DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1996 str. 33 <-- 33 --> PDF |
PRETHODNO PRIOPĆENJE PRELIMINARYCOMMUNICATION Šumarski list br. 7-8, CXX (1996), 327-334 UDK 630* I 75.272:181.2(497.1 3) INTRODUKCIJA I AKLIMATIZACIJA DRVENASTIH EGZOTA - ČETINJAČE - U ZAGREBAČKIM PARKOVIMA INTRODUCTION AND ACCLIMATIZATION OF EXOTIC WOODY PLANTS - CONIFEROUS TREES - IN PARKS OF ZAGREB Mato JURKOVIĆ* i Branka JURKOVIĆ-BEVILACQUA** SAŽETAK: Studij parkovnih površina obavljen je na ukupno osam zagrebačkih parkova i dva privatna vrta u predjelu Tuškanca. Opažanja i mjerenja su provedena na pet vrsta četinjača: Calocedrus decurrens, Cedrus libani, Ginkgo biloba, Metasequoia glyptostroboides i Taxodium disticum. Istraživanja su obuhvatila stupanj zastupljenosti, opču vitalnost koja je ocijenjena na temelju visinskog i debljinskog prirasta te zdravstvenog stanja, i zatim /enološka motrenja za šest glavnih fenofaza -od početka vegetacije do opadanja lišća. S obzirom na praćenje njihove aklimatizacije na uvjete zagrebačkog podneblja kroz duže razdoblje, opće vitalnosti, fenološka zapažanja, otpornosti na urbana onečišćenja, pokazalo se da uglavnom sve istraživane egzote mogu i zaslužuju širu primjenu u hortikulturi kao i za potrebe šumarstva, a u našim ekološkim prilikama. Ključne riječi: drvenaste egzote, introdukcija, aklimatizacija, opća vitalnost, fenološka motrenja. UVOD - Introduction Pojam "strane vrste biljaka" je relativan. Egzotama Egzote su se u našu zemlju počele unositi, sudeći po se smatraju samo one vrste koje su unesene u našu zenjihovoj starosti, sredinom 18. stoljeća. Kako starost mlju s drugih kontinenata. Introdukcija se provodila od egzota nije jedini znak za ocjenjivanje, početak unošedavnih vremena, ali je dugo bila stihijska. Egzote se u-nja egzota može se pomaći nešto unatrag. To unošenje nose u Europu već u Starom vijeku; poznato je da su Riuvjetovano je političkim i ekonomskim prilikama mljani unosili neke kulturne i ukrasne biljke. zemlje. Usavršavanjem prometa tijekom stoljeća olakšalo Vrlo važna činjenica za živi organizam uopće je prise unošenje egzota, osobito iz Azije, Amerike i Australagođavanje (adaptacija) na promijenjene ekološke ulije. Interes za egzote i pokusi koji su njima obavljani, vjete, što ima bitnu ulogu u introdukciji i aklimatizaciji dosegli su vrhunac u 18. stoljeću. Međutim, za kratko biljaka. Proučavanjem problema introdukcije smatralo vrijeme se pokazalo da su velike nade i očekivanja se u početku da su glavna prepreka i regulator introdukunošenjem egzota zbog samo gospodarskih ciljeva bile cije u nova područja klimatski čimbenici, tj. pretpostapretjerane. Početkom 19. stoljeća unošenje egzota povljalo se daje unošenje novih vrsta biljaka moguće usnovno je intenzivirano, a spoznaje o njihovim ekolopješno obavljati samo iz sličnih klimatskih područja. škim uvjetima postaju temeljitije. Danas se mnogo bolMeđutim, imamo primjera da introdukcija iz klimatski je poznaju uvjeti koje postavljaju vrste, uvjeti sredine u slične oblasti ne uspijeva, dok prenošenje neke biljke iz koju se neke egzote unose i opasnosti kojima su one izklimatski različite oblasti može biti uspješno. Takav ložene ili mogu biti izložene. primjer imamo s kalifornijskim borom (Pinus radiata) koji dolazi samoniklo u priobalnom području središnje Kalifornije i na otoku Guadalupe. Pokusi o uspijevanju *Mr.sc. Mato Jurković, Botanički vrt, Marulićev trg 9a, Priro rasta kultura podignutih iz sjemena i iz reznica vrlo su doslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu **Mr.sc. Branka Jurković-Bevilacqua, Vankina 6, Zagreb uspješni za ovaj bor koji se uzgaja i bujno raste u kul |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1996 str. 34 <-- 34 --> PDF |
