanja u Istri pokazala su daje gljiva
Sphaeropsis sapinea odgovorna za sušenja crnog bora u
kulturama Kanegra, Puntera, Marina i Prtlog. Godine
1993. istraživanja su nastavljena i proširena na Crikveničko-
vinodolsko područje te na otok Rab. Rezultati tih
istraživanja potvrdili su prisutnost gljive i na tom području,
no osim na lokalitetima Klenovica i Lopar nisu
zabilježena značajnija sušenja borova. Analiza uzoraka
s lokaliteta Klenovica, gdje su uočena sušenja nekolicine
mladih borova, pokazala su prisutnost gljive Sphaeropsis
sapinea na do 30% uzoraka (iglice, izbojci i
češeri) sa tih stabala (Dimini ć i dr., 1995).


Stanje crnog bora u kulturi na Loparu (otok Rab) je
loše. Crni bor zadnjih godina propada. Krošnje borova
su prorijeđene. Sušenje grana od vrha prisutno je u krošnjama
stabala, sa kojih su uzimani uzorci, i do 40%. Analiza
istih pokazala je da su za takvo stanje podjednako
kriva dva biotska čimbenika: gljiva Sphaeropsis sapinea
i ksilofagni insekti iz porodica Anobiidae i Scolytidae.


SI.-Fig. 3. Oboljeli dvogodišnji izbojak crnog bora - Infected two-year old -Fig. 4. Suha odrasla stabla crnog bora u kulturi Prtlog - Dieback old
Austrian pine shoot. Austrian pine trees in the plantation Prtlog.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1996 str. 16     <-- 16 -->        PDF

D. Diminic: GLJIVA SPHAEROPSIS SAPINEA (FR.) DYKO ET SUTTON NA BOROVIMA Šumarski lisl br. 11 12, CXX (1996), 463-468
SI.-Fig. 5. Piknide Sphaeropsis sapinea na prošlogodišnjem izbojku crnog


bora -Sphaeropsis sapinea pycnidia on the one-year old


Austrian pine shoot.


Krajem ožujka 1994. godine ponovljeno je skupljanje
uzoraka u kulturi Prtlog. Analiza iglica, izbojaka i
češera sa mladih oboljelih stabala crnog bora potvrdila
je i daljnju prisutnost gljive Shaeropsis sapinea u toj
kulturi. U rujnu iste godine uzeti su uzorci s odraslih
parkovnih stabala crnog bora na otoku Veli Brijun. Primijećena
su sušenja najmlađih izbojaka do 10 % u krošnjama.


SI.-Fig. 6. Poprečni presjek kroz iglicu i zrelu piknidu gljive Sphaeropsis


sapinea - Cross section through the needle and mature


Sphaeropsis sapinea pycnidium.


Analiza uzetih uzoraka potvrdila je sumnju da je
uzrok sušenja izbojaka gljiva Sphaeropsis sapinea.


Na slici 3 prikazanje oboljeli dvogodišnji izbojak crnog
bora, a na slici 4 suha odrasla stabla crnog bora u
kulturi Prtlog kao posljedicom napada gljive Sphaeropsis
sapinea. Na slici 5 mogu se uočiti crna plodna tijela
gljive - piknide na prošlogodišnjem izbojku, te na slici 6
poprečni presjek kroz jedno takvo plodno tijelo i iglicu.


DISKUSIJA I ZAKLJUČAK
DISCUSSION AND CONCLUSION


Rezultati provedenih istraživanja u razdoblju 1991.


- 1994. godine na području Istre, Crikveničko-vinodolskom
području i otoku Rabu utvrdili su da je gljiva
Sphaeropsis sapinea (Fr.) Dyko et Sutton među najčešćim
mikozama na alepskom, brucijskom i crnom boru,
te daje najštetnija za crni bor. Najveće štete uslijed napada
gljive zabilježene su na lokalitetima: Kanegra,
Puntera, Marina, Prtlog i Lopar.
S obzirom daje Sphaeropsis sapinea prisutna na gotovo
svim istraživanim lokalitetima crnog bora, a sušenja
su zabilježena samo na nekim, postavlja se pitanje
zbog čega je na tim lokalitetima došlo do značajnijih
sušenja izbojaka, grana, dijelova krošanja i cijelih stabala,
dok na ostalima nije.


Na temelju razgovora sa stručnjacima na terenu, zatim
dobivenim rezultatima istraživanja (terenska zapažanja
i laboratorijske analize), te navodima u literaturi
(Peace, 1962; Chou, 1987; De Kam, 1990;
Nicholls iOstry, 1990; Bussotti i dr., 1992)kako
se radi o patogenu koji napada fiziološki oslabljele borove,
razmatranja eventualnih uzroka masovnijoj pojavi
gljive bila su usmjerena na utjecaj klime i staništa.


