DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1996 str. 55     <-- 55 -->        PDF

IZAZOVI I SUPROSTAVLJANJA


Dr. se. Branimir Mayer, dipl. inž. šumarstva
Šumarski institut Jastrebarsko


Štovano uredništvo,


Vaš list "Hrvatska vodoprivreda" objavljivanjem
nerecenziranih članaka i raznih p´riloga, uz mjesečnu
naknadu od 2500 primjeraka, omogućuje brzu razmjenu
aktualnih informacija medu stručnjacima različitih
profila i tako doprinosi napretku ne samo vodoprivrede
kao grane, već i drugih djelatnosti. Stoga smatram korisnim
objavljivanje kritičkog osvrta na moje članke
(Mayer 1955 a, 1955 b) u rubrici "Reagiranja" pod naslovom
"Neargumentirano utvrđivanje osnovnog uzroka
sušenja nizinskih šuma sjeverne Hrvatske" (HV41/
42-ožujak 1996). Osvrt su potpisali uvaženi vodoprivredni
stručnjaci Miroslav Braun, dipl. inž. građevinarstva
i mr. se. Blagoje Milović, dipl. inž. geodezija
(Braun i Milović 1996), koji su sudjelovali u razrješavanju
problema usklađivanja interesa vodoprivrede i
šumarstva.


Kako su moji članci manje dostupni širem krugu vaših
čitatelja, predlažem Uredništvu njihovo objavljivanje
na stranicama "Hrvatske vodoprivrede". Time bi javnost
dobila puni uvid u sadržaj članaka i zastupane
stavove o problematici podzemnih i površinskih voda u
šumi Turopoljski lug i hidropedološkog monitoringa u
nizinskim šumama sjeverne Hrvatske.


Uz to smatram svojom obvezom odgovoriti na glavna
pitanja i dvojbe koje su naveli autori osvrta, glede činjenice
da članke nisu pravilno shvatili i protumačili te
učinili nekoliko previda.


* Navod iz osvrta : "...autor odbacuje mogućnost sinergetičkog
djelovanja prije spomenutih pojava i uzroke
sušenja svodi na poremećaje u vodnom režimu".
Kroz "Reagiranja" do bolje suradnje vodoprivrede i šumarstva


(Pretisak iz časopisa "Hrvatska vodoprivreda" br. 44/1996.)


- Odgovor: Sva objavljena istraživanja u predmetnim
i drugim sličnim člancima koncipirana su prema
počelima znanstvene pedologije, koja sve procese u pedosfori
tumači kroz uzajamna djelovanja pedogenetskih
činbenika: litološke podloge, reljefa, klimatskih i
hidroloških prilika, vegetacije i antropogenih upliva tijekom
vremena. Zbog toga ne stoji tvrdnja o odbacivanju
sinergističkog djelovanja. U članku o Turopoljskom
lugu uzajamnim djelovanjem čimbenika data je
osobita pozornost i glavna je tema poglavlja "Rasprava".
*"... u člancima se bez dvojbe zaključuje kako je sušenje
nizinskih šuma sjeverne Hrvatske isključivo posljedica
redukcije poplava, sniženja razine podzemnih
voda i pogoršanje kvalitete voda".


- U člancima je težište na nedostatku vlage u tlu
kao dominantnom čimbeniku fiziološkog slabljenja i
sušenja hrastika u vremenu istraživanja u šumskim
bazenima Kupčine, Varoškog i Turopoljskog luga. Ovaj
nedostatak nastaje u prvome redu zbog opsežnih vodotehničkih
zahvata s redukcijama poplava i padom razina
podzemnih voda, ali uvijek u interakciji s klimatskim
kolebanjima, pobliže nizovima sušnih vegetacijskih
sezona, koje se navode u svim člancima što su autori
osvrta potpuno previdjeli. Prema tome, za ocjenu utjecaja
vlažnosti tla na uspijevanje hrasta lužnjaka osobito
je mjerodavna njezina dinamika unutar pojedinih
vegetacijskih sezona. S tog stajališta treba ocjenjivati
značenje kratkih hidroloških nizova za šumske ekosustave.
Valja naglasiti kako je u okviru šumsko-ekoloških
istraživanja uzroka sušenja nizinskih šuma zadatak šumarske
pedologije rangirati udjel pojedinih pedogenet




ŠUMARSKI LIST 7-8/1996 str. 56     <-- 56 -->        PDF

skih čimbenika i njihovih komponenata u tom procesu
pomoću sada izvodijivih monitoringa (trajna motrenja)
podzemnih i površinskih voda, vlage u tlu, redoks potencijala,
klimatskih prilika, defolijacije, transparencije
(prozirnosti krošanja) i ostalih fenoloških monitoringa
te dinamike radijalnog prirasta stabala u okruženju raznih
antropegenih utjecaja (unos onečišćenja, infrastrukturni
i šumsko-gospodarski zahvati i dr.).


