DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1996 str. 9 <-- 9 --> PDF |
B.Prpić: 120GODINAŠUMARSKOGALISTA Šiimarski list br. 9 10,CXX( 19%). 391-392 120 GODINA ŠUMARSKOGA LISTA Šumarski list, danas stodvadesetogodišnjak, glasilo Hrvatskoga šumarskoga društva, neprijeporno je najstariji šumarski časopis ovog dijela Europe. Prvi broj Šumarskoga lista izašao je 1. siječnja 1877. godine, u- ređen po tada već pokojnome V. Koroškenj iju, prvome tajniku obnovljenoga Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva. Tada su, naime, sazrele političke prilike da se obnovi prije trideset godina osnovano Društvo. Revolucionarni dani 1848. i poznati Bachov apsolutizam koji je slijedio poslije njih, loše su prilike za rad Hrvatsko-slavonskoga šumarskog društva koje je posljedak domoljubnih kretanja u Hrvatskoj oko Ilirskoga preporoda, ali i sve većeg broja hrvatskih šumarskih kadrova školovanih u Slovačkoj, Češkoj, Mađarskoj i Austriji. Konjunktura slavonske hrastovine na svjetskome tržištu i pretakanje novca iz hrvatskih nizinskih šuma u ondašnje metropole, razbudio je hrvatsku šumarsku inteligenciju te ju usmjerio na razmišljanja u smislu osnivanja vlastite šumarske udruge, vlastitoga školstva i vlastite pisane šumarske riječi. Zamišljeno, dogovoreno i učinjeno. Godine 1846. osniva se vlastita šumarska udruga, 1860. godine osniva se Gospodarsko-šumarsko učilište u Križevcima, 1877. godine izlazi prvi broj Šumarskoga lista, a dvadeset godina kasnije Hrvatska dobiva vlastiti Šumarski fakultet, Šumarsku akademiju u Zagrebu prislonjenu uz Mudroslovni fakultet Hrvatskoga sveučilišta. Prva hrvatska šumarska pisana riječ je godišnjak "Trudovi", čiji prvi broj izlazi 1847. godine. Puno ime godišnjaka je: "Trudovi godišnjaka šumarskoga za Hervatsku i Slavoniju". Drugi broj "Trudova izlazi 1851., a treći i posljednji 1852. godine. "Trudovi" se, prema Piškoriću, ubrajaju medu najstarije šumarske listove u Europi. Na njemačkome jezičnom području prvenstvo pripada listu: "Diana-Geselscheftsschrift fur Erweiterung und Berichtigung der Natur-, Forst- und Jagdkunde", odnosno -Diana- društveni list za proširenje i ispravljanje znanja o prirodi, šumi i lovu. Prvo godište izašlo je 1797, a posljednje, treće 1805. godine. Drugi šumarski časopis pojavljuje se u Pragu 1824. godine pod nazivom: "Der aufmerksame Forstmann" odnosno hrvatski: Pozorni šumar. Časopis izlazi do 1831. godine. U tijeku ovoga časopisa izlaze 1825. godine "Opće šumarsko-lovačke novine" - "Algemeine Forst-und Jagdzeitung", koje se i danas tiskaju u Frankfurtu na Majni. Iste godine započinje se u Hannoveru tiskati "Forstarchiv, Zeitschrift fur wissenschaftlichen und technischen Fortschritt in der Forstwirtschaft", odnosno "Šumarski arhiv, časopis za znanstveni i tehnički napredak šumskog gospodarstva", koji se održao do danas. "Trudovi" su prvi hrvatski šumarski stručni godišnjak koji prestaje izlaziti pod pritiskom Bachova apsolutizma, a svoje uskrsnuće doživljava 1. siječnja 1877. kao "Šumarski list". Od 1877. godine do danas Šumarski list neprekidno izlazi. Tiskan je na preko 61000 stranica, i u njemu su zapisi iz pera preko 1200 autora. Na svojemu početku Šumarski list zamišljen je kao glasilo Hrvatsko-slavonskoga šumarskoga društva s ciljem izvješćivanja o staleškim, društvenim, stručnim i znanstvenim zbivanjima u udruzi te u nas, ali i u inozemstvu. Prvobitna zamisao o ustroju glasila zadržana je i danas, ali uz proširenje stručne i znanstvene komponente njegova sadržaja. Briga o staleškim pitanjima je tijekom komunističkog razdoblja u potpunosti izostala. Šumarski list je u proteklih 120 godina imao golem upliv na razvoj hrvatske šumarske struke. Urednici su pretežito sveučilišni profesori, a prije osnutka Šumarske akademije u Zagrebu to su najistaknutiji šumarski stručnjaci - Mijo Vrbanić, Vatroslav Rački, Vilim Dojković i Josip Kozarac. Časopis je usmjeravao i vjerno pratio zbivanja u struci i Društvu, a posebno je izvješćivao o poteškoćama koje su pratile hrvatske šume i šumarsku struku. U prošlome stoljeću to je problem obnove posječenih lužnjakovih prirodnih šuma, u velikom broju slučajeva nizinskih prašuma. Slijedom zabilježenoga u Šumarskome listu, ali puno bolje po današnjem sastavu hrvatskih šuma, vidimo kako su stručna promišljanja i napisi u stručnome glasilu bili dobri i kako se struka njih pridržavala što se vidi iz sastava našega šumskog fonda. Kao najznačajnije navodimo kako šume u Hrvatskoj imaju prirodan sastav, njima se, nadalje gospodari prema postulatu potrajnosti, a odlikuju se velikom raznolikošću flore i faune. Velik broj šumarskih pisaca iz prošloga stoljeća bavio se obnovom i budućim sastavom hrastovih nizin |