DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1996 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Z. Vrdoljak: PARK SUMA MARJAN RAZVOJ. SADASNJF. STANJE I SMJERNICE ZA BUDUĆI TRETMAN Šumarski list br. 7-8, CXX( 19%), 307-318 više slabi, pa to postupno dovodi do njenog potupnog uništenja. Takav gol i krševit Marjan prikazuju crteži i gravure iz tog vremena od kojih je najkarakterističnija ona škotlanđanina Roberta Adama iz 1764. godine. Slika 1. Obešumljeni Marjan na gravuri škotlanđanina Roberta Adama i/. 1764. godine. Prvi pokušaj pošumljavanja Marjana zabilježen je 1852. godine kada je Židovska općina počela najprije sjetvom sjemena, a kasnije sadnjom, ozelenjivanje svog groblja smještenog na istočnim padinama Marjana. Sistematskim pošumljavanjem Marjana započelo se 1884. godine. Glavni pokretač te akcije bio je splitski prirodoslovac prof. Juraj Kolombatović, a njegovo djelo nastavlja dr. Šimun Tudor , osnivač društva za poljepšavanje Marjana "Marjan", te nakon I. Svjetskog rata gradonačelnik Splita dr. Jakša Račić . Stručni nadzor nad prvim pošumrjivačkim radovima vodio je šumarnik, šumarski nadzornik Henrik F r i e d 1. Pošumljavanjem se započelo na ističnim obroncima i postupno napredovalo prema zapadu, tako daje pred II. Svjetski rat pošumljena čitava sjeverna strana poluotoka u ukupnoj površini od 167 ha i zaštićena solidnom žičanom ogradom. U međuvremenu su po Marjanu izgrađene saobraćajnice - ceste, šetne staze, te stepeništa i vidikovci, pa marjanska šuma postaje za grad Split rekreacijsko područje nepocjenjive vrijednosti. Nakon II. Svjetskog rata pošumljavanjem je zahvaćena i manja površina od 6,4 ha na južnim padinama Marjana. Pošumljavanje je obavljeno tehnikom tzv. "guste sadnje", odnosno sadnjom velikog broja biljaka po jedinici površine. To je bio mukotrpan posao radi velike kamenitosti terena, pa je iskopane rupe često trebalo ispunjavati zemljom dopremljenom sa strane. Pretežno je sađen alepski bor (Pinus halepensis Mili.) uz primjesu piramidalnog i horizontalnog čempresa (Cupressus sempervirens L.). Pojedinačno u manjim grupama sađeni su brucijski bor (Pinus brutia Ten.) pinija (Pinuspinea L.), atlaski i himalajski cedar (Cedrus atlantica Man. i Cedrus deodara Loud) i crni bor (Pinus nigra Arn.). Analiza starosti pojedinih sastojina koja je obavljena prilikom izrade prve uređajne osnove dala je slijedeće podatke o dinamici pošumljavanja u pojedinim raz dobljima: 1890.-1920. godine 62 ha ili 37 % 1921.-1930. godine 85 ha ili 51 % 1931. 1940. godine 20 ha ili 12% Ukupno 167 ha Nakon uspješno obavljenog pošumljavanja izostale su, nažalost potrebne šumsko uzgojne radnje, u prvom redu one njege mladih sastojina i prorede. Stoga su se na Marjanu razvile preguste sastojine što se štetno odrazilo na normalan razvoj šume i na njen estetski izgled. Uzrok tome je što sve do novijeg vremena nisu bili osigurani uvjeti za gospodarenje šumom. Komunalno posuzeće "Parkovi i nasadi" koje upravlja Marjanom, tek 1970. godine primilo je u službu jednog šumarskog inženjera i povjerilo mu rukovođenje Marjanom, a uređajna osnova iz 1970. godine je prvi dokument kojim se propisuje stručni tretman za šumu. Izostanak uzgojnih radnji svakako će otežati osmišljavanje i provedbu postupaka i mjera potrebnih za tretman šume u budućnosti. No, uza sve to velika zasluga entuzijasta koji su u ekstremno teškim uvjetima prirodne sredine uspjeli podići, uzgojiti i sačuvati marjansku šumu, koja je ispunila svoju osnovnu reakcijsku zadaću i pripremila tlo za trajan i kvalitetniji razvoj šume u budućnosti. Na sadašnjoj i budućim generacijama je, da cijeneći njihov trud i iskustva, obogaćani novim saznanjima, usmjeravaju daljni razvoj šume u željenom smjeru. SADASNJE STANJE PARK SUME MARJAN S OSVRTOM NA NJEN RAZVOJ THE ACTUAL STATE OF PARK FOREST MARJAN, INCLUDING ITS DEVELOPMENT Definiranje budućeg tretmana park šume Marjan ovisi o stanju u kome se nalazi, kao i poznavanju njenog razvoja. Detaljan uvid u stanje marjanske šume izvršili smo 1970. i 1990. godine prilikom izrade spomenutih uređajnih osnova, a nadopunili smo ga i uvidom 1995. godine. To razvojno razdoblje, odnosno promjene koje su u njemu nastale su nam i najpoznatije. Za ranija razdoblja raspolažemo skromnim podacima jer ustanova koja gospodari Marjanom nije vodila potrebne evidencije. Do nekih predodžbi možemo doći iz samo dijelom sačuvanog opisa stanja Gospodarske jedinice Marjan kojeg je sačinio ing. D. Bura (1959), zatim iz knjige P Matković a "VegetacijaMarjana" (1959), koja pred |