DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1996 str. 75 <-- 75 --> PDF |
NOVI DOKTORI ŠUMARSKIH ZNANOSTI Na Šumarskom fakultetu u Zagrebu uspješno je obranio doktorsku disertaciju mr. Ante Tomašević pod nazivom "Meliorativni utjecaj kulture alepskog bora i pinije na degradirano stanište hrasta medunca u zadarskom području´´. Mr. Ante Tomašević rođenje 28. lipnja 1932. godine u mjestu Brnaze kraj Sinja. Osnovnu školu i nižu gimnaziju završio je u Sinju, a srednju šumarsku školu za krš u Splitu 1954. godine. Zatim upisuje Poljoprivredno- šumarski fakultet, šumsko- gospodarski odsjek u Zagrebu gdje je i diplomirao 1959. godine. Najprije se zapošljava kao nastavnik na srednjoj šumarskoj školi za krš u Splitu do sredine 1963. g., a zatim, kraće vrijeme, kao upravitelj Šumarije Sinj. Početkom 1964. g. postaje asistent na Šumarskom fakultetu u Zagrebu, Katedri za uzgajanje šuma na predmetu "Melioracije degradiranih šumskih terena". Uskoro upisuje poslije diplomski studij na Šumarskom fakultetu kojega uspješno završava 1975. g. obranom magistarskog rada pod naslovom: "Komparativna istraživanja uspijevanja kultura alepskog bora na vapnenastoj i flišnoj pod ANTE TOMAŠEVIĆ lozi unutar prirodnog areala". Potom odlukom Znanstveno - nastavnog vijeća preuzima cjelokupno vođenje predmeta "Šumske melioracije krša" od predavanja, vježbi, terenske nastave, ispita i vođenja diplomskih radova. Pred Fakultetskim vijećem već je pokrenut postupak za imenovanje doc. dr. Ante Tomaševića, znanstvenog suradnika u izvanrednog profesora, pa se očekuje i skora odluka. Tijekom 1964/65. g. bio je na specijalizaciji u Norveškoj u trajanju od osam mjeseci u Institutu za uzgajanje šuma pri Visokoj školi za šumarske znanosti u Vollebeku. U organizaciji FAO sudjeluje u Danskoj 1968. g. na jednomjesečnom seminaru o uzgajanju šuma na vrištinama i pjeskovitim dinama. Sudjeluje aktivno na brojnim znanstvenim i stručnim skupovima u zemlji i inozemstvu. Dugogodišnji je upravitelj i zamjenik upravitelja nastavno- pokusnog šumskog objekta Lipovljani. U znanstvenom radu isključivo se bavi melioracijom degradiranih i devastiranih terena Mediterana i Submediterana, pa je do sada objavio 24 rada (popis radova u prilogu). U višegodišnjem stručnom i znanstvenom radu kolega Tomašević uvidio je potrebe melioriranja šumske zajednice hrasta medunca i bijeloga graba, koja se u našem Sredozemlju pretežno pojavljuje u različitim stupnjevima devastacije. Zbog toga je autor u svojoj disertaciji obradio utjecaj primorskih borova na devastiranim površinama toplijeg područja šuma hrasta medunca. U tu svrhu istovremeno je proveo kompleksna usporedna istraživanja u borovim kulturama i devastiranoj šumi hrasta medunca i bijelog graba jednakih stojbinskih prilika i starosti. Detaljno je obradio zemljopisne, geomorfološke, geološke, pedološke, klimatske i fitocenonoške značajke šireg područja istraživanja s posebnim naglaskom na lokalitete pokusnih ploha. Uz to, na četiri pokusne plohe veličine 1 ha obračunati su glavni uređajni podaci, visine, prirast, analize stabala, temperatura tla u raznim dubinama, temperatura zraka i relativno užitno svjetlo. Tri pokusne plohe osnovne su u kulturama alepskog bora i pinije s neznatnom smjesom običnog čempresa, primorskog bora i himalajskog cedra, starosti 40. g., dok je jedna ploha osnovana u panjači hrasta medunca s bijelim grabom jednake starosti. Detaljnjim prikupljanjem podataka na terenu s dodatnom laboratorijskom obradom, te računskom, grafičkom i tekstualnom obradom autor je dao vrijedan doprinos melioraciji krša - toj neobičnoj šumarskoj disciplini. Na temelju znanstvene obrade svih elemenata doktorske disertacije izveo je autor najvažnije zaključke. Tako je usporedbom strukture i prirasta s ploha utvrdio značajno zaostajanje panjače hrasta medunca i bijelog graba u odnosu na kulture bora u svim strukturnim elementima. Osim toga kulture četinjača (alepskog bora i pinije s primjesama čempresa, primorskog bora i cedra) proizvode meliorativni učinak na tlo u degradiranim stojbinama šumske zajednice Querco - Carpinetum orientalis, kao što je čuvanje od akvatičnc i eološke erozije, smanjenja ispiranja, povećanje dubine, oblikovanje stabilnog horizonta, povećanje biološke aktivnosti i poboljšanje mikroklime. Navedene kulture predstavljaju dobro ekološko uporište u prostoru čime se omogućuje povratak autoktone klimazonalne vegetacije, što svakako doprinosi stabilnosti šumskog ekosustava. Analizom godišnjeg tečajnog pri |