M. Jurković, B. Jurković-Bevilacqua: INTRODUKCIJA I AKLIMATIZACU A DRVENASTIH EGZOTA-ČF.TINJAČE- U ZGB PARKOVIMA Šumarski list br. 7-8, CXX (1996), 327-334 turama na Novom Zelandu, u Australiji i Južnoj Africi (Vidaković, 1982.). Proces prilagođavanja organizma novim ekološkim uvjetima života nazivamo aklimatizacija. Uspjeh aklimatizacije ovisi od širine norme reakcije organizma na promjenu nekog vanjskog čimbenika. Znamo, ukoliko je norma reakcije mala, introdukcija u različita, odnosno druga područja, vrlo je ograničena. Također, poznato je da kod biljaka koje imaju široku ekološku valenciju ili koje su plastičnije tj. koje imaju veću širinu norme reakcije prema vanjskim zahtjevima, introdukcijaje uspješnija. U ovakvim slučajevima ne radi se o promjeni genotipa već o njegovoj sposobnosti, odnosno širini reakcijske norme u prilagodbi drugim vanjskim čimbenicima. Nasuprot tome, aklimatizacija može biti u- MATERIJAL I METODE RADA U dendrološkim istraživanjima uglavnom se koristi analitičko-sintetska metoda rada, stoje primijenjeno i u ovim istraživanjima. Biljke za ova istraživanja odabrane su kako slijedi: Calocedrus decurrens, Cedrus libani, Ginkgo bi loba, Metasequoia glvptostroboides iTaxodium distichum. Odabirajući egzote za ova istraživanja nastojalo se obuhvatiti ove uglavnom ekološki prilagodljivije i koje rastu već više desetljeća na zagrebačkom području. Opći podaci sadrže: znanstveni, botanički naziv vrste, sinonime i porodicu, zatim uobičajeni narodni naziv ili latinsko ime koje se koristi u hortikulturnoj praksi. Biološke karakteristike i ekološke zahtjeve pojedine vrste u prirodnom arealu, rasprostranjenost, adaptibilnost, varijabilnost, važnost introducirane vrste za oplemenjivanje, iskustva o ponašanju egzote u kulturi i hortikulturi u Europi, kao i u drugim gradovima naše zemlje, navodimo studiranjem postojeće i korištene literature u ovom radu. Ocjena stupnja zastupljenosti u izučavanim parkovima i vrtovima pojedine vrste označena je ovako: vrlo rijetko-zabilježeno 1 do 15 biljaka; rijetko-zabilježeno 16 do 30 biljaka; često - prisutno 31 do 50 biljaka i vjetovana i genetskim varijacijama, tj. kada zbog introdukcije dolazi do promjene genetske ravnoteže u novonastaloj populaciji. Ovim radom želi se prikazati značenje genetskog potencijala drvenastih egzota za potrebe oplemenjivanja u šumarstvu i hortikulturi. U nekim slučajevima vrlo dobri rezultati mogu se postići potomstvom nastalim iz hibridizacije introduciranog i domaćeg bilja. Međutim, za potrebe hortikulture mogu se i samo introdukcijom dobiti zadovoljavajući rezultati. Slijedom navedenoga, kao prvo, važna je zadaća inventarizacija postojećega biljnog materijala u našim parkovima i nasadima. Takvu prvu inventarizaciju, a time i dobar uvid u raspoloživi materijal, obavio je Karavla (1962.), a zatim Jurkovi ć (1987.) za stare zagrebačke parkove i neke privatne vrtove. - Matenal and vvork methods vrlo često - označava prisutnost pojedine vrste s više od 50 biljaka. Za svaku vrstu navodi se nalazište i glavni pokazatelji opće vitalnosti: visina, prsni promjer, približna starost, broj stabala i fruktifikacija. Opća vitalnost ocijenjena je na temelju visinskog i debljinskog prirasta te zdravstvenog stanja svakog primjerka pojedine vrste. Kod toga je opća vitalnost svake vrste ocijenjena i označena znakovima na ovaj način: x = nezadovoljavajuća, xx = zadovoljavajuća i xxx = dobra opća vitalnost. Za sve vrste - izuzev Cedrus libani obavljena su fenološka motrenja za šest glavnih feno faza: početak vegetacije, listanje, cvjetanje, dozrijevanje plodova, mijenjanje boje i opadanje lišća. Za pojedine primjerke starost je određivana na temelju postojeće dokumentacije, odnosno usmene informacije. U ovom radu osobna zapažanja i zaključci baziraju se na višegodišnjim opažanjima životnih pojava i opće vitalnosti izučavanih vrsta. Također su osobna zapažanja i zaključci komparirani s podacima iz literature za područja na kojima se opisane vrste već više desetljeća uzgajaju u sličnim makroklimatskim i ostalim ekološkim uvjetima. Temeljem dobivenih rezultata, pokušat će se dati analiza o uspješnosti unesene vrste za potrebe šumarstva i hortikulture u našim ekološkim prilikama. REZULTATI ISTRAŽIVANJA I RASPRAVA - Research results and discussion CALOCEDRUS DECURRENS (Torr.) Florin (= Liboccdrus decurrens Torr., Hevderia decurrens (Torr.) K. Koch); Cupressaceae - kalifornijski libocedar. Stablo 30-50 m visoko i prsnog promjera do 2 m; doživi starost od 500 i više godina. Na prirodnoj stojbini, u zapadnim dijelovima Sjeverne Amerike od središnjeg Oregona do Donje Kalifornije, na dubokim i svježim tlima dolazi u mješovitim sastojinama zajedno s Pinus ponderosa, Pinus lambertiana, Pinus monticola, Abies lovviana, Sequoiadendron giganteum i Pseudotsuga menziesii. Na sjeveru svog areala raste između 1000 i 1700 nadmorske visine, a na jugu između 350 i 2500 m. Kalifornijski libocedar je brzorastuća vrsta koja voli zasjenu, vlagu i toplinu. Može izdržati kratkotrajnu sušu i kratkotrajne niske temperature do - 30" C. Dostaje otporan prema dimu i prašini. Glede ekoloških zahtjeva ima vrlo veliku amplitudu. Raste na različitim vrstama |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1996 str. 35 <-- 35 --> PDF |