*"... pogoršanje kvalitete voda" kao jedan od uzroka
sušenja nizinskih šuma.


- Pogoršanje kvalitete voda u člancima se navodi u
kontekstu provedene inventure teških kovina u plavljenim
i nepoplavljenim tlima nizinskih šuma, a ne kao
sveza između sušenja nizinskih šuma i njihove ekotoksičnosti,
jer takva paralelna istraživanja nisu ni provedena.
Inventura je pokazala povećane koncentrate ovih
polutanata u plavljenim tlima, te predstavlja putokaz za
daljnja istraživanja radi mjera zaštite voda, tla i cjelokupnog
okoliša.
*"... autor iznosi da nepropustljivost, odnosno kontinuitet
krovine dovodi do izolacije površinskih od podzemnih
voda..." "... po autoru ispada da oborinske vode
ne komuniciraju s podzemnim..."


- U članku o Turopoljskom lugu nigdje ne stoji tvrdnja
o potpunoj nepropusnosti krovine, već se govori o
glinastom sloju zbog kojeg površinske i podzemne vode
"slabo komuniciraju" (str. 66), "usporeno komuniciraju"
(str. 67)
Ove su tvrdnje na stranici 54 podkrepljene podacima
o vrlo malim koeficijentima filtracije u sloju 0,5 do
1,0 m (Elektroprojekt 1985) uz komentar iz dotičnog
elaborata da se radi o izrazito nepropusnim članovima
litološkog kompleksa, što pak upućuje na povećanu ovisnost
šumskih vrsta o vlazi iz površinskih voda. U
svezi s tim autori osvrta u svojim hidrološkim obradama
posve zanemaruju podatke iz plitkih pedoekoloških
piezometara 0,5 mi l m dubine (Kupčina Srebrenović i
dr. 1985, Milović 1994) koji znatno pouzdanije pokazuju
stanje vlažnosti u zoni zakorjenjavanja.


* - O genezi podzemnih voda u Turopoljskom lugu.


- Geneza podzemnih voda u Turopoljskom lugu komentirana
je kroz istraživanja "Elektroprojekta, 1985" i
drugih autora, ali kao ponajprije istraživački zadatak
hidrologa, dok su prosudbe o pedološkom značenju dinamike
dostupne vlage u zoni zakorjenjivanja šumskih
vrsta tijekom vegetacije u različitim šumskim zajednicama
glavna preokupacija vlastitih istraživanja.
* "Osnovna značajka prihvaćanja koncepta jest u tome
stoje vjekovni proces reguliranja velikih voda preko
prirodnih retencijskih prostora respektiran i u današnjem
rješenju obrane od poplava. Razlika je samo
(podcrtao B. Mayer) u tome stoje nekontrolirano izlijevanje
u prirodnom stanju zamijenjeno (u rješenju) kontroliranim
manipulacijama vodnim masama pomoću
objekta sustava".