U navedenu svrhu obrađeni su podaci Hrvatskoga
meteorološkog zavoda i analizirani podaci o proizvodnim
osobinama tala istraživanih lokaliteta u Istri. Dobiveni
podaci upućuju na to da je sušno razdoblje u
1991. godini uz siromašnije stanišne uvjete (tlo) utjecalo
na predispoziciju stabala crnog bora na napad gljive
Sphaeropsis sapinea na lokalitetima Kanegra, Puntera,
Marina i Prtlog, te kao posljedicu napada značajna
sušenja borova u 1992. godini. Što se tiče kulture crnog
bora u Loparu, jer za taj lokalitet nisu korišteni podaci
meteorološkog zavoda, prisutni su lošiji staniši uvjeti
(tlo), te izloženost jakoj buri i posolici iz Velebitskog
kanala. Stoga postoji pretpostavka da su spomenuti abiotski
čimbenici utjecali na fiziološku oslabljelost borova,
a kao takvi pogodovali su napadu gljive i ksilofagnih
insekata.


O gljivi Sphaeropsis sapinea (Fr.) Dyko et Sutton u
nas se malo zna. Dosadašnja istraživanja pokazuju da u
budućnosti treba voditi računa o ovoj gljivi kao značajnim
patogenom borova, posebno crnog bora koji u
određenim uvjetima može poprimiti karakter epidemije.
Istraživanja gljive Sphaeropsis sapinea u nas se nastavljaju.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1996 str. 17     <-- 17 -->        PDF

D. Diminić: GLJIVA SPHAEROPS1S SAP1NEA (FR.) DYKO ET SUTTON NA BOROVIMA
Šumarski liši br. 11-12, CXX (19%), 463-468
LITERATURA - REFERENCES


Bohm, A. (1959): Diplodia pinea (Desni.) Kickx uzročnik
sušenja sadnica bora. Šumarski list 1-3,
str. 48-50.


Brookhouser , L.W., Peterson, G.W. (1971): Infection
of Austrian, Scots, and Ponderosa Pines by
Diplodia pinea. Phytopathology, Vol. 61, pp.
409-414.


Browne , F.G. (1968): Pests and Diseases of Forest
Plantation Trees. Oxford.


Bussotti, R, Gellini,R., Grossoni, P., Raddi,


S. (1992): Mediterranean Forest Tree Decline in
Italy. Centro di studio per la Patologia delle Specie
Legnose Montane, CNR, Firenza.
B u t i n, H. (1984): Triebspitzenschaden an Pinus silvestris,
verursacht durch Sphaeropsis sapinea (=
Diplodia pinea). Allgemeine Forst Zeitschrift
50, pp. 1256-1257.


Cech , T.L. (1994): Epidemic occurrence of Sphaeropsis
sapinea in Eastern Austria. Shoot and Foliage
Diseases in Forest Trees. Istituto di Patlogia
e Zoologia Forestale e Agraria Universita degli
Studi di Firenze, pp. 263-269.


C h o u, C.K.S. (1987): Crown wilt of Pinus radiata associated
with Diplodia pinea infection of woody
stems. European Journal of Forest Pathology 7,
Vol. 17, pp. 398-41 l.(L.S. 1986-1988).


D a m, B.C. Van, Kam, M. de (1984): Sphaeropsis sapinea
(= Diplodia pinea), cause of dieback of top
shoots of Pinus in the Netherlands. Nederlands
Bosbouwtijdschrift 6, Vol. 56, pp. 173-177.


Diminić , D. (1994): Prilog poznavanju mikoza borovih
kultura u Istri. Glasnik za šumske pokuse,
Vol. 30, str. 21-60.


Diminić, D., Glavaš, M., Hr a sove c, B. (1995):
Mikoze i štetni insekti u kulturama crnog bora na
Crikveničko-vinodolskom području u 1993. Šumarski
list 7-8, str. 245-252.


Halambek,
M., L io v ić, B. (1988): Propadanje crnog
bora (Pinus nigra Arn.) na području Istre,
Primorja i Dalmacije. Zbornik radova. Drugo savjetovanje
o naučno-i straži vačkom radu Šumarskog
instituta Jastrebarsko 75, Vol. 23, str. 135


139.
Ferreirinha , M.P. (1955): Identificaco de uma
doenca de Pinus ins ignis Dougl. e de Pinus pinaster
Sol. ex A it. Estud. Inform. Serv. flor. aquic.
46,p.43.(R.A.M. 35, 131).
Kam,
M. de, Dam, B.C. van, Versteegen, CM.,
Burg, J. van den, Blok, H., Voet, H. van der


(1990): De epidemische ontwikkelimg van
Sphaeropsis sapinea, oorzaak van scheutsterfte
en bastnecrose bij Pinus-soorten in Nederland.
IBN-DLO, Rapport nr. 598, Wageningen.