M. Jurković. B. Jurković-Bevilacqua: INTRODUKCIJA 1 AKLIMATIZACIJA DRVENASTIH EGZOTA-ČETINJAČE- U ZGB PARKOVIMA Šumarski list br. 7 8, CXX (1996), 327-334 tla održavajući se i na vrlo lošim. Najbolje uspijeva na dubokim, dobro dreniranim i dovoljno vlažnim tlima. Plodonosi svake godine, a puni urod sjemena je svake 2-3 godine. Sjeme zadržava klijavost do 2 godine. Osim sjemenom, razmnožava se i reznicama i cijepljenjem. Lokalne rase nisu utvrđene, ali je uočeno da stabla iz južnog dijela prirodne rasprostranjenosti imaju uže krošnje. Kalifornijski libocedar unesen je u Europu (V. Britanija) poslije jedne od najznačajnijih ekspedicija, poznate kao "Botanička ekspedicija u Oregon", koja je krenula u Sjevernu Ameriku 1850. godine pod vodstvom John-a Jeffrey-a. Odmah iza toga, 1852. godine, Jeffrev šalje u Europu prve pošiljke sjemena i sadnica više vrsta borova i drugih vrsta četinjača, među kojima i kalifornijski libocedar. U Njemačkoj se najstarija kultura kalifornijskog libocedra nalazi u VVeinheim-u na Nekaru. Datira iz 1865. godine, na staništu pitomog kestena (Schenck , 1939.). I u drugim zemljama Europe, sve do Skandinavskih zemalja, uzgaja se ova vrsta. Libb y (1981) navodi da se u Belgiji, Francuskoj, Grčkoj i Rumunjskoj nalaze primjerci ove vrste na više lokaliteta, dobrog zdnavstvenog stanja, dobrog rasta i s prirodnim ponikom ispod starih stabala. U Hrvatskoj stara stabla su rijetko zastupljena, i to uglavnom u parkovima. Zabilježena su pojedinačna stabla u parku Trakošćan, zatim u Varaždinu - u vrtu vile Briksi, u arboretumu Opeka, Sežani, Rovinju, na poluotoku Punta Korente, Sušaku, u Lopači kraj Rijeke i u Opatiji. Stabla potječu iz razdoblja od 1880. do 1894. godine (Rupert , 1959.). Isti autor navodi da su u razdoblju između dva rata, oko 1930. godine, obavljeni pokušaji unošenja kalifornijskog libocedra na padine Učke, u borove kulture. Pokusi su postavljeni na lošim bonitetima tla i s malim brojem sadnica. Mlađi primjerci ove vrste zabilježeni su u parkovima Bjelovara, Čazme i Križevcima (Rauš, 1980.). Ova je vrsta zabilježena i na drugim lokalitetima u Hrvatskoj, između ostalih i u Rapcu u Istri, na Lokrumu kod Dubrovnika, u Slavoniji u Arboretumu Lisičine. Na najvećoj nadmorskoj visini nalazi se u Gorskom kotaru kod Skrada, na 670 m, gdje su stabla zdrava ali su sporog rasta. Podrijetlo ovih stabala nije poznato. Ova populacija predstavlja mješavinu primjeraka uže krošnje, možda iz južne Kalifornije, i šire krošnje, iz bilo kojeg dijela prirodnog areala (L i b b y, 1981.). U parkovima Zagreba ova je vrsta vrlo rijetka. Zabilježeno je samo 7 stabala, starosti 50-100 godina, na 4 nalazišta (tab. 1.1.). Svi primjerci plodonose svake godine. Sjeme je fertilno. Iz jesenske sjetve klijavost sjemena je zadovoljavajuća, ali može stradati od kasnog mraza. Za proljetnu sjetvu sjeme treba stratificirati. Evidentirana stabla su dobrog zdravstvenog stanja i vitalnosti, osim primjerka u park-šumi Tuškanac. Ispod stabla u Malinovom parku i na Mirogoju zapažen je i prirodni ponik. Na Mirogoju (stanište kitnjaka-običnog graba) raste najveći i najljepši primjerak u Zagrebu, visine 25,0 m i prsnog promjera 80,0 cm (si. 1). Fenologija. Kalifornijski libocedar cvjetne pupove razvija na terminalnim grančicama već krajem ljeta, u rujnu, a cvate slijedeće godine u ožujku. Fenofaza listanja odvija se sporo i završava u drugoj polovici svibnja. Češeri dozrijevaju krajem kolovo Slika 1. Calocedrus decurrcns, Mirogoj za do početka listopolje br. 28, Zagreb. Fig. 1. Calocedrus decurrens, Mirogoj pada iste godine, ka field number 28, Zagreb da se i otvaraju, te se Foto: M. Jurković sjeme počinje trusiti. Zato je potrebno pratiti vrijeme sazrijevanja kako bi se sjeme moglo sakupiti na stablima. CEDRUS LIBANI Loud. (= C. Iibanotica Link; C. libanensis Juss. ex Mirb.; C. cedrus Huth.; C. patula K. Koch); Pinaceae - libanonski cedar. Stablo 20 - 40 m visoko i promjera