- Radi se o tehnicističkom pristupu i tumačenju problematike
s pojednostavljenim, više agrotehničkim, rješenjima
navodnjavanja i odvodnje, koja su velikim dijelom
u suprotnosti s biologijom i ekologijom šumskih
vrsta i ekosustava. Jednom presječenu nervaturu prirodnih
vodotoka s određenom dinamikom poplava, današnjim
hidrotehničkim rješenjima nije moguće uspješno
imitirati, osobito ne na razini šumskih odsjeka malih i
mnogobrojnih temeljnih šumsko-gospodarskih površina,
koje tvore zasebne šumsko-ekološke cjeline.
Razlike između pristupa tehničkih znanosti i šumskoekološkog,
pristupa vidljive su i u studiji na koju se autori
osvrta pozivaju (Srebrenović i dr. 1985). Na str. 157
u tablici 19 prikazanje broj dana plavljenja u retenciji
Kupčina u prirodnom i budućem stanju. Tako na koti od
107 m za 100-godišnji povratni period poplave skraćuju
se sa 61 dan na 9 dana, na koti 108 m sa 39 dana na 8
dana itd, uz zaključak na str. 158 kako "skraćenje poplava
u mnogome daje predistinacije za bolji razvoj
šumskih kultura u retenciji" uz prijedlog ljetnog natapanja
šumskih površina u slučaju potrebe. Međutim,
tako velike i nagle promjene režima poplava, odnosno
cjelokupnog vodnog režima (isušavanje i lokalno zamočvarivanje)
štetne su za stoljetne i mlađe hrastove
šume, a ljetno plavljenje često je pogubno za hrastov
pomladak što su dokazala mnoga šumsko-ekološka istraživanja.
Iste stavove autori osvrta zastupaju i u svojim
napisima. (Milović, 1994, Braun 1996). Mr. se.
Milović piše o smanjenju trajanja poplava i poboljšanju
vodnog režima tla (valjda s agroekološkog stajališta) te
o problemu prostornog pomaka šumskih staništa. Šumarska
je znanost dokazala da dolazi do pomaka šumskih
zajednica i vrsta zbog promjena vodnog režima, ali
taj proces teče kroz sušenje šuma, a uspostava nove
šumske zajednice i sastojine, traje 50 do 100 godina.
- Potrebno je naglasiti kako šumarska struka poštuje
društvene prioritete (obrana od poplava i dr.) no njihova
realizacija treba danas što više slijediti aktualni koncept
uravnoteženog integralnog upravljanja vodama na
načelu zaštite okoliša i resursa, stoje osnova održivog
razvoja u budućnosti. Stoga je nužno podzemnu vodu
kontrolirati do te mjere da se može jamčiti njezina održiva
uporaba i održivi razvoj prirode, šume i okoliša.
Pri tome treba mjeriti parametre sustavom monitoringa
i alarma. Opadanje "prirodnosti" vodnih tokova treba
zaustaviti i usmjeriti prema restauraciji akvatičnih sustava
prirodnog vodnog režima i površina plavljenih zimi
i u proljeće. Gospodarski se razvoj ne može zaus


ŠUMARSKI LIST 7-8/1996 str. 57     <-- 57 -->        PDF

taviti ali mu treba promijeniti smjer kako bi ekološki
bio manje poguban (Gereš 1994, 1995).


- Također je potrebito:
Pristupiti hidrološkim analizama i modeliranju nizinskih
područja pomoću novih metoda koje, osim znatno
gušće mreže hidroloških monitoringa uključuju i
meteorološka, šumarska, agronomska, pedološka, ekološka
i druga trajna motrenja (Bonacci 1996).
Započeti s primjenom svjetskog trenda tehničkih
rješenja ekološke obnove vodotoka postupnim ispravljanjem
učinjenih grešaka (Tropan 1996 a, 1996 b).


Izobrazbom stručnjaka i znanstvenika u duhu koncepta
održivog razvoja u domeni upravljanja vodama.


Provođenjem interdisciplinskih analiza vodotehničkih
zahvata u nizinskim šumama Posavine, Podravine
i Pokuplja radi zaustavljanja isušivanja kao i zamočvarivanja
šumskih stojbina (Prpić 1996), vodeći računa o
klimatskim promjenama te o zaštiti voda od onečišćenja.


LITERATURA


Bonacci , O . 1996: Hidrologija ravničarskih slivova.
Hrvat, vode 4 (14): 1-15, Zagreb


Braun , M . 1996: Savski nizinski biotop u sustavu za
zaštitu od poplava srednjeg Posavlja. Hrvatska
vodoprivreda 2 (8/9): 18-21, Zagreb


Braun, M., Milović, B. 1996: Neargumentirano
utvrđivanje osnovnog uzroka sušenja nizinskih
šuma sjeverne Hrvatske. Hrvatska vodoprivreda
5 (41/42): 24-26, Zagreb


Gereš , D ., 1994: Ciljevi i značenje integralnog gospodarenja
vodama. Zbornik znanstvenog savjetovanja
"Poljoprivreda i gospodarenje vodama" :
19-29, Bizovac


Gereš , D. , 1995: Integralno upravljanje vodama.
Građevinar 47 (7) :391 -396, Zagreb


Mayer , B. , 1995 a: Podzemne i površinske vode u
nizinskoj šumi Turopoljski lug u razdoblju
1989.-1993. godine. Rad. Šumar, institut 30 (1)
:47-73, Jastrebarsko


Mayer , B. , 1995 b: Opseg i značenje monitoringa
podzemnih i površinskih voda za nizinske šume
Hrvatske. 1. hrvatska konferencija o vodama,


