DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1996 str. 13 <-- 13 --> PDF |
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI - ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br, 7-8, CXX (1996). 307-318 UDK 630*272:226.001(497.13) PARK SUMA MARJAN, RAZVOJ, SADAŠNJE STANJE I SMJERNICE ZA BUDUĆI TRETMAN PARK FOREST MARJAN, EVOLUTION, PRESENT STATE AND DIRECTIONS FOR FUTURE TREATMENT Žarko VRDOLJAK* SAŽETAK: U članku se opisuje nastanak, razvoj i sadašnje stanje park šume Marjan, te predlažu smjernice za njen budući tretman. Suma je podignuta na ogoljenim i krševitim sjevernim padinama marjanskog poluotoka sadnjom alepskog bora (Pinus halepensis Mili.) između 1884. i 1941. godine na površini od 167 ha. Namjena šume je rekreacijska i estetska. Sadašnja struktura šume ni po sastavu vrsta (monokultura alepskog bora), ni po uzgojnom obliku (jednodobne sastojone) nije u skladu s njenom namjenom, pa se predlaže da se buduće gospodarenje usmjeri ka njenoj transformaciji u grupimićnu raznodobnu šumu. Navode se vrste koje bi trebale sačinjavati transformiranu šumu (pretežno četinjače, uz primjesu autoktonih listača), njihov omjer u smjesi, raspored i veličina grupa, kao i način obnove i mjere njege. Ključne riječi: park šuma, tretman, transformacija, obnova, njega. UVOD - INTRODUCTION Radi svojih prirodnih osobitosti i osebujnog pejsaža Slijedom tog prijedloga Skupština općine Split ugovara marjanski poluotok proglašen je rješenjem Zavoda za izradu uređajne osnove za park šumu Marjan sa Zazaštitu prirode 1964. godine posebno zaštićenim i katevodom za istraživanje u šumarstvu Šumarskog fakultegoriziran kao Rezervat prirodnog predjela. Park šuma ta Sveučilišta u Zagrebu. 1970. godine stručni tim pod Marjan predstavlja svakako jednu od najizrazitijih vrirukovodstvom prof. dr. Dušana Klepc a izrađuje ojednosti tog prirodnog predjela, ne samo radi njenog zasnovu. Operativni dio osnove temeljio se na prethodno štitnog i rekreacijskog značaja za grad Split, nego takotimski obavljenom znanstveno istraživačkom radu prođer i radi značaja za šumarstvo, jer predstavlja jedan od učavanja i analize podataka o povijesti, klimi, tlu, vegeprvih uspješno podignutih šumskih kompleksa vještac -taciji, biotskih i ostalih čimbenika od značenja za šumu. kim pošumljavanjem na području jadranskog krša. NaOsnova se tako sastoji iz dva dijela: studijskog i operakon njenog podizanja pa sve do najnovijeg vremena tivnog. Ona predstavlja prvu studiju u kojoj je problemarjanska šuma nije na odgovarajući način stručno trematika marjanske šume kompleksno obrađena sa šutirana, što se negativno odrazilo na njen razvoj. Uviđamarskog aspekta, kao i prvu uređajnu osnovu za šume jući štetne posljedice koje bi daljnje održavanje takvog sa posebnom namjenom u eumediteranskom području stanja imalo za šumu, grupa stručnjaka iz Splita predlakrša. že Općini Split, pod čijom se upravom Marjan nalazi, Druga uređajna osnova za park šumu Marjan sači hitnu izradu uređajne osnove kojom bi se na temelju njena je 1990. godine a sačinio ju je stručni tim kojim je prethodno obavljene studije utvrdile smjernice za burukovodio prof. dr. SimeMeštrović . dući tretman šume. *Žarko Vrdoljak, dipl. inž. šumarstva. Split |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1996 str. 14 <-- 14 --> PDF |
Ž. Vrdoljak: PARK SlJMAMARJAN RAZVOJ. SADAŠNJE STANJE I SMJERNICE ZA BUDUĆI TRETMAN Šumarski list br. 7-8, CXX (1996), 307-318 Kao član stručnog tima izradio sam u okviru studijliza vlastitih saznanja do kojih sam došao tijekom duskog dijela prve osnove smjernice za transformaciju i gogodišnjeg praćenja njenog razvoja te detaljno prouobnovu park šume Marijan, a za drugu osnovu također i čavanje stanja u kome se šuma nalazi. U ovom radu smjernice za njegu. Tom radu prethodila su proučavaiznosim rezultate tih proučavanja dopunjenih najnovinja dostupnih podataka o nastanku i razvoju šume, ana-jim uvidom u stanje šume 1995. godine. PRIRODNE ZNAČAJKE MARJANSKOG POLUOTOKA NATURAL CHARACTERISTICS OF MARJAN PENISULA Marjanski poluotok predstavlja krajnji zapadni dio šireg splitskog poluotoka i smješten je neposredno uz grad Split. Proteže se u smjeru istok - zapad u dužini od 3,5 km, dok mu se širina kreće od 1 do 1,5 km. Bilo Marjana dijeli poluotok na dva po površini gotovo jednaka dijela - jedan izrazito južne i drugi sjeverne ekspozicije. Visina najvišeg vrha (Telegrin) iznosi 178 m. Površina čitavog poluotoka je 342 ha. Sjeverne i južne padine Marjana bitno su različite po geološkoj gradi. Na južnoj strani prevladavaju lapori fliš koji se lako razgrađuju, te su se tu razvila smeđe karbonatna tla pogodna za obradu i uspijevanje poljoprivrednih kultura. Sjeverne padine čine pretežno numulitski i dijelom alveolinski tvrđi vapnenci koji se sporo razgrađuju, te tu imamo tipičan krš, karakteriziran velikom pokrovnošću kamena u obliku više ili manje izraženih škrapa različitog uslojenja, u čijim pukotinama se uslijed intenzivnih erozionih procesa zadržao uglavnom plitki sloj tla, koji najvećim dijelom pripada rendzinama ili smeđim tlima (Čolak & Juras, 1960.). Ta tla nisu povoljna za obradu, pa su u prošlosti bila pod šumskom vegetacijom, koja je radi prekomjernog korištenja sasvim uništena i pretvorena u kamenjar ili garig. Marjan pripada izrazito mediteranskoj klimi, odnosno njenom modificiranom obliku tzv. jadranskoj klimi. To utvrđuje prof. dr. K1 e p a c (1970) na temelju anal ize klimatskih podataka meteorološke postaje smještene na prvom vrhu Marjana i izračunavanjem GIACOBBOVOG kvocjenta čija vrijednost (f) za tu postaju iznosi 3,8. Prema istom autoru Marjan ima i neke specifičnosti u okviru jadranske klime. Tu su ljetne suše jače izražene nego u drugim dijelovima naše obale; srednje mjesečne temperature u srpnju i kolovozu najviše su u Hrvatskoj i s najnižim postotkom vlage u tim mjesecima. Iako je klima Marjana pogodna za turizam i rekreaciju, ona je uslijed iznesenih karakteristika nepovoljna za vegetaciju. Kada se tome pridruže i poteškoće uslijed kamenitosti i plitkoće tla, onda sve to ukazuje da su prirodni uvjeti pod kojima šuma raste izrazito teški. U vegetacijskom pogledu Marijan spada u područje rasprostranjenja klimatogene eumediteranske zimzelene šumske zajednice česmine ili crnike, donekle utjecane listopadnim elementima susjednog submediteranskog područja, nazvane po prof. dr. Stjepanu H o rvati ću (1957). Orneto - Quercetum ilicis. Prvobitna česminina šuma nije na Marjanu sačuvana. Ona je na južnim padinama iskrčena i pretvorena u obradivo poljoprivredno zemljište, a na sjevernim prokomjernom sječom i ispašom najvećim dijelom pretvorena u kamenjar na kome je umjetnim pošumljavanjem podignuta sadašnja šuma alepskog bora. Od nekadašnje česminine šume održali su se samo fragmenti