DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1996 str. 22     <-- 22 -->        PDF

Ž. Vrdoljak: PARK SUMAMARJAN RAZVOJ. SADAŠNJE STANJE I SMJERNICE ZABUDUĆI TRETMAN Šumarski list br. 7 8, CXX (1996), 307-318


vrste listača - posebno česmina - su vrste sjena, paje
odgovarajući stupanj zasjene borovih krošnja u prvim
godinama njihovog razvoja nužan.


Pri istim zahtjevima za svjetlom, veličina grupa ovisit
će o ulozi pojedine vrste na željeni izgled šume. Borovi
koji će biti najzastupljeniji i oblikuju široke krošnje,
u pravilu trebaju formirati veće raznodobne grupe,
kako bi došli do punijeg izražaja. Veličina takvih grupa
ipak ne bi trebala prelaziti 30 - 40 ari jer bi se u protivnom
gubio ugođaj raznolikosti, no u posebnim prilikama
grupu može sačinjavati i samo nekoliko, pa čak ijedno
lijepo razvijeno stablo.


Vrste stupolikog oblika - piramidalni čempres - imaju
prvenstveno zadaću razbijanja jednoličnosti ovalnih
ili tanjurastih krošnja borova, što će se najučinkovitije
postići formiranjem manijih grupa od nekoliko stabala.


Vrste koničnog habitusa (horizontalni, arizonski,
Lambretov i himalajski čempres i cedar) najbolje će doći
do izražaja u grupama od 20 do 30 stabala., ali često
će i manje grupe od 3 - 4 stabla ili čak soliteri biti poželjni.


Veličina grupa česmine ovisit će u prvom redu o prilikama
tla: ako su one pogodne za ovu vrstu na nekoj relativno
većoj površini grupa će biti veća, obrnuto biti će
manja.


Unašanje medunca i košćele ima uglavnom estetsko
značenje, pa će se grupe sastojati samo od nekoliko razmaknutih
stabala ili solitera, kako bi došle do izražaja
njihove široke i bogate krošnje.


Veličina grupa autoktonih listača koje je moguće uzgojiti
kao manja stabla (crni jasen, zelenika, tršlja, lovor)
ne bi trebale biti veće od 5 - 6 ari.


Način obnove - Way of reforestation
Prirodna regeneracija najbolji je način obnove jer
omogućuje da šuma samoobnavljanjem trajno osigurava
svoju funkciju. Naglasili smo da se sve do pred dva
desetljeća prirodna regeneracija marjanske šume
praktički nije odvijala. U međuvremenu, svugdje gdje
je uslijed smanjenja broja stabla - naročito u starim dijelovima
šume - došlo, stvaranjem progalina do većeg
priliva svjetla na tlo, pojavile su se veće ili manje grupe
pomlatka i mladika alepskog bora i čempresa. U nekim
dijelovima šume, u kojima je došlo do pozitivnih promjena
u stanišnim prilikama, zabilježeno je i prirodno pomlađivanje
česmine, crnog jasena i tršljike. Ta činjenica
dovodi nas do saznanja daje regeneracija prirodnim
putem na Marjanu moguća, paje u buduće odgovarajućim
uzgojnim mjerama treba podsticati.
Umjetni način obnove primjenjivat će se u pravilu
ondje gdje će se postojeća struktura mijenjati unašanjem
novih vrsta ili gdje prirodna regeneracija iz bilo
kojih razloga izostane.


U određenim prilikama umjetni način obnove ima i
svojih prednosti, jer omogućava bržu i sigurniju regeneraciju,
posebice kada se primjenjuju intenzivne metode
uzgoja sadnica i obrade tla, stoje važno kada se želi
što prije sadašnje jednolično stanje šume izmijeniti.


Iz tih razloga kod umjetnog načina obnove treba saditi
dobro razvijene biljke, uzgojene u posudama (kontejnerima),
prethodno selekcionirane, a prvih godina
nakon sadnje vršiti redovitu njegu okopavanjem, te u
kritičnom sušnom razdoblju i zalijevanjem. Povećani
troškovi koje zahtijevaju intenzivne metode uzgoja i
sadnje biljaka isplaćuju se sigurnijim i bržim rezultatom
obnove.


U relativno mlađim sastojinama, kod kojih transformacija
još nije toliko nužna da bi je trebalo ubrzavati
spomenutim intenzivnim intervencijama i u kojima prilike
staništa obećavaju uspješan razvoj česmine (na pr.
odsjek 3a, 7d, 5c, 5f), preporučujemo da se pokusno
obavi sjetva žira česmine "pod motiku". Sjetva bi se
obavljala na relativno većim površinama, gusto, pa i
opetovano, ako bude potrebno. Ukoliko ovakav način
da, makar i djelomičan rezultat, lako će se kasnije odabirom
formirati grupe željenog oblika i veličine, uz
postupno uklanjanje borovih stabala kada njihova zaštita
više ne bude potrebna.


Njega sastojina - Tending of stands
Njega, kao dio ukupnog šumsko uzgojnog tretmana
marjanske šume, predstavlja skup mjera i radnji koje će
se u idućem razdoblju provoditi, najčešće prostorno i
vremenski zajedno s mjerama transformacije i obnove.
Mogu se grupirati kako slijedi:


1. Prorede i uzgojne sječe nisu se, nažalost, na
Marjanu pravovremeno obavljale. Posljedica toga su
sadašnje preguste borove sastojine sa svim štetnim posljedicama
u estetskom, uzgojnom i zaštitnom pogledu.
Radi poodmakle dobi u kojoj se većina sastojina nalazi,
proredama se malo može utjecati na oblikovanje
debala i krošnji, no ipak prorjeđivanje s odgovarajućim
uzgojnim sječama nužne su mjere kojima treba prići
odmah, jer o njima ovisi uspjeh ukupnog šumsko uzgojnog
i zaštitnog tretmana šuma.


Glede svrhe i načina na koji će se provoditi, mogu se
na Marjanu razlikovati sljedeće vrste proreda i uzgojnih
sječa:


- Prorede kojima je cilj smanjenje općenito prevelikog
broja stabala u najvećem dijelu marjanske šume, te
omogućavanja većeg priliva svjetla. Njih prvenstveno
treba provoditi u gustim i vrlo gustim srednjedobnim
sastojinama u kojima je broj stabala po hektaru veći od
400, odnosno 550 primjeraka, ali i u ostalima.
- Uklanjanje stabala koja ometaju razvoj i umanjuju
estetske učinke posebno razvijenih elitnih stabala bora,
čempresa i česmine.