do 3 m; doživi starost veću od 1000 godina. Rasprostranjen je u planinama Sirije (Jabal, Alaonite), Libanona (Libanon i Antilibanon), gdje je sada veoma rijedak, ali ga zato ima više u planinskim masivima Turske (Taurus i Antitaurus). Dolazi na visinama od 1300 do 2100 m, gdje je srednja siječanjska temperatura -10 C, srpanjska 190 do 210 C. Apsolutni minimum do - 320 C. Zime obiluju kišom i snijegom. Ova je vrsta svjetla i suhe vapnenaste podloge. Vrsta je sporog rasta. Dobro podnosi visoke ljetne temperature. Poznata je geografska odlika ssp. stenocoma (Schvvarz) Davis (= C. Iibanotica ssp. stenocarpa Schwarz), koja dolazi u jugozapadnoj Anatoliji. Libanonski cedar unesen je u Europu krajem 17. stoljeća. On se teže uzgaja u parkovima središnje Europe. Međutim, u parkovima i vrtovima Belgije, Nizozemske i Velike Britanije uspijeva dobro, gdje su zabilježeni primjerci i do 40 m visine. Najstarija šumska kultura nalazi se u Francuskoj na ograncima Niskih Alpa - na brdu Mt Ventoux, na 800 m nadmorske visine. Podignuta je 1864. godine i prirodno se pomlađuje (Schenck, 1939.). Kod nas se uzgaja u dekorativne svrhe, osobito u primorskim krajevima, a u parkovima Opatije rastu primjerci vrlo dobre proizvodne sposobnosti (Domac , 1955.). U parkovima Zagreba zabilježena su dva starija primjerka u parku Ribnjak, visine 23,5 m i promjera 84,0 cm, dok se u privatnom vrtu kuće Tuškanac broj 61 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1996 str. 36 <-- 36 --> PDF |
M. Jurković, B. Jurković-Bevilacqua: INTRODUKCIJA! AKLIMATIZACIJA DRVENASTIH EGZOTA-ČF.TINJAČE-U ZOB PARKOVIMA Šumarski list br. 7-8, CXX (1996), 327-334 nalazi stablo visine 25,5 m i promjera 79,0 cm (tab. 1.2. i si. 2). Oba primjerka dobrog su zdravstvenog stanja i vitalnosti te redovito fruktificiraju. Češeri sazrijevaju krajem ljeta, a sjeme se trusi sve do proljeća. GINKGO BILOBA L. (= Salisburia adiantifolia Smitli); Ginkgoaceae - gin ko. Listopadno dvoSlika 2. Cedrus libani, park Ribnjak, Za domno drvo, dosegne greb. Fig. 2. Cedrus libani in Ribnjak park, Zavisinu i veću od 30 m, greb. a promjer više od 2 Foto: M. Koman m; doživi starost od više stotina, pa čak i 1200 godina. Ginkgo biloba je tercijarni relikt, danas sasvim usamljena vrsta u sistemu golosjemenjača. Dihotomnost (tj. tip lisne nervature) i oplodnja pomoću gibljivih gameta (spermatozoida) spadaju u njegove najznačajnije osobine. Ovo je jedna od najznačajnijih i najinteresantnijih vrsta u suvremenoj svjetskoj dendroflori, ali i uopće među svim višim biljkama. Poznata je samo jedna vrsta iz Kine, a pretpostavlja se da prirodno dolazi samo u provinciji Čekiang. U Japanu, Kini, Koreji i Mandžuriji sadi se stoljećima oko budističkih hramova i na grobljima. Dobro uspijeva na svježim i dubokim tlima. Zahtijeva dovoljno vlage i svijetlosti. Nema neprijatelja (parazita). Otporna je prema niskim temperaturama i mrazovima, a podnosi dim i prašinu urbanih sredina. Razmnožava se sjemenom, cijepljenjem, reznicama, te iz žila i panja. Počinje plodonositi u starosti od 30-40 godina. U Europu (Nizozemska) je introduciran 1730., a u Ameriku oko 1784. godine, gdje se uzgaja kao cijenjena dekorativna vrsta. U parkovima zapadne i srednje Europe vrlo je česta vrsta. U Njemačkoj se nalaze stabla starosti oko 140 godina s visinom od 25 m (Schenck , 1939.). U Slovačkoj se uzgaja od 1810. godine na više lokaliteta, gdje ima primjeraka visine od 22 m i promjera 110cm(Benčat, 1982.). U Hrvatskoj se ova vrsta nalazi na više mjesta s primjercima starosti od 100 i više godina, ali o tome ne postoji točna i potpuna evidencija. Neposredno nakon unošenja ove vrste u Europu, grof Janković u Daruvaru podiže (1771-1777) park u kojem sadi više primjeraka ove vrste. Danas je u ovom parku očuvan jedan od najstarijih primjeraka vrste Ginkgo biloba u našoj zemlji, koji je i zakonom zaštićen (Rauš, 1977.). Prsni pro mjer ovog primjerka je oko 250 cm. U nekim dijelovima naše zemlje ginko je dosta česta vrsta. Anić (1954.) u arboretumu Opeka, K a r a v 1 a (1972.) u parkovima Samobora navode primjerke vrlo dobre vitalnosti. Rau š (1977, 1980.) bilježi u 16 parkova Slavonije i Baranje, te u 9 parkova bjelovarskog kraja više starijih i mlađih primjeraka dobrog zdravstvenog stanja i vitalnosti. U istraživanim parkovima Zagreba ginko je vrlo rijetko