pojedinih njenih degradacijskih stadija - i gariga i to pod bilom s južne strane. Pojedini elementi makije i gariga sačuvali su se i na površinama nekadašnjih kamenjara, sada obraslih borovom šumom. Suma alepskog bora, koja prema Horvatić u (1957) predstavlja trajni vegetacijski stadij određene etape degradacije unutar klimatogenog područja česminine šume, nije u prošlosti od prirode uspijevala na marjanskom poluotoku. Njeno prirodno rasprostranjenje vezano je za srednje i južno dalmatinske otoke te južni dio dalmatinskog kopna. POVIJESNI PRIKAZ -A HISTORICAL BACKGROUND Dr. D.Kečkemetu prilogu uređajne osnove "Pogled prošlosti Marjana" (Kl epac etal., 1970) navodi daje na rimskoj karti, tzv. "Tabula Peutingeriana", koja potječe još prije gradnje Dioklecianove palače označen na rtu Marjana hram božice lova Diane, što upućuje da je Marjan već tada bio šumovit. Prema podacima istog autora u XIII stoljeću ograđeni Marjan smatranje općinskom šumom čije je korištenje bilo ograničeno. Odredbama splitskog Statuta iz 1312. godine zabranjena je na Marjanu svaka sječa, a ispaša se dozvoljavala od Božića do Sv. Jurja. Da bi se šuma što bolje očuvala od 1339. godine birana su dva splitska plemića koji su nadzirali Marjan, a 1358. godine gradsko Veliko vijeće postavilo je na Marjanu dva stalna čuvara. U doba Kandijskih ratova Turci se zalijeću na splitski teritorij, pa u nekoliko navrata pustoše polja i šume na Marjanu. Raniji strogi nadzor marjanske šume sve |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1996 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Z. Vrdoljak: PARK SUMA MARJAN RAZVOJ. SADASNJF. STANJE I SMJERNICE ZA BUDUĆI TRETMAN Šumarski list br. 7-8, CXX( 19%), 307-318 više slabi, pa to postupno dovodi do njenog potupnog uništenja. Takav gol i krševit Marjan prikazuju crteži i gravure iz tog vremena od kojih je najkarakterističnija ona škotlanđanina Roberta Adama iz 1764. godine. Slika 1. Obešumljeni Marjan na gravuri škotlanđanina Roberta Adama i/. 1764. godine. Prvi pokušaj pošumljavanja Marjana zabilježen je 1852. godine kada je Židovska općina počela najprije sjetvom sjemena, a kasnije sadnjom, ozelenjivanje svog groblja smještenog na istočnim padinama Marjana. Sistematskim pošumljavanjem Marjana započelo se 1884. godine. Glavni pokretač te akcije bio je splitski prirodoslovac prof. Juraj Kolombatović, a njegovo djelo nastavlja dr. Šimun Tudor , osnivač društva za poljepšavanje Marjana "Marjan", te nakon I. Svjetskog rata gradonačelnik Splita dr. Jakša Račić . Stručni nadzor nad prvim pošumrjivačkim radovima vodio je šumarnik, šumarski nadzornik Henrik F r i e d 1. Pošumljavanjem se započelo na ističnim obroncima i postupno napredovalo prema zapadu, tako daje pred II. Svjetski rat pošumljena čitava sjeverna strana poluotoka u ukupnoj površini od 167 ha i zaštićena solidnom žičanom ogradom. U međuvremenu su po Marjanu izgrađene saobraćajnice - ceste, šetne staze, te stepeništa i vidikovci, pa marjanska šuma postaje za grad Split rekreacijsko područje nepocjenjive vrijednosti. Nakon II. Svjetskog rata pošumljavanjem je zahvaćena i manja površina od 6,4 ha na južnim padinama Marjana. Pošumljavanje je obavljeno tehnikom tzv. "guste sadnje", odnosno sadnjom velikog broja biljaka po jedinici površine. To je bio mukotrpan posao radi velike kamenitosti terena, pa je iskopane rupe često trebalo ispunjavati zemljom dopremljenom sa strane. Pretežno je sađen alepski bor (Pinus halepensis Mili.) uz primjesu piramidalnog i horizontalnog čempresa (Cupressus sempervirens L.). Pojedinačno u manjim grupama sađeni su brucijski bor (Pinus brutia Ten.) pinija (Pinuspinea L.), atlaski i himalajski cedar (Cedrus atlantica Man. i Cedrus deodara Loud) i crni bor (Pinus nigra Arn.). Analiza starosti pojedinih sastojina koja je obavljena prilikom izrade prve uređajne osnove dala je slijedeće podatke o dinamici pošumljavanja u pojedinim raz dobljima: 1890.-1920. godine 62 ha ili 37 % 1921.-1930. godine 85 ha ili 51 % 1931. 1940. godine 20 ha ili 12% Ukupno 167 ha Nakon uspješno obavljenog pošumljavanja izostale su, nažalost potrebne šumsko uzgojne radnje, u prvom redu one njege mladih sastojina i prorede. Stoga su se na Marjanu razvile preguste sastojine što se štetno odrazilo na normalan razvoj šume i na njen estetski izgled. Uzrok tome je što sve do novijeg vremena nisu bili osigurani uvjeti za gospodarenje šumom. Komunalno posuzeće "Parkovi i nasadi" koje upravlja Marjanom, tek 1970. godine primilo je u službu jednog šumarskog inženjera i povjerilo mu rukovođenje Marjanom, a uređajna osnova iz 1970. godine je prvi dokument kojim se propisuje stručni tretman za šumu. Izostanak uzgojnih radnji svakako će otežati osmišljavanje i provedbu postupaka i mjera potrebnih za tretman šume u budućnosti. No, uza sve to velika zasluga entuzijasta koji su u ekstremno teškim uvjetima prirodne sredine uspjeli podići, uzgojiti i sačuvati marjansku šumu, koja je ispunila svoju osnovnu reakcijsku zadaću i pripremila tlo za trajan i kvalitetniji razvoj šume u budućnosti. Na sadašnjoj i budućim generacijama je, da cijeneći njihov trud i iskustva, obogaćani novim saznanjima, usmjeravaju daljni razvoj šume u željenom smjeru. SADASNJE STANJE PARK SUME MARJAN S OSVRTOM NA NJEN RAZVOJ THE ACTUAL STATE OF PARK FOREST MARJAN, INCLUDING ITS DEVELOPMENT Definiranje budućeg tretmana park šume Marjan ovisi o stanju u kome se nalazi, kao i poznavanju njenog razvoja. Detaljan uvid u stanje marjanske šume izvršili smo 1970. i 1990. godine prilikom izrade spomenutih uređajnih osnova, a nadopunili smo ga i uvidom 1995. godine. To razvojno razdoblje, odnosno promjene koje su u njemu nastale su nam i najpoznatije. Za ranija razdoblja raspolažemo skromnim podacima jer ustanova koja gospodari Marjanom nije vodila potrebne evidencije. Do nekih predodžbi možemo doći iz samo dijelom sačuvanog opisa stanja Gospodarske jedinice Marjan kojeg je sačinio ing. D. Bura (1959), zatim iz knjige P Matković a "VegetacijaMarjana" (1959), koja pred |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1996 str. 16 <-- 16 --> PDF |