Zbornik radova 2: 189-197, Dubrovnik, pretisak
Šum. list 11/12: 383-389, Zagreb


Milović , B. , 1994 : Ekološki odrazi izvođenja vodoprivrednih
radova na nizinske šume. Hrvatska
vodoprivreda 3(19): 22-23, Zagreb


Prpić , B. , 1996: Međunarodna konferencija o šumama,
vodama i biološkoj raznolikosti. Šum. list
1/2: 74-76, Zagreb


Srebrenović, D., Milović, B., Maričić,


D., Šimunković, D., 1985 : Utvrđivanje
režima podzemnih i površinskih voda u području
Lonjskog i Mokrog polja i retencije Kupčina nakon
izvedbe sistema Srednje Posavlje. VRO-
Sliva Save, Zagreb.
Tropan , LJ., 1996 a: Prikaz knjige: Restoration of
stream ecosvstems. Hrvat, vode 4 (14): 65-66,
Zagreb


Tropan, LJ., 1996 b: Prikaz knjige: Danish
VVatercourses. Hrvat, vode 4(14): 66-66, Zagreb


***
Elektroprojekt, 1985 : HES Strelečko ;
Obrada podataka hidrogeološkog istraživanja
zaobalja akumulacije, Br. ev. proj. 382. Zagreb




ŠUMARSKI LIST 7-8/1996 str. 58     <-- 58 -->        PDF

(Pretisak iz časopisa "Hrvatska vodoprivreda" br. 41/42 1996.)


NEARGUMENTIRANO UTVRĐIVANJE
OSNOVNOG UZROKA SUŠENJA
NIZINSKIH ŠUMA SJEVERNE HRVATSKE


VODOPRIVREDNO RJEŠENJE
SREDNJEG POSAVLJA


Uvod


Povod za ovaj napis jesu članci dr. Branimira Mavera,
dipl. inž. šumarstva.


1. Podzemne i površinske vode u nizinskoj šumi
turopoljski lug u razdoblju od 1989. - 1993.
Rad. Vol. 30, br. 11-1995., Šumarski institut, Jastrebarsko,
i
2. Opseg i značenje monitoringa podzemnih i
površinskih voda za nizinske šume Hrvatske.
Šumarski list´br. 11-12., 1995.
u kojima se, bez dvojbe, zaključuje da je sušenje nizinskih
šuma sjeverne Hrvatske posljedica isušivanja šumskih
bazena zbog:


redukcija poplava,
sniženja razine podzemnih voda,
pogoršanja kvalitete voda.


Uzroci sušenju šuma česta su tema ne samo u Hrvatskoj.
Najčešće se spominju ovi čimbenici koji uzrokuju u večoj
ili manjoj mjeri sušenje (propadanje) šuma: sniženje razine
podzemnih voda, izostanak poplava, isušavanje tlo,
pojav klimatskih ekcesa, onečišćenje vode, tla i zraka,
kisele kiše, oštećenje lišča od delolijatora ili od gljivičnih


bolesti, način šumskoga gospodarenja, odvodnja šumskih
površina, gradnja mreže šumskih cesta, itd.
Na iznenađenje čitaoca članka (2) autor u uvodnom dijelu,
bez ikakve ograde, utvrđuje da je sušenje stabala
ili dijelova šumsko gospodarskih jedinica posljedica isušivanja
šumskih bazena redukcijom poplava i sniženjem
razine podzemnuh voda i pogoršanjem kvolitete voda.
Prema tome autor odbacuje mogućnost sinergetičkog
djelovanja prije spomenutih pojava i uzroke sušenju šuma
svodi na poremećaje u vodnom režimu.


Izrijekom je iznijeto da odgovornost za pojavu sušenja
šuma treba tražiti u vodnogospodarskim zahvatima, a to
su izgradnja velikih sustava obrane od poplava s relencijama
i hidrocentrala s akumulacijama. Dakle autor
članka (2) vidi srž problema u vodnogospodarskim zahvatima,
pa razmotrimo njegove tvrdnje.


