DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1996 str. 22 <-- 22 --> PDF |
Ž. Vrdoljak: PARK SUMAMARJAN RAZVOJ. SADAŠNJE STANJE I SMJERNICE ZABUDUĆI TRETMAN Šumarski list br. 7 8, CXX (1996), 307-318 vrste listača - posebno česmina - su vrste sjena, paje odgovarajući stupanj zasjene borovih krošnja u prvim godinama njihovog razvoja nužan. Pri istim zahtjevima za svjetlom, veličina grupa ovisit će o ulozi pojedine vrste na željeni izgled šume. Borovi koji će biti najzastupljeniji i oblikuju široke krošnje, u pravilu trebaju formirati veće raznodobne grupe, kako bi došli do punijeg izražaja. Veličina takvih grupa ipak ne bi trebala prelaziti 30 - 40 ari jer bi se u protivnom gubio ugođaj raznolikosti, no u posebnim prilikama grupu može sačinjavati i samo nekoliko, pa čak ijedno lijepo razvijeno stablo. Vrste stupolikog oblika - piramidalni čempres - imaju prvenstveno zadaću razbijanja jednoličnosti ovalnih ili tanjurastih krošnja borova, što će se najučinkovitije postići formiranjem manijih grupa od nekoliko stabala. Vrste koničnog habitusa (horizontalni, arizonski, Lambretov i himalajski čempres i cedar) najbolje će doći do izražaja u grupama od 20 do 30 stabala., ali često će i manje grupe od 3 - 4 stabla ili čak soliteri biti poželjni. Veličina grupa česmine ovisit će u prvom redu o prilikama tla: ako su one pogodne za ovu vrstu na nekoj relativno većoj površini grupa će biti veća, obrnuto biti će manja. Unašanje medunca i košćele ima uglavnom estetsko značenje, pa će se grupe sastojati samo od nekoliko razmaknutih stabala ili solitera, kako bi došle do izražaja njihove široke i bogate krošnje. Veličina grupa autoktonih listača koje je moguće uzgojiti kao manja stabla (crni jasen, zelenika, tršlja, lovor) ne bi trebale biti veće od 5 - 6 ari. Način obnove - Way of reforestation Prirodna regeneracija najbolji je način obnove jer omogućuje da šuma samoobnavljanjem trajno osigurava svoju funkciju. Naglasili smo da se sve do pred dva desetljeća prirodna regeneracija marjanske šume praktički nije odvijala. U međuvremenu, svugdje gdje je uslijed smanjenja broja stabla - naročito u starim dijelovima šume - došlo, stvaranjem progalina do većeg priliva svjetla na tlo, pojavile su se veće ili manje grupe pomlatka i mladika alepskog bora i čempresa. U nekim dijelovima šume, u kojima je došlo do pozitivnih promjena u stanišnim prilikama, zabilježeno je i prirodno pomlađivanje česmine, crnog jasena i tršljike. Ta činjenica dovodi nas do saznanja daje regeneracija prirodnim putem na Marjanu moguća, paje u buduće odgovarajućim uzgojnim mjerama treba podsticati. Umjetni način obnove primjenjivat će se u pravilu ondje gdje će se postojeća struktura mijenjati unašanjem novih vrsta ili gdje prirodna regeneracija iz bilo kojih razloga izostane. U određenim prilikama umjetni način obnove ima i svojih prednosti, jer omogućava bržu i sigurniju regeneraciju, posebice kada se primjenjuju intenzivne metode uzgoja sadnica i obrade tla, stoje važno kada se želi što prije sadašnje jednolično stanje šume izmijeniti. Iz tih razloga kod umjetnog načina obnove treba saditi dobro razvijene biljke, uzgojene u posudama (kontejnerima), prethodno selekcionirane, a prvih godina nakon sadnje vršiti redovitu njegu okopavanjem, te u kritičnom sušnom razdoblju i zalijevanjem. Povećani troškovi koje zahtijevaju intenzivne metode uzgoja i sadnje biljaka isplaćuju se sigurnijim i bržim rezultatom obnove. U relativno mlađim sastojinama, kod kojih transformacija još nije toliko nužna da bi je trebalo ubrzavati spomenutim intenzivnim intervencijama i u kojima prilike staništa obećavaju uspješan razvoj česmine (na pr. odsjek 3a, 7d, 5c, 5f), preporučujemo da se pokusno obavi sjetva žira česmine "pod motiku". Sjetva bi se obavljala na relativno većim površinama, gusto, pa i opetovano, ako bude potrebno. Ukoliko ovakav način da, makar i djelomičan rezultat, lako će se kasnije odabirom formirati grupe željenog oblika i veličine, uz postupno uklanjanje borovih stabala kada njihova zaštita više ne bude potrebna. Njega sastojina - Tending of stands Njega, kao dio ukupnog šumsko uzgojnog tretmana marjanske šume, predstavlja skup mjera i radnji koje će se u idućem razdoblju provoditi, najčešće prostorno i vremenski zajedno s mjerama transformacije i obnove. Mogu se grupirati kako slijedi: 1. Prorede i uzgojne sječe nisu se, nažalost, na Marjanu pravovremeno obavljale. Posljedica toga su sadašnje preguste borove sastojine sa svim štetnim posljedicama u estetskom, uzgojnom i zaštitnom pogledu. Radi poodmakle dobi u kojoj se većina sastojina nalazi, proredama se malo može utjecati na oblikovanje debala i krošnji, no ipak prorjeđivanje s odgovarajućim uzgojnim sječama nužne su mjere kojima treba prići odmah, jer o njima ovisi uspjeh ukupnog šumsko uzgojnog i zaštitnog tretmana šuma. Glede svrhe i načina na koji će se provoditi, mogu se na Marjanu razlikovati sljedeće vrste proreda i uzgojnih sječa: - Prorede kojima je cilj smanjenje općenito prevelikog broja stabala u najvećem dijelu marjanske šume, te omogućavanja većeg priliva svjetla. Njih prvenstveno treba provoditi u gustim i vrlo gustim srednjedobnim sastojinama u kojima je broj stabala po hektaru veći od 400, odnosno 550 primjeraka, ali i u ostalima. - Uklanjanje stabala koja ometaju razvoj i umanjuju estetske učinke posebno razvijenih elitnih stabala bora, čempresa i česmine. |