Ž. Vrdoljak: PARK ŠUMA MARJAN RAZVOJ. SADAŠNJE STANJE I SMJERNICE ZABUDUĆ1 TRETMAN Šumarski list br. 7-8, CXX (1996), 307-3 1 8 stavlja fitocenološku studiju, ali kao šumar on opisuje borove sastojine i sa šumarskog aspekta. Konačno tu su i vlastita saznanja temeljena na višegodišnjem promatranju Marjana. Prilikom izrade prve uređajne osnove razdijeljena je marjanska šuma na 12 odjela i 62 odsjeka. Drugom osnovom broj odsjekaje reduciran. Kod naših opisa držat ćemo se prve prostorne podjele jer omogućuje preciznije lociranje pojedinih karakterističnih stanja u šumi, a prikazana je na priloženoj karti. Na toj karti su prikazani i dobni razredi kojima pojedine sastojine pripadaju. Stanje i razvoj marjanske šume opisat ćemo kroz najhitnije njene značajke: starost sastojina, broj stabala i omjer vrsta drveća, vitalnost šume, proces prirodnog pomlađivanja, prisustnost i sastav vrsta prvobitne šume, zdravstveno stanje i dosadašnji tretman šume. Karta: Park šuma Marjan - prostorno razdjeljenje sa rasporedom sastojina po dobnim razredima Starost, broj stabala i omjer vrsta Age, number of trees, proportion of species Park šuma Marjan predstavlja skup jednodobnih sastojina različite starosti. Razmjer dobnih razreda u 1995. godini prikazanje u tablici 1. Srednja starost šume te godine iznosi 75 godina. Razmjer dobnih razreda - stanje 1995. godine - Age class distribution - situation inthevear 1995. Tablica 1. - Table 1. 40 -50 god. 51 -60 god. 0.46 ha3.16 ha i i ii 0.3 % 1.9 % 61 -70 god. 77.73 ha i i 46.9 % 71 -80 god. 42.48 ha i i 25.7% 81 -90 god. 19.19ha i i 11.6% 91-100 god. 16.41 ha i i 9.9% I01-110god. 6.11 ha i i 3.7% Ukupno pod šumom 165.54 ha i i 100.0% Na srednjodobne sastojine (do 70 god. ) otpada 81.35 ha ili 49.1 %, a na stare (preko 70 god.) 84.19 ha ili 50.9%. Međutim samo za 5 godina tj. 2.000-te godine pretežni dio srednjedobnih sastojina preći će u kategoriju starih, pa će tada srednjedobnih biti samo 18.63 ha ili 11.3 %, a najveći dio marjanske šume- 146.91. ha ili 88,7% - sačinjavat će stare sastojine. Prilikom inventarizacija šume provedenih 1970. i 1990. godine utvrđen je broj stabala i sudjelovanje u smjesi pojedinih vrsta drveća iznad taksacijske granice. Prema podacima iz 1990. godine predominantno je u sastavu marjanske šume alepskog bora (93,7%). Od ostalih vrsta najzastupaniji je čempres, ali samo sa 5,3%. Učešće brucijskog bora, pinije, crnog bora, cedra, česmine, medunca i crnog jasena je zanemarivo (0,9%>). Pretežni dio na Marjanu čine čiste sastojine alepskog bora, dok je čempres u većem ili manjem omjeru (7-45%) primješan u pojedinim stojinama istočnog dijela šume (odjeli 9, 10, 11 i 12). U odnosu na stanje iz 1970. godine najviše se smanjio broj stabala crnog bora i pinije, dok se povećao broj stabala česmine a zabilježena je i pojava crnog jasena i medunca, koji među drvećem iznad taksacijske granice ranije nisu bili prisutni. Proporcionalno učešće alepskog i brucijskog bora te čempresa ostalo je nepromijenjeno. Sadnja crnog bora na Marjanu očito je bila zabluda jer je to vrsta humidnijih područja, pa njeno propadanje ne začuđuje. Sušenje pinija vjerojatno je uzrokovano starošću stabala (sađeni su pretežno u istočnom, najstarijem dijelu šume), a i prilikama tla. 1970. godine bilo je u marjanskoj šumi ukupno 115.265 stabala, a 1990. godine 78.080, što znači da se u tom 20-godišnjem razdoblju ukupan broj stabala smanjio za 37.187 komada ili za 32%. To je posljedica prirodnog izlučivanja, naročito u mlađim sastojinama, zatim sanitarnih sječa radi uklanjanja suhih i bolesnih stabala te uzgojnih intervencija. Prema podacima upravitelja park šume ing. J. B o r i ć a od 1990. do 1995. godine posječeno je daljnjih oko 15.000 stabala, pa se u odnosu na 1970. godinu broj stabala smanjio za 46%o. Broj stabala u pojedinim godinama prikazuje tablica 2. Tablica2. -Table2. Godina Srednja starost šume (god.) Broj stabala-Number of trees Year Average age of forest ukupno poha total on ha 1970 50 115.265 696 (raspon od 346-1.004 po ha) distance 1990 70 78.080 472 (raspon od 200-718 po ha) distance 1995 75 oko 63.000 380 Unatoč znatnom smanjenju kroz posljednjih 25 godina, broj stabala u marjanskoj šumi je još uvijek prevelik. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1996 str. 17 <-- 17 --> PDF |
Ž. Vrdoljak: PARK ŠUMAMAR.IAN RAZVOJ, SADAŠNJE STANJE I SMJERNICE ZA BUDUĆI TRETMAN Šumarski list br. 7 8, CXX (1996), 307-318 Prema francuskim podacima koje navodi Klepa c (1970.) optimalan broj stabala po ha u sastojinama starosti 70 godina iznosi 190 komada, odnosno u sastojinama starosti 80 godina 150. Isti broj stabala navodi se i za zrele šume alepskog bora u sjevernoj Africi na normalnim staništima (Boudy, 1952.). Upravo radi prevelikog broja stabala bile su uređajnom osnovom iz 1970. godine predviđene intenzivne prorede. Zamišljeno je da se kroz razdoblje od 10 godina svaka sastojina tretira u dva navrata, odnosno da se svake godine tretira površina od 32 ha. Uslijed pomanjkanja financijskih sredstava taj plan nije ispunjen, pa se u razdoblju od 1970. do 1990. godišnje tretiralo samo 7 -8 ha. Intenzivnijim prorjeđivanjem započeto je tek 1990. godine, što se razabire iz navedenog prikaza broja stabala u pojedinim godinama. Vitalnost i zdravstveno stanje park šume - Vitalitv and health state of the park forest Sve do istraživanja provedenih 1970. godine prevladavala su kod većine šumarskih stručnjaka mišljenja o slaboj vitalnosti park šume. Takva mišljenja bila su pretežno temeljena na nepovoljnim utiscima izazvanim izgledom šume uslijed prisutnosti suhih stabala, pojave štetnika, kao i izostanka prirodnog pomlađivanja. Te pojave, međutim, bile su pretežno posljedica izostanka provedbe redovitih sanitarnih, zaštitnih i uzgojnih mjera u tretmanu šume. Iako marjanska šuma nema funkciju proizvodnje drvne mase, invertarizacijom provedenom 1970. i 1990. godine utvrđen je šumski fond po broju stabala, temeljnici, drvnoj masi i prirastu, kako bi se na temelju tih elemenata mogao steći realan sud o stvarnoj životnoj snazi i konstituciji šume. Izvršenim izmjerama utvrđeno je daje 1970. godine prosječni dobni prirast za cijelu marjansku šumu iznosio 2,16 m3 po ha godišnje (Klepa c et al., 1970.). U razdoblju od 1970. do 1990. godine godišnji prirast iznosio je 2,79 m´ po ha (Meštrović , 1994.). Radi usporedbe navodimo podatke o prirastu alepskog bora iz drugih izvora. Prema francuskom tablicama (Parde , 1952) prosječni godišnji prirast 50 godišnje sastojine alepskog bora na II bonitetu iznosi 2,3 m/ha, a u Alžiru taj se prirast na dobrim staništima kreće oko 1,5 m/ha (Boudy, 1950). Temeljem tih podataka može se zaključiti daje prirasni i produkcijski potencijal marjanske šume zadovoljavajući, što najbolje ukazuje i na njen zadovoljavajući vitalni kapacitet. To, kao i činjenica da se marjanska šuma do današnjeg dana održala i razvijala bez većih poremećaja koji bi ugrozili njen prosperitet, opovrgava ranije sumnje o njenoj navodnoj slaboj vitalnosti. No s druge strane glede činjenice da u marjanskoj šumi prevladavaju stare sastojine, od kojih su se neke približavale svojoj biološkoj zrelosti, za očekivati je da će u dogledno vrijeme životna snaga tih sastojina (naročito onih čija dob prelazi 100 godina) biti u opadanju, što pak upućuje na potrebu provodbe hitnih mjera za njihovu obnovu. U marjanskoj šumi kao monokulturi alepskog bora najčešći štetnik je borov četnjak (Thaumatopoea pityocampa). Drugi štetnik po