Redukcija poplava


Iznijeta tvrdnja u osnovi zbunjuje sve dugogodišnje djelatnike
u vodnom gospodarstvu, jer još ne tako davne
1987. god., na velikom skupu šumarskih, vodnogospodarskih
i drugih djelatnika u Jastrebarskom, osporavan
je koncept rješenja obrane od poplav Srednjeg Posavlja
zbog iskorištavanja nizinskih (dobrim dijelom šumskih)
površina kao retencionih prostora za prihvat dijela velikih
vođa. Dakle ljude koji dulje pamte zbunjuje što je


uzrok sušenju šuma jučer bio to što su ove bile plavljene,
a danas to što su poplave reducirane. Sve to izlazi
vjerojatno iz nepoznavanja osnovne značajke prihvaćenoga
rješenja zaštite od poplava. Osnovna značajka
prihvaćenog koncepta rješenja jest u tome što je vjekovni
proces reguliranja režima velikih voda preko prirodnih
retencijskih prostora respediran i u današnjem
rješenju obrane od poplava. Razlika je samo u tome što
je nekontrolirano izlijevanje u prirodnom stanju zamijenjeno
(u rješenju) kontroliranim manipuliranjem vodnim
masama pomoću objekata sustava.


Prema tome iznijeta tvrdnja da se nizinske šume suše
zbog redukcije poplavnih vođa ne može se prihvatiti.
Razlog krivom zaključianju leži u nedovoljnom poznavanju
aktualnog rješenja zaštite od poplava, isto toko i
geneze, dinamike i specifičnosti poplava na nizinama uz
Savu i pritoke.


Posebno treba istaknuti da je prihvaćeno i djelomično
izvedeno ´;"šenje zaštite od poplava u hidrotehnifkoj
praksi gotovo iznimka, ali to je i jedini pristup koji
omogućuje čuvanje i opstanak karakterističnih sastojina
tih površina i u budućnosti.


Te nizinske plavljene površine danas su Europi rijetkost
zbog klasičnog pristupa rješavanju zaštite zaobolja. To
potvrđuje i podatak da se u slivu Dunava daleko najveće
poplavne površine isključujući deltu , nalaze u slivu
Sove i Drave.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1996 str. 59     <-- 59 -->        PDF

Instruktivni su, baš za razumijevanje toga problema, slijed
i posljedice radova na Gornjoj Rojni, još u prošlom
stoljeću izvršeni su rodovi na uređivanju (korekciji) toka
Gornje Rajne. Uz svođenje toka na glavno korito te izgradnjom
nasipa uz korito isključene su murdacije iz
sustava za odođenje velikih voda iz sliva. Slijedeći korak
bila je izgradnja prvo stabilizacionih progova u koritu a
zatim niza vodnih stuba. Posljedica zahvata jest znatno
povećanje vršnih protoka velike vode i propast autohtonoga
biolipa u zoobolju. Danas se predviđaju veliki
radovi i znotna sredstva kako bi se u najvećoj mogućoj
mjeri ublažilo posljedice zahvata iz prošlosti.


Primjer regulacije Rajne u osnovi se razlikuje od pristupa
u rješenju zaštite od poplava Srednjeg Posavlja jer
prihvaćeni koncept iskorištavonja (zadržavanja) nizinskih,
prirodno plavljenih površina i u budućem rješenju
zaštite od poplavo osigurava opstanak karakterističnih
sastojaka tog područja, površine oko 50,000 ha, proglasiti
Parkom prirode Lonjsko polje. Tako će i za
budućnost biti očuvan taj rijedak pojov europskog
značenja.


Drugo je pitanje što se još može u planiranom sustavu
poboljšati u općem interesu. Skup takvih postavki može
se pročitati u referatu Morina Schneidera Jucobvjo koji
je održan na međunarodnom kongresu u Rastottu u
ožujku 1992. god. i nosi naslovPosljedice tel ničkih zahvata
u savskom nizinskom biolipu i mogućnosti
ograničenja ekoloških šteta. Analizirajući predložene
mjere za smanjivanje mogućih štetrih posljedica došlo
se do zaključka da nema posebnih teškoća prihvatiti
većinu tih mjere (v. Hrvatska vodoprivreda br. 8/9).


Ostaje nejasno zašto dr. B. Mayer u svojim člancima nije
barem napomenuo da je zoštitni sustav u izgradnji
(ostvoreno oko 40% svih ulaganja) te pokušao ocjeniti
utjecaje sustava u konoćnom obliku. Fleksibilnost je jedna
od bitnih znofojaka planiranog zaštitnog sustava
Srednjeg Posavlja, pruža široke mogućnosti upravljanja
vodama. Kako to nije predmet ovog napisa, o tome će
biti govora u slijedećoj prilici.


Možemo dakle zaključiti, na osnovi dosadašnjih istraživanja
i iskustva, da rješenje s prostranim plavljenim
površinama u sustavu zaštite od poplava Srednjeg
Posavlja osigurava opstanak i očuvanje svih karakterističnih
sastojina tih površina. Svako rješenje, pa tako i
to, može se poboljšati, pa bi to trebalo biti naš zajednički
cilj i zodotak.