zastupljen. Prisutno je 9 primjeraka na tri nalazišta, starosti 50-100 godina (tab. 1.3.). Najstariji primjerak ima visinu 26,5 m i promjer 82,0 cm . U arboretumu Botaničkog vrta raste 6 primjeraka (3 ženska i 3 muška). Stabla obilno fruktificiraju gotovo svake godine. Sjeme redovito sazrijeva i ispod stabala ima mnogo prirodnog ponika. Najljepša stabla u Zagrebu nalaze se u vrtu kuće Gajeva 22. Prema podacima vlasnika vrta, stabla su stara oko 115 godina. Ženski primjerak visok je 27,0 m, promjer 92,0 cm, dok je muški primjerak visok oko 24,0 m, ali promjera 64,0 cm. Fenologija. Ova vrsta ima fenofazu listanja gotovo istodobno s cvatnjom, prosječno polovicom travnja. Fenofaza listanja odvija se sporo, zahtijevajući veću srednju dnevnu temperaturu zraka. Zreli plodovi (nalik na koštunicu) obavijeni su mesnatim ovojem narančaste boje, a sazrijevaju krajem rujna ili početkom listopada iste godine. Mijenjanje boje lišća od svijetložute do zlatnožute boje započinje krajem rujna i traje do početka studenoga. Lišće naglo opada od prvog jačeg mraza u drugoj polovici studenoga. Zapažena je fenološka razlika između muških i ženskih primjeraka. Početak vegetacije i opadanje lišća nastupa u muških stabala 10-15 dana ranije u odnosu na ženska stabla. Ovu činjenicu treba koristiti kod izbora sadnica za potrebe hortikulture, kako bi se izbjegli ženski primjerci s plodovima veoma neugodnoga mirisa. METASEQUOIA GLYPTOSTROBOIDES Hu et Cheng (= Seguoia glyptostroboides (Hu et Cheng) Weide); Taxodiaceae - metasekvoja. Listopadno, jednodomno do 35 m visoko i do 2 m dbelo stablo. Poznata je jedna vrsta iz središnje Kine, a rasprostranjena je u istočnom Sečuanu i zapadnom Hupehu na visinama od 700-1350 m. Raste prirodno u dubokim udolinama s dovoljno svježine u zraku i tlu i na položajima zaštićenim od suhih i hladnih vjetrova. Dolazi zajedno s vrstama: Cunninghamia lanceolata, Cephalotaxus fortunei,Taxus speciosa,Liquidambar f o r m o s a n a i dr. Ova je vrsta otkrivena 1945. godine, a dotle je smatrana fosilnom. Poznat je kultivar ´National´ - usko - piramidalnog habitusa, selekcioniran iz sjemena u Nacionalnom Arboretumu u NVashingtonu, 1958. godine. U Sjevernu Ameriku (Arnold Arboretum) je introducirana 1946., a u Europu 1948. godine. Metasekvoja je testirana u dendrološkim kolekcijama odmah poslije |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1996 str. 37 <-- 37 --> PDF |
M.Jurković.B. Jurković-Bevilacqua: INTRODUKCIJA I AKLIMATIZACIJA DRVKNASTIII RGZOTA-CETINJACt- U ZOB PARKOVIMA Šumarski list br. 7-8, CXX (19%). 327-334 njenog pronalaženja, i pokazuje se doista otpornom i perspektivnom vrstom. Za 35 godina, koliko su stare prve kulture u Europi, metasekvoja pokazala je dobar uspjeh, te kao brzorastuća vrsta otporna prema niskim temperaturama i do ispod - 30° C (Gančev , 1962.; Gramatikov, 1968.; Benčat, 1982.). Dosadašnja iskustva pokazala su da ova vrsta nije posebno izbirljiva prema tlu, ali najbolje uspijeva na dubokim, svježim, glinastim tlima i tamo gdje ima dosta atmosferske vlage. Razmnožava se iz sjemena i vegetativno. Zadovoljavajući rezultati (55,67%), s obzirom da reznice nisu tretirane stimulatorima zakorjenjivanja, postižu se ako su reznice uzete s mlađih stabala neposredno pred otvaranje lisnih pupova (Jurko vić , 1985.). U našu je zemlju ova vrsta introducirana oko 1953. godine (O g r i n, 1958.) i uzgaja se kao botanički vrijedna vrsta. Nalazi se uglavnom u botaničkim vrtovima i dendrološkim kolekcijama. Mlađe primjerke zadovoljavajuće vitalnosti zapazili smo u parkovima Opatije i u parku Mokrice kraj Zagreba. **> U arboretumu Botaničkog vrta u Zagrebu nalazi se primjerak dobre vitalnosti (tab. 1.4. i si. 3). Vegetativno je dobiveno mnogo biljaka. Na matičnom stablu prvi češeri pojavili su se 1978. godine. Sjeme je klijavo, a ispod stabla svake se godine pojavljuje prirodni ponik. Fenologija. Metasekvoja u Zagrebu za- Slika 3. Metasequoia glyptostroboides, Bo- počinje vegetaciju ra tanički vrt, Zagreb. , .. . Fig. 3. Mctascquoia glyptostroboides, Bo- no, za razliku Od DlltanicGarden, Zagreb. gko srodne yrste m0_ Foto: M. Jurković čvarnog taksodija. Početak listanja je u prvoj polovici ožujka, kod taksodija ova fenofaza je krajem travnja. Cvate prosječno sredinom ožujka. Češeri sazrijevaju krajem listopada ili