važnosti je čempresov krasnik (Buprestris cupressi), koji napada čempres i cedar. Borova stabla su često napadnuta i od gljive Trametespini. Pojava ovih štetnika je inače česta kod alepskog bora i čempresa., pa Marjan od njih nije ugrožen više od ostalih primorskih šuma istog sastava. Mjere zaštite od ovih štetnika poznate su, a na Marjanu se provode prilično uspješno, tako da navedeni štetnici ne ugrožavaju opstanak šume. Najveću opasnost za marjansku šumu predstavlja požar. Preventivne mjere zaštite od požara (promatračnice, patrole, uklanjanje suhih grana i stabala i si.) posljednjih 20 godina vrlo se rigorozno provode, pa su štete od požara u tom razdoblju zanemarive. Najučinkovitije će se marjanska šuma zaštititi od svih šteta biotske i abiotske prirode usmjeravanjem njenog razvoja u pravcu što stabilnije i ekološki uravnotežene biocenoze. Prirodno pomlađivanje -Natural regeneration Alepski bor i čempres rano počinju rađati sjemenom i u pravilu u šumama tih vrsta prirodna regeneracija nastupa relativno rano. Na Marjanu, međutim, to nije slučaj, pa je proces obnove pojedinih sastojina nastupio tek posljednjih petnaestak godina. Izostanak prirodnog pomlađivanja zabrinjavao je šumare i dovodio u sumnju mogućnost prirodne obnove šume. Bilo je više pretpostavki za objašnjenje izostanka pomlađivanja marjanske šume. Tako je Matkovi ć (1959) smatrao da se alepski bor na Marjanu nalazi izvan svog životnog optimuma, pa se radi toga i ne regenerira. U studijskom dijelu uređajne osnove iz 1970. godine izneseno je više razloga: gust obrast trave goštice (Brachypođium ramosum R. et S.) koji otežava pristup sjemena do tla; izrazite ljetne suše popraćene niskom zračnom vlagom i velikom evaporacijom uzrokuju da površinski sloj tla postaje tvrd i krut, pa predstavlja nepovoljnu sredinu za klijanje sjemena; štete od srneće divljači koje je ranije bilo na Marjanu, te konačno pregust sklop. 50-tih i 60-tih godina nailazili smo tu i tamo na pojedinačne primjerke borovog i čempresovog pomlatka, koji bi nakon godinu ili dvije nestajao. 1970. godine zabilježili smo uz ponik, grupe pomlatka na ograničenom broju lokaliteta, u pravilu tamo gdje je bio omogućen veći priliv svjetla uslijed rjeđeg sklopa ili uz rubne dijelove sastojina. 1990. i 1995. godine registrirali smo intenzivno pomlađivanje, u obliku većih ili manjih grupa |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1996 str. 18 <-- 18 --> PDF |
Ž. Vrdoljak: PARK ŠUMAMARJAN RAZVOJ. SADAŠNJE STANJE I SMJERNICE ZABUDUĆI TRETMAN Šumarski list br. 7 8, CXX (1996), 307-318 alepskog bora i čempresa različite starosti - od pomlatka, do razvijenog mladika. Naveli smo daje u razdoblju od 1970. do 1995. godine došlo do znatnog smanjenja broja stabala, naročito u najstarijim sastojinama, te time i do stvaranja progalina, stoje omogućilo veći priliv svjetla, a time i povoljne uvjete za pomlađivanje. Slika 2. Prirodno pomlađivanje alepskog bora i čempresa na progalinama odjel 10 f Foto: F. Šabić Taj proces naročito je intenzivan u odjelima, 10, 11 i 12, pa je obnova tih sastojina u toku i odvija se u pravcu transformacije u sastojine grupastog oblika, kojima na Marjanu upravo težimo. U manjem obimu proces pomlađivanja u grupama zabilježen je u pojedinim progaljenim lokalitetima i u sastojinama - odsjecima 4a, d, e, f, i 9c. Opisana pojava prirodnog pomlađivanja koja je nastupila posljednjih 15 godina objašnjava nam i razloge zbog kojihje ono ranije izostajalo, odnosno radi čega se tako kasno pojavilo: veliki broj stabala i gusti sklop onemogućavali su pristup svjetla na tlo, pa u tim uvjetima alepski bor i čempres kao izrazito heliofilne vrste nisu se ni mogle pomlađivati, čak ni u starim sastojinama. Pored pregustog sklopa tome su pridonijele i reljef ne prilike: marjanska šuma smještena je na osojnim padinama brda, što još više potencira sjenovitost, a time i ograničava uvjete potrebne za pomlađivanje heliofilnih vrsta. Slika 3. Pregusti sklop onemogućuje pomlađivanje i razvoj podstojne sastojine- odjel 5 f Foto: Ž. Vrdoljak Ostali ranije pretpostavljeni razlozi sugurno su bili dio sindroma nepovoljnih okolnosti za izostanak pomlađivanja, ali njihov je utjecaj tek sekundarnog značenja. Saznanje da svjetlo igra primarnu ulogu za mogućnost prirodne regeneracije, dragocjeno je za budući tretman šume. Podstojna sastojina - Lovver part of forest Podstojni dio park šume Marjan čine elementi prvobitne šume česmine, odnosno njenih degradacijskih stadija makije i gariga. Uz njih se mjestimično susreću ostaci kultiviranih biljaka, nekada uzgajanih u ogradama, te u međuvremenu pojedinačno sađene neke šumske i ukrasne vrste. Prisutnost elemenata makije i gariga u marjanskoj je šumi različito. Kako se u pravilu radi o heliofilnim vrstama, njihova brojnost i vitalnost ovisi u prvom redu o dostupnoj količini svjetla, ali i o tome u kojoj su mjeri bile prisutne na nekadašnjim kamenjarama prije reforestracije. Najbrojnije zastupane vrste su Phillvrea media L. i Pistacija lentiscus L. koje su nazočne u podstojnoj etaži gotovo svih dijelova marjanske šume i daju joj osnovno obilježje. Također se često susreću po čitavoj površini, ali u manjem broju: Juniperus oxycedrus L., Paliurus aculeatus Lam., Prunus mahaleb L., Juniperus macrocarpa Sb. et Sm., Olea europa L., var. olaster Fiori, Pistacia terebinthus L., Asparagus acutifolius L., Smilax aspera L. Značajnije su prisutne, ali samo na nekim lokalitetima: Quercus ilex L., (dijelovi odjela 1, 3,9, 10, 11 i 12), Fraxinus ornusL. (dijelovi odjela 1,2, 3, 4, 8 i 9), Rhamnus alaternus L. (posebno odio 8 i dijelovi odjela 6, 7, 9, 10 i 11). Od ostalih drvenastih vrsta pridolaze uglavnom pojedinačno: Sparitum junceum |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1996 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Ž. Vrdoljak: PARK ŠUMAMARJAN RAZVOJ, SADAŠNJE STANJE I SMJERNICE ZA BUDUĆI TRETMAN Šumarski list br. 7-8, CXX (19%), 307-318 L., Juniperus phoenicea L., Ephedra major Host., Epherda campylopoda C. A. Mey, Osyris alba L., Colutea arborescens L., Coronilla emerus L., Ceratonia siligua L., Erica verticalatga Forks., Celitis australis L., Pirus amygdaliformis Vili., Crataegus monogyna Jacq., Tamus comunis L., Citus villosus L., Viburnum tinus L., Rubus ulmifolius Schott., Rhamnus rupestris Scop., Ramus intermedia St. et Hochst .,Acer monspesulanum L. Opaženo je nekoliko primjeraka Quercus lanuginosa Thuill. i Arbutus unedo L. Sadeni su na pojedinim lokalitetima: Quercus ilex L., (odjel 11 i 12), Laurus nobilis L., (odjel 11 i 12), Rosmarinus officinalis (odio 4), Tamarix gallica L. (uz obalni pojas), Nerium oleander L., Punicagranatum h.,Ailanthusglandulosa Desf. Od vrsta kultiviranih prije pošumljavanja pojedinačno su se održale. Ficus carica L., Olea europea