DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1996 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Ž. Vrdoljak: PARK ŠUMAMARJAN RAZVOJ, SADAŠNJE STANJE I SMJERNICE ZA BUDUĆI TRETMAN Šumarski list br. 7-8, CXX (19%), 307-318 L., Juniperus phoenicea L., Ephedra major Host., Epherda campylopoda C. A. Mey, Osyris alba L., Colutea arborescens L., Coronilla emerus L., Ceratonia siligua L., Erica verticalatga Forks., Celitis australis L., Pirus amygdaliformis Vili., Crataegus monogyna Jacq., Tamus comunis L., Citus villosus L., Viburnum tinus L., Rubus ulmifolius Schott., Rhamnus rupestris Scop., Ramus intermedia St. et Hochst .,Acer monspesulanum L. Opaženo je nekoliko primjeraka Quercus lanuginosa Thuill. i Arbutus unedo L. Sadeni su na pojedinim lokalitetima: Quercus ilex L., (odjel 11 i 12), Laurus nobilis L., (odjel 11 i 12), Rosmarinus officinalis (odio 4), Tamarix gallica L. (uz obalni pojas), Nerium oleander L., Punicagranatum h.,Ailanthusglandulosa Desf. Od vrsta kultiviranih prije pošumljavanja pojedinačno su se održale. Ficus carica L., Olea europea L., var sativa Fiori, Sorbus domestica L. U sloju prizemnog rašća dominira trava goštica (Brachypodium ramosum R. et S.) koja gotovo potpuno pokriva tlo, a vrlo je česta i kadulja (Salvia officinalis L.) te na posebno kamenitim terenima Inula candida Cass. Kroz protekla dva i pol desetljeća došlo je na nekim lokalitetima do bujnijeg razvoja podstojne etaže radi većeg priliva svjetla u sastojinama u kojima je znatnije smanjen broj borovih stabala, te ostalih pozitivnih promjena u stanišnim prilikama uopće. Posebno se to odnosi na česminu, crni jasen i tršljiku (Rhamnus alaternus). Ranije potisnuta i često zakržljala stabalca česmine lijepo su se razvila i prirasla , a pojavio se mjestimično osjemenjivanjem sa odraslijih stabala pomladak i ponik. Slika 4. Pomlađivanje česmine osjemenjivanjem - odjel 3 a Foto: Ž. Vrdoljak Slično je i sa crnim jasenom, koji je na pojedinim lokalitetima bio tek pojedinačno prisutan, a sada su se tu formirale manje i veće grupe (do nekoliko ari) pomlatka iz sjemena, prosječne visine od 0,5 - lm. Posebno je značajna pojava i širenje tršljike. Matkovi ć (1959) bilježi na čitavom Marjanu samo jedan primjerak ove vrste. 1970 godine zapažena je njena pojedinačna pri sutnost u sjeveroistočnom dijelu marjanske šume. Sada je ona tu dominantna vrsta u podstojnom dijelu sastojina te u obliku stabalaca od 2-7 m visine pokriva do 50% površine, a mjestimično i više. Tršljika se prema posljednjim opažanjima i dalje širi prema zapadnom dijelu šume, pa je na površini koju procjenjujemo na oko 15 ha nastao jedan novi, specifičan facijes šume alepskog bora stršlj ikom. Opisane pojave navode na zaključak daje bio potreban višedesetljetni melioracijski učinak borove šume da se na Marjanu počnu stvarati povoljni ekološki uvjeti za ponovno uspostavljanje prvobitne autoktone šume, odnosno da se formira odgovarajuće šumsko tlo i uopće odgovarajuća šumska sredina bez koje prirodna regeneracija ne bi bila moguća. To potvrđuje rezultate naših ranijih istraživanja (Vrdolj ak 1957, 1967) prema kojima na degradiranim kraškim terenima autoktone listače, bez obzira na više ili manje izražen njihov heliofilni karakter, u prvoj najosjetljivijoj fazi razvoja mogu prosperirati jedino u odgovarajućem šumskom ambijentu koji im pod zaštitnom krošanja, u uvjetima šumskog tla i mikroklime, osigurava potrebnu vlagu i zaštitu od prejake insolacije. Nužnost višedesetljetnog melioracijskog učinka da se u kulturama alepskog bora podignutim na jako degradiranim terenima počnu stva- Slika 5. Spontana pretvorba stare borove kulture u mješovitu sastojinu bora sa česminom - odjel 10 c Foto: F. Šabić |