početkom studenoga iste godine i odmah otpadaju. Odnosno, zapaženo je da se u nekim godinama češeri polako otvaraju, a sjeme se postupno trusi sve do zime, dok češeri ostaju na stablu i tijekom zime. Mijenjanje boje lišća od svijetložute do crvenkastosmeđe započinje polovicom listopada i traje do početka studenoga. Opadanje lišća započinje u prvoj dekadi studenoga i traje do početka prosinca. Vegetacijsko razdoblje traje oko 9 mjeseci. TAXODIUM DISTICHUM (L.) Rich. (= Schubertia distieha (L.) Mirb.; Cupressus distieha L.); Taxodiaceae - močvarni čempres, močvarni taksodij. Listopadno drvo 30-50 m visoko i promjera 1-2 m. Puni urod sjemena je svake tri godine. Tjera izbojke iz panja, a razmnožava se osim sjemenom i reznicama. Doživi visoku starost do 1000 i više godina. Podrijetlom je s močvarnih terena i riječnih obala u jugoistočnom dijelu Sjeverne Amerike. Na prirodnom staništu tvori čiste sastojine, odnosno na nešto manje močvarnim terenima dolazi zajedno s Liquidambar stvraciflua, Acer saceharinum, Ulmus americana, Quercus palustris, Celtis oceidentalis i dr. Najljepše su čiste sastojine u državi Louisiana. Močvarni taksodij obično raste u nizinama, ali se pojavljuje i u višim predjelima. U državi Mississippi dolazi najviše do 150 m nadmorske visine, a u zapadnom Teksasu od 300 do 600 m nadmorske visine. Ova vrsta uspijeva na vlažnim i pjeskovitim tlima; vapnenaste terene ne podnosi. Ovo je vrsta svijetla; prirašćuje brzo, ali je u mladosti osjetljiva na niske temperature. U južnoj i zapadnoj Europi uzgaja se često močvarni taksodij kao dekorativna vrsta, a osim toga kao važna vrsta za šumske kulture. Prema Benčat u (1982.) ova je vrsta unesena u Europu već 1640. Autor navodi da se u Slovačkoj uzgaja od 1842. godine, te da se tamo u parkovima nalaze 43 stabla, starosti 15-120 godina; najstariji primjerci imaju visinu i do 25 m, a promjer oko 112 cm. Isto tako saznajemo da se u Slovačkoj nalaze pokusi (šumske kulture) na više lokaliteta. U našoj zemlji uzgaja se taksodij kao dekorativna vrsta i u manjim kulturama. Zabilježena su pojedinačna stabla ili manje grupe u više parkova, npr. Klenovnik, Jalkovac, Maruševac i Opeka u okolici Varaždina (Anić, 1954.); Zagreb i Samobor (Karavla, 1962, 1972.); Našice, Slavonski Brod, Podravska Slatina, Đurđevac i Dugo Selo (Rauš , 1977, 1980.). U nas se uzgaja i u šumskim kulturama. Analiza prirasta u ove vrste u Motovunskoj šumi kraj Buzeta u Istri dala je zadovoljavajuće rezultate (Šp i ranac, 1959, 1966.). U istraživanom području - arb-oretum Botaničkog vrta; park-šumi Maksimir i u privatnom vrtu Tuškanac 100 u Zagrebu, zabilježili smo ukupno 27 primjeraka močvarnog taksodija (tab. 1.5.). Iz analize je izuzeto 13 mlađih primjeraka (starosti između 15-30 godina) koji se dobro razvijaju u perivoju Maksimir. Zaostalih 14 primjeraka (starost 55-150 godina) daju se dendrometrijski podaci u tablici 1.5. Iznijeti dendrometrijski pokazatelji u priloženoj tablici, ukazuju na zaključak o znatnoj proizvodnoj sposobnosti taksodija na analiziranim staništima. U perivoju Maksimir nalazi se grupa od 6 stabala. Prema podacima (Nadbiskupski arhiv u Zagrebu), za |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1996 str. 38 <-- 38 --> PDF |
M. Jurković, B. Jurković-Bevilacqua: INTRODUKCIJA! AKLIMATIZACUADRVENASTIH EGZOTA-ČETINJAČE-U ZOB PARKOVIMA Šumarski listbr. 7-8, CXX (1996). 327-334 sađeno je u perivoju Maksimir osam primjeraka moMaksimir, osim što se nalaze najstarija stabla, zabilječvarnog čempresa (Cupressus disticha) 1842. godine. žen je i najljepši primjerak visine 32,0 m i prsnog proOvih šest očuvanih stabala u Maksimiru danas su vjeromjera 162,0 cm. Također, posebnu pozornost zaslužuju jatno najstariji primjerci ove vrste u nas. U perivoju tri starija stabla taksodija u arboretumu Botaničkog vrta PMF-a i četiri stara stabla u vrtu kuće Tuškanac 100, jer se već i na prvi pogled zapažaju dobre fenotipske karakteristike i znatan prirast svih individua (tab. 1.5. i si. 4). Većina stabala analiziranih na Zagrebačkom području redovito plodonosi sjemenom male klijavosti. Fenologija. U Zagrebu močvarni taksodij započinje vegetaciju kasno, za razliku od isto tako listopadne metasekvoje. Početak vegetacije je prosječno u trećoj dekadi travnja, a fenofaza listanja završava se u drugoj polovici svibnja. Cvate