L., var sativa Fiori, Sorbus domestica L. U sloju prizemnog rašća dominira trava goštica (Brachypodium ramosum R. et S.) koja gotovo potpuno pokriva tlo, a vrlo je česta i kadulja (Salvia officinalis L.) te na posebno kamenitim terenima Inula candida Cass. Kroz protekla dva i pol desetljeća došlo je na nekim lokalitetima do bujnijeg razvoja podstojne etaže radi većeg priliva svjetla u sastojinama u kojima je znatnije smanjen broj borovih stabala, te ostalih pozitivnih promjena u stanišnim prilikama uopće. Posebno se to odnosi na česminu, crni jasen i tršljiku (Rhamnus alaternus). Ranije potisnuta i često zakržljala stabalca česmine lijepo su se razvila i prirasla , a pojavio se mjestimično osjemenjivanjem sa odraslijih stabala pomladak i ponik. Slika 4. Pomlađivanje česmine osjemenjivanjem - odjel 3 a Foto: Ž. Vrdoljak Slično je i sa crnim jasenom, koji je na pojedinim lokalitetima bio tek pojedinačno prisutan, a sada su se tu formirale manje i veće grupe (do nekoliko ari) pomlatka iz sjemena, prosječne visine od 0,5 - lm. Posebno je značajna pojava i širenje tršljike. Matkovi ć (1959) bilježi na čitavom Marjanu samo jedan primjerak ove vrste. 1970 godine zapažena je njena pojedinačna pri sutnost u sjeveroistočnom dijelu marjanske šume. Sada je ona tu dominantna vrsta u podstojnom dijelu sastojina te u obliku stabalaca od 2-7 m visine pokriva do 50% površine, a mjestimično i više. Tršljika se prema posljednjim opažanjima i dalje širi prema zapadnom dijelu šume, pa je na površini koju procjenjujemo na oko 15 ha nastao jedan novi, specifičan facijes šume alepskog bora stršlj ikom. Opisane pojave navode na zaključak daje bio potreban višedesetljetni melioracijski učinak borove šume da se na Marjanu počnu stvarati povoljni ekološki uvjeti za ponovno uspostavljanje prvobitne autoktone šume, odnosno da se formira odgovarajuće šumsko tlo i uopće odgovarajuća šumska sredina bez koje prirodna regeneracija ne bi bila moguća. To potvrđuje rezultate naših ranijih istraživanja (Vrdolj ak 1957, 1967) prema kojima na degradiranim kraškim terenima autoktone listače, bez obzira na više ili manje izražen njihov heliofilni karakter, u prvoj najosjetljivijoj fazi razvoja mogu prosperirati jedino u odgovarajućem šumskom ambijentu koji im pod zaštitnom krošanja, u uvjetima šumskog tla i mikroklime, osigurava potrebnu vlagu i zaštitu od prejake insolacije. Nužnost višedesetljetnog melioracijskog učinka da se u kulturama alepskog bora podignutim na jako degradiranim terenima počnu stva- Slika 5. Spontana pretvorba stare borove kulture u mješovitu sastojinu bora sa česminom - odjel 10 c Foto: F. Šabić |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1996 str. 20 <-- 20 --> PDF |
Ž. Vrdoljak: PARK ŠUMAMARJAN RAZVOJ, SADAŠNJE STANJE I SMJERNICE ZA BUDUĆI TRETMAN Šumarski list br. 7-8, CXX (1996), 307-318 rati uvjeti za povratak autokotne šumske vegetacije kao potrebu zaštite njenog ponika i pomlatka zasjenom, potvrđuju zapažanja i drugih autora (M a t i ć , 1986; Matić &Rauš , 1986;Prpić, 1986;Topić, 1988, 1994;Matić etal., 1990). Kao stoje u pojedinim dijelovima marjanske šume, u kojima se odvija intenzivnije prirodno pomlađivanje bo ra i čempresa, u toku proces transformacije jednodobnih u raznodobne sastojine grupastog oblika, tako je u sastojinama, u kojima je zabilježena značajnija prisutnost česmine, crnog jasena i tršljike, nastupio proces pretvorbe monokulture alepskog bora u mješovitu sastojinu bora s listačama koje su ili pojedinačno primješane u sloju drveća ili formiraju veće ili manje grupe stabala. SMJERNICE ZA TRANSFORMACIJU, OBNOVU I NJEGU PARK SUME MARJAN DIRECTIONS FOR REFORESTATION, TRANSFORMATION AND TENDING OF PARK FOREST MARJAN Smjernice za budući tretman marjanske šume temelje se na opisanim prirodnim prilikama koje na Marjanu vladaju, uvjetima pod kojima se razvijala i stanju u kome se sada nalazi, te namjeni koju ima kao park šuma. Činjenica je da sadašnja struktura šume, ni po sastavu vrsta (monokultura) ni po uzgojnom obliku (jednodobne sastojine) ne odgovara park šumi, te da prosječna starost šume iznosi 75 godina u kojoj su se neke od sastojina približile zrelosti. Na temelju tih činjenica proizlazi da gospodarenje marjanskom šumom u idućem razdoblju treba usmjeriti ka njenoj transformaciji i obnovi, uz provođenje potrebnih mjera njege. Obnova šume zadatak je koji se hitno nameće glede dobi sastojina. Transformacija šuma je potrebna radi izmjene sadašnjeg uzgojnog oblika (jednodobne čiste sastojine bora) u oblik koji će više odgovarati njenoj estetskoj i rekreacijskoj namjeni. Od ispravnog izbora mjera njege zavisit će uspjeh zacrtanog načina transformacije i obnove. Transformacija sadašnje šume odvijat će se u načelu istovremeno s njenom obnovom i njegom, provođenjem niza zahvata koji neće biti međusobno odvojeni ni prostorno , ni vremenski. Obuhvaćamo ih zajedničkim terminom "tretman". U vezi s navedenim potrebno je: - definirati šumsko uzgojni oblik u koji treba marjansku šumu transformirati, - izvršiti izbor vrsta koje će je sačinjavati, -utvrditi potrebne mjere i radnje kojima će se postići uspješna transformacija, obnova i njega šume. Šumsko uzgojni oblik - Silvicultural form Razmatrajući različite šumsko uzgojne oblike koji bi mogli doći u obzir u parkovnom uređenju marjanske šume došlo se do zaključka daje napovoljniji oblik kojem treba težiti na Marjanu grupimicna raznodobna mješovita šuma četinjača s listačama Grupimicna šuma sastavljena je od jednodobnih sastojina - grupa različite starosti. Grupimičan oblik ne samo da bolje zadovoljava estetske zahtjeve park šume, već ima i ostalih prednosti: - dozvoljava bolji priliv svjetla, naročito na sjevernim ekspozicijama na kojima je marjanska šuma smještena; - omogućuje bolje uvjete za prirodno pomlađivanje: - osigurava bolju zaštitu od požara. Estetskim zahtjevima park šume, pored grupimi čnog oblika, bolje odgovara mješoviti sastav marjanske šume koji će povećati njenu stabilnost i trajnost. Izbor vrsta - Choice of species Osnovno načelo kojeg se treba pridržavati kod izbora vrsta pri transformaciji sadašnje pretežno čiste u mješovitu šumu jest da one odgovaraju stanišnim prilikama koje na Marjanu vladaju. To će u prvom redu biti vrste koje su se i do sada na Marjanu uspješno razvijale, a uz njih one koje uspijevaju u sličnim prirodnim uvjetima. Samo tako izabrane vrste pružaju jamstvo za uspješan i trajan prosperitet šume. U skladu s tim načelom i dalje će u marjanskoj šumi dominirati četinjače, dok će mogućnost učešća listača radi ranije navedenih razloga biri ograničena. Četinjače - Conifers Alepski bor (Pinus halepensis Mili.) će i ubuduće, kroz duži razdoblje , biti najviše zastupana vrsta drveća, jer prirodni uvjeti i dosadašnji uspješan razvoj daju nesumnjivu prednost