DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1996 str. 59 <-- 59 --> PDF |
Instruktivni su, baš za razumijevanje toga problema, slijed i posljedice radova na Gornjoj Rojni, još u prošlom stoljeću izvršeni su rodovi na uređivanju (korekciji) toka Gornje Rajne. Uz svođenje toka na glavno korito te izgradnjom nasipa uz korito isključene su murdacije iz sustava za odođenje velikih voda iz sliva. Slijedeći korak bila je izgradnja prvo stabilizacionih progova u koritu a zatim niza vodnih stuba. Posljedica zahvata jest znatno povećanje vršnih protoka velike vode i propast autohtonoga biolipa u zoobolju. Danas se predviđaju veliki radovi i znotna sredstva kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri ublažilo posljedice zahvata iz prošlosti. Primjer regulacije Rajne u osnovi se razlikuje od pristupa u rješenju zaštite od poplava Srednjeg Posavlja jer prihvaćeni koncept iskorištavonja (zadržavanja) nizinskih, prirodno plavljenih površina i u budućem rješenju zaštite od poplavo osigurava opstanak karakterističnih sastojaka tog područja, površine oko 50,000 ha, proglasiti Parkom prirode Lonjsko polje. Tako će i za budućnost biti očuvan taj rijedak pojov europskog značenja. Drugo je pitanje što se još može u planiranom sustavu poboljšati u općem interesu. Skup takvih postavki može se pročitati u referatu Morina Schneidera Jucobvjo koji je održan na međunarodnom kongresu u Rastottu u ožujku 1992. god. i nosi naslovPosljedice tel ničkih zahvata u savskom nizinskom biolipu i mogućnosti ograničenja ekoloških šteta. Analizirajući predložene mjere za smanjivanje mogućih štetrih posljedica došlo se do zaključka da nema posebnih teškoća prihvatiti većinu tih mjere (v. Hrvatska vodoprivreda br. 8/9). Ostaje nejasno zašto dr. B. Mayer u svojim člancima nije barem napomenuo da je zoštitni sustav u izgradnji (ostvoreno oko 40% svih ulaganja) te pokušao ocjeniti utjecaje sustava u konoćnom obliku. Fleksibilnost je jedna od bitnih znofojaka planiranog zaštitnog sustava Srednjeg Posavlja, pruža široke mogućnosti upravljanja vodama. Kako to nije predmet ovog napisa, o tome će biti govora u slijedećoj prilici. Možemo dakle zaključiti, na osnovi dosadašnjih istraživanja i iskustva, da rješenje s prostranim plavljenim površinama u sustavu zaštite od poplava Srednjeg Posavlja osigurava opstanak i očuvanje svih karakterističnih sastojina tih površina. Svako rješenje, pa tako i to, može se poboljšati, pa bi to trebalo biti naš zajednički cilj i zodotak. Analiza režima podzemnih voda Autor je vršio istraživanja podzemnih voda u nizinskoj šumi Turopoljski lug na pijezometarskim stacionarima u razdoblju 1989-1993. god. Dao je grafikone vegetacijskih presjaka vodostaja u pijezometrima za razdoblje od 5 godina. Tako kratko razdoblje u hidrološkom smislu znači veoma malo (ovisi jesu li godine bile sušne ili kišne). Ne mogu se donositi čvrsti zaključci o padu razine podzemnih voda na osnovi petogodišnjih prosječnih rozina u pijezometrima u vegetacijskom razdoblju i tvrditi općenito da je došlo do sniženja razine podzemnih voda. Za to isto područje ima obrada razine podzemnih voda iz koje se vidi da minimalne razine padaju u 1977. gcd., a da se u razdoblju 1981-1990. god. opaža lagan porast razine, ako se to razdoblje promatra zajedno. (Slika 2.). ODRANSKO POLJE OSCILACIJA NIVOA PODZEMNIH VODA 1981.-1990 S´iJtu 2. Ovdje je riječ o veoma složenim problemima, režim podzemnih vodo nalozi se pod različitim utjecajima i to se ne smije pojednostaviti. Obrada podatoko mora biti kompleksna, mora definirati veze utjecajnog područja površinskog toka Save i podzemnih voda u tom horizontu, oscilacije tih razina u okviru godine, i utjecaj klimatskih faktora, oborina i evopotronspiracije. Autor spominje trend pada minimalnih i drugih vodostaja, kako u rijeci Sovi kod Zagreba, tako i u okolnim pijezometrima (Bonacci, Trninić i dr.). Navedeni su autori istraživali taj problem, ima dokaza za sniženje vodostaja Save, odnosno za produbljenje njena korita i za sniženje razine podzemnih voda uz Sovu i u zagrebačkim vodocrp´ilištimo, oli se to ne odnosi na šume Turopoljskog Ijga i Kolja. Iz situacija hidroizohipsi (si. 3) može se vidjeti da su dominantni i bitni smjerovi kretanja razine podzemnih voda na tom području iz Vukomerafkih gorica (9,5% trajanja) prema središnjem dijelu Odranskog polja i Save, i djelimično iz Samoborskog gorja. Samo pri visokim vodostajima (5% trajanja) Sava prihranjuje podzemlje na cijeloj dužini od Podsuseda do Siska, a sav ostali dio godine nizvodno od Mičevca pa do Sisko stanje je obrnuto, tj. Sava drenira podzemlje. Iz analiza provedenih za lijevo zaobalje područja lonjskog polja došlo se do sličnog zaključka da na potezu nizvodno od Rugvice podzemne vode trajno prihronjuju Savu, do iznimno u pojedim profilimo može doći da Sava prihranjuje podzemlje, ali samo uz vodostaj veći od 5% trajanja. To potvrđuju provedeni proračuni kroskorelacionih analiza o utjeraju Sove na razinu podzemnih voda u zaoba- Iju za razdoblje od 10 godina. Analize pokazuju da je utjecaj Save jak na razinu podzemnih vodo u uskom pojasu uz Savu uzvodno od Rugvice, da veza ima u širem dijelu približno odteretnoga kanala Odre, a da je na preostolom dijelu zanemariv. Iz nivograma srednjih mjesečnih niskih vodostoja Kupe i pijezometra K-25 uočava se da je razlika vodnih razina u pijezometrima i u Kupi približno jedan do 2,5m s time da su vodostaji u pijezometrima viši. Time je ujedno definirano da podzemne vode prihranjuju Kupu. (Slika 4.). U istraživanjima u Turopoljskom lugu i u Kupćini autor iznosi da nepropustljivost, odnosno kontinuitet krovine dovodi do izolacije površinskih podzemnih voda. Slične su tvrdnje iznosili projektanti (Elektroprojekt) za projekt VES Brodarci, fazu I. i fazu II. zaštite zoobalnog područja rijeke Kupe od uspore podzemnih voda uzvodno od VES Brodorci, ali je revizija pokazala da tvrdnje ne stoje (Cavlek, Župan). Detaljnom analizom svih uređaja na tom području dobivene su tako visoke vrijednosti koeficijenata korelacije, do treba posumnjati u nepropustljivost odnosno u kontinuitet krovine koko je dano u tom eleboratu. Zato je bez detaljnih istraživanja kakva su rađena za područje rijeke Kupe uzvodno od VES Brodorci teško povjerovoti u nepropustljivost, odnosno u kontinuitet krovine u Turopoljskom lugu i u Kupfini. To je biton problem, pa autoru ispada da oborinske vode ne komuniciraju s podzemnim vodama i da je to jedan od razloga sušenju hrasta lužnjaka, u što je teško povjerovati. ODRANSKO POUE PODZEMNI NIVOI TRAJANJA 95% |