DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 9-10/1996 str. 31     <-- 31 -->        PDF

I Filipan, B. Prpie, N. Ružinski: STKTNh POSUi:i)K´l: VISKAN-SI´OJHVAU EKOSUSTAVA SI IMA.
Šumarski list br. 9 10,CXX f 1996). 411-418


Štetne posljedice viška dušika u ekosustavu šume
mogu se sažeto prikazati kako slijedi:


(a)
Nadzemna proizvodnja početno se povećava i to
uglavnom iznad površine tla, prema učincima gnojidbe.
(b)
Posredna šteta nadzemnim organima. Prehrambena
neravnoteža i promjene sastava aminokiselina
u lišću postupno će nestajati u podlogama granitnog
i gnajs-granitnog sastava, što će povećati izloženost
parazitskim gljivama i insektima.


(c) Sustav korijena i mikoriza. Veće taloženje dušika
šteti sustavu korijena, i to primarno smanjivanjem
proizvodnje, što se očituje redukcijom broja plodova.
Odvija se mikoriza, odnosno simbioza micelija
određenih gljiva sa korijenom sjemenjače.
Neki izvori 1 procesi zagađivanja u ekosustavu suma


1. Transportom iz zraka (zakiseljavanje)
- suho odlaganje plinova NOx i NH3
- mokro odlaganje nitratne kiseline HN03, amonium
sulfata (NH4)2S04 i dr.
2. Mikrobiološkim procesima
- razgradnja humusa (NH3)
- nitrifikacija i denitrifikacija N-spojeva (N03 ,
NH3,NOxiN2)
3. Kontaminacija fekalijama i gnojidbom (N03 i
NH3)
4. Primjenom korektivnih sredstava (kalcifikacijom
kod kiselih tala) dolazi do ispiranja N03 i
povećavanja N03 i teških metala u podzemnim vodama
Samo da se podsjetimo srednja depozicija N-spojeva
kod većinu crnogoričnog drveća približno je 25
kg/ha/god., a dostigne i do 100 kg/ha/god. u nekim područjima.


Poznato je da koncentracija viša od 10 kg/ha/god.
smanjuje produktivnost drvne mase i dalje zakiseljava
tlo.


Isto tako poznato je da amonijak (NH3) stvara ekvivalent
kiselosti u tlu 1 mol NH3 1 mol H .


Zakiseljavanjem tla dolazi do znanog nam
poremećaja ispiranja kationa i teških metala.
Treba se podsjetiti:


- šume i šumsko tlo nekada su bila zaštićena područja
za eksploataciju čiste i pitke vode, danas su one
zagađene do te mjere da se podzemne vode moraju
pročišćavati.
Izvori pitke vode 1 MDK nekih N-spojeva


Zagađene vode zahtjevaju složeniji tehnološki postupak
za pročišćavanje ukoliko se koriste za piće. Vodu
za piće možemo uzeti iz dva izvora i to:


- podzemnih voda
- površinskih voda
Podzemene vode najčešće su kontaminirane amonijakom,
sumporovodikom, nitratima i teškim metalima.
Površinske vode zagađene su fenolima, uljima,
herbicidima i si.
Oba izvora mogu sadržavati i huminske tvari - organske
grupe spojeva fulvinske kiseline.
Kemijski sastav sirove vode određuje uvjete za odabir
tehnološkog procesa pripreme pitke vode.
U ovom radu dajemo neka rješenja kako utjecati,
odnosno smanjiti koncentraciju NH3 i N03 u sirovoj
vodi na dozvoljenu koncentraciju (MDK).


Nitriti mg N/l 0,005
Nitrati mg N/l 10
Amonijak mg N/l 0,1


Dva su osnovna načina za smanjenje emisije N-spojeva
u vodi:


1. Smanjenje u izvorištu,
2. Primjena raznih tehnoloških postupaka za pročišćavanje.
Uslijed "kiselih kiša" i biokemijskih procesa u tlu
podzemne i površinske vode kontaminirane su s visokim
sadržajem nitrata pa i amonijakom.


Korištenje ovakove vode N0 3 kod male djece izaziva
methamoglobeniju (stvaranjem karcinogenog spoja
nitrosamina).


Značaj zaštite voda u poboljšanju kvalitete okoliša
naglašen je i na Međunarodnoj konferenciji o vodama i
okolišu u Dublinu, siječnja 1992. godine i predmetom
je "Ugovora o slatkoj vodi" potpisanim na Konferenciji
UN o okolišu i razvitku - UNCED 92 u Rio de Janeiru.


Na temelju navedenih postavki vezano za količinu i
kvalitetu vode na dugi rok u studenom 1991. godine donesena
je "The Hague Declaration on the future Community
Groundwater Policy" (OJNo C 59, 6.3.1992.).