toj vrsti. Od ostalih četinjača uspješno su se i do sada u marjanskoj šumi razvijali brucijski bor (Pinus brutia Ten.) i čempres (Cupressus sempervirens L.). Tim vrstama treba ubuduće osigurati veće učešće u smjesi, s tim da se kod čempresa dade prednost njegovoj piramidalnoj formi, čiji je habitus poželjniji s estetskog gledišta. U manjem broju prisutni su na Marjanu pinj (Pinus pinea Endl.), i cedar (Cedrus atlantica Man i Cedrus deodora Loud.), pa njihovu zastupljenost treba povećati sadnjom na odgovarajućim boljim tlima. Prema podacima Matkovića (1959) na jednom je lokalitetu bio sađem primorski bor (Pinus maritima Mili.) i uspješno se razvijao 15-20 godina, nakon čega je naglo |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1996 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Ž. Vrdoljak: PARK ŠUM A MARJAN RAZVOJ, SADAŠNJE STANJE T SMJERNICE ZABUDUĆI TRETMAN Šumarski list br. 7 -8, CXX (1996), 307-3 ] 8 propao. Poznato je da kod ovog bora postoji više rasa koje različito reagiraju na sadržaj vapna u tlu i vlažnost zraka (Vidaković, 1993), pa bi kod eventualnog ponovnog unašanja ove vrste trebalo izabrati rasu kojoj uvjeti tla i klima Marjana odgovaraju. Ostale četinjače nisu na Marjanu sađene. Po primorskim parkovima dobro uspijevaju arizonski čempres (Cupressus arizonica Greene), Lambertov čempres (C. lambertiana Carr. - C. macrocarpa Hartvv.) i himalajski čempres (C. torulosa Don.), pa bi njihovo unašanje u marjansku šumu bilo poželjno. Listače - Deciduous species Broj listača koje dolaze u obzir za formiranje nadstojne etaže drveća u marjanskoj šumi je ograničen. To je u prvom redu česmina {Quercus ilex L.), kojaje u prvobitnoj šumi bila dominantna i jedina vrsta koja je u njenoj nadstojnoj etaži razvijena kao više stablo. Ranije smo naglasili da su kao posljedica meliorativnog učinka borove kulture, kroz zadnja dva desetljeća nastupile, doduše na ograničenim lokalitetima, pozitivne promjene u stanišnim prilikama koje su rezultirale spontanom prirodnom regeneracijom česmine, tako da u budućem tretmanu marjanske šume toj vrsti treba posvetiti izuzetnu pozornost i prići njenom smjelijem unašanju na odgovarajuće terene. Od ostalih listača, za formiranje manjih grupa drveća ili solitera dolazi u obzir medunac (Quercus pubescens Willd.) i košćeia (Celitis australis L.) ali uz posebne mjere sadnje i njege, bez kojih se u početnoj fazi razvoja ne mogu očekivati povoljni rezultati. Ostale šumske vrste, koje od prirode pridolaze na Marjanu, rastu u obliku grmova ili manjih stabala, pa uglavnom dolaze u obzir za formiranje podstojne etaže. Njihov razvoj treba poticati odgovarajućim uzgojnim mjerama, gdje je to iz estetskog razloga potrebno. Neke od ovih vrsta koje se formiraju i kao manja stabla (crni jasen, zelenika, tršljika), mogu doći u obzir kod oblikovanja manjih samostalnih grupa drveća. U tu svrhu može se unašati i lovor (Laurus nobilis L.) koji se sađen na pojedinim lokalitetima na Marjanu dobro razvija. Time bi izbor vrsta koje dolaze u obzir za transformaciju marjanske šume bio praktički iscrpljen. Naravno, da se tijekom tretmana, na temelju saznanja do kojih se u međuvremenu dođe, ova lista može i proširiti, vodeći uvijek računa o navedenim temeljnim načelima kojih se pri izboru vrsta treba pridržavati. Na Marjanu, dakle, treba težiti transformaciji u kojoj će i dalje dominantnu ulogu imati alepski bor (samo sada u obliku raznodobnih grupa) uz značajniju primjesu brucijskog bora, pramidalnog čempresa i česmine, te na odgovarajućim staništima ostalih četinjača i listača. Procjenjujemo da bi približan omjer u transformiranoj šumi iznosio: alepski bor 50% brucijskibor 15% česmina 15% čempres obični 10% ostale četinjače 5% ostale listače 5% Metode transformacije, obnove i njege Methods of transformation, reforestation and tending Vrijeme, mjesto i redosljed zahvata u tretmanu Time, place and order ofsingle actions in treatment Da bi se uspostavio idealan oblik sastojina i sastav vrsta zacrtan transformacijom marjanske šume u grupimičnu raznodobnu mješovitu šumu, trebalo bi u pravilnim razmacima intervenirati po čitavoj površini prema unaprijed utvrđenoj shemi. No sve što je idealno zamišljeno teško je ostvarivo. Podvrgavanje pak razvoja šume strogo utvrđenim shemama i šablonama bilo bi neprihvatljivo iz mnogo razloga. Najrealnije će biti da se ukupni tretman obavlja na način da se stalno tijekom intervencija ima pred očima postavljeni cilj, s time da se on ostvaruje u skladu sa konkretnim stanjem u kojem se pojedini dijelovi šume nalaze. Među dijelovima marjanske šume postoje razlike koje proizlaze iz dobi i obrasta sastojina, toka prirodnog pomlađivanja, nazočnosti autoktonih listača i njihovog sastava, te prilika staništa. Tim razlikama trebat će podrediti vrijeme, mjesto i redoslijed pojedinih zahvata, te prvenstvo dati onima koji su za stanja u određenim sastojinama najhitniji. Tako će se, na primjer, odgovarajući zahvati morati u prvom redu provoditi u starim sastojinama u kojima je već u toku proces njihove prirodne obnove, u pregustim sastojinama radi otvaranja sklopa kao pripreme za pomlađivanje u sastojinama u kojima je zabilježeno značajnija prisutnost česmine i ostalih vrijednih listača, kako bi se pomoglo njihovom što boljem razvoju i si. Prema tome, taransformacija i obnova marjanske šume je trajan proces koji će se odvijati različitim redoslijedom, s većim ili manjim intenzitetom, ovisno o konkretnim prilikama u kojima se pojedini dijelovi šume nalaze. Veličina i raspored grupa Extent and the disposition ofgroups Veličina grupa ovisit će o zahtijevima pojedinih vrsta za svjetlom, njihovom habitusu i estetskim zahtjevima. Sve spomenute vrste četinjača koje bi ubuduće trebale biti zastupljene u marjanskoj šumi su vrste svjetla, pa je za regeneraciju postojećih ili unašanje novih potrebno omogućiti dovoljan priliv svjetla. Predviđene |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1996 str. 22 <-- 22 --> PDF |