krajem travnja. Češeri sazrijevaju krajem listopada iste godine i odmah se raspadaju. Promjena boje lišća od žućkaste do crvenkastosmede traje od kraja rujna do druge polovice listopada, odno Slika 4. Taxodium distiehum, donji dio debla, Botanički vrt, Zagreb. sno do prvog jačeg mraza početkom studenoga, kada Fig. 4. Taxodium distiehum, the lower pozition ofthctrunk. Botanički vrt, započinje i opadanje lišća (iglica), koje tada ima intenZagreb Foto: M. Jurković zivno bakrenu boju. Tablica Table 1 PREGLED NALAZIŠTA I POKAZATELJA VITALNOSTI Survev of localities and indicators o f vitalitv Nalazište Broj Promjer: cm Visina: m Fruktifikacija Približna Opća Localitv biljaka od - do Tx) od- do Tx) Fructification starost vitalnost No. of Diameter: cm Height: m Approximate Generallv plants from-till Tx) from-till Tx) oldness vitalitv 1 2 3 4 5 6 7 8 9 1.1. CALOCEDRUS DECURRENS Botanički vrt 1 32,o 16.5 + 50 XXX Malinov park 1 -68,0 -23,5 + 85 XXX Mirogoj 4 40,0-80,0 56,0 20,0-50,0 22,0 + 100 XXX Park-šuma 1 -52,0 -17,0 + 90 XX Tuškanac 1.2.CEDRUSLIBANI Park Ribnjak 1 _ 84,0 23,5 + 150 XXX Tuškanac 61 1 -79,0 25,5 + 125 XXX 1.3.GINKGOBILOBA Botanički vrt 1 82,0 26,5 + 100 Botanički vrt 5 36,0-46,0 40,2 24,0-26,0 24.6 + 60 XXX Trg Petra 2 54,0-64,0 59,0 17,0-17,5 17,3 -55 XXX Krešimira IV Perivoj 1 48,0 15,5 50 XXX srpanjskih žrtava |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1996 str. 39 <-- 39 --> PDF |
M. Jurković, B. Jurković-Bevilacqua: INTRODUKCIJA I AKLIMATIZACIJADRVENASTIH EGZOTA-ČET1NJAČE- U ZOB PARKOVIMA Šumarski lisl br, 7-8. CXX (] 996), 327-334 1.4. METASEQUOIAGLYPTOSTROBOIDES Botanički vrt 44,0 20,5 35 1.5. TAXODIUM DISTICHUM Botanički vrt Botanički vrt Park-šuma Maksimir Park-šuma Maksimir Tuškanac 100 1 3 13 6 4 - 70,0-102,0 16,0-28,0 88,0-162,0 88,0-114,0 46,0 84,7 - 122,2 95,8 - 28,0-30,0 10,5-15,5 27,0-32,0 26,5-33,5 16,5 29,3 - 29,2 29,5 + + - + + 55 100 15,30 150 120 XXX XXX XXX XXX XXX ZAKLJUČAK Conclusion Analizom starih parkovnih objekata i privatnih vrtova u Zagrebu obavljeno je dendrološko-uzgojno istraživanje nekih drvenastih egzota (četinjače), te temeljem dobivenih rezultata važniji zaključci su kako slijedi: Celocedrus decurrens je kod nas nedovoljno korištena vrsta, koja postaje sve više cijenjena zbog svojih vrijednih bioloških, ekonomskih i dekorativnih svojstava. Kod nas se može uspješno uzgajati na staništima koja imaju dovoljno vlage u tlu bez ekstremnih zimskih temperatura. Traži zaštićena staništa kitnjaka-graba i pojas brdske bukve do 700 m visine. U obzir dolaze i staništa pitomog kestena. Vrsta je vrlo cijenjena u ozelenjavanju naselja. U rekonstrukciji starih zagrebačkih parkova npr. Maksimir i Tuškanac - ne treba izostaviti kalifornijski libocedar, kao podesnu vrstu za sadnju u grupama i kao soliter, koja dosta dobro podnosi zasjenu odraslog drveća. S obzirom na široku amplitudu rasprostranjenosti, od relativno suših staništa, malih nadmorskih visina, do ekstremno visokih, može se pretpostaviti da postoje stanišne rase i ekotipovi, o čemu je potrebno voditi računa kod izbora sjemena za pokuse šumskog i plantažnog uzgoja. Cedrus libani dobro uspijeva u parkovima i vrtovima Zagreba na mjestima koja su zaštićena. Kod uzgoja moramo imati na umu daje to heliofilna vrsta i daje osjetljivija prema niskim temperaturama od atlaskog cedra. Za naše prilike u prvom redu ima uvjeta da se uzgaja kao dekorativna vrsta po parkovima, a zatim kao LITERATURA A n i ć, M. (1954): Dendrološka i uzgojna važnost nekih starih parkova u području Varaždina. Šum. list, 9-10:413-433, Zagreb. Benčat, F. (1982): Atlas rozširenia cudzokrajnvch drevin na Slovensku a rajonizacia ich pestova šumska kultura i kod pošumljavanja priobalnog krša. Ginkgo biloba može se uspješno uzgajati gotovo na svim parkovnim površinama naše zemlje, zahvaljujući njegovom širokom ekološkom rasponu. Vrsta je veoma dekorativna i predstavlja botanički vrijedan raritet. Pogodna je za pojedinačnu sadnju, za grupe i drvorede. Metasequoia glvptostroboides prema dosadašnjim iskustvima u europskim zemljama uzgojem u kulturama podignutim iz sjemena autoktone provenijencije, ukazuju na zaključak da se ova brzorastuća vrsta može uzgajati kao čista kultura na vlažnijim stojbinama -slično kulturama duglazije. S obzirom da dobro uspijeva i na svakom