DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1996 str. 18 <-- 18 --> PDF |
Ž. Vrdoljak: PARK ŠUMAMARJAN RAZVOJ. SADAŠNJE STANJE I SMJERNICE ZABUDUĆI TRETMAN Šumarski list br. 7 8, CXX (1996), 307-318 alepskog bora i čempresa različite starosti - od pomlatka, do razvijenog mladika. Naveli smo daje u razdoblju od 1970. do 1995. godine došlo do znatnog smanjenja broja stabala, naročito u najstarijim sastojinama, te time i do stvaranja progalina, stoje omogućilo veći priliv svjetla, a time i povoljne uvjete za pomlađivanje. Slika 2. Prirodno pomlađivanje alepskog bora i čempresa na progalinama odjel 10 f Foto: F. Šabić Taj proces naročito je intenzivan u odjelima, 10, 11 i 12, pa je obnova tih sastojina u toku i odvija se u pravcu transformacije u sastojine grupastog oblika, kojima na Marjanu upravo težimo. U manjem obimu proces pomlađivanja u grupama zabilježen je u pojedinim progaljenim lokalitetima i u sastojinama - odsjecima 4a, d, e, f, i 9c. Opisana pojava prirodnog pomlađivanja koja je nastupila posljednjih 15 godina objašnjava nam i razloge zbog kojihje ono ranije izostajalo, odnosno radi čega se tako kasno pojavilo: veliki broj stabala i gusti sklop onemogućavali su pristup svjetla na tlo, pa u tim uvjetima alepski bor i čempres kao izrazito heliofilne vrste nisu se ni mogle pomlađivati, čak ni u starim sastojinama. Pored pregustog sklopa tome su pridonijele i reljef ne prilike: marjanska šuma smještena je na osojnim padinama brda, što još više potencira sjenovitost, a time i ograničava uvjete potrebne za pomlađivanje heliofilnih vrsta. Slika 3. Pregusti sklop onemogućuje pomlađivanje i razvoj podstojne sastojine- odjel 5 f Foto: Ž. Vrdoljak Ostali ranije pretpostavljeni razlozi sugurno su bili dio sindroma nepovoljnih okolnosti za izostanak pomlađivanja, ali njihov je utjecaj tek sekundarnog značenja. Saznanje da svjetlo igra primarnu ulogu za mogućnost prirodne regeneracije, dragocjeno je za budući tretman šume. Podstojna sastojina - Lovver part of forest Podstojni dio park šume Marjan čine elementi prvobitne šume česmine, odnosno njenih degradacijskih stadija makije i gariga. Uz njih se mjestimično susreću ostaci kultiviranih biljaka, nekada uzgajanih u ogradama, te u međuvremenu pojedinačno sađene neke šumske i ukrasne vrste. Prisutnost elemenata makije i gariga u marjanskoj je šumi različito. Kako se u pravilu radi o heliofilnim vrstama, njihova brojnost i vitalnost ovisi u prvom redu o dostupnoj količini svjetla, ali i o tome u kojoj su mjeri bile prisutne na nekadašnjim kamenjarama prije reforestracije. Najbrojnije zastupane vrste su Phillvrea media L. i Pistacija lentiscus L. koje su nazočne u podstojnoj etaži gotovo svih dijelova marjanske šume i daju joj osnovno obilježje. Također se često susreću po čitavoj površini, ali u manjem broju: Juniperus oxycedrus L., Paliurus aculeatus Lam., Prunus mahaleb L., Juniperus macrocarpa Sb. et Sm., Olea europa L., var. olaster Fiori, Pistacia terebinthus L., Asparagus acutifolius L., Smilax aspera L. Značajnije su prisutne, ali samo na nekim lokalitetima: Quercus ilex L., (dijelovi odjela 1, 3,9, 10, 11 i 12), Fraxinus ornusL. (dijelovi odjela 1,2, 3, 4, 8 i 9), Rhamnus alaternus L. (posebno odio 8 i dijelovi odjela 6, 7, 9, 10 i 11). Od ostalih drvenastih vrsta pridolaze uglavnom pojedinačno: Sparitum junceum |