DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1996 str. 15     <-- 15 -->        PDF

Z. Vrdoljak: PARK SUMA MARJAN RAZVOJ. SADASNJF. STANJE I SMJERNICE ZA BUDUĆI TRETMAN Šumarski list br. 7-8, CXX( 19%), 307-318
više slabi, pa to postupno dovodi do njenog potupnog
uništenja. Takav gol i krševit Marjan prikazuju crteži i
gravure iz tog vremena od kojih je najkarakterističnija
ona škotlanđanina Roberta Adama iz 1764. godine.


Slika 1. Obešumljeni Marjan na gravuri škotlanđanina Roberta Adama
i/. 1764. godine.


Prvi pokušaj pošumljavanja Marjana zabilježen je
1852. godine kada je Židovska općina počela najprije
sjetvom sjemena, a kasnije sadnjom, ozelenjivanje
svog groblja smještenog na istočnim padinama Marjana.


Sistematskim pošumljavanjem Marjana započelo se
1884. godine. Glavni pokretač te akcije bio je splitski
prirodoslovac prof. Juraj Kolombatović, a njegovo
djelo nastavlja dr. Šimun Tudor , osnivač društva za
poljepšavanje Marjana "Marjan", te nakon I. Svjetskog
rata gradonačelnik Splita dr. Jakša Račić . Stručni
nadzor nad prvim pošumrjivačkim radovima vodio je
šumarnik, šumarski nadzornik Henrik F r i e d 1.


Pošumljavanjem se započelo na ističnim obroncima
i postupno napredovalo prema zapadu, tako daje pred


II. Svjetski rat pošumljena čitava sjeverna strana poluotoka
u ukupnoj površini od 167 ha i zaštićena solidnom
žičanom ogradom. U međuvremenu su po Marjanu izgrađene
saobraćajnice - ceste, šetne staze, te stepeništa
i vidikovci, pa marjanska šuma postaje za grad Split rekreacijsko
područje nepocjenjive vrijednosti. Nakon II.
Svjetskog rata pošumljavanjem je zahvaćena i manja
površina od 6,4 ha na južnim padinama Marjana. Pošumljavanje
je obavljeno tehnikom tzv. "guste sadnje",
odnosno sadnjom velikog broja biljaka po jedinici površine.
To je bio mukotrpan posao radi velike kamenitosti
terena, pa je iskopane rupe često trebalo ispunjavati
zemljom dopremljenom sa strane. Pretežno je sađen
alepski bor (Pinus halepensis Mili.) uz primjesu piramidalnog
i horizontalnog čempresa (Cupressus sempervirens
L.). Pojedinačno u manjim grupama sađeni
su brucijski bor (Pinus brutia Ten.) pinija (Pinuspinea
L.), atlaski i himalajski cedar (Cedrus atlantica Man. i
Cedrus deodara Loud) i crni bor (Pinus nigra Arn.).


Analiza starosti pojedinih sastojina koja je obavljena
prilikom izrade prve uređajne osnove dala je slijedeće
podatke o dinamici pošumljavanja u pojedinim raz


dobljima:
1890.-1920. godine 62 ha ili 37 %
1921.-1930. godine 85 ha ili 51 %
1931. 1940.
godine 20 ha ili 12%


Ukupno 167 ha
Nakon uspješno obavljenog pošumljavanja izostale
su, nažalost potrebne šumsko uzgojne radnje, u prvom
redu one njege mladih sastojina i prorede. Stoga su se
na Marjanu razvile preguste sastojine što se štetno odrazilo
na normalan razvoj šume i na njen estetski izgled.
Uzrok tome je što sve do novijeg vremena nisu
bili osigurani uvjeti za gospodarenje šumom. Komunalno
posuzeće "Parkovi i nasadi" koje upravlja Marjanom,
tek 1970. godine primilo je u službu jednog šumarskog
inženjera i povjerilo mu rukovođenje Marjanom,
a uređajna osnova iz 1970. godine je prvi dokument
kojim se propisuje stručni tretman za šumu.
Izostanak uzgojnih radnji svakako će otežati osmišljavanje
i provedbu postupaka i mjera potrebnih za tretman
šume u budućnosti.
No, uza sve to velika zasluga entuzijasta koji su u
ekstremno teškim uvjetima prirodne sredine uspjeli podići,
uzgojiti i sačuvati marjansku šumu, koja je ispunila
svoju osnovnu reakcijsku zadaću i pripremila tlo za
trajan i kvalitetniji razvoj šume u budućnosti.
Na sadašnjoj i budućim generacijama je, da cijeneći
njihov trud i iskustva, obogaćani novim saznanjima,
usmjeravaju daljni razvoj šume u željenom smjeru.


SADASNJE STANJE PARK SUME MARJAN S OSVRTOM NA NJEN RAZVOJ THE
ACTUAL STATE OF PARK FOREST MARJAN, INCLUDING ITS DEVELOPMENT


Definiranje budućeg tretmana park šume Marjan
ovisi o stanju u kome se nalazi, kao i poznavanju njenog
razvoja.


Detaljan uvid u stanje marjanske šume izvršili smo
1970. i 1990. godine prilikom izrade spomenutih uređajnih
osnova, a nadopunili smo ga i uvidom 1995. godine.
To razvojno razdoblje, odnosno promjene koje su


u njemu nastale su nam i najpoznatije. Za ranija razdoblja
raspolažemo skromnim podacima jer ustanova
koja gospodari Marjanom nije vodila potrebne evidencije.
Do nekih predodžbi možemo doći iz samo dijelom
sačuvanog opisa stanja Gospodarske jedinice Marjan
kojeg je sačinio ing. D. Bura (1959), zatim iz knjige P
Matković a "VegetacijaMarjana" (1959), koja pred