Analiza režima podzemnih voda


Autor je vršio istraživanja podzemnih voda u nizinskoj
šumi Turopoljski lug na pijezometarskim stacionarima u
razdoblju 1989-1993. god. Dao je grafikone vegetacijskih
presjaka vodostaja u pijezometrima za razdoblje
od 5 godina. Tako kratko razdoblje u hidrološkom smislu
znači veoma malo (ovisi jesu li godine bile sušne ili
kišne). Ne mogu se donositi čvrsti zaključci o padu
razine podzemnih voda na osnovi petogodišnjih prosječnih
rozina u pijezometrima u vegetacijskom razdoblju
i tvrditi općenito da je došlo do sniženja razine podzemnih
voda.


Za to isto područje ima obrada razine podzemnih voda
iz koje se vidi da minimalne razine padaju u 1977.
gcd., a da se u razdoblju 1981-1990. god. opaža lagan
porast razine, ako se to razdoblje promatra zajedno.
(Slika 2.).


ODRANSKO POLJE
OSCILACIJA NIVOA PODZEMNIH VODA
1981.-1990


S´iJtu 2.


Ovdje je riječ o veoma složenim problemima, režim
podzemnih vodo nalozi se pod različitim utjecajima i to
se ne smije pojednostaviti. Obrada podatoko mora biti
kompleksna, mora definirati veze utjecajnog područja
površinskog toka Save i podzemnih voda u tom horizontu,
oscilacije tih razina u okviru godine, i utjecaj klimatskih
faktora, oborina i evopotronspiracije.


Autor spominje trend pada minimalnih i drugih vodostaja,
kako u rijeci Sovi kod Zagreba, tako i u okolnim pijezometrima
(Bonacci, Trninić i dr.). Navedeni su autori
istraživali taj problem, ima dokaza za sniženje vodostaja
Save, odnosno za produbljenje njena korita i za
sniženje razine podzemnih voda uz Sovu i u zagrebačkim
vodocrp´ilištimo, oli se to ne odnosi na šume Turopoljskog
Ijga i Kolja. Iz situacija hidroizohipsi (si. 3)
može se vidjeti da su dominantni i bitni smjerovi kretanja
razine podzemnih voda na tom području iz
Vukomerafkih gorica (9,5% trajanja) prema središnjem
dijelu Odranskog polja i Save, i djelimično iz Samoborskog
gorja. Samo pri visokim vodostajima (5% trajanja)
Sava prihranjuje podzemlje na cijeloj dužini od
Podsuseda do Siska, a sav ostali dio godine nizvodno od
Mičevca pa do Sisko stanje je obrnuto, tj. Sava drenira
podzemlje. Iz analiza provedenih za lijevo zaobalje područja
lonjskog polja došlo se do sličnog zaključka da
na potezu nizvodno od Rugvice podzemne vode trajno
prihronjuju Savu, do iznimno u pojedim profilimo može
doći da Sava prihranjuje podzemlje, ali samo uz vodostaj
veći od 5% trajanja.


To potvrđuju provedeni proračuni kroskorelacionih analiza
o utjeraju Sove na razinu podzemnih voda u zaoba-


Iju za razdoblje od 10 godina. Analize pokazuju da je
utjecaj Save jak na razinu podzemnih vodo u uskom pojasu
uz Savu uzvodno od Rugvice, da veza ima u širem
dijelu približno odteretnoga kanala Odre, a da je na
preostolom dijelu zanemariv.


Iz nivograma srednjih mjesečnih niskih vodostoja Kupe i
pijezometra K-25 uočava se da je razlika vodnih razina
u pijezometrima i u Kupi približno jedan do 2,5m s
time da su vodostaji u pijezometrima viši. Time je ujedno
definirano da podzemne vode prihranjuju Kupu.
(Slika 4.).


U istraživanjima u Turopoljskom lugu i u Kupćini autor
iznosi da nepropustljivost, odnosno kontinuitet krovine
dovodi do izolacije površinskih podzemnih voda. Slične
su tvrdnje iznosili projektanti (Elektroprojekt) za projekt
VES Brodarci, fazu I. i fazu II. zaštite zoobalnog područja
rijeke Kupe od uspore podzemnih voda uzvodno od
VES Brodorci, ali je revizija pokazala da tvrdnje ne stoje
(Cavlek, Župan). Detaljnom analizom svih uređaja na
tom području dobivene su tako visoke vrijednosti koeficijenata
korelacije, do treba posumnjati u nepropustljivost
odnosno u kontinuitet krovine koko je dano u tom eleboratu.