Ž. Vrdoljak: PARK SUMAMARJAN RAZVOJ. SADAŠNJE STANJE I SMJERNICE ZABUDUĆI TRETMAN Šumarski list br. 7 8, CXX (1996), 307-318 vrste listača - posebno česmina - su vrste sjena, paje odgovarajući stupanj zasjene borovih krošnja u prvim godinama njihovog razvoja nužan. Pri istim zahtjevima za svjetlom, veličina grupa ovisit će o ulozi pojedine vrste na željeni izgled šume. Borovi koji će biti najzastupljeniji i oblikuju široke krošnje, u pravilu trebaju formirati veće raznodobne grupe, kako bi došli do punijeg izražaja. Veličina takvih grupa ipak ne bi trebala prelaziti 30 - 40 ari jer bi se u protivnom gubio ugođaj raznolikosti, no u posebnim prilikama grupu može sačinjavati i samo nekoliko, pa čak ijedno lijepo razvijeno stablo. Vrste stupolikog oblika - piramidalni čempres - imaju prvenstveno zadaću razbijanja jednoličnosti ovalnih ili tanjurastih krošnja borova, što će se najučinkovitije postići formiranjem manijih grupa od nekoliko stabala. Vrste koničnog habitusa (horizontalni, arizonski, Lambretov i himalajski čempres i cedar) najbolje će doći do izražaja u grupama od 20 do 30 stabala., ali često će i manje grupe od 3 - 4 stabla ili čak soliteri biti poželjni. Veličina grupa česmine ovisit će u prvom redu o prilikama tla: ako su one pogodne za ovu vrstu na nekoj relativno većoj površini grupa će biti veća, obrnuto biti će manja. Unašanje medunca i košćele ima uglavnom estetsko značenje, pa će se grupe sastojati samo od nekoliko razmaknutih stabala ili solitera, kako bi došle do izražaja njihove široke i bogate krošnje. Veličina grupa autoktonih listača koje je moguće uzgojiti kao manja stabla (crni jasen, zelenika, tršlja, lovor) ne bi trebale biti veće od 5 - 6 ari. Način obnove - Way of reforestation Prirodna regeneracija najbolji je način obnove jer omogućuje da šuma samoobnavljanjem trajno osigurava svoju funkciju. Naglasili smo da se sve do pred dva desetljeća prirodna regeneracija marjanske šume praktički nije odvijala. U međuvremenu, svugdje gdje je uslijed smanjenja broja stabla - naročito u starim dijelovima šume - došlo, stvaranjem progalina do većeg priliva svjetla na tlo, pojavile su se veće ili manje grupe pomlatka i mladika alepskog bora i čempresa. U nekim dijelovima šume, u kojima je došlo do pozitivnih promjena u stanišnim prilikama, zabilježeno je i prirodno pomlađivanje česmine, crnog jasena i tršljike. Ta činjenica dovodi nas do saznanja daje regeneracija prirodnim putem na Marjanu moguća, paje u buduće odgovarajućim uzgojnim mjerama treba podsticati. Umjetni način obnove primjenjivat će se u pravilu ondje gdje će se postojeća struktura mijenjati unašanjem novih vrsta ili gdje prirodna regeneracija iz bilo kojih razloga izostane. U određenim prilikama umjetni način obnove ima i svojih prednosti, jer omogućava bržu i sigurniju regeneraciju, posebice kada se primjenjuju intenzivne metode uzgoja sadnica i obrade tla, stoje važno kada se želi što prije sadašnje jednolično stanje šume izmijeniti. Iz tih razloga kod umjetnog načina obnove treba saditi dobro razvijene biljke, uzgojene u posudama (kontejnerima), prethodno selekcionirane, a prvih godina nakon sadnje vršiti redovitu njegu okopavanjem, te u kritičnom sušnom razdoblju i zalijevanjem. Povećani troškovi koje zahtijevaju intenzivne metode uzgoja i sadnje biljaka isplaćuju se sigurnijim i bržim rezultatom obnove. U relativno mlađim sastojinama, kod kojih transformacija još nije toliko nužna da bi je trebalo ubrzavati spomenutim intenzivnim intervencijama i u kojima prilike staništa obećavaju uspješan razvoj česmine (na pr. odsjek 3a, 7d, 5c, 5f), preporučujemo da se pokusno obavi sjetva žira česmine "pod motiku". Sjetva bi se obavljala na relativno većim površinama, gusto, pa i opetovano, ako bude potrebno. Ukoliko ovakav način da, makar i djelomičan rezultat, lako će se kasnije odabirom formirati grupe željenog oblika i veličine, uz postupno uklanjanje borovih stabala kada njihova zaštita više ne bude potrebna. Njega sastojina - Tending of stands Njega, kao dio ukupnog šumsko uzgojnog tretmana marjanske šume, predstavlja skup mjera i radnji koje će se u idućem razdoblju provoditi, najčešće prostorno i vremenski zajedno s mjerama transformacije i obnove. Mogu se grupirati kako slijedi: 1. Prorede i uzgojne sječe nisu se, nažalost, na Marjanu pravovremeno obavljale. Posljedica toga su sadašnje preguste borove sastojine sa svim štetnim posljedicama u estetskom, uzgojnom i zaštitnom pogledu. Radi poodmakle dobi u kojoj se većina sastojina nalazi, proredama se malo može utjecati na oblikovanje debala i krošnji, no ipak prorjeđivanje s odgovarajućim uzgojnim sječama nužne su mjere kojima treba prići odmah, jer o njima ovisi uspjeh ukupnog šumsko uzgojnog i zaštitnog tretmana šuma. Glede svrhe i načina na koji će se provoditi, mogu se na Marjanu razlikovati sljedeće vrste proreda i uzgojnih sječa: - Prorede kojima je cilj smanjenje općenito prevelikog broja stabala u najvećem dijelu marjanske šume, te omogućavanja većeg priliva svjetla. Njih prvenstveno treba provoditi u gustim i vrlo gustim srednjedobnim sastojinama u kojima je broj stabala po hektaru veći od 400, odnosno 550 primjeraka, ali i u ostalima. - Uklanjanje stabala koja ometaju razvoj i umanjuju estetske učinke posebno razvijenih elitnih stabala bora, čempresa i česmine. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1996 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Ž. Vrdoljak: PARK ŠUMAMARJAN RAZVOJ, SADAŠNJI"; STANJE I SMJERNICE ZABUDUĆI TRETMAN Šumarski list br. 7 8, C´XX (1996), 307-318 - Uklanjanje svih nadstojnih stabala koja ometaju razvoj pomlatka i mladika bora i čempresa, zatim česmine i ostalih autoktnonih listača (crnog jasena, zelenika i tršljike). - Oplodne sječe radi omogućavanja prirodne obnove i transformacije sastojina alepskog bora iz sadašnjih jednodobnih u raznodobne, grupimičnog oblika. - Progalne prorede u svrhu stvaranja prostora za obnovu i transformaciju umjetnim načinom. Površina progala ovisit će o vrsti koja će se unašati. - Sječa svih bolesnih i suhih stabala, kao i vjetroizvala jest jedna od najprečih mjera njege. 2. Čišćenje debala od suhih grana mjera je njege koju treba obaviti iz estetskih i zaštitnih razloga (zaštita od požara). Ova je pojava izražena gotovo u svim dijelovima šume, naročito u srednjedobnim sastojinama gušćeg obrasta, koje uslijed toga imaju vrlo neuredan izgled. ZAKLJUČCI 1. Marjanska šuma smještena je na sjevernim padinama marjanskog poluotoka na površini od 167 ha. 2. Radi svojih prirodnih osobitosti i osebujnog pejsaža, rješenjem Zavoda za zaštitu prirode 1964. godine, posebno je zaštićena i svrstana u kategoriju park šume. Funkcija šume je rekreacijska i estetska. 3. Suma je podignuta umjetnim putem na jako degradiranom, kamenitom terenu, koji je u prošlosti bio obrastao autoktonom šumom česmine (Orneto-Quercetum ilicis). Pošumljavanje se obavljalo postupno u razdoblju između 1884. i 1941. godine. 4. Šumu sačinjava skup jednodobnih, pretežno čistih sastojina alepskog bora, uz manju primjesu čempresa (5,3 %) i neznatno učešće (1%) brucijskog bora, pinije, cedra i autoktonih listača. 5. Srednja starost šume iznosila je 1995. godine 75 godina, s time da na srednjedobne sastojine (do 70 godina starosti) otpada 49%, a na stare sastojine 51% površine. Međutim, već za 5 godina pretežni dio šume (89%) sačinjavat će stare sastojine. 