dobrom, dubokom vrtnom tlu i na položajima koji nisu suviše izloženi suncu, ova visoko dekorativna četinjača zaslužuje češću primjenu na parkovnim površinama Zagreba i šire okolice. Taxodium distichum može se uspješno uzgajati u našoj zemlji na aluvijalnim, vlažnijim staništima. Veoma je cijenjena vrsta, jer raste tamo gdje ne mogu rasti druge četinjače. Grupe analiziranih stabala taksodija u Zagrebu, osim svoje dobre proizvodne sposobnosti, ispunjavaju i uvjete za ksenogamno oprašivanje te se mogu koristiti kao sjemenska stabla. Njegove uzgojne osobine čine ga cijenjenom vrstom i u hortikulturi. Dobro raste na dubokoj pjeskovitoj ilovači, koja je vlažna u gornjim slojevima kao i pokraj permanentnih vodenih površina-prirodnih ili umjetnih; može se uspješno uzgajati vodeći računa daje izrazita vrsta svijetla. Literature nia. Veda, Vvdavatelstvo Slovenskej Akademie Vied, Bratislava. Domac , R. (1955): Opatija - parkovi i šetališta. Hrvatska seljačka tiskara, Zagreb. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1996 str. 40 <-- 40 --> PDF |
M. Jurković, B. Jurković-Bevilacqua: INTRODUKCIJA I AKLIMATIZACIJA DRVENASTIH EGZOTA-ČETINJAČE- U ZOB PARKOVIMA Šumarski list br. 7-8, CXX (1996), 327-334 Ganč e v, A. (1962): Dekorativnadendrologija. Sofija. of California, California Agricultural Experiment Station, No. 49:1 -12, Berkelev. Gramatikov,D . (1968): Novi dekorativni djerveta i hrasti. Sofija. Ogrin , D. (1958): Metasequoia glyptostroboides-nova listopadna crnogorica. Hortikultura, 1:20-23, Harlow, VV. M. & Harrar, E. S. (1958): Textbookof Zagreb Dendrologv. Fourth Edition, McGraw-Hill, Book Rauš , Đ. (1977): Stari parkovi u Slavoniji i Baranji. Companv. Inc. New York, Toronto, London. Mala hortikulturna biblioteka, Split. Jurković , M. (1985): Zakorjenjivanje reznica meta- R a u š, Đ. (1980): Zelenilo bjelovarskog kraja. NIŠRO sekvoje. Šum. list, 5-6:219-222, Zagreb "Prosvjeta", Bjelovar. Jurković , M. (1987): Genofond drvenastih egzota Rupe rt, P. (1959): Libocedar ili tamjancedar (Hey Botaničkog vrta i nekih zagrebačkih parkova. deria decurrens Koch - Libocedrus decurrens Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. (Magi Endl). Obavijesti Instituta za Šumarska i lovna starski rad). istraživanja NRH, 8:29-40, Zagreb. Jurković, M. (1988): Fruktifikacija i subspontano razSchenck, C. A. (1939): Fremdl„ndische Wald - und množavanje drvenastih egzota u arboretumu BotaniParkbaume. I-III. Berlin. čkog vrta u Zagrebu. Šum. list, 7-8:327-334, Zagreb. Špiranec,M . (1959): Močvarni taksodij i mogućnost Kara vi a, J. (1962): Prilog opisu egzota i nekih (fornjegova uzgoja u našim krajevima. Šum. list, 6ma) naših autohtonih vrsta na području nekih 7:182-194, Zagreb. zagrebačkih parkova. Šum. list, 7:224-242, Za Špiranec , M. (1966): Desetogodišnji razvoj sas greb. tojine taksodija u Motovunskoj šumi. Šum. list, Kara vi a, J. (1972): Parkovi Samobora i njihova den-9-10:433-438, Zagreb. drološka važnost. Šum. list, 1-2:1-30 i 3-4:87 Vidaković,M . (1982): Četinjače-morfologija i va 115, Zagreb. rijabilnost. Jug. akademija znanosti i umjetnosti, Kriissmann , G. (1983): Handbuch der Nadelge-SNL, Zagreb. holze. Verlag Paul Parey, Berlin und Hamburg. xxx (1842): Nadbiskupski arhiv Zagreb. Acta Oec. Libby , VV. J. (1981): Some observations on Sequoi-Aed., CDXCVIII, Zagreb adendron and Calocedrus in Europe. Universitv SUMMARY: The present work was carrid aut during several years and includes studies of dendrological importance on 8 parks of Zagreb and 2 private gardens in thepart ofthe city called Tuškanac. Theplant material included in this investigation was exotic woody plants: Calocedrus decurrens, Cedrus libani, Ginkgo biloba, Metasequoia glvptostroboides and Taxodium distichum. The study included the degree of representation estimate of generally vitality on the basis ofincrement in height and diameter, the state ofhealth, and finallv phenological observations -beginning of vegetation, leafing, flowering, fruit ripening, colour changing and the fali ofleaves. The task ofthis study has been to evaluate the possibility ofwider utilization ofthe observed exotic trees in urban areas and cultivated landscapes of Croatia. The analysis ofresults the present workwas indicated good generally vitalitv far ali investigation exotic species. |