Zato je bez detaljnih istraživanja kakva su rađena za
područje rijeke Kupe uzvodno od VES Brodorci teško
povjerovoti u nepropustljivost, odnosno u kontinuitet
krovine u Turopoljskom lugu i u Kupfini. To je biton
problem, pa autoru ispada da oborinske vode ne komuniciraju
s podzemnim vodama i da je to jedan od razloga
sušenju hrasta lužnjaka, u što je teško povjerovati.


ODRANSKO POUE
PODZEMNI NIVOI TRAJANJA 95%




ŠUMARSKI LIST 7-8/1996 str. 60     <-- 60 -->        PDF

Autor iznosi da su rađeni obračuni korejatije između
vremenskih serija podzemne vode i dinomike radijalnog
prirasta hrasta lužnjaka i na osnovi toga su doneseni
određeni zaključci. Ti se odnosi ne mogu tražiti običnom
koleracijom, nego pomoću kroskoleracione analize (za
dulje vremensko razdoblje), koja bi pretpostavila mehanizam
što bi mogoo uputiti na vezu između podzemne
vode i radijalnog prirasta hrasta lužnjaka (B. Milović).


Zanimljiva je činjenica da su u Turopoljskom lugu često
podizane lužnjakove kulture na pašnjocima, na livadama
i na oranicama, što je stručni promašaj, jer
lužnjak ne može biti pionirska vrsta na tim degradiranim
tlima (Matić, Skenderović, 1993.). Takve kulture
očituju strukturne anomalije s lošom tehničkim svojstvima
stabala, a i više su podvrgnute sušenju. Promašaj je
i sadnja lužnjakove kulture na stojbinama poljskog jasena.
Sušenje je najviše zahvatilo labilne zajednice hrasta
lužnjaka, velike žutilovke s drhtavim šašem, koje se
nalaze na prijelazu od niže prema gredi. Zajednice crne
johe i poljskog jasena, koje su prirodno razvijene natom
staništu ili su umjetno podignute na svom staništu, dobro
se odupiru svim nepovoljnim utjecajima (promjenama),
i sušenja nema.


Od većih hidrotehničkih zahvata na području Odranskog
polja izrađen je odteretni kanal Odra približno 31 km
od ukupne dužina 52 km. Odteretni kanal Odro koji je
dovršen do otprilike 10 km prije šume Kalje, bio je u
funkciji 3 puta.


Objekti čvora Strejefko, u konačnom rješenju šuštavo za
zaštitu od poplava Srednjeg Posavlja, imaju višenamjenski
značaj. Zbog fleksibilnosti planiranog zoštitnog sustava
i tu su moguće modifikacije u rješenju, ako bi iste
pridonijele poboljšanju u općem interesu.


Za dobra rješenja potrebno je široka duradnja stručnjaka
iz više područja. Pri rješavanju ekološko-gospodarskih
problema šumarske komponente obrambenog
sistema Srednjeg Posavlja nužna je suradnja šumarskih,
vodoprivrednih i drugih djelatnika.


Pogoršanje kvalitete voda


Prema našim saznanjima nisu do sada vršena sustavna
mjerenja kvaliteta voda na poplavljenim površinama pa
stoga nije moguće dati objektivnu ocjenu utjecaja unijetoga
zagađenja, odnosno dati stručno fundirane ocjene
stanja i mogućih promjena na tom području.


Za Sovu, za Dravu i la veće pritoke već se dulje razdoblje
vrše mjerenja kvalitete voda. na osnovu tih podataka
utvrđen je stupanj zagađenosti vodotoka i aktualni
trend. Na žalost, većina tih uvećoj je ili u manjoj
mjeri zagađena i razlikuje se od propisane kvalitete voda
koja je određena Uredbom o kategorizaciji vodotoka.


Elementi strategije zaštite voda počeli su se uobličavati
još prije dvije i pol decenije. Tako je 1986. god. donesen
plan za zaštitu voda od zagađivanja. Plan sadrži jasno
ytvrđene ciljeve, mjere za zaštitu voda, način financiranja
aktivnosti na zaštiti voda, i druge elemente. Danas
možemo konstatirati da je plan samo djelomično realiziran,
jer se pročišćava približno 20% od ukupno zagađenih
voda. Prema određenim pokazateljima zaustavljen
je trend porasta zagađivanja voda. U cjelini nisu
postignuti planirani ciljevi. Zašto je tako, ima mnogo
dobro poznatih razloga, i ne treba ih ponovno iznositi.