Kizikelashvili, O.G. (1984): Distribution of some
fungus diseases of Pitsunda pine in its habitat.
Mikologiya i Fitopatologiya 4, Vol. 18, pp. 330


333. (R.P.P. 64, 1311).
Kobayashi, T (1964): Two needle blights of Pinus
densi/lora seedlings. Forest Protection News,
Vol. 13, pp. 14-15, (Diplodia twig and needle
blight of conifers. Bibliography).
Madar,Z., Solel,Z., Sztejnberg, A. (1990): The
effect of Diplodia pinea f.spi eupressi and Seiridium
cardinale on water flow in cypress branches.
Physiol. Mol. Plant Pathol. 5, Vol. 37, pp.
389-398. (L.S. 1989-1992).
Mor e let, M. (1971): La maladie chancreuse du pin
d´Alep. I. Inventaire des champignons associe
aux chancres. Bulletin Mensuel de la Societe
Linneenne de Lyon 9, Vol. 40, pp. 265-269.


(R.P.P. 52,514).
N i c h o 11 s, T.H., Ostry, M.E. (1990): Sphaeropsis sapinea
Cankers on Stressed Red and Jack Pines in
Minnesota and Wisconsin. Plant Disease 1, Vol.
74, pp. 54-56.
Peace , T.R. (1962): Pathology of Trees and Schrubs.
Oxford.
Piou, D., Chandelier, P., Morelet, M. (1991):
Sphaeropsis sapinea un nouveau probleme sanitare
des Pins en France ? Rev. For. Fr. 3, Vol. 43,
pp. 203-213.
Sanchez , D. (1967): Efermedales en los viveros de
Pinus elliotti y Araucaria angustifolia en Paraguay.
Fitopatologia, Vol. 2, pp. 27-28. (R.A.M.
48,483).
Sutton , B.C. (1980): The Coelomycetes. Commonwealth
Mycological Institute. Kew, Surrey.
Swart, W.J., Wingfield, M.J., Knox-Davies,
PS. (1988): Relative susceptibilities to Sphaeropsis
sapinea of six Pinus spp. cultivated in
South Africa. European Journal of Forest Pathology,
Vol. 18, pp. 184-189.
Waterman, A.M. (1943): Diplodia pinea and Sphaeropsis
malorum on Soft Pines. Phytopathology,
Vol. 33, pp. 828-831.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1996 str. 18     <-- 18 -->        PDF

D. Diminić: GLJIVA SPHAEROPSIS SAP1NEA (PR.) DYKO ET SUTTON NA BOROVIMA Šumarski list br. 11-12, CXX (1996), 463-468
SUMMARY: The health evaluation of pine plantations was done in the period
from 1991 to 1994 on the North Adriatic area (Figure 1). It has revealed
that Pinus brutia Ten. and Pinus halepensis Mill, were mainly in the good condition
on the researched area. This was not the case with Pinus nigra Arn. On
some localities (Figure 1) it was recorded significant dieback of the youngest
soots, branches, the part of crowns and whole trees in the various age classes.


Laboratory analyses of the collected needles, shoots, branches and cones
of mentioned pine species showed occurrence of some mycoses. Analyses revealed
that Sphaeropsis sapinea (Fr.) Dyko et Sutton was the most frequent on
the samples and also with significant injurious impact on the dieback of Austrian
pine trees.


The obtained climatological data and soil productivity survey for the researched
area propounded that the arid period in 1991 together with poor site
conditions predisposed the Austrian pine trees to the Sphaeropsis sapinea attack
on some localities in Istria region. Attack consequence was the dieback of
pines in 1992. Austrian pine plantation on the island of Rab was planted on
poor soil conditions area, and plantation has been also under the strong influence
of the north wind and the salt from the sea. The mentioned abiotic agents
were propounded as the predisposition conditions to the outbreak of Sphaeropsis
sapinea.


Repeated collecting of samples on some pine dieback area in Istria region
in 1994 confirmed still presence of the fungus in plantations.
Keywords: Sphaeropsis sapinea, Pinus brutia, Pinus halepensis, Pinus
nigra, dieback, the North Adriatic area, Croatia.