6. Broj stabala gotovo u svim sastojinama daleko je iznad normalnog, stoje posljedica preguste sadnje prilikom osnivanja šume i izostalih proreda tijekom razvoja. To je uzrokovalo da se prirodna regeneracija marjanske šume odvija u skromnim razmjerima, osim na lokalitetima na kojima je kroz posljednja dva desetljeća došlo do većeg priliva svjetla, pa sada tu postoje veće ili manje grupe prirodnog pomlatka i mladika bora i čempresa. 3. Njega mladika. Pored uklanjanja nadstojnih stabala koja ometaju razvoj borovog i čempresovog mladika, potrebno je odstraniti manje vrijedna stabalca u korist vitalnijih. I ovoj je radnji potrebno odmah pristupiti, jer su postojeće grupe mladika preguste, što se odražava na kvalitetu stabalaca. 4. Njega česmine i ostalih autoktonih listača. Postojeći primjerci ovih vrsta pretežno su vegetativnog porijekla. Uz uklanjanje nadstojnih stabala bora koja ometaju njihov razvoj potrebno je tamo gdje te vrste sada rastu kao grmovi, a želi ih se oblikovati u stabalca, odgovarajućim rezovima usmjeravati formiranje debala i krošnja. Razumljivo je, da ovako grupirane intervencije ne mogu u cijelosti obuhvatiti sve mjere koje je potrebno provoditi u jednoj park šumi. Tu se pojavljuju brojni manji ili veći specifični problemi koje treba pojedinačno rješavati u skladu s opće usvojenim uvjetima. CONCLUSIONS 7. Uza sve nepovoljne prilike staništa i uvjeta pod kojima se razvijala, opće stanje marjanske šume ipak zadovoljava, kako po zdravstvenom stanju, tako i po vitalnosti izraženoj kroz njen prirasni i produkcijski potencijal. 8. Tek nakon višedesetljetnog melioracijskog učinka borove šume počelo se formirati odgovarajuće šumsko tlo i sredina, pa oni na pojedinim dijelovima marjanske šume omogućavaju ponovno uspostavljanje prvobitne vegetacije. 9. Sadašnja struktura šume - jednodobne, pretežno čiste borove sastojine - nije u skladu s njenom rekreacijskom i estetskom funkcijom, pa je uređajnom osnovom iz 1970. i 1990. godine propisano da buduće gospodarenje marjanskom šumom treba usmjeriti ka njenoj transformaciji u grupimičnu raznodobnu mještovitu šumu četinjača s listačama, čime će se ujedno osigurati njega stabilnost i trajnost ka njenoj obnovi, uz provođenje odgovarajućih mjera njege. 10. Sagledavanjem realnog sadašnjeg ekološkog potencijala, u prvom redu procijenjeno je da bi i dalje u omjeru vrsta transformirane šume dominantno učešće imao alepski bor, ali uz znatniju primjesu ostalih odgovarajućih četinjača, s time da se gdje je god to moguće podstiče razvoj autoktonih listača, posebno česmine. 11. Obrađene su metode kojima će se postići željeni raspored i oblik grupa pojedinih vrsta drveća, način obnove i njege sastojina, te mjesto i redoslijed potrebnih zahvata u tretmanu. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1996 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Ž. Vrdoljak: PARK ŠUMA MAR.IAN RAZVOJ, SADAŠNJE STANJE I SMJERNICE ZABUDUĆI TRETMAN Šumarski list br. 7-8, CXX (1996), 307-318 LITERATURA - REFERENCE Boudy, P., 1950.: Economie forestiere Nord-afri-starstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i caine, Tome II, Pariš. graditeljstva R. Hrvatske. Boudy, P., 1952.: Guide du foresier en Afrique du Meštrović, S., 1994.: Kretanje drvnih zaliha i priNord, Pariš. rasta u park šumi Marjan. 100-ta obljetnica znanBura , D., 1959.: Gospodarska jedinica Marjan -stvenoistraživačkog rada u poljoprivredi i šuOpis stanja 1955., Split. marstvu mediteranskog područja R. Hrvatske, Čolak , A., Juras, L., 1960.: Tla poluotoka Marjana, Simpozij, Split. Institut za jadranske kulture i melioraciju krša, Parde, J., 1952.: La productivitedes forets de pin d´Alep. Annales de l´Ecole National des Eaux et Split. des Forets, Nancy. Horvatić , S., 1957.: Biljno geografsko raščlanjenje Krša, monografija Krš Jugoslavije, Split, Prpić , B. , 1986.: Odnos hrasta crnike i nekih njegovih pratilaca prema vodi i svjetlu, Glasnik za str. 35-64. šumske pokuse, posebno izdanje br. 2, str. 69-77. Klepac, D. et al., 1970.: Uređajna osnova za park šumu Marjan. Zavod za istraživanja u šumarstvu Topić, V., 1988.: Upotrebljivost nekih autoktonih i Šumarskog fakulteta u Zagrebu. aloktonih šumskih vrsta kod pošumljavanja submediteranskog kraškog područja Dalmacije, Matić, S., 1986.: Šumske kulture alepskog bora i Doktorska disertacija. njihova uloga u šumarstvu Mediterana, Glasnik za šumske pokuse, posebno izdanje br. 2, str. Topić, V., 1994.: Upotrebljivost autoktonih listača 125-145. pri pošumljavanju krša. 100-ta obljetnica znanstvenoistraživačkog rada u poljoprivredi i šu Matić, S., Rauš, Đ., 1986.: Prevođenje makija i marstvu mediteranskog područja R. Hrvatske, panjača hrasta crnike u sastojine višeg uzgojnog Simpozij, Split. oblika, Glasnik za šumske pokuse, posebno izdanje br. 2, str. 79-86. Vidaković , M., 1993.: Četinjače, Zagreb. Matić, S., Prpić, B., Rauš, Đ., 1990.: Model Vrdoljak, Ž.: 1957.: Istraživanja o utjecaju dubine za njegu i obnovu park šume Cikat na Lošinju, sjetve i zasjenjivanja na nicanje sjemena i razvoj Šumarski list 6-8, str. 213-225. sadnica crnog i bijelog graba, Anali za eksperi mentalno šumarstvo, Vol. II, str. 261-275, Matković , P., 1959.: Vegetacija Marjana, Split. Zagreb. Meštrović , Š. et al., 1970.: Osnova gospodarenja za područje posebne namjene park šume Marjan. Vrdoljak , Ž., 1967.: Istraživanja o uzgoju sadnica Odjel za zaštitu prirode i prirodne baštine Minikošćele i rašeljke, Šumarski list 5-6, str. 232-243. SUMMARY: ParkforestMarjan is located on northern declivities of Marjan peninsula, immediatelv close to the city of Split. Recreation and aestethic values are it´s mainpurposes. The forest was grown artificially, by planting aleppo pine with the addition ofcvpress on highly degraded and rocky soil which formerly was covered by a natural, autochthonous holly-oakforest. The afforestation was accomplished between 1884 and 1941 on an area of 167 hectars. The actual condition of the forest is characterised by mostly pure, even-aged stands ofhigh densitv, which aggravates their natural regeneration. The actual structure of the forest is not suitablefor it´s recreational and aestetic fiinctions neither in terms ofthe composition ofspecies, nor in the silvicultural form. Therefore we suggest managing should be directed towards a transformation to the selection mixed forest, composed of stands with dijferent age and types oftrees. This transformation would be simultaneous with reforestation and necessary tending. The survey also suggests the choice ofspecies that should compose the transformed forest: mostly conifers with a dominant participation of aleppo pine and the addition of autochthonous deciduous species, especiallv holly-oak, whereever the condition ofthe site allows. We also suggest the disposition and dimensions of groups of individual species oftrees, as well as methods of regeneration and degrees of tending. Key words: park forest, treatment, transormation, tending, reforestation. 318 |