Umjesto zaključka


Pojava sušenja nizinskih šuma sjeverne Hrvatske sigurno
zabrinjava djelatnike šumarstva i brojne djelatnike različitih
struka u zemlji. Stoga je nužno poticati sližena
istraživanja kako bi se utvrdili uzroci tih pojava. Primjer
takve aktivnosti je multidisciplinarni istraživački projekt
koji je započeo 1982. god. pod naslovom: Ekološki, biološki
i gospodarski aspekt učinka izvođenja vodoprivrednih
radova obrambenog sistema Srednjeg Posavlja na
nizinske šumske ekosisteme, u koji je uloženo mnogo
roda i novca, ali još nije završen konačni izvještaj.
Prikupljane podloge, rz;.šena istraživanja i obrade
omogućit će bolje razumijevanje uzroka pojava sušenja


NIVOGRAM SREDNJIH MJESEČNIH NISKIH VODOSTAJA KUPE
(FARKAŠIČ) I PIJEZOMETRA K - 25


k
muni.


n^


s
\


»7


,K


»6


ts-


M


ui iv v vi «i n. oi x xr HI


SUka 4


šuma i dati naznake kako u budućnosti učiniti što je
moguće manjima štete u nizinskim šumama Srednje
Posavine.


Utvrđivanje zavisnosti režima podzemnih i površinskih
voda i šumskih zajednica bitno bi pridonijelo ublažavanju
nastalih problema.


Zaključak analiziranih članaka u kojima se bez dvojbe
utvrđuje da je sušenje nizinskih šuma sjeverne Hrvatske
isključivo posljedica redukcije poplava, sniženja razina
podzemnih voda i pogoršanja kvalitete voda ne može se
prihvatiti jer niti je objektivan niti je argumentiran.


Na žalost još uvijek ne raspolažemo s dovoljno podloga
za utvrđivanje uzroka sušenju stabala ili dijelova šumsko-
gospodarskih jedinica, stoga će i dalje biti potrebno
vršiti opsežna multidisciplinarna istraživanja kao zajednički
zadatak za zelenije sutra.


MIROSLAV BRAUN, dipl. inž.
mr. se. BLAGOJE MILOVIĆ, dipl. inž.


LITERATURA


SREBRENOVIĆ, D., 1975. : Analiza režima velikih
voda Save


SREBRENOVIĆ, D, 1980. : Analiza čvora Strelefko


SREBRENOVIĆ, D., 1983. : Identifikacija stupnja
zaštite od poplava Srednjeg Posavlja
GRUPA AUTORA 1984. : Ekološki, biološki i
gospodarski aspekt učinka izvođenja vodoprivrednih
radova ombrambenog sistena srednje Posavlje na
nizinske šumske ekosisteme


SREBRENOVIĆ, D., MILOVIĆ, B, MARIĆIĆ, D,
ŠIMUNKOVIĆ, D., 1985. : Utvrđivanje režima
podzemnih i površinskih voda u području Lonjskog
i Mokrog polja i retencije Kupčine nakon izvedbe
sistema Srednje Posavlje


ŽDERIĆ, D., 1985. : VES BRODARCI Studija utjecaja
na okolinu


RACZ, Z„ PRPIĆ, 8., MAYER, B., 1987. : HES
STRELEĆKO. Studija utjecaja na poljoprivredu i
šumarstvo


SIMIĆ, R., SASUNIĆ, A., 1988. : HES STRELEĆKO
Predhodna studija utjecaja na okolinu


An., 1992.: Auen; gefahrdele lebensadern Europas
Beiltroge der Akodemie tur Natur-und Umweltschulz
Baden-Wiirttengerg. Band 13 b.


KRATOFIL, L, STEFANITZ, b. 1993. : Analiza režima
podzemnih voda Odranskog polja


MILOVIĆ, B., 1993. : Analiza do sada izrađene
tehničke dokumentacije i budući zadaci HES
STRELEĆKO


MILOVIĆ, B, 1993. : Analiza do sada izrađene


tehničke dokumentacije i budući zadaci VES
BRODARCI
An., 1994.: Lebensraum DonauEuropaisches


6kosystem Beiltroge der Akademh fiir Natur-und
Umweltschulz Baden-Wurttengerg.